REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-1053/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/24-26/130, URBROJ: 531-03-5-2 od 24. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula KLASA: UP/I-361-05/18-06/787, URBROJ: 2163-18-06/10-24-5 od 19. veljače 2024. odbijen je zahtjev RZ, ovdje tužitelja, za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz razloga što je utvrđeno da zgrada za koju je podnesen zahtjev ne odgovara zgradi prikazanoj na ortofoto snimci DOF5/2011. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da na ortofoto snimci DOF5/2011 iz 2011. godine nije vidljiva zgrada za koju se traži ozakonjenje, već da je vidljiva zgrada pravokutnog oblika, ravne krovne konstrukcije i znatno manjih dimenzija u odnosu na zgradu vidljivu na snimci iz 2021./2022. godine. U tom smislu navodi se da je zgrada vidljiva na DOF5/2011 imala površinu od 14,44 m², dok zgrada vidljiva na DOF5/2021/2022 ima površinu od 27,54 m², iz čega je zaključeno da izvedeno stanje ne odgovara stanju s referentne snimke, pri čemu je mjerenje površine izvršeno putem sustava Geoportal.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavila žalbu, koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/24-26/130, URBROJ: 531-03-5-2 od 24. travnja 2025.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da je pobijana odluka kontradiktorna, da ne proizlazi iz podataka u spisu te da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, uz pogrešnu primjenu materijalnog prava i povrede pravila postupka. Ističe da su upravna tijela koristila dokaze koji nisu predviđeni zakonom niti ih je stranka priložila, posebice uvid u DOF5/2021/2022 te mjerenja putem sustava Geoportal, dok je istovremeno tuženik kontradiktorno zaključio da se veličina zgrade mora utvrditi očevidom na licu mjesta, a koji prvostupanjsko tijelo uopće nije provelo. Naglašava da je uz zahtjev priloženo Uvjerenje Državne geodetske uprave od 27. travnja 2018. sa sastavnim preslikom karte DOF5/2011 u mjerilu 1:5000, kojim je nedvojbeno dokazano da je predmetna zgrada na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljiva na snimci nastaloj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja započetog 21. lipnja 2011. Pozivajući se na odredbe članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama te sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj tvrdi da se vidljivost može utvrđivati isključivo zakonom propisanim ispravama i uvjerenjima nadležnog tijela, a nikako slobodnom ocjenom upravnih tijela, niti naknadnim ortofoto kartama ili drugim dokaznim sredstvima. Navodi i da upravna tijela nisu točno opisala u čemu se sastoji navodno odstupanje te da su propustila primijeniti članak 20. stavak 4. Zakona i pozvati tužitelja na otklanjanje nedostataka i usklađivanje stanja sa stanjem s DOF5/2011, što u naravi ne bi dovelo do uklanjanja cijele zgrade. Također upozorava da se tijela nisu očitovala na okolnost da je predmetno područje obuhvaćeno izmjenama i dopunama Prostornog plana uređenja Općine Marčana o čemu je zaprimio obavijest sukladno Zakonu o prostornom uređenju. Predlaže da Sud provede dokazni postupak saslušanjem tužitelja te po potrebi vještačenjem po vještaku geodetske ili druge struke radi utvrđivanja vidljivosti i odstupanja, pa da donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Sud je održao ročište za raspravu 28. kolovoza 2026., na koje je pristupio samo tužitelj zastupan po opunomoćeniku, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

5.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavilo da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi. Istaknuo je da u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu činjenično stanje nije pravilno ni potpuno utvrđeno te da nije pravilno proveden postupak, jer da je nedvojbeno da je predmetna zgrada vidljiva na DOF-u, a da je eventualno sporna njena površina na koju okolnost predlaže da Sud provede geodetsko i građevinsko vještačenje. Dodao je da u postupku nije na adekvatan način proveden očevid.

5.2. Sud je na ročištu tužitelju predočio ispis s Geoportala DOF5/2011, DOF2017 i 2018 te LiDAR 2022/23, koji je Sud pribavio po službenoj dužnosti.

5.3. Na predočene ispise s Geoportala tužitelj se očitovao da, kao što je ranije naveo, upravni postupak nije pravilno proveden, jer da je prvostupanjsko tijelo sukladno članku 20. Zakona o postupanju s nezakonitom izgrađenim zgradama trebao pozvati tužitelja da se očituje na odlučne činjenice, kako bi se mogao primijeniti članka 2. toga Zakona, a upravo iz tog razloga da predlaže da se u ovome sporu provede kombinirano vještačenje, pri čemu također ističe i praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju iz predmeta ovoga spora pravilno odbijen.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu ovoga upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema članku 2. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, dalje: Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

9.1. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

10. Točno je da se sukladno citiranim odredbama članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, zgradom koja se može ozakoniti temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama smatra isključivo zgrada koja je vidljiva na karti DOF5/2011, ili ukoliko na karti DOF5/2011 nije nedvojbeno vidljiva, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, ako su na njoj izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

11. Citirane odredbe propisuju posebna dokazna pravila kojima se dokazuje da je zgrada u smislu toga Zakona izgrađena i u tu svrhu propisuju primarni dokaz – ortofoto kartu DOF5/2011, a ukoliko zgrada nije nedvojbeno vidljiva na toj karti, taksativno propisuju druga dokazna sredstva, stoga se činjenica o vremenu gradnje zgrade drugim dokaznim sredstvima ne može, ili točnije, ni ne treba dokazivati, jer ona nije odlučna za rješenje stvari. Isti je pravni stav u više presuda zauzeo i Visoki upravni Republike Hrvatske, primjerice u presudama poslovni broj Usž-1011/15-2 od 2. rujna 2015., poslovni broj Usž-1372/17-2 od 25. svibnja 2017. i dr., te Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj U-zpz-15/17 od 21. ožujka 2018. i dr.

