Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-198/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik iz Osijeka, protiv ovršenika ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa skrbnik GD iz [adresa], radi odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja , odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 4572/2024-52 od 3. travnja 2026., 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se ovrhovoditeljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4572/2024-52 od 3. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je odbijen ovrhovoditeljičin prijedlog za izdavanje potvrde ovršnosti rješenja o ovrsi.
2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditeljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitnih povreda postupovnih odredbi, sve iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. , 114/22. i 6/2024. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-331/2021 i dr. od 19. prosinca 2023.; dalje: OZ) i predlaže da se pobijano rješenje preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovrhovoditeljica se žali zbog bitne povrede postupovnih odredbi, ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 50. stavka 5. OZ-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba ovršnog ili parničnog postupka na koje se po službenoj dužnosti pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.
5. U ovom predmetu prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr - 4572/2024 od 6. prosinca 2024. (dalje: rješenje o ovrsi). Tim rješenjem je ovrhovoditeljici odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.568,73 eura. Taj trošak sastoji se od sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 eura, troška izvida ovršnosti i pribave potvrde ovršnosti u iznosu od 50,00 eura, PDV-a na taj trošak u iznosu od 262,50 eura te troška sudske pristojbe na prijedlog i rješenje u iznosu od 256,23 eura.
6. U nastavku postupka je ovrha provedena te je prvostupanjski sud donio rješenje o namirenju od 23. rujna 2025. Tim rješenjem namiren je ovrhovoditeljičin trošak sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi.
7. Ovrhovoditeljica je tada podnijela prijedlog prvostupanjskom sudu radi izdavanja potvrde o ovršnosti rješenja o ovrsi.
7.1. Prvostupanjski sud je taj prijedlog pobijanim rješenjem odbio zbog toga što rješenje o ovrsi u dijelu kojim je ovrhovoditeljici odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.568,73 eura ne sadrži kondemnacijski nalog za plaćanje pa stoga taj dio rješenja o ovrsi niti nije mogao postati ovršan obzirom na odredbu članka 25. stavak 1. OZ-a.
7.2. Ovrhovoditeljica se žali navodeći da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 25. stavak 1. OZ-a kojom je propisano da je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. Ovrhovoditeljica navodi u žalbi da, obzirom da rješenjem o ovrsi nije određen rok u kojem bi ovršenik trebao ovrhovoditeljici naknaditi odmjereni trošak ovršnog postupka, treba primijeniti odredbu članka 328. stavak 2. ZPP-a kojom je propisano da je rok za izvršenje činidbe 15 dana i odredbu članka 328. stavak 3. ZPP-a prema kojoj rok za izvršenje činidbe počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje. Ovrhovoditeljica smatra da je rješenjem o ovrsi ovršeniku naloženo da ovrhovoditeljici plati odmjereni trošak ovršnog postupka i da je stekao gore navedeni rok od 15 dana za izvršenje tog plaćanja te je stoga rješenje o ovrsi postalo ovršno i prvostupanjski sud je trebao izdati potvrdu o ovršnosti.
7.3. Međutim, ovrhovoditeljica pogrešno smatra da bi u ovom postupku trebalo primijeniti članak 328. ZPP-a.
7.4. Člankom 328. stavak 1. ZPP-a propisano je da kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojemu je tu činidbu dužna izvršiti , stavkom 2. je propisano da ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe jest petnaest dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti dulji rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana, a stavkom 3. je propisano da rok za izvršenje činidbe počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje. Dakle, tom zakonskom odredbom nije propisano da je stranka dužna izvršiti kakvu činidbu, poput predmetnog plaćanja troška postupka, u roku od 15 dana ako presudom nije određen rok u kojem je stranka dužna izvršiti tu činidbu. To znači da sudskom odlukom rok za izvršenje činidbe mora biti određen, a stavkom 2. članka 328. ZPP-a je samo propisana duljina trajanja tog roka.
7.5. Rješenjem o ovrsi nije ovršeniku naloženo da odmjereni trošak postupka plati ovrhovoditeljici niti je određen rok u kojem bi ovršenik to bio dužan učiniti. Stoga to rješenje o ovrsi prema odredbi članka 23. OZ-a ne predstavlja ovršnu ispravu ni po jednom od taksativno navedenih slučajeva u točkama 1. do 6. te zakonske odredbe, a ni po točki 7. te zakonske odredbe kojom je propisano da je ovršna isprava i druga isprava koja je zakonom određena kao takva. Također, rješenje o ovrsi nije moglo postati ovršno niti obzirom na odredbu članka 25. stavak 1. OZ-a kojom je propisano da sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje , jer ovršeniku rješenjem o ovrsi nije naloženo da ovrhovoditeljici plati trošak ovršnog postupka.
7.6. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pravilno primijenio gore citirane zakonske odredbe kada je odbio ovrhovoditeljičin prijedlog radi izdavanja potvrde o ovršnosti rješenja o ovrsi te je zbog tih razloga žalba ovrhovoditeljice odbijena kao neosnovana na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
Koprivnica, 2. rujna 2026.
Sudac
Veljko Kučeković
