Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj : PPž – 7241/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca : Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe AIRCASH d.o.o. Zagreb, koju brane dr.sc. ĆI i ostali odvjetnici iz Odvjetničkog društva Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl.150. st.1. toč.43. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (Narodne novine, broj : 108/17., 39/19., 151/22.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe AIRCASH d.o.o. Zagreb, podnesenoj protiv rješenja Vijeća za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 20. travnja 2026., KLASA : 440-08/25-04/544, URBROJ : 513-14/104-26-23, na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe AIRCASH d.o.o. Zagreb i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.
-
- II. Ako okrivljena pravna osoba AIRCASH d.o.o. Zagreb plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom.
III. Okrivljena pravna osoba je dužna platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljena pravna osoba AIRCASH d.o.o. Zagreb je proglašena krivom kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 eura, zbog prekršaja iz čl.150. st.1. toč.43. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, pobliže opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju.
2. Istim je rješenjem okrivljena pravna osoba obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljena pravna osoba je putem branitelja pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni te u bitnome iznosi kako pobijano rješenje ne sadrži analizu i ocjenu vrijednosti pisane obrane, da nema ništa o „težini“ svake pojedine tvrdnje okrivljene, da činjenični opis djela iz optužnog prijedloga ne ostvaruje biće predmetnog prekršaja, da nigdje nije upisano u interni akt da iznos od 105.000,00 kuna predstavlja neobično veliku transakciju jer je to samo okidač za pojačanu dubinsku analizu te da toč.5.3. internog akta rješava to pitanje, da je provedba pojačanog praćenja evidentirana kroz analitičke i pisane izvještaje koji obuhvaćaju analizu svih transakcija, osporavaju da iniciranjem pribavljanja dokaza optužni organ prelazi granicu dopuštenog procesnog aktiviranja i preuzima ulogu nespojivu sa zahtjevom objektivne nepristranosti, navode da rast transakcija je objektivno očekivan - razdoblje prema podacima Europske agencije priređivača igara na sreću da je potrošnja porasla i do 40%, pozivaju se i na sadržaj iskaza svjedokinje kako HNB nema javno objavljen akt, popis kriterija ni metodologije koja bi bila dostupna obveznicima, a kojom bi se definirali konkretni parametri za prepoznati složene i neobične transakcije, pozivaju se na odsutnost štetnih posljedica pa se može isto tretirati beznačajnim prekršajem, a pozivaju se i na nastup zastare.
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju u smislu odredbe čl.202. st.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., 86/26.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu na štetu okrivljene pravne osobe počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Okolnosti koje navodi žaliteljica, nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljena pravna osoba mogla ekskulpirati za počinjeni prekršaj. Dakle, u potpunosti se potvrđuje pravilnost odluke Vijeća za prekršajni postupak Financijskog inspektorata, Ministarstva financija RH, koje je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno i točno utvrdio činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima i uz pravilnu primjenu materijalnih propisa.
8. Pobijana odluka ima sukladno čl.185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane predstavnice okrivljene pravne osobe, iskaza svjedoka kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u rješenju ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga rješenja i sadržaja optužnog prijedloga, a Vijeće za prekršajni postupak Financijskog inspektorata je jasno i nedvosmisleno obrazložilo svoj zaključak o krivnji.
9. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju je pravilno svoje saznanje o djelu zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, te u zakonito i ispravno provedenom postupku pravilno utvrdilo činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke glede prekršaja koji je okrivljenoj pravnoj osobi stavljen na teret, za svoja činjenična utvrđenja dalo valjane i prihvatljive razloge u skladu s izvedenim dokazima i bez međusobnih proturječja, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu čl.193. st.5. Prekršajnog zakona kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.
10. Žaliteljici valja napomenuti kako je prema odredbi čl.53. st.1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma propisano da je obveznik iz čl.9. Zakona dužan obratiti posebnu pozornost na sve transakcije koje ispunjavaju najmanje jedan od slijedećih uvjeta – transakcija je složena, neobično velika, izvršena prema neobičnom uzorku, nema očitu ekonomsku ili pravnu svrhu. Sukladno st.2. istoga čl. Zakona, obveznik je dužan analizirati pozadinu i svrhu takvih transakcija uključujući i podatke o izvoru sredstava te rezultate analize u pisanom obliku evidentiranom kako bi bili dostupni na zahtjev Ureda i nadzornih tijela iz čl.81. Zakona, što je u ostalome i propisano Internim aktima .
11. Vijeća za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske u sadržaju obrazloženja u odnosu na svaku stranku navedenu u toč.a) do toč.i), dalo je jasne razloge zbog kojih smatra da je počinjen predmetni prekršaj. Iz izreke je neprijeporno utvrđenje obilježja toga djela. Najčešće su to transakcije prepoznate kao neobične velike obzirom da prelaze mjesečni prag od 105.000,00 kuna (15.000,00 eura), što je pak okrivljena pravna osoba internim aktom Politike, kontrole i postupci za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma propisala kao osnov za provedbu pojačane dubinske kontrole. Također je naveden i neobičan uzorak koji uključuje učestalo i ponavljano provođenje transakcija u okruglim iznosima to višestruko unutar istoga dana i u kratkim vremenskim razmacima, a isto tako i transakcije koje odstupaju od uobičajene aktivnosti stranke u prethodnom razdoblju, pa se ovaj Sud u potpunosti poziva na istaknuti sadržaj bez potrebe ponavljanja, temeljem kojeg je osnovano utvrđena prekršajna odgovornost prema čl.150. st.1. toč.43. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma.
12. U postupku je neprijeporno utvrđeno da je okrivljena pravna osoba internim aktom Politike, kontrole i postupci za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma u toč. 5.3. propisala što se smatra složenim i neobičnim transakcijama u kontekstu Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, te primjenjivala podzakonski akt kojeg je donijela Hrvatska narodna banka. Tu je bitno napomenuti kako je okrivljena pravna osoba sama propisala da će pratiti svakog korisnika koji probije mjesečni prag od 105.000,00 kuna (15.000,00 eura), a što je u svom iskazu potvrdio i svjedok II, zaposlen na pravnim poslovima uključujući i poslove usklađenosti sa Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Valja reći da je sustav sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma preventivni sustav u kojem stranka može obavljati transakcije koliko god želi i kako često želi, a obveznici ( dakle konkretno okrivljena pravna osoba AIRCASH d.o.o. Zagreb) su ti koji su dužni pomiriti ta dva cilja – pružanje platne usluge korisnika i ublažavanje rizika od pranja novca i financiranja terorizma.
13. Kroz dokazni je postupak također utvrđeno da su mnoge takve korisnike obuhvatili, dok spornih devet korisnika nisu, što su i priznali u postupku, a osim toga treba još napomenuti kako je okrivljena pravna osoba u svojstvu institucije za elektronički novac koja je posredovala u isplati iznosa za kupnju sudjelovanja u igrama na sreću, trebala utvrditi izvor sredstava i obratiti pozornost na neobične velike transakcije, dakle propušteno je provjeravanje podataka o izvoru sredstava koje su stranke uplaćivale na Aircash račun i tražiti dokaze o izvorima tih sredstava, između ostaloga nejasno je zašto okrivljena pravna osoba nije tražila od priređivača igara na sreću potvrde o isplaćenim dobitcima.
14. Žaliteljici također treba napomenuti kako nisu osnovani niti žalbeni navodi glede pozivanja da se radi o beznačajnom prekršaju. Sukladno čl.24.a Prekršajnog zakona nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Stajalište ovog Suda je da prekršaj iz čl.150. st.1. toč.43. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma predstavlja prekršaj kojim se povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, a vezano uz navedene objektivne komponente beznačajnosti djela.
15. Naime, iz sadržaja normi koje se odnose na predmetni prekršaj, proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti odnosno povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava.
16. Istaknuti žalbeni navod glede poziva na zastaru prekršajnog progona nije osnovan. Prema čl.14.c Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 39/13.) propisano je da se na zastaru prekršajnog progona primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, dok je čl.13. istoga Zakona propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine.
17. Obzirom na predmetni slučaj i zadnju radnju koja je opisana u toč.c) izreke pobijanoga rješenja, vidljivo je počinjenja prekršaja 12. listopada 2022., što ukazuje da nema zastare prekršajnog progona jer nije proteklo četiri godine od dana počinjenja prekršaja.
18. Također, nema povrede zakona na štetu žaliteljice ni u dijelu izrečene novčane kazne. Vidljivo je kako je novčana kazna pravilno odmjerena unutar zakonom propisanog okvira, uz dužno uvažavanje svih odlučnih okolnosti prema odredbi čl.36. Prekršajnog zakona, koje je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju pravilno utvrdilo te se izrečena novčana kazna smatra razmjernom težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljene pravne osobe te se ne nalaze dodatni razlozi za preinakom na blažu novčanu kaznu.
19. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi čl.152. st.3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Zato, ako okrivljena pravna osoba u roku od 15 dana od primitka ove presude plati dvije trećine ukupne novčane kazne izrečene prvostupanjskim rješenjem, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
20. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.
21. Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene pravne osobe, to je temeljem odredbe čl.138. st.2. t.3c. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba dužna naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi čl.139. st.3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
22. Zbog izloženih razloga odlučeno je na način opisan u izreci ove presude.
23. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća :
, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Vijeću za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata Ministarstva financija RH u 5 otpravaka : za spis, okrivljenu pravnu osobu, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
