Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1139/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Lani Putrić, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv odluke o trošku sadržane u presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1925/2013-139 od 22. travnja 2026., dana 2. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1925/2013-139 od 22. travnja 2026.:
- potvrđuje pod stavkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 20.724,78 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja s određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
- preinačuje pod stavkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.370,11 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.
II. Prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1925/2013-139 od 22. travnja 2026. u cijelosti te rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1925/2013-139 od 22. travnja 2026. u nepobijanom dijelu pod stavkom I., II. i IV. izreke nisu ispitivani u žalbenom postupku.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 103,13 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb dužan je tužitelju ŠĆ plaćati rentu u iznosu od 383,49 EUR mjesečno počev od 1. srpnja 2022. nadalje time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom, odnosno svakog 15. -og dana sljedećeg mjeseca, a dospijevajući do 15.-og u mjesecu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d. ZAGREB dužan je tužitelju ŠĆ isplatiti iznos od 87.330,54 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2022. do isplate te plaćati tužitelju rentu u iznosu od 492,00 € mjesečno počev od 1. srpnja 2022. nadalje time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka odnosno svakog 15.-og dana sljedećeg mjeseca do isplate, a dospijevajući do 15. -og u mjesecu.“
1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I Dopušta se preinaka tužbe od 22. studenog 2022.
II Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 2.774,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 31.094,89 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.“
2. Prvostupanjsko rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik pod stavkom III. izreke (odluci o trošku) zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu na način da odbije tužitelja sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. Traži troškove sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP i u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23 i 107/25, dalje u tekstu: OT), vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik na ime izgubljene zarade tužitelju do lipnja 2022. uplatio iznos od 54.797,83 EUR (što se također uračunava u uspjeh tužitelja u sporu), te je tužitelju od srpnja 2022. suđena renta u iznosu u iznosu od 383,49 EUR, što za razdoblje od 5 godina iznosi 23.009,40 EUR. S druge strane tužitelj je za razdoblje do lipnja 2022. odbijen sa iznosom od 87.330,54 EUR u cijelosti, ali osnovano tuženik ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je tužitelj i za period od srpnja 2022. odbijen za dijelom u kojem traži rentu u iznosu od 492,00 EUR, što za razdoblje za 5 godina iznosi 29.520,00 EUR. Dakle, pravilno tuženik ukazuje da je uspjeh tužitelja glede visine zahtjeva 40%.
7. Međutim, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je pogledu osnove tužbenog zahtjeva tužitelj uspio u omjeru od 50%. Naime, o omjeru suodgovornosti za štetu zbog prometne nezgode pravomoćno je odlučeno u drugoj parnici koja se vodila između istih stranaka, te su se stranke sporazumjele da se prihvati taj omjer suodgovornosti i u ovoj parnici. Dakle, meritum spora ogleda se u pitanju ima li tužitelj uslijed prometne nezgode i prihvaćenog omjera suodgovornosti pravo na izgubljenu zaradu kao razliku između mirovine i zarade koju bi ostvarivao da nije bilo prometne nezgode, a što je tužitelj financijskim vještačenjem uspio dokazati, dakle po mišljenju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj u pogledu osnove ovog zahtjeva uspio u cijelosti.
8. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u pogledu osnove svog zahtjeva, ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 70%. Kada se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od 30%, razlika u uspjehu u korist tužitelja iznosi 40%.
9. Stoga je trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odmjeren u ukupnom iznosu od 48.532,50 EUR trebalo dosuditi razmjerno uspjehu u sporu od 40%, pa je tužitelju valjalo priznati trošak zastupanja u iznosu od 19.413,00 EUR. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud mogao dosuditi trošak za sastav samo 4 obrazložena podneska. Naime, pravilno u odnosu na priznate troškove podnesaka u skladu sa Tbr. 8.1. Tarife prvostupanjski sud izražava stav da mogućnost priznavanja nagrade za sastav više od četiri obrazložena podneska ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022.). Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o dugotrajnom i pravno i činjenično složenom sudskom postupku u kojem su provedena čak dva financijska vještačenja, pet puta rađene dopune nalaza i mišljenja, u kojem su nekoliko puta usmeno saslušani vještaci, prvostupanjski sud je tužitelju priznao nagradu za sastav više od četiri obrazložena podneska, ali samo za one podneske koji su bili potrebni za vođenje parnice i u kojima se nisu isključivo ponavljali već ranije istaknuti navodi tužitelja, a što tuženik konkretno niti ne osporava, već samo paušalno ponavlja da je moguće dosuditi samo 4 obrazložena podneska.
10. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik problematizira primjenu materijalnog prava prilikom odmjeravanja troškova postupka pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., iz kojih proizlazi da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
11. Tužitelju je pravilno priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, koji trošak je određen rješenjem od 15. srpnja 2015., trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, koji je određen rješenjem od 5. siječnja 2021., trošak vještačenja u iznosu od 464,53 EUR, koji je određen rješenjem od 28. studenog 2022., trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, koji je određen rješenjem od 7. ožujka 2024. i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 50,00 EUR, a prema rješenju od 7. svibnja 2025., dok spisu ne prileži dokaz da je plaćena sudska pristojba na presudu u iznosu od 663,61 EUR, pa se navedeni trošak ne može priznati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 236/2023-2 od 28. ožujka 2023.). Dakle tužitelju je valjalo dosuditi ukupan trošak u iznosu od 20.724,78 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.), a sve u skladu sa odredbom čl. 151. st. 3. ZPP.
12. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 20.724,78 EUR, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP žalbu tuženika valjalo djelomično uvažiti te preinačiti stavak III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 10.370,11 EUR i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.
13. Budući je djelomično preinačena odluka o trošku, valjalo je tužitelja obvezati da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka. Tuženik prema vrijednosti pobijanog troška u iznosu od 31.094,89 EUR na ime sastava žalbe ima pravo na trošak u visini 312,50 EUR (Tbr. 10.4. Tarife u vezi s Tbr. 46. i 54. Tarife), dok tuženiku nije priznat trošak pristojbe za žalbu obzirom tuženik nije dostavio dokaz da je platio pristojbu na žalbu time da interni nalog tuženika nije dokaz za uplatu sudske pristojbe već samo predstavlja internu korespondenciju tuženika. Budući da je tuženik uspio sa žalbom u omjeru od 33%, valjalo je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP obvezati tužitelja da mu naknadi trošak žalbenog postupka u tom postotku uspjeha, a što iznosi 103,13 EUR.
14. Prvostupanjska presuda u cijelosti te rješenje u nepobijanom dijelu pod stavkom I., II. i IV. izreke nisu ispitivani u žalbenom postupku (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Varaždinu 2. rujna 2026.
Sutkinja
Lana Putrić
