REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-186/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv prvookrivljene ČI i dr. zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 4. u vezi sa stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja ŠI podnesenoj po opunomoćenici odvjetnici Carmen Ivančević Marinković protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-527/2025-11 od 20. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja ŠI kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19., 80/2022., 36/24., 72/26 i 13/26 - dalje ZKP/08.) prvookrivljena ČI i drugookrivljeni FI oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – opisano u članku 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/11.
2. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08, oštećenik kao tužitelj ŠI upućuje se da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
3. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08, dužan je oštećenik kao tužitelj ŠI u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 1.000,00 eura, te je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. tog zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njihovih branitelja, o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem.
4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj ŠI po opunomoćenici odvjetnici Carmen Ivančević Marinković. Žalba je podnesena zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Oštećenik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te okrivljenike proglasi krivim.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.
7. Oštećenik u žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodi da je presuda nerazumljiva, te sadrži proturječne razloge o odlučnim činjenicama, a da su razlozi presude u suprotnosti s provedenim dokazima pa da je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
7.1. Nije u pravu oštećenik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije iznio razloge o odlučnim činjenicama, odnosno, da su razlozi koje je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio nejasni, međusobno proturječni i u suprotnosti s izvedenim dokazima. Suprotno od ovih žalbenih tvrdnji ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud jasno obrazložio razloge zbog kojih je utvrdio da nema dokaza da su prvookrivljena ČI i drugookrivljeni FI na način kako im je optužbom stavljeno na teret prema oštećeniku postupali s prijevarnom namjerom. Svoje razloge za takav zaključak prvostupanjski sud je konačno iznio i obrazložio u točkama 20.2. do 21. Ukratko prepričano prvostupanjski sud je zaključio da ugovor koji je drugookrivljeni 17. rujna 2010. zaključio sa DI nije bio valjan, odnosno da je bio ništetan i da nije imao pravni učinak pa da stoga tim ugovorom nisu niti mogla biti isključena ni onemogućena prava oštećenika ŠI kako se to optužbom okrivljenicima stavlja na teret. U odnosu na preuzetu obvezu okrivljenika da će mlt. CI s oštećenikom zaključiti ugovor kada postane punoljetan, prvostupanjski sud je obrazložio da takvu obvezu okrivljenici nikako nisu mogli preuzeti niti je u njihovoj mogućnosti stvarno bilo da na bilo koji način garantiraju da će mlt. CI kada postane punoljetan sa oštećenikom zaključiti ugovor. Upravo to su razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da nema dokaza da su okrivljenici počinili kaznena djela, ti razlozi su jasni i razumljivi i u skladu su sa dokazima koji su izvedeni na raspravi, tako da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se žali oštećenik.
8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja oštećenik tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika nije postojala prijevarna namjera. Po tvrdnji oštećenika činjenica da je zaključen ništetan ugovor ne znači i da nije postojala prijevarna namjera na strani okrivljenika pogotovo stoga što je ništetnost tako zaključenog ugovora nastupila tek pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 2. lipnja 2020., gotovo 10 godina od njegovog sklapanja, a okrivljenici su oštećeniku iznosili neistinite lažne činjenice u trenutku zaključenja ugovora.
8.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća nije osnovana žalba oštećenika kao tužitelja niti iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Oštećenik u činjeničnom opisu djela koje na teret stavlja okrivljenicima navodi da su mu lažno prikazivali kako će malodobni CI stjecajem punoljetnosti osobno i sam potpisati Ugovor o zastupanju sa oštećenim ŠI potpuno istog sadržaja i kako ni jedna druga osoba s njima nije u ugovornom odnosu glede zastupanja u daljnjem razvoju nogometne karijere mlt. CI koji bi ograničavao ili umanjivao prava oštećenog ŠI.
8.2. U pogledu tvrdnje da su okrivljenici oštećeniku lažno prikazivali da će CI, nakon što postane punoljetan, upravo sa oštećenikom ŠI zaključiti istovjetan Ugovor o zastupanju, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se takvim prikazivanjem od strane okrivljenika oštećenik ŠI nije mogao biti doveden u zabludu. Naime, općepoznato je, pa je tako trebalo biti i oštećeniku ŠI, da punoljetna osoba sama odlučuje da li će i s kime će zaključiti bilo kakav ugovor i da nitko unaprijed ne može nikome garantirati da će maloljetna osoba, kada postane punoljetna, s njime zaključiti nekakav ugovor. Prema tome, takvom tvrdnjom okrivljenici nisu mogli oštećenika ŠI dovesti u zabludu. Sve navedeno pravilno je utvrdio, te u točki 20.5. obrazloženja pobijane presude i obrazložio prvostupanjski sud.
8.3. U pogledu tvrdnje da su okrivljenici oštećeniku prilikom zaključenja predmetnog Ugovora lažno prikazali kako ni jedna osoba nije s njima u ugovornom odnosu koji bi ograničavao ili umanjivao prava oštećenog ŠI, prvostupanjski sud je u točki 20.3. i 20.4. iznio svoje razloge zbog kojih je našao utvrđenim da predmetnim Ugovorom od 17. rujna 2010. kojega je drugookrivljeni zaključio sa DI u stvarnosti nisu niti bila ograničena ili umanjena prava oštećenoga ŠI. Budući da je navedeni Ugovor pravno ništetan jer nije zaključen u propisanoj formi i bez odobrenja Centra za socijalnu skrb, on stvarno nije mogao proizvesti nikakve učinke koji bi oštećeniku ŠI ograničavali ili umanjivali prava po njegovom Ugovoru s okrivljenicima od 22. srpnja 2011. Čak štoviše, i taj ugovor od 22. srpnja 2011. koji je oštećenik zaključio s okrivljenicima zbog istih razloga je ništetan. Osim ovih razloga kojima je prvostupanjski sud obrazložio zbog čega je našao dokazanim da su okrivljenici oštećeniku lažno prikazali kako ni jedna osoba nije s njima u ugovornom odnosu koji bi ograničavao ili umanjivao prava oštećenog ŠI, ovaj drugostupanjski sud nalazi da niti nema dokaza na temelju kojih bi se sa potpunom izvjesnošću moglo zaključiti da oštećenik prilikom zaključenja Ugovora od 22. srpnja 2011. nije znao da je drugookrivljenik FI već imao zaključen Ugovor o brizi za razvoj nogometne karijere sina CI sa DI. Drugookrivljenik se brani da je ocu oštećenika AI koji je inicirao razgovor i zaključenje predmetnog Ugovora od 22. srpnja 2011. prije zaključenja Ugovora rekao da već ima poslovnu suradnju oko razvoja karijere sina CI s TI i DI, te da mu je sutradan predao primjerak Ugovora koji ima potpisan s DI. Takvu obranu drugookrivljenika u svojim iskazima potvrđuju svjedoci DI, a djelomično i TI. Naime, DI je u svom iskazu naveo da je, nakon saznanja da su okrivljenici za sina CI zaključili drugi Ugovor, razgovarao s AI i da je zaključio da AI znade za njegov Ugovor sa FI, te mu je rekao da je on to riješio s igračevim ocem dok je TI iskazao da je u povodu saznanja za zaključenje novog Ugovora, osobno pristupio u ured oštećenika i istog obavijestio o postojanju prethodnog Ugovora, no da oštećenik to nije posebno komentirao niti reagirao, iz čega je za zaključiti da je oštećenik znao za taj prethodni Ugovor prije nego za pristupio zaključenju Ugovora od 22. srpnja 2011. Stoga je bio u pravu prvostupanjski sud kada je našao i zaključio da nema dokaza o tome da su okrivljenici oštećeniku prilikom zaključenja Ugovora od 22. srpnja 2011. prešutjeli da već imaju Ugovor o brizi za nogometnu karijeru sina CI sa DI.
9. Zbog svega naprijed navedenog nisu dokazane tvrdnje oštećenika da su im okrivljenici prilikom zaključenja Ugovora od 22. srpnja 2011. lažno prikazivali ili prešućivali činjenice i na taj način oštećenika doveli u zabludu, pa stoga nije niti osnovana žalba oštećenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.
11. Kako je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba oštećenika kao tužitelja te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je žalbu oštećenika kao tužitelja kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.
Požega, 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
