REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-996/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o žalbi vjerovnice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Sp-67/2023-5 od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba vjerovnice Republike Hrvatske te se ukida rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Sp-67/2023-5 od 15. prosinca 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača ČG (toč. 1. i 2.); te je potrošač ČG oslobođen od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje: 1. osnova broj OVRV-1359/18, izdavatelja JAVNI BILJEŽNIK, MARKOVIC IVAN, SISAK - vjerovnik (1) SISAČKI VODOVOD d.o.o., Obala Ruđera Boškovića 10, Sisak, Hrvatska, OIB: 84218628128, zaprimljena 7.7.2021., glavnica: 4,50 EUR, kamata: 7,98 EUR, trošak:
26,55 EUR i 2. osnova broj P-249/12 IZ.NA., izdavatelja OPĆINSKI SUD, OPĆINSKI SUD U SISKU, SISAK - vjerovnik (1) REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO FINANCIJA, Katančićeva ulica 5, Zagreb, Hrvatska, OIB:18683136487, zaprimljena 14.5.2021., glavnica: 558,04 EUR, kamata: 523,85 EUR, trošak: 0,00 EUR (toč. 3.).
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnijela je stečajna vjerovnica Republika Hrvatska iz svih propisanih žalbenih razloga. Ističe pogrešnu primjenu čl. 79.g u vezi s čl. 77. st. 1. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/2015., 67/2018. i 36/2022., dalje: ZSP). Predmetna osnova odnosi se na naknadu za privremeno uzdržavanje, a prema odredbama čl. 25. Zakona o privremenom uzdržavanju („Narodne novine“ broj: 92/2014.) i 77. st. 1. ZSP-a proizlazi kako se potrošača ne bi moglo osloboditi od predmetne osnove jer se odnosi na zakonsko uzdržavanje djeteta. U prilog navedenom dostavlja presliku rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-609/2021 od 17. studenog 2021. kojim je prihvaćena revizija vjerovnika Republike Hrvatske u predmetu iste vrste te je predmet vraćen na ponovno suđenje, s odgovorom na postavljeno pitanje: „Tražbina koju isplaćuje Republika Hrvatska na ime naknade za privremeno uzdržavanje umjesto roditelja koji ne izvršava svoju obvezu zakonskog uzdržavanja maloljetnog djeteta (čl. 25. Zakona o privremenom uzdržavanju – „Narodne novine“ broj 92/2014., dalje ZPU) je tražbina koje se potrošač ne može osloboditi u jednostavnom postupku stečaja potrošača.“ U obrazloženju odluke stoji: „Imajući sve navedeno na umu, prema shvaćanju ovog suda, tražbine koje se odnose na zakonske obveze koje proizlaze iz obiteljskih odnosa izuzete su po svojoj pravnoj prirodi iz područja zaštite potrošača te se za tu vrstu tražbina ne može raditi o obvezi potrošača koje se može osloboditi u ovom postupku, što posebice potvrđuje i odredba čl. 77. st. 1. ZSP-a kojom je izričito navedeno da se potrošač ne može osloboditi zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati“. U tom smislu postoji i praksa Županijskog suda u Osijeku, odluke broj: Gž-837/2020 od 14. svibnja 2020., broj: Gž-2888/2020 od 20. kolovoza 2020. i Gž-2052/2020 od 9. srpnja 2020. u kojima je zauzeto stajalište da isplatom iznosa primljenog uzdržavanja Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, a potrošač se ne može osloboditi obveze da Republici Hrvatskoj vrati isplaćene iznose privremenog uzdržavanja, jer bi u suprotnom bio na posredan način oslobođen obveze uzdržavanja. Predlaže preinačenje rješenja odbijanjem prijedloga za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača u odnosu na predmetnu osnovu, sve uz naknadu troška vjerovniku Republici Hrvatskoj uvećanog za trošak sastava ove žalbe u iznosu od 50,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate, podredno prihvaćanje žalbe, ukidanje rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je i zaključen jednostavni stečajni postupak nad imovinom potrošača ČG te je on oslobođen preostalih obveza u odnosu na navedene osnove za plaćanje stečajnih vjerovnika, sve prema odredbi čl. 79.a i 79.g ZSP-a. Pritom je prvostupanjski sud postupao po prijedlogu Fine za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača od 24. siječnja 2023.
