Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-88/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Slavonskog Broda, Kolodvorska 11 zastupane po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku u Slavonskom Brodu protiv tuženika ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćnicima Damiru Hećimoviću i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-216/2025-16 od 17. lipnja 2026., na sjednici vijeća 2. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice djelomično odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-216/2025-16 od 17. lipnja 2026.:

- potvrđuje u točki I. izreke,

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je mlt. tužiteljica odbijena sa zahtjevom za uzdržavanje u iznosu od 527,00 EUR-a,

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je mlt. tužiteljica odbijena sa zahtjevom za uzdržavanje u iznosu od 30,00 EUR-a i sudi:

Nalaže se tuženiku da za uzdržavanje mlt. tužiteljice, umjesto iznosa od 238,90 EUR- a dosuđenog presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob- 143/2019, počevši od 29. srpnja 2025. pa nadalje sve dok za to budu postojale zakonom predviđene pretpostavke doprinosi, osim dosuđenog iznosa od 290,00 EUR- a s pripadajućim zateznim kamatama od 29. srpnja 2025. temeljem presude od 17. lipnja 2026., još i iznos od 30,00 EUR-a i to tako da dospjele obroke plati odjednom, a dospjevajuće svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama koje teku od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

- preinačuje u točki III. izreke (odluci o trošku) i rješava:

Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje mlt. tužiteljice, umjesto iznosa od 238,90 EUR-a dosuđenog presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-143/2019, doprinosi od 29. srpnja 2025. pa sve dok za to budu postojale zakonom predviđene pretpostavke iznos od 290,00 EUR-a do svakog 10-tog u mjesecu s pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 557,00 EUR-a. Pod točkom III. izreke naloženo je mlt. tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 160,00 EUR-a.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija mlt. tužiteljica u točki II. i III. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda.

3. Tuženik pravovremenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanoj točki i odbiti tužbeni zahtjev mlt. tužiteljice u cijelosti, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba mlt. tužiteljice djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev mlt. tužiteljice za izmjenu ranije odluke o uzdržavanju.

7. Prvostupanjski sud, polazeći od nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da je presudom istog suda poslovni broj P Ob-165/2019 od 12. siječnja 2023. tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. tužiteljice iznos od 238,90 EUR-a mjesečno od 24. svibnja 2019.,

- da su se promijenile okolnosti od donošenja ranije odluke o uzdržavanju - presude poslovni broj P Ob-165/2019 od 12. siječnja 2023. jer je mlt. tužiteljica u vrijeme donošenja te odluke imala 12 godina i išla u osnovnu školu, dok sada ima 16 godina i polaznica je gimnazije, pa su ispunjene pretpostavke za povišenje iznosa uzdržavanja u smislu odredbe čl. 285. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: ObZ),

- da je u smislu odredbe čl. 307. st. 1. i 2. i čl. 311. ObZ, a cijeneći iskaz zakonske zastupnice mlt. tužiteljice (detaljno opisan u točki 10. obrazloženja), utvrđeno da za zadovoljavanje potreba (stanovanje, prehrana, odjeća, obuća, higijenske potrepštine, obrazovanje i mjesečne instrukcije, izvanškolske aktivnosti) mlt. tužiteljici, koja je zdravo dijete u dobi od 16 godina i ima uobičajene potrebe djece svoje dobi, treba mjesečno iznos od 290,00 EUR-a,

- da su sukladno odredbi čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ utvrđene materijalne prilike tuženika (oca) na temelju iskaza tuženika, detaljno opisanog pod točkom 11. obrazloženja, iz kojeg proizlazi da je tuženik radno sposobna osoba, da je do 5. srpnja 2025. bio zaposlen u Belgiji, da je od kraja kolovoza 2025. do 6. svibnja 2026. bio u pritvoru po prijavi bivše supruge (majke mlt. tužiteljice) zbog prijetnje i uznemiravanja, da je trenutno nezaposlen i bez primanja, da nije prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, da je vlasnik dva stana u Slavonskom broju (jednog na adresi [adresa],20 m2 u kojem živi i drugog na adresi [adresa] površine 58,78 m2 u kojem nitko ne živi, a kako to proizlazi i iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka), da mu oko kupnje namirnica pomaže brat, da nema drugih obveza uzdržavanja osim mlt. tužiteljice, da mu se putem FINA-e plijeni iznos uzdržavanja po ranijoj presudi u iznosu od 239,00 EUR-a,

- da je nesporno tuženik vlasnik dva stana i to na adresi [adresa],20 m2 i na adresi [adresa] površine 58,78 m2,

zaključuje da je tuženik u mogućnosti plaćati mlt. tužiteljici od 29. srpnja 2025. (kao dana podnošenja tužbe) pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti na ime uzdržavanja iznos od 290,00 EUR-a mjesečno, jer je radno sposobna osoba i nema drugih obveza uzdržavanja osim mlt. tužiteljice, slijedom čega je primjenom čl. 285., 307., 311., 313. i 314. st. 2. toč. 3. ObZ-a izmijenio raniju odluku o uzdržavanju na način određen u točki I. izreke, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 847,00 EUR-a (odnosno za iznos od 557,00 EUR-a) odbio zahtjev mlt. tužiteljice kao neosnovan (točka II. izreke). Pod točkom III. izreke naložio je mlt. tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 160,00 EUR-a.

8. Mlt. tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u dijelu koji se odnosi na njezine stvarne potrebe te pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši da su njezine potrebe jednake iznosu od 290,00 EUR-a, koji iznos predstavlja samo zakonski minimum uzdržavanja, jer provedeni dokazi upućuju da su njezine stvarne mjesečne potrebe višestruko veće te da dosuđeni iznos ne omogućuje standard života primjeren njezinoj dobi, obrazovanju i razvojnim potrebama. Ukazuje da povećanje iznosa uzdržavanja sa 238,90 EUR-a na iznos od 290,00 EUR-a ne predstavlja stvaran odraz povećanih potreba koje su u razdoblju od četiri godine značajno porasle zbog srednjoškolskog obrazovanja, instrukcija, sportskih aktivnosti, povećanih troškova prehrane, odijevanja, higijene i socijalnih aktivnosti primjerenih njezinoj dobi. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i mogućnosti tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja, jer iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik visokoobrazovana osoba (dipl. ing. strojarstva), koja struka je izrazito tražena na domaćem i inozemnom tržištu rada, da je tuženik radio u inozemstvu gdje je ostvarivao veće prihode od prosječnih primanja u Republici Hrvatskoj, pa imajući u vidu da je sam tuženik naveo da nakon izlaska iz istražnog zatvora nije prijavljen na zavodu za zapošljavanje, smatra da stanje njegove trenutne nezaposlenosti nije posljedica objektivne nemogućnosti rada već isključivo njegovog osobnog izbora. Ističe da roditelj koji je radno sposoban ne može vlastitom pasivnošću, izbjegavanjem zapošljavanja ili neiskorištavanjem svojih radnih sposobnosti umanjivati pravo mlt. djeteta na primjereno uzdržavanje. Ukazuje da je tuženik vlasnik dva stana, pa davanjem u najam stana u kojem ne živi može ostvarivati prihode. Zaključno navodi da je ona jedina osoba prema kojoj tuženik ima obvezu uzdržavanja.

9. Tuženik, osporavajući utvrđeno činjenično stanje, u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije cijenio sve okolnosti koje su od odlučnog značaja za ocjenu njegovih stvarnih mogućnosti za ostvarivanje prihoda, jer se psihijatrijski liječi zbog poremećaja prilagodbe, anksiozno-depresivnog poremećaja i alkoholizma, te je kazneno osuđivan, pa činjenica da je radno sposobna osoba ne znači da je u takvim životnim okolnostima u mogućnosti ostvarivati redovite prihode dostatne za podmirenje dosuđenog iznosa uzdržavanja.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga mlt. tužiteljice i tuženika, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP), koju obrazlažu mlt. tužiteljica i tuženik u svojim žalbama, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 346. ObZ-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

11. Žalbenim navodima da se psihijatrijski liječi zbog poremećaja prilagodbe, anksiozno-depresivnog poremećaja i alkoholizma te da je to od utjecaja na njegovu radnu sposobnost, po ocjeni ovog suda tuženik u žalbi iznosi nove činjenice, a koje činjenice u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a nije ovlašten iznositi u žalbi, pa iste prilikom odlučivanja o žalbi nisu uzete u obzir.

12. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je, nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe mlt. tužiteljice i ukupne imovinske mogućnosti tuženika kao roditelja, u skladu s utvrđenim materijalnim prilikama tuženika, osnovano obvezao tuženika da od 29. srpnja 2025. plaća uzdržavanje mlt. tužiteljici u iznosu od 290,00 EUR-a, koji iznos je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (''Narodne novine'' 75/2025, koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe 29. srpnja 2025.) minimalni novčani iznos za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta, a ujedno je i minimalni iznos propisan Odlukom o tablici s prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (''Narodne novine'' broj 75/2025, koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe 29. srpnja 2025 . za primitak roditelja obveznika uzdržavanja do 1.318,00 EUR-a), pa stoga neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje.

13. Međutim, mlt. tužiteljica osnovano ukazuje da je dosuđeni iznos uzdržavanja koji je naloženo plaćati tuženiku odmjeren u preniskom iznosu obzirom na imovinske prilike tuženika i njezine stvarne mjesečne potrebe. Naime, imajući u vidu da između stranaka nije sporno da su se potrebe mlt. tužiteljice povećale (iznos od 238,90 EUR-a dosuđen je u vrijeme kada je imala 12 godina i išla u osnovnu školu, dok sad ima 16 godina i polazi gimnaziju), te da mlt. tužiteljica sada ima izvanškolske aktivnosti za koje ima dodatne troškove (mjesečna članarina 60,00 EUR-a za treninge snage u Kući snage), da knjige za gimnazijsko obrazovanje nisu besplatne, da ide na instrukcije iz fizike i matematike (200,00 EUR-a mjesečno), kao i cijeneći činjenicu da je tuženik vlasnik dva stana u centru grada [adresa] pa stan koji ne koristi za vlastito stanovanje može iznajmljivati (prema općepoznatim prosječnim cijenama najamnine za stan površine između 60 do 70 m2 minimalno za iznos od 500,00 EUR-a mjesečno) i na taj način ostvariti prihod, ovaj sud smatra, bez obzira što je tuženik trenutno nezaposlen (pri čemu je ovaj sud posebno akceptirao činjenicu da tuženik nije obrazložio zbog čega nije prijavljen na zavodu za zapošljavanje radi ostvarivanja prava po osnovi nezaposlenosti, uključujući i naknadu za nezaposlene osobe, pa se vlastitim propustom lišio eventualnih prihoda za vlastito uzdržavanje), ali je radno sposoban (tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije niti tvrdio niti dokazao da bi bio radno nesposoban već naprotiv u svom iskazu danom na ročištu 12. svibnja 2026. je naveo da je radno sposobna osoba), da je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužiteljice mjesečno iznos od 320,00 EUR-a, koji iznos je tek neznatno viši od minimalnog novčanog iznosa za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta (prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta , ''Narodne novine'' 66/2026, koja je sada na snazi, za primitak roditelja obveznika uzdržavanja do 1.449,00 EUR-a minimalni mjesečni iznos uzdržavanja za dijete od 13-18 godina iznosi 319,00 EUR-a).

14. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i djelomično žalbu mlt. tužiteljice kao neosnovane te potvrditi točku I. izreke i točku II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za uzdržavanje u iznosu od 527,00 EUR-a, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ- a žalbu mlt. tužiteljice valjalo djelomično prihvatiti te preinačiti točku II. izreke u preostalom dijelu i obvezati tuženika da za uzdržavanje mlt. tužiteljice od 29. srpnja 2025., osim dosuđenog iznosa od 290,00 EUR-a, doprinosi i daljnji iznos od 30,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Odluku o troškovima ovaj sud je donio primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a, te je imajući u vidu da su obje stranke bile zastupane po punomoćnicima odvjetnicima, da je u postupku održan minimalan broj ročišta, kao i ishod postupka, valjalo odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

16. Iz istih razloga zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, odbijeni su i zahtjevi mlt. tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu, 2. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić