REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1261/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužiteljice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Goran Vujanić i Tiora Marciuš, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ob-81/2024-4 od 14. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P Ob-236/2016-47 od 29. veljače 2024., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ob-81/2024-4 od 14. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P Ob-236/2016-47 od 29. veljače 2024. zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji su postavili pravno pitanje:
"Ulazi li u bračnu stečevinu imovina koju je jedan od bračnih drugova stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju?". Također su u prijedlogu za dopuštenje revizije naveli da su im zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, iz činjeničnih utvrđenja sudova u ovoj pravnoj stvari proizlazi da prednik tužitelja sada pok. NĆ nije ni na koji način sudjelovao u brizi oko obitelji CĆ, da nije s njima stanovao niti nije ni na koji način sudjelovao u ispunjenju sklopljenog ugovora o uzdržavanju tuženice s CĆ i ABC te da nije bilo njegovog doprinosa u stjecanju sporne nekretnine. Sasvim suprotno, iz utvrđenja sudova proizlazi da je svu brigu i skrb oko obitelji CĆ, prema preuzetim obvezama po ugovoru o uzdržavanju, koji je tuženica sklopila s njima, samostalno ispunjavala upravo tuženica, koja je također u tom razdoblju sama financijski brinula oko O, zajedničke kćeri tuženice i tužitelja.
4. Osim toga, odluka Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-910/12-2 od 4. veljače 2013. na koju su se tužitelji pozvali u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova o postavljenom pravnom pitanju, prema ocjeni vijeća nije donesena u istim činjeničnim i pravnim okolnostima kakve su u ovoj pravnoj stvari. Stoga ta odluka ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti u odnosu na postavljeno pravno pitanje u podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije.
5. Budući da u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da su im pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđena temeljna ljudska prava odnosno njihova prava na pravično suđenje, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) treba navesti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Pritom treba istaknuti da u su ovoj pravnoj stvari u obrazloženjima nižestupanjskih presuda sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode prvotužitelja i drugotužiteljice. Odluke nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje.
7. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelji navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
