REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž-10/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u izvanparničnom predmetu I-predlagateljice OK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-predlagatelja EK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje obje zastupa Danijel Klobučar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lovrić & Klobučar j.t.d. u Zagrebu, protiv protustranke Energija projekt d.d. Senj, P. Matkovića 7, OIB 97312497377, kojeg zastupa Martina Prpić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kovačević Prpić Simeunović u Zagrebu, radi priznanja i ovrhe stranog arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-210/22 od 17. ožujka 2023., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba protustranke.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja konačni pravorijek Bečkog međunarodnog centra za arbitražu (VIAC) od 26. svibnja 2021., dopunjen Dodatkom Konačnom Pravorijeku od 2. rujna 2021. donesen u predmetu koji se vodio pred Bečkim međunarodnim centrom za arbitražu (VIAC) pod ref. br. ARB-5637, priznaje se i izjednačava s pravomoćnom odlukom suda Republike Hrvatske po svom učinku (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev predlagatelja za isplatu svote od 16.100,00 kuna / 2.136,84 Eur-a zajedno sa zateznim kamatama (točka II. izreke), prijedlog predlagatelja za ovrhu smatra se povučenim (točka III. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka IV. izreke).
2. Protiv točke I. i IV. izreke rješenja suda prvog stupnja, protustranka podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu odbaciti prijedlog predlagatelja kao nedopušten, podredno, odbiti prijedlog predlagatelja kao neosnovan, odnosno ukinuti rješenje i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. U žalbenom stadiju postupka predmet spora je zahtjev predlagatelja za utvrđenje da se priznaje konačni pravorijek Bečkog međunarodnog centra za arbitražu (VIAC) od 26. svibnja 2021. dopunjen Dodatkom Konačnom Pravorijeku od 2. rujna 2021. donesen u predmetu koji se vodio pred Bečkom međunarodnim centrom za arbitražu (VIAC) pod ref. br. ARB - 5637.
6.1. Suprotno navodima iz žalbe rješenje suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, odnosno, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
6.2. Naime, u postupku pred sudom prvog stupnja protustranka nije osporila postojanje ovjerenog prijevoda arbitražnog Pravorijeka od 21. prosinca 2021. broj ovjere: 932 - 1/2021 kao i ovjereni prijevod Dodatka Pravorijeka od 21. prosinca 2021. broj ovjere:
932/2021, potvrdu predsjednice Arbitražnog vijeća ZK od 23. veljače 2022. te Ugovor o kupnji i upisu dionica od 27. studenog 2017. na engleskom i hrvatskom jeziku gdje se nalazi i arbitražna klauzula u čl. 17/2 Ugovora o kupnji i upisu dionica.
6.3. Protustranka ne može tek u žalbi isticati prigovore koje nije isticala u postupku pred sudom prvog stupnja. Naime, pozivom na odredbu čl. 352. st. 2. ZPP -a ako stranka nije tijekom prvostupanjskog postupka istaknula materijalnopravni ili postupovni prigovor o pitanju koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti onda taj prigovor ne može iznijeti u žalbi.
6.4. Prema odredbi čl. 47. Zakona o arbitraži („Narodne novine“, broj 88/01 - dalje: ZO) stranka koja traži priznanje ili ovrhu pravorijeka odnosno koja se u postupku na njega poziva dužna je uz svoj pisani prijedlog podnijeti sudu izvornik pravorijeka ili propisano ovjereni prijepis pravorijeka. Stranka koja tvrdi da to nije tako ističe materijalnopravni prigovor koji bi bio važan za postupak. Međutim, stranka koja je raspravljala u postupku pred sudom prvog stupnja i nije istaknula taj prigovor, ne može ga iznijeti tek u žalbi. Stoga, ne radi se o odlučnoj činjenici u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pa se ne može u žalbi s uspjehom isticati da o odlučnoj činjenici postoji proturječnost između onoga što se o njoj navodi u razlozima presude i sadržaju isprava.
6.5. Na navode žalbe iz točke 4.4. valja odgovoriti da je žalitelj dužan konkretno navesti na koje se bitne okolnosti sud prvog stupnja nije očitovao, te nije dovoljno pozvati se na propis, ako želi s uspjehom isticati postojanje povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
6.6. Također nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 187. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP. Naime, odredbom čl. 41. ZO propisano je pravo tražiti priznanje i ovrhu stranog pravorijeka, dakle odredbama ZO kao posebnog propisa, priznat je stranci pravni interes kako za priznanje stranog pravorijeka tako i za njegovu ovrhu nakon priznanja. Navedeno bi proizlazilo i iz deklaratornog karaktera odluke o priznanju stranog pravorijeka.
6.7. Navedenu odredbu treba povezati s odredbom čl. 49. st. 5. ZOO koja propisuje da protiv rješenja donesenog u postupku priznanja kao o glavnoj stvari može se izjaviti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dostave rješenja o priznanju.
6.8. Obzirom na navode protustranke u kojima ističe nepravilnosti u postupku donošenje pravorijeka, obzirom da je protustranka izjavom o prijeboju od 24. lipnja 2021. priznala učinak Pravorijeka, uz zadržavanje prava na njegovo pobijanje, te traženja povrata ako osporavanje Pravorijeka bude uspješno i Pravorijek bude poništen, jasno je da postoji i konkretni pravni interes predlagatelja za njegovo priznanja bez istovremenog određivanja ovrhe.
7.1. Na temelju odredbe čl. 40. st. 1. ZO propisano je da će se strani pravorijek priznati i njegova ovrha odrediti u Republici Hrvatskoj osim ako sud utvrdi u povodu prigovora stranke da postoji neki od razloga iz čl. 36. st. 2. toč. 1. ZO, ili da pravorijek još nije postao obvezan za stranke, ili da ga je zemlja u kojoj je ili po čijem je zakonu donesen poništila ili da je odgođeno nastupanje njegovih učinaka. Također, temeljem odredbe toč. 2. istog članka i stavka, priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbit će se ako sud nađe da predmet spora nije arbitraran prema zakonu Republike Hrvatske, i da bi priznanje ovrhe pravorijeka bilo u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.
7.2. Člankom 36. st. 2. toč. 1. propisani su razlozi za poništenje pravorijeka ako stranka dokaže:
a) da ugovor o arbitraži nije uopće bio sklopljen ili da nije bio valjan,
b) da stranka u postupku nije bila sposobna zaključiti ugovor o arbitraži i biti stranka u sporu ili da stranka nije bila uredno zastupana,
c) da stranka koja je podnijela tužbu za poništaj pravorijeka nije bila uredno obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka ili da joj je na drugi nezakonit način bilo onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom,
d) da se pravorijek odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugovorom, ili koji nije obuhvaćen njegovim odredbama, ili da sadrži odluke o predmetima koji prekoračuju granice ugovora o arbitraži, s time da se, ako se odluka o predmetima koji su podvrgnuti arbitraži može odvojiti od onih koja joj nisu podvrgnuta, može poništiti samo onaj dio odluke u kome se nalaze odredbe koje se odnose na predmete koji nisu bili podvrgnuti arbitraži,
e) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu s ovim Zakonom ili dopuštenim sporazumom stranaka, a to je moglo utjecati na sadržaj pravorijeka,
f) da pravorijek nije obrazložen ili potpisan u smislu odredaba čl. 30. st. 3. i st. 5. ovoga Zakona.
7.3. U ovom predmetu sud prvog stupnja pravilno je iz ugovora zaključio da su stranke ugovorile da će u slučaju kakovih sporova nadležan za rješavanje biti Međunarodni arbitražni centar u Beču, a radi se o stvarima o kojima stranke mogu slobodno raspolagati odnosno o kojima se mogu nagoditi, a kako se radi o odluci koja se odnosi na trgovačku djelatnost, i ovaj sud smatra da je predmetni spor arbitraran po pravilu Republike Hrvatske.
7.4. Također, pravorijek nije protivan javnom poretku Republike Hrvatske jer da bi se moglo uzeti da je pravorijek protivan javnom poretku moralo bi se raditi o osobito teškim i bitnim povredama javnog poretka.
7.5. Obzirom na utvrđenu činjenicu da svi arbitri govore engleski i hrvatski jezik protustranci nije onemogućeno raspravljanje zbog toga što je jedan dokaz dostavljen samo na hrvatskom jeziku.
7.6. Također, sud u postupku priznanja nije ovlašten ulaziti u pitanje koji su troškovi u arbitraži bili stvarni, a koji fiktivni, jer bi time ulazio u ocjenu arbitražnog postupka, što nije uloga suda u ovakvoj vrsti postupaka.
7.7. Odredbe Konvencije o priznanju i izvršenju inozemnih arbitražnih odluka („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 4/94) gore navedena pitanja (7. -7.6. ovog obrazloženja) propisuju iste odredbe kao i ZO, tako da pozivanje na Konvenciju ne dovodi do različite odluke o zahtjevu.
8. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da stranka nije dokazala da postoji povreda iz čl. 36. st. 2. toč. 1. i toč. 2. a) i b) Zakona o arbitraži. Slijedom navedenog kako ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, kao i žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) to je valjalo pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. ZPP odbiti žalbu protustranke kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
