1

Poslovni broj: 32 UsI-1838/2022-8

 

            

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: 32 UsI-1838/2022-8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja S. H. d.o.o., OIB…., Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB…., Z., radi troškova izvršenja, 22. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o j e 

 

I                            Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa: UP/II-363-03/21-05/19, ur. broj: 531-07-01-01/07-22-2 od 12. svibnja 2022.

 

II                            Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Peti područni odsjek komunalnog redarstva, Klasa: UP/I-363-04/20-007/17, Urbroj: 251-13-81- 5/005-21-11 od 3. ožujka 2021.    

 

Obrazloženje 

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-363-03/21-05/19, ur. broj: 531-07-01-01/07-22-2 od 12. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Peti područni odsjek komunalnog redarstva (dalje: prvostupanjsko tijelo), klasa: UP/I-363-04/20-007/17, ur. broj: 251-13-81- 5/005-21-11 od 3. ožujka 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje). Predmetnim prvostupanjskim rješenjem utvrđeni su troškovi izvršenja rješenja prvostupanjskog tijela klasa: UP/I-363/04/20- 07/17, ur. broj: 251-13-81-5/005-20-2 od 12. listopada 2020. po trećoj osobi u iznosu od 3.462,50 kuna te je tužitelju naloženo da plati navedeni trošak.

 

2.               Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je rješenje od 12. listopada 2020., kojim mu je bilo naloženo ukloniti reklame, reklamne zastave i jarbole za te zastave (a čije je izvršenje provedeno od strane treće osobe, a trošak tog izvršenja se želi naplatiti od tužitelja), naknadno poništeno u drugostupanjskom postupku povodom žalbe tužitelja te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Time tužitelj smatra da je otpala pravna osnova za naplatu troškova izvršenja od tužitelja. Također je naveo da mu je rješenjem od 12. listopada 2020. bila naložena nedopuštena činidba (uništenje i oštećenje tuđe stvari, što je ujedno i kazneno djelo), slijedom čega je rješenje bilo i neizvršivo te smatra da nije dužan platiti trošak izvršenja istog.

 

Zaključno ističe da je u osporavanom rješenju pogrešno i nepotpuno utvrđeno da se troškovi izvršenja odnose isključivo na troškove uklanjanja reklamnih panoa, a ne i na uklanjanje jarbola.

 

              Tužitelj zahtijeva oglašavanje ništavim, podredno poništavanje osporavanog i prvostupanjskog rješenja.

 

3.               Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

 

4.               Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

 

5.               Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.

 

6.               Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

7.               Iz spisa tuženika proizlazi slijedeće činjenično stanje:

 

-                            rješenjem prvostupanjskog tijela klasa: UP/I-363/04/20- 07/17, ur. broj: 251-13-81-5/005-20-2, od 12. listopada 2020. naloženo je tužitelju da u roku od 8 dana ukloni reklame i druge predmete postavljene na pročelju poslovnog objekta na k.č.br. 798/1, k.o. Z. o., i jarbole za reklamne zastave na površini javne namjene na k.č.br. 810/15, k.o. Z. o., na lokaciji, Z.. Utvrđeno je da, ako tužitelj ne postupi kako je navedeno te ako se radovi uklanjanja ne izvrše u cijelosti, će se obveza izvršiti putem treće osobe na trošak tužitelja. Utvrđeno je da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje

-                            tužitelj je protiv tog rješenja od 12. listopada 2020. podnio žalbu u kojoj je u bitnom naveo da  jarboli, čije je uklanjanje naloženo, nisu u vlasništvu tužitelja, niti trgovačkog društva U. d.d. u čijem poslovnom prostoru je tužitelj u zakupu, već da su isti u vlasništvu Grada Z. jer se nalaze, odnosno nalazili su se, na površini javne namjene. Radi toga tužitelj nije niti postupio po rješenju, niti je mogao postupiti po istom. Tužitelj je uz žalbu dostavio dokaze da jarboli nisu bili njegovo vlasništvo te da bi uklanjanjem istih počinio kazneno djelo otuđenja tuđe stvari iz čl. 235. Kaznenog zakona

-                            rješenjem prvostupanjskog tijela klasa UP/I 363-04/20-07/17, ur. broj 251-13-81-5/005-20-7 od 2. prosinca 2020. utvrđeno je da je rješenje od 12. listopada 2020. postalo izvršno 21. listopada 2020., da ga tužitelj nije sam izvršio te da će se izvršenje stoga provesti putem treće osobe, a na trošak tužitelja

-                            rješenje od 12. listopada 2020. izvršeno je 15. veljače 2021. putem treće osobe (društva G. s. d.o.o.) te su uklonjena tri jarbola s reklamnim zastavama, dvanaest reklamnih panoa manje veličine i stalak za bicikle. G. s. d.o.o. izdalo je račun za pruženu uslugu Gradu Z. u iznosu od 3.462,50 kn

-                            ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 3. ožujka 2021. određeni su troškovi izvršenja rješenja od 12. listopada 2020. u iznosu od 3.462,50 kn te je naloženo tužitelju da plati navedeni iznos u proračun Grada Z.

