Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-212/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ive Smokvina - Dadasović, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. KE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. KEK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Adnanu Rizviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženih 1. ZE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Marini Žic, odvjetnici u Rijeci i 2. HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje kao nasljednice upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika ABC iz [adresa] i ČE ž. K rođ. Z iz [adresa], radi ukidanja služnosti, odlučujući o žalbi prednika tužene ZE, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-240/2020-14 od 24. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba prednika tužene ZE, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-240/2020- 14 od 24. ožujka 2023.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom se presudom ukida opstojnost prava kolnika preko k. č. br. [katastarska čestica], dvije zgrade i dvora površine 177 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, u dužini od 5,68 metara gledano prema kući tužitelja i 5,10 metara gledano prema gospodarskoj zgradi tužitelja, širine 2,13 metara na ulazu u dvorište tuženih, iz bočne slijepe ulice, i 2,05 metara na izlazu prema nekretnini tuženika kao povlasnog dobra koje se sastoji iz k. č. br. [katastarska čestica], dvije zgrade i dvora površine 165 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako je prikazano na skici mjerenja mjerničkog vještaka Dubravke Galović, ovlaštenog ing. geodezije od 18. lipnja 2009. godine, a koja je utvrđena ovosudnom presudom posl. br. P-1137/2011 od 18. ožujka 2013. godine i ovlašćuje se tužitelje zatražiti i ishoditi uknjižbu brisanja prava služnosti kolnika u korist k. č. br. [katastarska čestica] (točka I. izreke), a zabranjuje se tuženima izvršavanje sadržaja prava opisane stvarne služnosti (točka II. izreke) i nalaže se tužiteljima naknaditi trošak postupka od 2.660,62 eur.
2. Žalbu protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio prednik tužene ZE, pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu.
3. Tužitelji odgovorom na žalbu osporavaju žalbene navode te predlažu potvrditi pobijanu presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za ukidanje prava služnosti kolnika preko nekretnine u suvlasništvu tužitelja, a u korist nekretnine u suvlasništvu tuženih.
6. Prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza utvrđuje:
- da su tužitelji suvlasnici poslužnog dobra (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a tuženice nasljednice uknjiženih vlasnika povlasnog dobra (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]),
- da je predmetna služnost utvrđena presudom Općinskog suda u Krku, posl.br. P- 1137/2011,
- da iz provedenog očevida i mjerničkog vještačenja proizlazi da tuženici imaju izravan pristup svojoj nekretnini s javne površine iz [adresa] u [adresa], s time da postoji visinska razlika te da za dolazak iz prostora garaže do same kuće tuženici moraju koristiti stražnja vrata garaže te uspeti se preko nekoliko stepenica na više zemljište i potom izaći na betonski prostor ispred ulaza u kuću, nadalje da se po cijeloj dužini nekretnine tuženih proteže betonirana staza širine 1,8 m kao pješački prilaz s [adresa] s time da se na ulazu na nekretninu tuženih nalaze i dvokrilna metalna vrata kao i dvije stepenice,
- da iz iskaza prednika tužene ZE proizlazi da je garaža na nekretnini u suvlasništvu tuženih izgrađena negdje u prvoj polovici 70-ih godina prošlog stoljeća, do kada da je prednik tuženih pravo služnosti stekao dosjelošću.
6.1. Prvostupanjski sud uzimajući u obzir vrijeme izgradnje garaže ocjenjuje da su sami tuženici, odnosno njihovi prednici, izgradnjom garaže otežali postojeći direktni prilaz kolima do same kuće.
6.2. Uzimajući u obzir provedene dokaze prvostupanjski sud ocjenjuje da je pravo služnosti za korist nekretnine tuženih na teret nekretnine tužitelja izgubilo razumnu svrhu, pri tome uzimajući u obzir navod prednika tužene ZE da isti u predmetnoj kući ne stanuje, već da stanuje na drugoj adresi u [adresa], ali da često dolazi na predmetnu nekretninu koju da iznajmljuje sezonskim radnicima.
6.3. Navode prednika da je služnost potrebna kako bi se mogao kolima dovoziti materijal prilikom izvođenja građevinskih radova te radi iznošenja suvišnih stvari iz nekretnine na povlasnom dobru, prvostupanjski sud otklanja uz obrazloženje da se za isto može koristiti pristupni prilaz koji vodi direktno na [adresa], obzirom da se sve te radnje mogu obavljati i uz pomoć raznih kolica te da nije nužno da tuženik za dovoz građevinskog materijala ili odvoz raznih nepotrebnih stvari iz kuće koristi pristup preko nekretnine tužitelja, a da nije nužno ni da vozilom dolazi do samih vrata svoje kuće koristeći se prolazom preko nekretnine tužitelja, koji sporni dio nekretnine koji služi kao poslužno dobro koriste kao terasu neposredno ispred ulaznih vrata, a radi se o uređenom i popločenom prostoru neposredno ispred kuće tužitelja na kojem da se veći dio godine, a pogotovo u ljetnim mjesecima odvija život u primorskim mjestima.
6.4. Uzimajući u obzir odredbe čl. 242. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. – dalje: ZV) te cijeneći sadržaj čl. 3. Ustava RH kojom je određeno da je vlasništvo zaštićeno pravo te svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a cijeneći da je predmetna služnost izgubila svaku razumnu svrhu usvaja tužbeni zahtjev.
6.5. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.
7. Prije svega valja istaknuti da služnost kolnika (pravo prolaza vozilima preko tuđe nekretnine) načelno gubi svoju primarnu zakonsku svrhu ako povlasna nekretnina ima direktan izlaz na javni put.
7.1. U konkretnom slučaj posebno valja naglasiti da sama činjenica da služnost kolnika prolazi preko samog dvorišta i to tik uz ulazna vrata kuće, po stavu ovog suda, predstavlja iznimno velik teret za vlasnika poslužne nekretnine.
7.2. Temeljno načelo koje proizlazi iz odredbi ZV-a je da se služnost mora izvršavati restriktivno, dakle na način da što manje tereti poslužnu nekretninu i što manje ometa vlasnika u redovnom korištenju njegove kuće. Stoga, u situaciji kada povlasna nekretnina ima direktan izlaz na javni put, a postojeća služnost prolazi uz nečija ulazna vrata i nečije dvorište, ostvareni su uvjeti za ukidanje služnosti.
7.3. U odnosu na navedeno, ovaj sud prihvaća u cijelosti zaključak prvostupanjskog suda da direktna veza s javnog puta ne samo da postoji, već je ista i dostatna za sve svakodnevne radnje i potrebe vlasnika povlasnog dobra, jer je svrha služnosti omogućiti pristup, a ne stvarati komoditet jednoj strani na račun nepodnošljivog tereta za drugu stranu. Stoga okolnost da bi eventualno vlasnici povlasnog dobra morali od garaže do kuće prijeći udaljenost od 5,83 m ne utječe na opstojnost služnosti, a pravilan je stav prvostupanjskog suda da je izgradnjom garaže na okućnici vlasnik poslužnog dobra sam sebi otežao direktan pristup do same kuće te stoga uspon od garaže do kuće preko nekoliko stepenica nije opravdan razlog za nametanje tereta poslužnoj nekretnini te su ostvarene pretpostavke iz čl. 242. ZV-a.
8. Tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, budući da se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a).
9. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
10. Prvostupanjska presuda u odnosu na tuženu HE te rješenje sadržano u istoj, kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.
U Rijeci 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Iva Smokvina - Dadasović
