Poslovni broj: Usž-2826/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GVT, državljanina Afganistana, s trenutnim boravištem u [adresa], kojeg zastupa Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, Zaprešić, Ulica Drage Švajcara 4, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1584/2026-8 od 19. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1584/2026-8 od 19. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216- 01/26-03/241, URBROJ: 511-19-37-26-1 od 13. ožujka 2026. (točka I. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći (točka II.) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke).
2. Rješenjem tuženika tužitelj se smješta u prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri mjeseca, računajući od dana donošenja rješenja.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se svrha prisilnog udaljenja ne može ostvariti primjenom blažih mjera . Smatra da nedostatak putnih isprava, financijskih sredstava i adrese u Republici Hrvatskoj samo po sebi nisu dovoljni razlozi za određivanje detencije. Poziva se na Direktivu o povratku i praksu Europskog suda za ljudska prava, navodeći da nije provedena individualna procjena rizika od bijega te da je trebalo razmotriti alternativne mjere. Nadalje, tvrdi da zbog sigurnosne situacije u Afganistanu i nemogućnosti provedbe udaljenja , ne postoji razumna mogućnost izvršenja prisilnog udaljenja.
3.1. Tužitelj smatra da je pogrešno odbijen njegov zahtjev za besplatnu pravnu pomoć s obrazloženjem da njegov punomoćnik nije na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka. Budući da je kao predmet spora u uvodu presude navedena međunarodna zaštita, a odvjetnik Stjepan Babić je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupcima međunarodne zaštite, zahtjev za besplatnu pravnu pomoć je bio osnovan.
3.2. Tužitelj predlaže Sudu da uvaži njegovu žalbu i u cijelosti ukine pobijanu presudu.
4. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi osnovanosti iste iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
8. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.; dalje: Zakon) koje je citirao u obrazloženju presude, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rješenje tuženika doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju članka 214. stavaka 1. i 2. Zakona. Iz spisa proizlazi da je rješenjem tuženika od 13. ožujka 2026, tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske, određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP -u u trajanju od dvije godine računajući od dana isteka prethodnih zabrana ulaska i boravka. Prethodne mjere su mu izrečene rješenjima Postaje granične policije Županja u trajanju do 11. veljače 2027., Policijske postaje Samobor u trajanju do 12. veljače 2028. i Postaje granične policije Županja u trajanju do 13. veljače 2030. Tužitelju je rješenjem tuženika od 13. ožujka 2026. određeno prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu (država iz koje je došao u Republiku Hrvatsku), u Afganistan (državu njegova podrijetla) ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju. Dakle, tužitelj u Republici Hrvatskoj tri puta evidentiran u nezakonitom prelasku državne granice, u Hrvatskoj nema prijavljen boravak ni financijskih sredstava. U Republiku Hrvatsku je ušao dok je na snazi imao mjeru zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, a zatečen u namjeri prelaska državne granice u Republiku Sloveniju. U ispitnom postupku kod tuženika je izjavio da želi otputovati u Francusku.
10. Slijedom navedenog ovaj Sud zaključuje da iz spisa proizlazi da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za određivanje mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, sukladno odredbama Zakona o strancima. Pri tome je pravilno ocijenjeno da se svrha prisilnog udaljenja nije mogla ostvariti primjenom blažih mjera, imajući u vidu da nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, da mu je određeno prisilno udaljenje, da je izjavio kako neće dobrovoljno napustiti Republiku Hrvatsku, da nije raspolagao adresom smještaja niti financijskim sredstvima te da njegovo prethodno ponašanje upućuje na postojanje rizika izbjegavanja izvršenja obveze napuštanja Republike Hrvatske.
11. Neosnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije ispitao mogućnost primjene blažih mjera. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud razmotrio svaku od zakonom propisanih blažih mjera te prihvatio ocjenu tuženika da se njima ne bi mogla ostvariti svrha ograničenja slobode kretanja. Okolnost da tužitelj nije suglasan s takvom ocjenom sama za sebe ne čini presudu nezakonitom. Nisu osnovani ni navodi kojima se osporava razmjernost trajanja mjere. Mjera je određena na najdulje tri mjeseca, što je u okviru zakonskog ograničenja, a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio obrazloženje da je navedeno razdoblje potrebno radi organizacije prisilnog udaljenja pri tom imajući u vidu da tužitelj nema putnu ispravu.
12. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud i tuženik nisu povrijedili tužiteljeva prava zajamčena Direktivom o povratku (2008/115EZ) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 2/10.). Bez utjecaja su na prihvaćanje žalbe osnovanom žalbeni navodi da ne postoji stvarna mogućnost udaljenja u Afganistan. Navedeno stoga što je rješenjem tuženika bilo predviđeno udaljenje i u Bosnu i Hercegovinu putem readmisije.
13. Pravilna je odluka o besplatnoj pravnoj pomoći budući da opunomoćenik tužitelja nije bio na popisu pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka. Pogrešna naznaka predmeta spora u uvodu prvostupanjske presude ne mijenja predmet upravnog spora niti čini zahtjev tužitelja za besplatnu pravnu pomoć osnovanim. S obzirom na to da je tužitelj izgubio spor prvostupanjski je sud, sukladno odredbama ZUS-a pravilno odučio o troškovima spora.
14. Žalbeni navodi tužitelja ponovljeni su navodi tužbe čiju je osnovanost pravilnim i potpunim obrazloženjem, ocijenio prvostupanjski sud koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.
15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