-                            tužitelj je navedeni trošak platio 11. ožujka 2021., no unatoč tome podnio je žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 3. ožujka 2021

-                      rješenjem tuženika klasa UP/II-363-03/20-05/59, ur. broj 531-07-01-03/12-22-2 od 17. siječnja 2022. je povodom žalbe tužitelja (i iz razloga navedenih u žalbi) poništeno u cijelosti prvostupanjsko rješenje od 12. listopada 2020. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje da nije utvrđeno činjenično stanje, budući da nije utvrđeno da li su jarboli za reklamne zastave uopće vlasništvo tužitelja te da nije moguće utvrditi da li ih je postavio tužitelj.

 

8.               U ovom sporu osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika od 12. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv prvostupanjskog  rješenja od 3. ožujka 2021., uz obrazloženje da je tužitelju rješenjem bilo naloženo izvršenje činidbe (pri čemu je tuženik pogrešno naveo da se radilo o uklanjanju samo reklamnih panoa), da tužitelj po navedenom nije postupio te je rješenje izvršeno na teret treće osobe. Dakle tuženik je pogrešno i nepotpuno naveo da se troškovi izvršenja odnose isključivo na troškove uklanjanja reklamnih panoa, bez navođenja da se isti troškovi izvršenja odnose i na uklanjanje jarbola.

 

Nadalje, tuženik je pogrešno naveo da je tužitelj u žalbi naveo da nije vlasnik zakupljenog prostora na kojem su se nalazili reklamni panoi, kao i da isto nije ni zakupodavac. Naime, tužitelj u žalbi nikada nije naveo da on i zakupodavac nisu vlasnici zakupljenog prostora na kojem su se nalazili reklamni panoi, već da niti tužitelj niti društvo U. d.d., u čijem je poslovnom prostoru tužitelj u zakupu, nisu vlasnici predmetnih jarbola, kao i da se isti jarboli ne nalaze na površini javne namjene te se stoga može zaključiti da su vlasništvo Grada Z.

 

9.               Na temelju svega navedenog, sud ne može prihvatiti rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela kao zakonita.

 

Iz isprava u spisu jasno proizlazi da je tužitelju (očito nezakonito) naloženo i uklanjanje jarbola za zastave, za koje nije bilo utvrđeno da li ih je uopće postavio tužitelji te da li su uopće u vlasništvu tužitelja. Radi navedenog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je rješenje od 12. listopada 2020. u cijelosti poništeno te je predmet vraćen na ponovni postupak.

 

Dakle, time je u cijelosti otpala pravna osnova za izvršenje koje je provedeno, radi čega nije zakonito niti tužitelju naložiti trošak takvog (nezakonitog) izvršenja. Ističe se i odredba članka 147. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/2009, 110/2021, dalje ZUP), kojom je propisano da, kad je nakon provedenog izvršenja rješenje (pravna osnova za izvršenje) oglašeno ništavim, poništeno ili izmijenjeno u korist izvršenika, izvršenik ima pravo na povrat predmeta izvršenja u prijašnje stanje ili naknadu štete.

 

10.          Iz navedenog proizlazi da je donošenjem osporavanih rješenja povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tužitelju naloženo plaćanje troška izvršenja rješenja koje je i sam tuženik ocijenio nezakonitim, radi čega je valjalo tužbeni zahtjev utvrditi osnovanim i poništiti osporavana rješenja na temelju odredbe čl. 58. stavka 1. ZUS-a.

 

11.          Sud osporavana rješenja nije oglasio ništavima, jer nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 128. ZUP-a, odnosno jer se u osporavanim rješenjima (radi se o utvrđivanju iznosa troška i nalaganju plaćanja tog troška tužitelju) ne radi o stvari iz sudske nadležnosti, stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno nemoguće, njegovim izvršenjem ne čini se kazneno djelo, doneseno je po službenoj dužnosti te ne sadrže nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

 

 

Zagreb, 22. veljače 2024.

 

              Sutkinja:

Janja Topol, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).