5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. U žalbenom postupku sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za oslobođenje potrošača od obveza u odnosu na vjerovnicu Republiku Hrvatsku za obvezu uzdržavanja djeteta u smislu čl. 77. ZSP-a.
7. Prvostupanjski sud, cijeneći navode žaliteljice, nije utvrdio sve činjenice odlučne za primjenu odredaba ZSP-a o otvaranju i zaključenju jednostavnog stečajnog postupka te oslobođenju potrošača od preostalih obveza u odnosu na nju.
8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je, u bitnome, utvrdio da je Financijska agencija (dalje u tekstu: FINA) podnijela prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača ČG i da je dostavila podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje i podatke o imovini potrošača iz kojih proizlazi da potrošač nema ovršive imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa jer u 2020., 2021., 2022. i 2023. nije ostvario nikakvo novčano primanje, računi su mu blokirani i ima otvoren zaštićeni račun, dok druge imovine ni imovinskih prava nema, osim odjavljenih vozila bez vrijednosti, da je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo 4597 dana, dulje od tri godine; da su na teret računa i novčanih sredstava potrošača na dan podnošenja prijedloga u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u ukupnom iznosu od 1.147,54 EUR (u koji iznos su uračunati troškovi i kamate), a u koji iznos su uračunate tražbine radi osiguranja ili radi naplate novčane kazne ako su evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, s time da se od tog iznosa iznos od 581,22 EUR odnosi na glavnicu evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje iz članka 79.a st. 2. ZSP-a, da je FINA na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018., dalje ZPONS) prestala izvršavati osnove za plaćanje čiji ukupni iznos po osnovi glavnice iznosi 13.919,29 eura.
9. Cijeneći navedena utvrđenja, zaključio je kako su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 79.g st. 1. ZSP-a za otvaranje i zatvaranje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača te prema čl. 79.g st. 4. ZSP-a oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove plaćanja i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a ZSP-a i odlučio na navedeni način.
10. Takav zaključak prvostupanjskog suda za sada nije pravilan, te žaliteljica osnovano osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
11. Naime, odredbom čl. 77. toč. 1. ZSP-a propisano je da se rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza potrošač ne može osloboditi zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.
12. Odredbom čl. 25. ZPU-a propisano je da isplatom iznosa privremenog uzdržavanja Republika Hrvatska, dakle žaliteljica, stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini ispraćenog iznosa privremenog uzdržavanja sa svim sporednim pravima.
13. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. listopada 2023. tražbina na ime naknade za privremeno uzdržavanje koju isplaćuje Republika Hrvatska na temelju odredbe čl. 25. ZPU-a, umjesto roditelja koji ne izvršava svoju obvezu zakonskog uzdržavanja maloljetnog djeteta, je i nadalje tražbina zakonskog uzdržavanja djeteta na koju se ne primjenjuje odredba čl. 12. st. 1. ZPONS- a, u skladu s odredbom čl. 12. st. 2. istog zakona, a koje pravno shvaćanje se primjenjuje i u ovoj pravnoj.
14. Žaliteljica tvrdi kako je isplatom privremenog uzdržavanja djetetu umjesto oca, ovdje potrošača, stupila u pravni položaj djeteta u odnosu na iznos zakonske obveze uzdržavanja kojeg je platio umjesto potrošača (u visini određenoj prema rješenjima Hrvatskog zavoda za socijalni rad), a to je prvostupanjski sud propustio utvrditi.
15. Stoga, cijeneći navedeno, zbog pogrešnog pravnog pristupa je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno te je pobijano rješenje valjalo ukinuti i na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a, te čl. 23. i čl. 79.a ZSP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
16. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud utvrditi spomenute relevantne činjenice te donijeti novu odluku na temelju zakona svih spomenutih odredbi zakona.
U Puli 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Zoran Šarić
