Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1009/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EJG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Bariši Pavičiću, odvjetniku u Zagrebu, Petra i Tome Erdödyja 12, protiv tuženog HOK osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupanoga po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 1022/2021-18 od 3. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog HOK osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn -1022/2021-18 od 3. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženog HOK osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 419,15 EUR (četiri stotine devetnaest eura petnaest centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 6.019,76 EUR, sa zateznom kamatom od 15. travnja 2016. do isplate (točka I. izreke) te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.356,64 EUR sa zateznom kamatom od 3. srpnja 2025. do isplate (točka II. izreke), a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka sa zateznom kamatom (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 419,15 EUR.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), koju u žalbi ističe tuženik. Donošenjem pobijane presude nisu ostvarene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadom štete zbog povrede ugovora o nalogu kojega je tužiteljica zaključila s odvjetnikom. Tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da joj je osiguranik tuženika koji je odvjetnik, prouzročio štetu nepravilnim zastupanjem u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn -928/2016 od 13. lipnja 2014., koji se vodio radi naknade štete zbog materijalnih nedostataka na stanu kojega je tužiteljica kupila od prodavatelja Zagrebački holding d.o.o. jer je pogrešno naveo investitora, Zagorje-Tehnobeton, kao tuženika u tom postupku pa je tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika odbijen zbog promašene pasivne legitimacije, a ovdje tužiteljica obvezana da tom tuženiku plati trošak postupka.

6. Prvostupanjski je sud u bitnome utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn -928/2016 od 13. lipnja 2014., odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženog Zagorje -Tehnobeton, zbog promašene pasivne legitimacije i ovdje tužiteljici naloženo da 2. tuženiku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 29.250,00 kn,

- da iz obrazloženja te presude proizlazi da tužiteljici za materijalne nedostatke prodane stvari odgovara prodavatelj (1. tuženik u tom predmetu), a ne izvođač radova (2. tuženi Zagorje-Tehobeton),

- da protiv navedene presude punomoćnici tužiteljice nisu izjavili žalbu,

- da je navedena presuda, u povodu žalbe oba tuženika, preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2575/2014 od 15. prosinca 2015., na način da je tužiteljici naloženo da 2. tuženom Zagorje-Tehnobeton naknadi i daljnji trošak postupka u iznosu od 8.847,50 kn i trošak žalbe u iznosu od 1.771,87 kn, a ukinuta u odnosu na 1. tuženog Zagrebački holding d.o.o.,

- da je u ponovljenom postupku 1. tuženom Zagrebački holding d.o.o. naloženo da tužiteljici isplati iznos od 50.250,00 kn na ime naknade štete i 24.107,41 kn troška,

- da je navedena presuda stekla svojstvo pravomoćnosti 3. lipnja 2020., kada je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5224/2017,

- da je tužiteljica 15. travnja 2016. uplatila 2. tuženiku Zagorje-Tehnobeton ukupan iznos troškova od 45.355,91 kn / 6.019,76 EUR.

6.1. Predmetna tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 15. travnja 2021.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da su osiguranici tuženika (odvjetnici), učinili propust u zastupanju tužiteljice u navedenom parničnom postupku jer joj nisu pružili adekvatnu pravnu zaštitu, s obzirom na to da su bez pravne osnove na pasivnoj strani naznačili osobu koja nije odgovorna za štetu koja joj je nastala zbog materijalnih nedostataka na stanu i time joj prouzročili troškove. Pobijanu odluku donio je pozivom na odredbe čl. 215. st. 1., čl. 216., čl. 1045. st. 1. i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) te čl. 11. st. 2., čl. 15. st. 2., čl. 18. i čl. 27. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika od 21. prosinca 1994. (dalje: Uvjeti).

7.1. Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim, uz obrazloženje da u slučaju kada se zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze iz ugovora o nalogu odnosi na troškove postupka koje zastupani treba platiti protivnoj stranci, zastupanom šteta nastaje tek naplatom tih troškova odnosno umanjenjem njegove imovine, u ovom slučaju 15. travnja 2016., a ne pravomoćnošću i ovršnošću presude kojom mu je naložena naknada troškova. Pritom se pozvao na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-65/2023-2 od 18. travnja 2023.

8. Odluka prvostupanjskoga suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

9. Tuženik u žalbi navodi da je pogrešno shvaćanje suda prvoga stupnja da je u postupku pred Općinskim sudom u Sesvetama poslovni broj Pn-828/2016 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđen propust njegovog osiguranika jer je neosnovano tužio izvođača radova, slijedom čega u ovom postupku nije ni utvrđivao postojanje propusta / greške i samim time uzročno posljedične veze između navodnog propusta njegova osiguranika i nastale štete, već je to uzeo kao utvrđeno, iako (ovdje tuženik) u tom postupku nije sudjelovao. Tuženik nadalje ističe da je tužiteljica u ovom postupku bila dužna dokazati da ne bi bila dužna naknaditi troškove postupka da nije bilo navodnog propusta odvjetnika.

9.1. U odnosu na navedeno treba reći da je prvostupanjski sud pravilno cijenio okolnost da je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Sesvetama poslovni broj Pn-828/2016 pravomoćno odlučeno da je 1. tuženik pasivno legitimiran te da mu je naloženo plaćanje naknade štete koja je tužiteljici nastala i troškova postupka, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika Zagrebački holding d.o.o. pravomoćno odbijen, uz obrazloženje da u toj parnici nije pasivno legitimiran te je tužiteljici naloženo da mu naknadi trošak postupka, u iznosu kojega tužiteljica potražuje predmetnom tužbom. Iz navedenoga proizlazi da je tužbu u navedenom predmetu odvjetnik pogrešno odnosno suvišno podnio (i) protiv osobe koja u toj parnici nije pasivno legitimirana, zbog čega je tužiteljica obvezana na plaćanje troškova postupka toj stranci. Posljedično tome, da predmetnom tužbom navedena pravna osoba nije bila obuhvaćena, dakle da takvog propusta odnosno greške odvjetnika nije bilo, evidentno bi izostala i obveza tužiteljice na naknadu troškova postupka stranci (koja nije pasivno legitimirana). Žalitelj u žalbi određeno i ne navodi koje je to konkretne činjenice tužiteljica u ovoj parnici još trebala dokazati. Stoga je i prema ocjeni ovoga suda, uzročno posljedična veza između propusta / greške osiguranika tuženika u zastupanju tužiteljice i štete koja joj je zbog toga nastala, pravilno i potpuno utvrđena jer je tužiteljica u tom sporu uspjela u odnosu na tuženika koji je u toj parnici (jedini) bio pasivno legitimiran.

9.2. Neosnovano je pritom pozivanje tuženika na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-296/2022 od 23. ožujka 2022. jer je u tom postupku odvjetnik pogrešno označio osobu tuženika, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen. Stoga je u toj parnici bilo potrebno utvrditi bi li tužitelj uspio i u kojoj mjeri sa svojim odštetnim zahtjevom da do pogreške u zastupanju nije došlo, što ovdje nije slučaj jer je tužiteljica u odnosu na pasivno legitimiranu stranku uspjela u sporu pa nije riječ o istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u tom predmetu.

9.3. Neosnovano je i pozivanje tuženika na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8178/2015 od 20. rujna 2016. jer se u tom predmetu odlučivalo o odštetnoj odgovornosti odvjetnika zbog podnošenja tužbe izvan zakonom propisanog roka, što ovdje također nije slučaj.

9.4. Žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je Zagorje Tehnobeton bio izvođač radova koji su manjkavi te da je navedeni tuženik tužiteljici i isplatio iznos od 7.500,00 EUR na ime nedostataka u kupaonici, dok je za ostale nedostatke tvrdio da ih nema te da odvjetnici nisu postupali nesavjesno, već da su poduzeli sve što je moglo koristiti stranci koju su zastupali, nisu odlučni za ishod spornog odnosa među strankama jer je o pitanju pasivne legitimacije navedenog tuženika pravomoćno odlučeno u parnici pred Općinskim sudom u Sesvetama poslovni broj Pn -828/2016, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

10. Pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo propisano odredbama čl. 215. st. 1., čl. 216., čl. 225., čl. 230. st. 3. i čl. 1086. ZOO, kada je ocijenio neosnovanim prigovor zastare, pravilno pritom smatrajući da su posljedice povrede ugovorne obveze iz ugovora o nalogu nastale tek plaćanjem troškova protivnoj strani, koja je u sporu uspjela, a ne pravomoćnošću i ovršnošću presude kojom je tužiteljici naloženo plaćanje troškova postupka u predmetu Pn-828/2016 jer u tom trenutku šteta još nije nastala, niti je dospjela. Budući da od dana njihova plaćanja (15. travnja 2015.) do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (15. travna 2021.) petogodišnji zastarni rok nije protekao, pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da zastara predmetne tražbine nije nastupila.

10.1. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-65/2023-2 od 18. travnja 2023., na koju se pravilno poziva i prvostupanjski sud, u kojoj je navedeno:

''U situaciji kada se zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze iz ugovora o nalogu odnosi na troškove postupka koje zastupani treba platiti protivnoj stranci, zastupanom šteta nastaje tek naplatom tih troškova (umanjenjem njegove imovine), a ne pravomoćnošću i ovršnošću presude kojom mu je naložena naknada troškova''.

11. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

13. Odluku o trošku tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima pa kako sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u tom dijelu (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP).

14. Budući da nije uspio sa žalbom, tuženiku nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka pa je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Velikoj Gorici 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor