Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-749/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te sutkinje Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BČ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Iva Mesić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10688/2023-11 od 16. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10688/2023-11 od 16. travnja 2026. ukida u dijelu pod stavkom I. i II. izreke i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

II. Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P -10688/2023- 11 od 16. travnja 2026. u nepobijanom dijelu pod stavkom III. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku.

III. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-1008/2023 od 31.svibnja 2023. godine proglašava se nedopuštenom. II Naleže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.572,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (16.4.26.) do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„I Ukidaju se sve provedene radnje provedene na temelje Rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-1008/2023 od 31. svibnja 2023. godine. II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskom sudu u Zagrebu, brisanje zabilježbe ovrhe pod brojem Z-30117/2023 od 18. listopada 2023. godine“.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu, sadržajno u dijelu pod stavkom I. i II. izreke, iz svih zakonskih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) uz prijedlog da se usvoji žalba tuženika i pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ovaj parnični postupak je pokrenut nakon što je tužiteljica zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-1008/23-11 od 6. studenoga 2023. upućena da pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč.7., 10., i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ) zbog kojih razloga je izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi u navedenom postupku.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka u kojem su provedeni dokazi uvidom u priležeću dokumentaciju i spis istog prvostupanjskog suda broj Ovr-1008/2023, uvid u rješenje o ovrsi broj Ovr-1008/2023, zaključak istog prvostupanjskog suda u navedenom postupku Ovr-1008/2023 u kojem je tužiteljica upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. OZ, sud utvrđuje da je ovrha u navedenom predmetu nedopuštena iz razloga što je nastupila zastara.

7. Tako je prvostupanjski sud uvidom u dokumentaciju dostavljenu po strankama i uvidom u spis toga suda broj Ovr-1008/2023 utvrdio da:

- da su RBA d.d. u svojstvu kreditora i Odvjetničko društvo Bukovac i partneri j.t.d. kao dužnik, OČ kao sudužnik i ŠČ kao sudužnik i založni dužnik zaključili dana 1. travnja 2009. Sporazum o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama br. 09025010009 kojim je osigurana je tražbina iz Ugovora o kreditu br. 09025020091;

- da su RBA d.d. kao kreditor i Odvjetničko društvo Bukovac i partneri j.t.d. kao dužnik, ŠČ kao dužnik i založni dužnik te BČH kao dužnik zaključili su dana 1. listopada 2009. Sporazum o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama br. 09025020018; kojim su osigurane tražbine po dva Ugovora o kreditu, broj 09025020458 i broj 09025020342;

- radi osiguranja tih tražbina, i po svakom od Sporazuma zasnovano je založno pravo na nekretnini, u naravi trosobni stan dvoetažni stan potkrovlju i galeriji, površine 56,09 čm, koji se nalazi u Zagrebu, Pokornoga, po prvom Sporazumu upis je izvršen 1. travnja 2009., a po drugome dana 1. listopada 2009. – dakle upisane su dvije hipoteke;

- da je u trenutku upisa hipoteka vlasnik nekretnine bio je ŠČ, po oba Sporazuma založni dužnik;

- da je ŠČ je nekretninu s upisanim založnim pravima, hipotekama u korist RBA d.d. 4. veljače 2010. darovao ovdje tužiteljici;

- da su dana 23. veljače 2021. RBA d.d. i tuženik zaključili Ugovor o prijenosu temeljem kojeg je RBA d.d. ustupila tuženiku založna prava tj. prenijela na njega hipotekarne tražbine koje je do tada RBA d.d. imala osigurana upisanim založnim pravima

- da je ugovor o prijenosu proveden u zemljišnoj knjizi na način da su obje hipoteke sada upisane u korist tuženika.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nije osnovan prigovor tužiteljice da ona nije bila ugovorna stranka niti ugovora o kreditu niti Sporazuma kojima su osigurane tražbine po kreditima pa da posljedično tome tuženik u odnosu na nju nema ispravu za provođenje ovrhe. Naime, tužiteljica je vlasništvo na nekretnini, koja je sada predmet ovrhe, stekla nakon upisa oba založna prava u zemljišnoj knjizi, pa je tuženik, koji je svoju tražbinu osigurao prodajom nekretnine koja je založena upravo radi osiguranja tražbine, mogao ovrhu pokrenuti samo i jedino protiv tužiteljice, koje je u trenutku pokretanja ovršnog postupka po ovdje tuženiku bila vlasnica te nekretnine. Dakle, upravo je tuženik, kao založni vjerovnik, jer ima upisane hipoteke, ovlašten pokrenuti ovršni postupak, jer su na njega, a temeljem Ugovora o prijenosu prešla sva prava koja je do tada imala RBA d.d.

9. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da Sporazumi o osiguranju sadrže tzv. ovršne klauzule, dakle isprave na koje je javni bilježnik, a u skladu sa Sporazumom, ovlašten izdati ovršnu klauzulu u kojem trenutku Sporazum postaje ovršna isprava, jer su oba sačinjena kao solemnizirani javnobilježnički akti. Nije sporno da je prvi Sporazum o osiguranju postao ovršan dana 14. prosinca 2010., a drugi Sporazum 10. studenog 2011. Solemnizirani javnobilježnički akti, kakva su oba Sporazuma, tj. tražbine po takvim sporazumima zastarijevaju u roku od 10 godina, u smislu čl. 233. st. 1 Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO). Rok počinje teći od dana kada je isprava postala ovršna, a to je u ovom slučaju od 14. prosinca 2010. tj. od 10. studenoga 2011.

10.1. Nadalje, prvostupanjski sud obrazlaže da uz pravila o zastari tražbina utvrđenih sudskim odlukama, a kakav je po snazi solemnizirani javnobilježnički akt, vrijedi i pravilo iz čl. 241. ZOO kojim se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kod prekida zastare vrijedi opće pravilo iz čl. 245. st. 1 ZOO prema kojem nakon prekida zastara počinje ponovno teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeno rok za zastaru. Međutim, opće pravilo iz čl. 245. st. 1 ZOO ograničeno je odredbom čl. 242. ZOO. Nije među strankama sporno da je ranije vjerovnik RBA d.d. po oba sporazuma pokrenula ovršni postupak protiv tužiteljice 6. srpnja 2012. i da se taj postupak vodio pod brojem Ovr-2090/2012 do 7. ožujka 2023. kada je rješenjem tog suda obustavljana ovrha određena rješenjem dana 12. srpnja 2012. Rješenje Ovr- 2090/2012 od 7. ožujka 2023. postalo je pravomoćno 1. travnja 2023. godine, jer tada ovrhovoditelj (RBA d.d.) protiv istoga nije žalio. Dakle, ovrha se u citiranom predmetu vodila radi ostvarivanja tražbine koju je RBA d.d. imala prema, sada, tuženici, a temeljem sporazuma koji su postali ovršni 14. prosinca 2010., tj. 10. studenoga 2011.

10.2.Prvostupanjski sud ističe da činjenica donošenja rješenja o obustavi postupka ranijeg vjerovnika ima u ovom slučaju značaj iz čl. 242. st. 2 ZOO prema kojem nije došlo do prekida zastare zbog vođenja postupka RBA d.d. kao ovrhovoditelja, odnosno ne primjenjuje se u odnosu na novog vjerovnika tražbine, sada tuženika, pravno pravilo iz čl. 245. st. 1 ZOO. Navedeno iz razloga što ne dolazi do primjene odredbe čl. 243. ZOO koji jasno govori o odbacivanju tužbe, a u ovom slučaju se radilo o obustavi postupka. Kako je postupak sada tuženika pokrenut 12. travnja 2023. godine, a imajući u vidu zastaru tražbina po Sporazumima to je ovršni postupak pokrenut protekom deset godina te je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ona traži da se ovrha proglasi nedopuštenom. Sud nije prihvatio i provodio dokaze na okolnost visine potraživanje tuženika u ovršnom postupku, jer je odlučeno da je ovrha nedopuštena u cijelosti.