11.1. Međutim, citiranim odredbama nije propisano, a niti su Vrhovni sud Republike Hrvatske Visoki upravni Republike Hrvatske izrekli stav da se drugim dokaznim sredstvima ne može utvrđivati odgovara li zgrada prikazana na snimku izvedenog stanja zgradi prikazanoj na karti DOF5/2011.

12. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da je spisu priložena službena bilješka prvostupanjskog tijela od 18. siječnja 2024., kojom se utvrđuje da zgrada vidljiva na karti DOF5/2011 ima površinu od 14,44 m², dok zgrada vidljiva na DOF5/2021/2022 ima površinu od 27,54 m², iz čega je zaključeno da izvedeno stanje ne odgovara stanju s referentne snimke, u privitku koje bilješke se nalaze fotografije s prikazanim mjerenjima.

13. Usporedbom snimka ortofoto karte DOF5/2011 s digitalnim ortofoto kartama Državne geodetske uprave DOF2017 i 2018 te LiDAR 2022/23, te fotografijama u privitku službene bilješke od 18. siječnja 2024. Sud je zaključio da zgrada koja je prikazana na snimci izvedenog stanja, nedvojbeno ne odgovara zgradi na ortofoto karti DOF5/2011 jer je sasvim izvjesno da je zgrada prikazana na snimci izvedenog stanja i na kartama DOF2017 i 2018 te LiDAR 2022/23, većih dimenzija od objekta vidljivog na ortofoti karte DOF5/2011 te da mu ne odgovara izgledom, niti položajem na čestici.

13.1. Nadalje, prema arhitektonskoj snimci izvedenog stanja zgrada za koju je podnesen zahtjev za ozakonjenje ima tlocrtnu površinu 50 m[2] , odnosno dimenzije 6,5 m x 8 m, prvostupanjsko tijelo je mjerenjem pomoću digitalnih alata utvrdilo da zgrada vidljiva na karti DOF5/2011 ima površinu od 14,44 m². Sud je također izvršio provjeru mjerenja pomoću alata na Geoportalu te utvrdio da uz sva odstupanja koja su moguća zgrada vidljiva na karti DOF5/2011 nikako ne može imati površinu od 50 m[2] , već eventualno maksimalno 22-23 m[2] , pri čemu dimenzija horizontalne strane objekta ne može biti 6,5 m, nego maksimalno 3-3,5 m.

14. Iz navedenog je Sud utvrdio da su upravna tijela pravilno zaključila da zgrada za koju je podnesen zahtjev ne odgovara zgradi prikazanoj na ortofoto snimci DOF5/2011, odnosno da zgrada za koju je podnesen zahtjev nije vidljiva na ortofoto karti DOF5/2011.

15. Nadalje, prema odredbi članka 20. stavka 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, na koju se pozivu tužitelj, propisano je da rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.).

15.1. Međutim, citirana odredba ne odnosi se na slučaj kada zgrada vidljiva na karti DOF5/2011 ne odgovara zgradi prikazanoj na arhitektonskoj snimci izvedenog stanja, odnosno kada je zgrada naknadno rekonstruirana ili na mjestu postojeće izgrađena druga zgrada, nego na slučaj kada se zgrada koja je vidljiva na karti DOF5/2011 i pravilno prikazana na arhitektonskoj snimci ne može ozakoniti iz razloga što ima otvor na međi, istak i etažu previše ili sliučno, a mogla bi se ozakoniti ako bi se taj nedostatak uklonio, stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.

16. Isto tako su neosnovani tužbeni navodi koji se odnose na promjenu prostornoplanske dokumentacije, jer se ne mogu podvesti pod nijednu odredbu mjerodavnog prava.

17. U spisu predmeta upravnog postupka, kako ga je dostavio tuženik, nema dokaza da je tužitelj pozvan da je prisustvuje očevidu kojega je prvostupanjsko tijelo provelo 29. studenog 2023., međutim, kako je iz svega navedenog izvjesno da zgrada za koju je podnesen zahtjev ne odgovara zgradi prikazanoj na karti DOF5/2011, navedena povreda nije mogla utjecati na rješenje stvari.

18. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloga odbio kao suvišne. Pritom se posebno ukazuje da je razlika u površini zgrade vidljive na karti DOF5/2011, kako su ju utvrdila upravna tijela i provjerom ovaj Sud, od 14,44 m² do maksimalno 23 m[2] , u odnosu na 50 m prikazanih u arhitektonskoj snimci izvedenoj stanja, tolika da nije logično ni vjerojatno da su upravna tijela i Sud počinila grešku u mjerenju od preko 50%, pa da bi bilo potrebno provesti vještačenjem, jer je sasvim izvjesno da se vještačenjem ne bi moglo utvrditi da je tlocrtna površina zgrade 50 m[2] .

19. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora u iznosu od 2.500,00 eura, međutim, kako je odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 2. rujna 2026.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opun. tužitelja, Marinu Folu, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 14