Poslovni broj: Usž-1108/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Andreje Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5015/2023-5 od 26. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuju točke II. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5015/2023-5 od 26. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke osporenog rješenja Upravnog suda u Zagrebu obustavljen je upravni spor. Točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave rješenja nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova preko iznosa iz točke II. izreke rješenja.
2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv točaka II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom ističe da je sud pravilno dosudio iznos glavnice, ali je pogrešna odluka o kamatama. Prigovara što sud ne primjenjuje važeći članak 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/2023.; u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno ne primjenjuje propis koji je važeći u trenutku donošenja rješenja. Time sud u biti retroaktivno primjenjuje ZOO, umjesto važećeg ZOO-a koji je, uključujući i Novelu ZOO-a iz 2023., važeći već godinu dana. Poziva se na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i ovoga Suda koja smatra mjerodavnima u konkretnom slučaju. Osporavajući točku III. izreke rješenja prvostupanjskog suda tvrdi da sud u obrazloženju koji se odnosi na taj dio izreke nije iznio niti jedan razlog, pa nije jasno na koji se trošak misli. Smatra da joj je time povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Traži naknadu troška za sastav žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u osporenom dijelu u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija žalbom, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Člankom 147. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.).
7. S obzirom na činjenicu da je prvostupanjski sud obustavio spor jer je tuženik u tijeku spora donio rješenje zbog čijeg je ne donošenja pokrenut predmetni spor , tužiteljica je uspjela u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
8. Što se tiče zateznih kamata na iznos dosuđenih troškova spora, valja reći da se pravo na naplatu zateznih kamata ostvaruje na temelju zakona u skladu s člankom 29. stavkom 1. ZOO-a. Nadalje, u skladu s člankom 25. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) , sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. Slijedom navedenog, tužiteljica stječe pravo na zatezne kamate protekom paricijskog roka, ako u tom roku tuženik ne ispuni svoju obvezu isplate troškova spora, s tim da zatezne kamate u tom slučaju teku od donošenja sudske odluke.
9. Sud ne nalazi nezakonitost ni točke III. izreke osporenog rješenja, prihvaćajući ocjenu prvostupanjskog suda da nema zakonske osnove za dosuđivanje, u tužbi zatraženog, troška preko dosuđenog iznosa (troška sastava podnesaka u upravnom postupku).
10. Slijedom iznesenog, nema osnove osporene točke II. i I II. izreke rješenja prvostupanjskog suda ocijeniti nezakonitima. Stoga je, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.
11. Budući da nije uspjela u ovom žalbenom postupku, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a). Stoga je, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