11. Međutim treba naglasiti da tuženik koji je 12. travnja 2023. pokrenuo ovršni postupka protiv tužiteljice pod brojem Ovr-1008/2023, svoju aktivnu legitimaciju dokazuje Ugovorom o prijenosu, a tražbine koje namiruje Ugovorima o kreditu, čije tražbine su osigurane Sporazumima o osiguranju, a namirenje na nekretnini tužiteljice tuženik u ovršnom postupku temelji na upisanim založnim pravima u svoju korist . Pri tome nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda koji upućuju tuženika na radnje koje mora dalje poduzimati radi naplate svoje tražbine, odnosno o podizanju tzv. hipotekarne tužbe radi ostvarenja tuženikova založnog prava upisanog na nekretnini tužiteljice, a u svrhu namirenja tim zalogom osiguranog potraživanja, jer tuženik već raspolaže ovršnim ispravama – Sporazumima o osiguranju koji sadrže tzv. clausulu exequendi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revt 273/2014-2 od 23. listopada 2018.)

12. Bez obzira na prethodno navedeno prvostupanjski sud iako se u ovršnom postupku iz kojeg je ovdje tužiteljica upućena na parnicu radi proglašenja nedopustivosti ovrhe tražbina ovrhovoditelja namiruje iz založene stvari/nekretnine na temelju Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava i to na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-6), pogrešno je zaključio da je nastupila zastara za cjelokupnu tražbinu ovrhovoditelja. U konkretnom slučaju radi se o prinudnom ostvarenju tražbine tuženika osigurane založnim pravom na nekretninama ovdje tužiteljice. Prema odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje svog nositelja ovlašćuje da određenu tražbinu ne bude li mu po dospijeću ispunjena namiri iz vrijednosti te stvari ma čija ona bila a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Prema daljnjoj odredbi čl. 336. ZVDSP propisano je da ukoliko se zalogom osigurana tražbina ne ispuni po dospijeću založni je vjerovnik ovlašten ostvariti svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga i to putem suda na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina (st. 2.), pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine, založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari pa i od svakog trećeg zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari. Tuženik u ovršnom postupku kao založni vjerovnik upravo zahtijeva od ovdje tužiteljice namirenje svoje dospjele tražbine iz vrijednosti zaloga prema odredbi čl. 339. st. 1. ZVSP, a to pravo prema st. 3. istog zakonskog članka ne zastarijeva. Isto tako prema čl. 222. ZOO propisano je da kada protekne vrijeme zastare vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi (st.1.), međutim zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namirit niti iz opterećene stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-433/17 od 16. svibnja 2017., Revt-211/12 od 18. veljače 2014., Revx-485/16 od 28. svibnja 2019.).

13. Zbog prethodno navedenog očito je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na koju pravilnu primjenu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP jer u svakom slučaju tražbina tuženika nije zastarjela barem u dijelu glavnog duga. Kako je tužiteljica podnijela u ovom postupku tužbu radi nedopustivosti ovrhe a u kojoj tužbi osim što tvrdi da je nastupila zastara potraživanja osporava i samu visinu potraživanja tuženika, o čemu sud nije uopće raspravljao niti ima bilo kakvih razloga u presudi glede predmetnog očito zbog pogrešno zauzetog stava da je cjelokupna tražbina tuženika prestala zbog zastare.

14. Iz svega prethodno navedenog valjalo je zbog pogrešne primjene materijalnog prava radi čega nije potpuno utvrđeno niti činjenično stanje bitno za donošenje pravilne i zakonite presude, ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak sve osnovom čl. 370. ZPP.

15. U nastavku postupka imajući u vidu izraženo stajalište u ovom drugostupanjskom rješenju da tražbine koje su osigurane upisanim založnim pravom u zemljišnoj knjizi ne zastarijevaju glede iznosa glavnog potraživanja sud će ponovno provesti glavnu raspravu, izvršiti uvid u cjelokupni spis Ovr-1108/2023, a obzirom da tužiteljica osporava tužbom i visinu tražbinu zbog kako tvrdi nepravilnog obračuna, treba utvrditi za koji iznos tražbine tuženika koju on namiruje u ovršnom postupku je ovrha nedopustiva zbog nastupanja zastare obzirom da se ovrha vodi osim radi plaćanja glavnice duga i radi plaćanja redovnih kamata, zateznih kamata i troškova postupka, te nakon toga donijeti novu odluku o zahtjevu tužiteljice te ujedno ponovno odlučiti i o troškovima parničnog postupka.

Varaždin, 2. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec