REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-150/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika DZ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po braniteljici odvjetnici Senki Zuber Šanjek i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-569/2025-21 od 4. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika DZ i Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu proglašen je krivim okrivljenik DZ da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

2. Za počinjeno kazneno djelo okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 7 mjeseci, a dio kazne u trajanju od 7 mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, a koji rok počinje teći od izdržane kazne, te ukoliko će uredno izvršavati sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11.

3. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. listopada 2025., pa nadalje.

4. Na temelju članka 69. stavka 1.-3. KZ/11, prema okrivljeniku se primjenjuje sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u konkretnom slučaju će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora, potom će se nastaviti primjenjivati prema okrivljeniku do proteka roka provjeravanja jer se radi o djelomičnoj uvjetnoj osudi.

5. Na temelju članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenoj AZ, kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara kada bi ju uočio, a koja se sigurnosna mjera okrivljeniku izriče u trajanju od 2 godine, te koju mjeru će provjeravati djelatnici policije Policijske postaje Varaždin, po članku 73. stavku 5. KZ/11.

6. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19., 80/2022., 36/24., 72/26 i 13/26 - dalje ZKP/08.) okrivljenik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka kod ovog suda iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 na ime paušala u iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. – 5. ZKP/08 okrivljenik oslobađa od plaćanja ostalih troškova postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava, pa i nužnih izdataka i nagrade za zastupanje braniteljice okrivljenika po službenoj dužnosti.

7. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici, odvjetnici Senki Zuber Šanjek zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima postupka. Okrivljenik po braniteljici predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i oslobodi ga optužbe, a podredno da preinači pobijanu presudu u odnosu na kaznu i izrekne mu blažu kaznu ili pak da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo i ODO u Varaždinu. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s time da se i u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik žali na utvrđenje i vrednovanje olakotnih i otegotnih okolnosti pa se zapravo radi samo o žalbi zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, te okrivljenika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine.

8. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik po braniteljici, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu ODO u Varaždinu kao neutemeljenu.

O žalbi okrivljenika

9. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da presuda ne sadrži jasne i logične razloge o odlučnim činjenicama, te tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno navodi da su iskazi svjedoka suglasni budući da svjedoci SZ i JZ ne potvrđuju da je okrivljenik prijetio oštećenoj, te da iskazi svjedoka FZ nisu međusobno potpuno podudarni i u cijelosti ne odgovaraju iskazu oštećene.

9.1. Suprotno gore navedenim žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio svoje razloge o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je naveo da je činjenično stanje utvrdio na temelju iskaza žrtve – svjedoka AZ, a koji iskaz u bitnim dijelovima potvrđuju svjedoci FZ i ĆZ, koji imaju i neposredna saznanja o događaju, a u nekim dijelovima i svjedoci SZ i JZ. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da naprijed navedeni svjedoci, pogotovo svjedoci FZ i ĆZ ne potvrđuju iskaz žrtve AZ, dok je iz obrazloženja prvostupanjskog suda jasno da SZ i JZ nisu bili očevici događaja pa stoga niti ne znaju detalje samog događaja. Sve navedeno obrazložio je prvostupanjski sud, te svoj stav iznio u točkama 17. do 17.3. obrazloženja. U tom obrazloženju nema nikakvih proturječnosti niti nejasnoća, te su argumenti na koje se poziva prvostupanjski sud u skladu sa sadržajem izvedenih dokaza. Stoga se prvostupanjska presuda može ispitati i nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje okrivljenik po braniteljici.

10. Neosnovana je žalba okrivljenika i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da ne postoji jedinstven i dosljedan dokazni niz, te da postoje razlike u iskazima svjedoka u odlučnim činjenicama pa da bi zbog toga prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Ovaj drugostupanjski sud se u cijelosti slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da istinu o događaju govori žrtva – svjedok AZ. Njezin iskaz u najbitnijim dijelovima, da joj je okrivljenik kritične zgode prijetio da će ubiti, prvo nju, a onda sebe, te da će „dići kuću u zrak“, potvrđuju neposredni očevici toga događaja svjedoci FZ i ĆZ koji su kritične zgode vidjeli okrivljenika ispred kuće u kojoj živi oštećena te čuli da je izgovorio navedene prijetnje. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika da se tu ne bi radilo o ozbiljnoj prijetnji. Riječi okrivljenika koje je uputio oštećenoj, da će ju ubiti, prvo nju, a onda sebe, i ostale prijeteće riječi navedene u izreci pobijanog rješenja po svom sadržaju podobne su da se onaj kome su upućene uplaši, a pogotovo u okolnostima kada je oštećena otišla od okrivljenika i želi se razvod braka, a okrivljenik se sa time ne slaže. Zbog svega naprijed navedenog ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje pa je žalba okrivljenika kojom to utvrđenje želi pobiti neosnovana.

11. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona okrivljenik tvrdi da je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sud pogrešno primijenio odredbe kaznenog zakona. Kako je zaključak drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, onda ne postoji žalbena pretpostavka niti da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon pa je neosnovana i žalba zbog povrede kaznenog zakona.

12. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog odluke o kazni. U okviru ovog žalbenog navoda okrivljenik u žalbi tvrdi da je izrečena kazna prestroga te da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri na njegovoj strani cijenio olakotne okolnosti, neosuđivanost, dosadašnji način života, smanjenu ubrojivost, spremnost na liječenje, kajanje i žaljenje, gubitak posla i razvod braka. Stoga okrivljenik smatra da se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznenom sankcijom. Ovaj drugostupanjski sud smatra da izrečena kaznenopravna sankcija okrivljeniku nije prestroga. Iako na strani okrivljenika postoje sve navedene olakotne okolnosti i nema posebno otegotnih okolnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je s obzirom na stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra i način počinjenja kaznenog djela, okrivljeniku bilo nužno izreći dijelom i bezuvjetnu kaznu zatvora kako je to učinio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Naime, radi se o višekratnom ponavljanju prijetnje ubojstvom ili pak pretvaranjem žrtve u biljku koja će ležati i biti nesposobna, odnosno „dizanjem kuće u zrak“ i navođenjem da neće biti prva žena koju je muž ubio, što ukazuje na upornost okrivljenika u izricanju prijetnje ubojstvom bliskoj osobi. Stoga se radi o težem obliku ovoga kaznenog djela i uvjerljivosti oštećenika da će prijetnju i ostvariti što kod žrtve izaziva još veći strah i uznemirenost. Stoga samo uvjetna osuda koju zagovara okrivljenik u žalbi, po ocijeni ovoga drugostupanjskog suda ne bi mogla postići svrhu koja se ostvaruje izricanjem kaznenih sankcija. U prvom redu ne bi ostvarila svrha specijalne prevencije, a pogotovo se ne bi mogla ostvariti svrha generalne prevencije. Izricanjem bezuvjetne kazne zatvora poslala bi se pogrešna poruka široj društvenoj zajednici ili pak potencijalnim počiniteljima istovrsnih kaznenih djela da će se, u slučaju počinjenja ovakvih i sličnih kaznenih djela i njima izreći uvjetna osuda, odnosno da neće biti kažnjeni za počinjeno kazneno djelo.

13. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog troškova kaznenog postupka. Paušalni iznos od 200,00 eura kojega okrivljenika po odluci prvostupanjskog suda ima platiti nije previsoko odmjeren kada se ima u vidu da je okrivljenik prema osobnim podacima zaposlen kao vozač s mjesečnim primanjima oko 1.200,00 eura.

O žalbi ODO u Varaždinu

14. Državni odvjetnik u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele izrečene kazne okrivljenik neće ubuduće činiti kaznena djela, čime se državni odvjetnik zapravo žali na odluku prvostupanjskog suda da se nakon osude okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca istome izrekne djelomična uvjetna osuda.

14.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalbeni navodi državnog odvjetnika nisu osnovani. U pravu je bio prvostupanjski suda kada je u točki 19.1. obrazloženja pobijane presude utvrdio da na strani okrivljenika postoje olakotne okolnosti, no da na njegovoj strani nema otegotnih okolnosti. Upravo iz gore navedenog zaključka o postojanju niza olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, pogotovo da je bitno smanjeno ubrojiv, da je izrekao kajanje i žaljenje zbog svojeg ponašanja, da je do sada neosuđivana osoba, te da se na kraju pomirio sa raspadom braka, ukazuje na to da na njegovoj strani doista postoji taj visoki stupanj vjerojatnosti koji ima u vidu odredba članka 57. stavak 2. KZ/11 da i bez izvršenja cjelokupno izrečene kazne zatvora, u ovom slučaju 7 mjeseci od ukupno izrečene kazne, okrivljenik ubuduće neće činiti kaznena djela. Zbog naprijed navedenog nije osnovana žalba ODO u Varaždinu zbog odluke o kazni.

15. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

16. Kako je drugostupanjski sud našao da nisu osnovane žalbe okrivljenika i ODO u Varaždinu, te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je njihove žalbe kao neosnovane te potvrdio prvostupanjsku presudu.

Požega, 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko