Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-718/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ive Smokvina Dadasović, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tuženika Stolarija d.o.o. Makarska, Kralja Zvonimira 18, OIB: 24436086659, zastupanog po punomoćniku Alenu Noli, odvjetniku u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P-372/2022-21 od 13. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P-372/2022-21 od 13. lipnja 2023.

II. Prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P-372/2022-21 od 13. lipnja 2023., u točkama II., III. i IV izreke te sudi:

Odbijaju se zahtjevi tužitelja, koji glase:

„ Utvrđuje se da ne postoji dug tužitelja naspram tuženiku, u iznosu od 13.329,00 EUR- a/ 100.427,35 kn, s kamatama na taj iznos počev od 01.04.2004. godine, pa sve do isplate, a temeljem čl. 6. Predugovora o kupoprodaji nekretnine iz toč. 1. izreke – Predugovora o kupoprodaji od 04.11.2003. godine.

Utvrđuje se da je tužitelj BH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 42/6283 dijela č. zgr. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, površine 2142 m2, [broj ZK uloška], [katastarska općina], s kojim suvlasništvom je neraskidivo povezano vlasništvo posebnog dijela zgrade i to jednosobnog stana oznake ..., na ... katu, ulaz ..., površine 42,12 čm, [broj poduloška], [katastarska općina], za cijelo, što mu je tuženik Stolarija d.o.o., Kralja Zvonimira 18, OIB: 24436086659, dužan priznati. Tužitelj se ovlašćuje temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, a na nekretnini iz toč. 1. izreke, zatražiti i postići upis (su) vlasništva na svoje ime, uz istodoban upis brisanja tog prava s imena tuženika Stolarija d.o.o. Kralja Zvonimira 18, OIB: 24436086659, što je tuženik dužan trpjeti''.

Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak postupka od 13.891,90 eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe i odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom se presudom odbija zahtjev za izdavanje tabularne isprave (točka I. izreke), prihvaća se zahtjev na utvrđenje nepostojanja duga tužitelja prema tuženiku u iznosu od 13.329,00 eur te eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine i ovlašćuje ga se ishoditi uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi (točke II., i III. 1. i 2. izreke. Točkom IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv točke I. te IV. izreke žalbu podnosi tužitelj, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

3. Tuženik podnosi žalbu u odnosu na točke II., III. i IV. izreke, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovorom na tuženikovu žalbu tužitelj osporava žalbene navodi i predlaže odbiti žalbu tuženika.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

6. Prvostupanjski sud ocjenjujući provedene dokaze prije svega utvrđuje:

- da cjelokupno ugovoreno dugovanje za kupnju predmetnog stana nije isplaćeno tuženiku te ne prihvaća iskaze svjedoka HH i sada tužitelja, cijeneći da su njihovi iskazi subjektivni i usmjereni na uspjeh tužitelja u sporu, ali i u dijelovima međusobno nesuglasni,

- da je među strankama bila ugovorena drugačija cijena od one koja je sadržana u Predugovoru te utvrđuje da je dogovorena kupoprodaja i ukupna ugovorena cijena od 64.000,00 eur,

-da tužitelj, kao ni njegov prednik nisu isplatili ukupnu cijenu stana, odnosno tuženiku da je ukupno isplaćeno 50.671,00 eur te da preostali dug iznosi 13.329,00 eur.

7. Cijeneći da je Predugovorom dogovoreno plaćanje kupoprodajne cijene i rok dovršetka radova i predaje stana u posjed tužitelju do 1. travnja 2004. utvrđuje da je dospijeće obveza stranaka nastupilo 2. travnja 2004. te ističe da je predniku tužitelja predan posjed stana koji i danas posjeduje tužitelj.

8. Uzimajući u obzir dospijeće tuženikove tražbine ( 2. travanj 2004.) te datum podnošenja tužbe (12. veljače 2013.) prvostupanjski sud usvaja istaknut prigovor zastare zahtijevati izdavanje tabularne isprave te odbija tužbeni zahtjev za izdavanje isprave za uknjižbu prava vlasništva. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, a predmet spora da je zahtjev za izdavanje tabularne isprave, koji je obvezno-pravni zahtjev. Takav zahtjev da zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina propisanim odredbom čl. 371. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje ZOO).

9. Vezano uz zahtjev za utvrđenje nepostojanja duga od 13.329,00 eur prvostupanjski sud navodi da je temeljem čl. 6. Predugovora o kupoprodaji od 4. studenog 2003. kupac u obvezi platiti tuženiku ugovorenu kupoprodajnu cijenu do 1. travnja 2004., te je s navedenim datumom u čl. 8, određen rok dovršetka i predaje predmetnog stana. Prednik tužitelja sada pok. VH da je stupio u posjed predmetnog stana u kojem posjedu se danas nalazi tužitelj. Tuženik da je pozvao tužitelja na ispunjenje obveze, dopisom odvjetnika ABC, od 5. ožujka 2010.

