Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-183/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Čačić predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Snježane Šaško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Klemenčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i Partneri u Zagrebu, protiv tuženice Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koju zastupaju punomoćnici Damir Metelko i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbi tužiteljice i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici od 12. prosinca 2025. poslovni broj: P-278/2023-24, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj: P-278/2023-24 od 12. prosinca 2025. te se predmet dostavlja stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci radi održavanja nove glavne rasprave.

II. O zahtjevima tužiteljice i tuženice za naknadu troškova žalbi ostavlja se odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe članka 7. i 8. Ugovora o namjenskom kreditu br. 2402006-1031262160 / 51400607-5101973126 od 6. srpnja 2004., sklopljenog između tužiteljice i tuženice koje se odnose na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice za CHF, važećem na dan dospijeća i prema kojima je tuženica ovlaštena jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s važećim odlukama tuženice. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 4.531,38 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi pobliže navedenim u toj točki izreke, a u točki III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 931,61 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate. Pod točkom IV. izreke prihvaćen je prigovor radi prebijanja potraživanja tuženice i naloženo tužiteljici isplatiti tuženici iznos od 2.358,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 4. rujna 2023. do isplate. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenje presude do isplate.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnim žalbama pobijaju tužiteljica i tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) time da tužiteljica prvostupanjsku presudu pobija pod točkom IV. izreke, a tuženica pod točkama I., II., III. i V. izreke. Obje parnične stranke predlažu ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno istu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba tuženice je osnovana dok je žalba tužiteljice u utvrđenim okolnostima počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP bespredmetna.

4. Naime, tuženica u žalbi ističe da je odbivši njezin prigovor mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari, sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi odredbi članka 344. i 345. ZPP iz razloga što nije posebnim rješenjem prije donošenje presude niti u okviru pobijane odluke odlučio o njezinom prigovoru mjesnoj nadležnosti. Ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP te sadržajno ističe bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio u pravcu žalbenih razloga kao i onih na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 344. i 345. ZPP time što posebnim pisanim rješenjem nije odbio prigovor mjesne nadležnosti tuženice ili pak istovremeno s donošenjem pobijane presude. Naime, prema članku 344. stavku 1. ZPP rješenja koja sud donosi izvan ročišta saopćavaju se strankama dostavom ovjerenog prijepisa rješenja, a stavkom 2. tog članka da ako se rješenjem odbija prijedlog jedne stranke bez prethodnog saslušanja protivne stranke, toj se stranci rješenje neće dostaviti. Člankom 345. ZPP propisano je da rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno.

5.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu održanom 10. siječnja 2024. rješenjem odbio tuženičin prigovor mjesne nadležnosti suda prvog stupnja navodeći da će obrazloženje za takvu odluku iznijeti u presudi. Imajući u vidu da je sud sukladno članku 338. stavak 4. ZPP u obrazloženju presude između ostalog dužan izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka te da je prvostupanjski sud pod točkom 3. obrazloženja presude iznio razloge za odbijanje prigovora tuženika mjesnoj nadležnosti suda prvog stupnja, dakle, iznio je obrazloženje za svoju odluku o neprihvaćanju prigovora, a što je ujedno tuženici omogućilo pobijati razloge suda prvog stupnja za takvo rješenje. Zbog toga po ocjeni ovog suda nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP jer činjenica da u opisanim okolnostima nije doneseno posebno pisano obrazloženo rješenje o odbijanju prigovora nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude .

6. Ovaj sud ne nalazi da je odbijanjem tuženičinog prigovora mjesnoj nadležnosti suda prvog stupnja ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP budući je prvostupanjski sud iznio razloge zbog kojih je odbio taj prigovor te u tom dijelu odluka nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Međutim ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP budući je prvostupanjski sud u povodu prigovora tuženice pogrešno odlučio da je mjesno nadležan.

8. Obrazlažući neosnovanost prigovora mjesne nadležnosti prvostupanjski sud citira odredbu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu 6. srpnja 2004. i kojom je uređen pojam nepoštene ugovorne odredbe te zaključuje da se nesporno u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru koji je unaprijed formuliran i da korisnik kredita nije imao mogućnost pregovarati o mjesnoj nadležnosti suda za slučaj spora. Nastavno zaključuje da se zbog toga primjenjuje članak 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 – dalje u tekstu: Zakon o potrošačkom kreditiranju) za koju odredbu navodi da uređuje sudsku nadležnost u sporovima koji nastaju u vezi s ugovorom o kreditu na način da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane pred sudom mjesta prebivališta tužitelja kao korisnika kredita . Kako je mjesto prebivališta tužiteljice u [adresa] prvostupanjski sud konačno zaključuje da je mjesno nadležan postupati u predmetnoj pravnoj svari.

9. Točkom 14. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5101973126 sklopljenog između tuženice kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita dana 6. srpnja 2004. u kojem je tuženica trgovac, a tužiteljica potrošač, ugovoreno je da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke. Za slučaj da je ta odredba navedenog Ugovora o kreditu nepoštena sukladno članku 81. stavku 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) pa stoga ništava kako je to određeno člankom 87. stavkom 1. istog Zakona, to ni tada prvostupanjski sud ne bi bio mjesno nadležan za postupanje u predmetnom sporu kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

9.1. Naime, za slučaj ništavosti takve ugovorene prorogacijske ugovorne odredbe dolazi do primjene odredaba o mjesnoj nadležnosti iz Zakona o parničnom postupku, a ne odredaba članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju jer se ta odredba odnosi na pitanje međunarodne nadležnosti za sporove iz potrošačkih ugovora . Naime, člankom 1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 - dalje u tekstu: ZID ZPK/15) dodana je Glava IV.b naziva Ništetnost i sudski postupci kojim su uređeni postupci s međunarodnim obilježjem. Sadržaj odredbe članka 19.l stavka 1. tog Zakona koji glasi: " U sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gd je potrošač ima prebivalište.", ne ostavlja nikakve dvojbe da se ta odredba odnosi na nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim obilježjem pa stoga u konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je sjedište tuženice u Rijeci, ne dolazi do primjene te zakonske odredbe.

9.2. Člankom 46. stavkom 1. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, dok je člankom 48. stavkom 1. ZPP propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

9.3. Ugovor o kreditu koji je predmet spora sklopljen je u Zagrebu pa stoga za slučaj ništavosti prorogacijske klauzule prvostupanjski sud nije nadležan sa suđenje u ovom sporu ni primjenom odredbi o nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica tuženice iz članka 59. ZPP.

10. Imajući na umu sve naprijed navedeno valjalo je primjenom članka 369. stavka 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i ustupiti predmet nadležnome Općinskom sudu u Rijeci kao opće mjesno nadležnom sudu za tuženicu radi održavanja nove glavne rasprave.

11. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalb i ostavljena je za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Varaždinu 2. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Čačić