Poslovni broj: Usž-2239/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486182714, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5627/2023-11 od 18. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5627/2023-11 od 18. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-560-01/23-01/264, URBROJ: 512-2501-23-2 od 10. listopada 2023.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/22-01/328, URBROJ: 512M2- 50-23-2 od 21. kolovoza 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
3. Tužitelj u žalbi pobija zakonitost prvostupanjske presude navodeći da je kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Šaševo od 15. srpnja 1991. do 28. siječnja 1992. sudjelovao u aktivnostima obrane mjesta, osiguranju objekata, sprječavanju prodora neprijateljskih postrojbi te ophodnjama. Ističe da je njegova pripadnost evidentirana u službenim evidencijama Područnog odjela za poslove obrane Varaždin te potvrđena iskazom AN, zapovjednika odreda. Navodi da nije mogao ići na druga ratišta jer je brinuo o bolesnoj majci, preko dana se bavio poljoprivrednom, a noću je obavljao dužnosti u odredu Narodne zaštite. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaze, da službene evidencije predstavljaju javne isprave kojima treba priznati punu dokaznu snagu te da je odbijanjem njegova zahtjeva povrijeđeno načelo jednakosti, budući da je drugim pripadnicima Narodne zaštite priznato pravo na status hrvatskog branitelja za isto razdoblje. Tužitelj se, u smislu priznavanja njegove žalbe osnovanom , poziva na praksu ovog Suda, presude poslovnih brojeva: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023 i Usž-3334/2023-2 od 10. travnja 2024.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. U upravnom postupku, provedenom po zahtjevu tužitelja radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Šaševo od 15. srpnja 1991. do 28. siječnja 1992. saslušani su svjedoci AN i ĆN te tužitelj. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite MZ Šaševo ali da nije sudjelovao u borbenim aktivnostima.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21.; dalje: Zakon), koji je citirao u pobijanoj presudi.
9. Za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti uvjete iz članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona, odnosno morao je pripadati jednoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te je u tom razdoblju morao sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom.
10. Budući da iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju obavljao aktivnosti kao što su stražarenje, ophodnja i čuvanje mjesta od neprijatelja, koje se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje traženog statusa. Osim toga, prvostupanjski sud pravilno ukazuje na izjavu tužitelja da pripadnici njegovog odreda nisu sudjelovali u izravnom oružanom otporu agresoru jer je to bila zadaća vojske.
11. Okolnost da je tužitelj bio evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite niti iskaz svjedoka sami za sebe ne predstavljaju dostatan dokaz da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Evidencija pripadnosti Narodnoj zaštiti predstavlja dokaz o pripadnosti postrojbi, ali sama po sebi nije dokaz da je osoba ispunila materijalnopravne pretpostavka iz članka 3. Zakona. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio provedene dokaze i prihvatio utvrđenja upravnih tijela da iz prikupljene dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj obavljao zadaće u opsegu i na način propisan mjerodavnim odredbama Zakona. Pozivanje tužitelja na druge pojedinačne slučajeve i sudsku praksu ne može dovesti do drukčije odluke jer se status hrvatskog branitelja utvrđuje na temelju okolnosti svakog pojedinog slučaja i dokaza koji se odnose na konkretnu osobu. Sudska praksa ovoga Suda je ustaljena u stajalištu da se takve aktivnosti, koje imaju značaj u širem kontekstu obrane, ne mogu izjednačiti s izravnim sudjelovanjem u borbenim djelovanjima.
12. S obzirom na to da je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete jer nije pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom Sud žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
