REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-1136/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Elurra Ri d.o.o., Rijeka, Minakovo 8, OIB: 73762525969, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Pula, Trg Republike 1, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 2. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. lipnja 2026. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika zbog šutnje uprave.

2. Tužitelj u tužbi navodi da tužbu podnosi zbog propuštanja izdavanja dozvole za boravak i rad u zakonski propisanom roku te navodi da je u skladu s člankom 90. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, dalje: ZS) dana 18. svibnja 2026. za radnicu EH podnio zahtjev tuženiku za izdavanje dozvole za boravak i rad, i to nadležnoj policijskoj postaji, koji zahtjev je zaprimljen u sustavu preko online aplikacije HZZ-a. Nadalje, navodi da je u skladu s odredbom članka 91. stavkom 5. ZS-a Ministarstvo unutarnjih poslova (dalje: MUP) dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, a da do dana podnošenja ove tužbe tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu. Dodatno navodi da mu neodlučivanje u zakonskom roku stvara ozbiljne poteškoće u poslovanju te da radnici za koje su podneseni zahtjevi ne mogu započeti s radom. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja presude, odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje navedene dozvole za privremeni boravak i rad.

Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je Policijska postaja Labin zaprimila 18. svibnja 2026. putem platforme Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za EH . Nadalje, navodi da je prema članku 88. ZS-a dozvolu za boravak i rad moguće izdati, uz ispunjenje kumulativnih uvjeta za odobrenje privremenog boravka iz članka 59. tog zakona, tek nakon dobivenog pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a koje mišljenje da je vidljivo u sustavu, no ne i datum kad je ono dano ili poslano u sustav MUP-a. Osim toga, ističe i da je tužitelj 30. lipnja 2026. putem platforme Hrvatskog zavoda za zapošljavanje odustao od podnesenog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, a koji zahtjev da je sproveden kroz informacijski sustav te da je predmetna upravna stvar riješena na način da je udovoljeno zahtjevu poslodavca, odnosno da je obustavljen postupak izdavanja dozvole za boravak i rad. Stoga smatra nesvrsishodnim daljnje vođenje postupka te predlaže obustavu ovog spora.

4. Navedeni odgovor na tužbu dostavljen je tužitelju na znanje, a na koji se on nije očitovao.

5. Odredbom članka 106. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) propisano je da će sud rješenjem obustaviti spor kada se iz cjelokupnog stanja spora može zaključiti da je tužitelj odustao od tužbenog zahtjeva.

6. Odredbom članka 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

7. Odredbom članka 147. stavkom 5. ZUS-a propisano je da stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama.

8. Odredbom članka 91. stavkom 7. ZS-a propisano je da o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona Ministarstvo , putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu zbog šutnje uprave iz razloga što tuženik nije u zakonskom roku odlučio o njegovom zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad. Nadalje, proizlazi da tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu prije pokretanja, a niti tijekom ovog spora, te da je tužitelj odustao od podnesenog zahtjeva u tijeku ovog spora, zbog čega je tuženik obustavio postupak izdavanja predmetne dozvole.

10. Imajući u vidu da je predmetni upravni spor tužitelj pokrenuo iz razloga što tuženik nije u zakonskom roku donio odluku o njegovom zahtjevu i da je u ovom sporu zahtijevao od suda da naloži tuženiku donošenje odluke o tom zahtjevu, te činjenicu da je od tog istog zahtjeva tužitelj odustao (razvidno iz službene zabilješke tuženika od 30. lipnja 2026.), ocjena je suda da je iz opisanog postupanja tužitelja te cjelokupnog stanja spora jasno da je tužitelj odustao od predmetnog tužbenog zahtjeva. Naime, odustankom od zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, tužitelj je konkludentno odustao i od tužbenog zahtjeva u ovom sporu, s obzirom da je postao bespredmetan zahtjev da sud naloži tuženiku donošenje odluke o zahtjevu od kojeg je sam tužitelj odustao. Osim toga, tužiteljevim odustankom od podnesenog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad nestala je svrha spora pokrenutog tužbom zbog šutnje uprave, s obzirom da je svrha takvog spora, uz zaštitu prava i pravnih interesa stranke, poticanje javnopravnih tijela na zakonito i pravodobno postupanje, a što nije moguće ostvariti u predmetnoj upravnoj stvari, upravo iz razloga što je tužitelj povukao zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad.

11. Stoga je sud ocijenio da su ispunjeni uvjeti iz članka 106. stavka 1. točke 3. ZUS-a te je obustavio ovaj spor, odnosno donio je odluku kao pod točkom I. izreke rješenja.

12. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora, međutim, analognom primjenom citirane odredbe članka 147. stavak 5. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

13. Budući da tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23) tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Rijeci 2. rujna 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Toniu Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić

2/III

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Trg Republike 1, Pula