9.1. Cijeneći da se radi o obvezno pravnom potraživanju na ime obveze iz Predugovora, glede pitanja zastare potraživanja da se ima primijeniti petogodišnji rok zastare u smislu odredbe čl. 371. ZOO-a. Budući da je potraživanje tuženika iz Predugovora o kupoprodaji dospjelo 2. travnja 2004., zahtjev tuženika kojeg je putem svog punomoćnika podnio 5. ožujka 2010. da je zastario i stoga da je osnovan tužbeni zahtjev opisan u točki II. Izreke prvostupanjske presude.

9.2. Uz utvrđenje da tužitelj nije podmirio dio ugovorene kupoprodajne cijene od 13.329,00 eur, a koji iznos da je imajući u vidu istaknut materijalno pravni prigovor zastare, zastario u smislu čl. 371. ZOO-a, usvaja zahtjev tužitelja za utvrđenjem da ne postoji dug tužitelja spram tuženika u iznosu od 13.329,00 eur.

10. Prvostupanjski sud, vezano uz eventualno kumuliran tužbeni zahtjev, koji glasi na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine i trpljenje uknjižbe, navodi da je nesporno utvrđeno da je prednik tužitelja VH, ušao u posjed predmetnog stana temeljem Predugovora od 4. studenog 2003., koji da po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o prodaji u smislu čl. 454. ZOO-a i koji je u pretežnom dijelu među strankama realiziran. Cijeneći da tuženik u roku koji je ugovoren Predugovorom o kupoprodaji, nije tužitelju dostavio svu potrebnu dokumentaciju podobnu za uknjižbu stana, niti je u tom pravcu, a što da ni sam tuženik ne spori, nije prilikom predaje predmetnog stana izvršio svoju obvezu premjeravanja stana za konačan obračun cijene stana, sve kako bi se zaključio konačni Ugovor o kupoprodaji, a niti je sačinjen primopredajni Zapisnik, kojim bi bilo utvrđeno zatečeno stanje predmetnog stana u trenutku stupanja tužitelja (prednika tužitelja) u posjed, te cijeneći da je u postupku utvrđeno da je predmetni pravni posao - kupoprodaja i u naravi realiziran, budući da je u postupku utvrđeno da ne postoji dug tužitelja spram tuženiku u iznosu od 13.329,00 eur-a, a tuženik je ishodio valjanu dokumentaciju za uknjižbu etažnog prava vlasništva na svoje ime, ocjenjuje da je u smislu čl. 114. i čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. – dalje: ZV), prednik tužitelja temeljem Predugovora o kupoprodaji od 4. studenog 2003. stekao pravni osnov (titulus) stjecanja prava vlasništva i posjeda predmetne nekretnine, nakon čega da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog stana nasljeđivanjem. Naime, u času otvaranja nasljedstva iza smrti pok. VH, u skladu s odredbom čl. 128. st 1. ZV-a, a u skladu s rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika ABC sa sjedištem u [adresa], posl. br. O-330/21 UPP/OS-57/21 od 29. rujna 2021. god., na tužitelja da su prešla sva stečena prava i posjed u onom opsegu i kvaliteti u kojem ga je prednik tužitelja – pok. VH stekao. Stoga eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za utvrđenjem stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine i zahtjev za trpljenje da tužitelj temeljem presude zatraži i postigne upis prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje s imena tuženika, ocjenjuje osnovanim.

11. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 4. ZPP-a.

12. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Valja navesti da prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave te budući da u konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva utvrđenje da ne postoji dug tužitelja prema tuženiku u iznosu od 13.329,00 eur, očito je postavio zahtjev za utvrđenje nepostojanja nekog prava ili pravnog odnosa, a što je jedna od pretpostavki za dopuštenost tužbe u smislu čl. 187. st. 1. ZPP-a.

14. U odnosu na navode tužitelja isticane tijekom postupka da tuženik nije ispunio obveze iz ugovora s obzirom na činjenicu ukidanja lokacijske dozvole te uslijed toga i obnovu upravnog postupka izdavanja građevinske dozvole, ističe se da ukoliko je i postojao eventualni materijalni nedostatak, isti je otklonjen obzirom da nije sporno da je tuženik uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine. Osim toga, tužitelj niti ne tvrdi da je zbog materijalnih nedostataka tražio zaštitu u smislu odredbi članka 488. – 500. ZOO-a niti je u ovom postupku postavljao takav zahtjev pa takvi navodi tužitelja nisu relevantni, a iz tih razloga nisu odlučni niti navodi tužitelja vezani za eventualno neispunjenje obveze isporuke stana po sistemu „ključ u ruke“.

15. Iz provedenih dokaza te utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj djelomično ispunio obvezu plaćanja kupoprodajne cijene ( u omjeru od cca 80%), a tuženik je ispunio, iako naknadno, sve preuzete obveze vezano uz izgradnju i uknjižbu stana u zemljišnoj knjizi.

16. Vezano uz zastaru zahtjeva za izdavanje tabularne isprave valja istaknuti da isti predstavlja obveznopravni zahtjev zbog čega zastarijeva i to u općem zastarnom roku iz članka 371. ZOO-a. Tražbina tužitelja na izdavanje tabularne isprave nije dospjela trenutkom sklapanja citiranog Predugovora obzirom da predmetna nekretnina u tom vrijeme nije još bila izgrađena, međutim, prema stajalištu ovog suda ista je dospjela u trenutku kada je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetnog stana nakon provedenog postupka etažiranja, a koje je u konkretnom slučaju izvršeno temeljem rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 1544/05, koje je prema podacima iz javne aplikacije Zajednički informacijski sustav zemljišne knjige i katastra Ministarstva pravosuđa i uprave RH donijeto 27. ožujka 2006. te provedeno 11. travnja 2006.

17. Budući da je tužba podnesena 8. veljače 2013., proizlazi da je zahtjev tužitelja na izdavanje tabularne isprave zastario jer je istekao zastarni rok od 5 godina od uknjižbe tuženika kao vlasnika posebnog dijela nekretnine - predmetnog stana, kada je prema stajalištu ovog suda dospjela tražbina tužitelja za izdavanje tabularne isprave, te su stoga neosnovani žalbeni navodi tužitelja i pravilno je prvostupanjski sud odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika te stav prvostupanjskog suda i razloge temeljem kojih usvaja tužbeni zahtjev na utvrđenje nepostojanja duga od 13. 329,00 eur valja prije svega istaknuti da prema odredbama ZOO-a zastarom dug ne prestaje postojati, već vjerovnik gubi pravo na njegovo prisilno ostvarenje te se stoga zastara može uspješno istaknuti isključivo kao prigovor u postupku koji je pokrenuo vjerovnik.

18.1. Vjerovnikovo zastarjelo pravo ne znači da tražbina tuženika pa dakle i dugovanje ovdje tužitelja ne postoji. Ono i dalje, sve do potpunog namirenje kupoprodajne cijene, egzistira, a okolnost da bi tražbina tuženika bila u zastari utječe jedino na mogućnost prisilnog namirenja tražbine.

18.2. Stoga, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio iznos ugovorene kupoprodajne cijene, kao i isplaćen iznos tako ugovorene cijene, nedvojbeno je preostala tražbina tuženika, odnosno dugovanje tužitelja, u iznosu od 13.329,00 eur te je, obzirom na pogrešan pravni zaključak prvostupanjskog suda kad usvaja zahtjev na utvrđenje nepostojanja duga zbog zastare, valjalo preinačiti pobijanu presudu u opisanom dijelu i odbiti taj zahtjev tužitelja.

19. U odnosu na zahtjev da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog stana te zahtjev za upis tog prava u zemljišnu knjigu valja istaknuti da kada je riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla, treba imati u vidu da se shodno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV) vlasništvo nekretnine ovim pravnim temeljem stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

19.1. Ranije, sve do 1. rujna 1980. u primjeni pravnih pravila općeg građanskog prava sudska praksa tumačila je tako da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, dakle kada je pravni posao bio izvršen.

19.2. Predajom stana u posjed tužitelj, kao niti njegov prednik koji je sklopio predmetni Predugovor, nije stekao pravo vlasništva, a niti je mogao nasljeđivanjem steći pravo koje nije stekao njegov prednik jer nasljeđivanjem na nasljednike prelaze samo prava koja je ostavitelj stekao za svog života. Predmijevano vlasništvo, na koje se tužitelj poziva, ne predstavlja zahtjev iz članka 166. ZV-a niti iz članka 167. ZV-a, stoga takvo pozivanje nije od utjecaja na pitanje ispunjenosti pretpostavki za stjecanje prava vlasništva uknjižbom u zemljišnu knjigu.

20. Obzirom na stav ovog suda da kupoprodajna cijena nije isplaćena prodavatelju – tuženiku u cijelosti nisu ispunjene sve relevantne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva kupoprodajom te time niti za uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi, odnosno nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 114. i 115. ZV-a te je valjalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva i upisa tog prava u zemljišnoj knjizi.

20.1. Stoga, sve dok tužitelj ne ispuni svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene, ne može s osnovom zahtijevati upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

21. Budući da je razvidno da je tuženik u cijelosti uspio u postupku valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuditi tuženiku troškove postupka.

21.1. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., 64/18, 67/19, 81/22, 138/23 dalje Tarifa) i to za zastupanje na ročištima 14.01.2016., 4.04.2016., 14.10.2016., 7.12.2016., 21.02.2017., 30.05.2017., 23.11.2017., 2.07.2021., 1.06.2022. (663,61 eur po ročištu – Tbr.9.t.1. Tarife), 6.07.2016. (331,81 eur – Tbr.9.t.2. Tarife), 9.12.2022., 31.01.2023. (995, 00 eur po ročištu – Tbr.9.t.1. Tarife), zastupanje na ročištu za objavu presude (497,50 eur), trošak odgovora na tužbu i sastava podnesaka od 12.07.2021. (663,61 eur za odgovor i podnesak – Tbr.8.t.1. Tarife) i od 23.01.2023. (995,00 eur – Tbr.8.t.1. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno ukupno 13.891,90 eur.

22. Tužitelju, budući da nije uspio u žalbenom postupku te da sastav odgovora na žalbu sud cijeni kao nepotrebnim nisu priznati troškovi sastava žalbe i odgovora na žalbu (čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a).

23. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Iva Smokvina Dadasović