Poslovni broj: Usž-2423/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća i više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-62/2025-8 od 10. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-62/2025-8 od 10. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/268, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 19. studenog 2024. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 19. studenoga 2024. odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 6. rujna 2024., kojim je tužiteljici utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja s danom 31. kolovoza 2024.
3. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima. Ponavlja u bitnome navode iznesene tijekom upravnog spora vezano za nadležnost upravnih tijela, postojanje potpisa na drugostupanjskom rješenju, karakter roka iz članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22. - dalje: Odluka/22), pokretanje postupka po službenoj dužnosti, neprovođenje ispitnog postupka, povredu načela razmjernosti, retroaktivnost propisa te povredu prava vlasništva. Ističe da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja, da je sud neosnovano odbio dokazne prijedloge, naročito njezino saslušanje, čime je povrijeđeno načelo jednakosti oružja i pravičnog suđenja. Ističe da se u konkretnom predmetu zadire u pravomoćni upravni akt, čime se mijenjaju prava i obveze unatrag bez mogućnosti prilagodbe. Poziva se na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije. Posljedično tome ocjenjuje da nije zakonita ni odluka o troškovima spora. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i potražuje troškove žalbenog postupka sa zateznim kamatama.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje zakonitim pobijanu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Prvostupanjski sud je, ne počinivši bitnu povredu upravnog spora, detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelj ice koje, u bitnome, ponavlja u žalbi. Ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli i obrazložili, prihvaća razloge zakonitim i pravilnim te ocjenjuje da je presuda obrazložena u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.
7. Nije osnovan prigovor tužiteljice da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja tijekom upravnog postupka i upravnog spora. Naime, tužiteljica je i tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, izjavljivanjem žalbe, podnošenjem tužbe te sudjelovanjem na ročištu za glavnu raspravu imala mogućnost izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnima za rješavanje upravne stvari.
8. Valja istaknuti da je članak 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 10/18., 20/21. i 25/22.) bio predmet ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. odbijen je zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti navedenog članka 10. Odluke. Sud je tada zaključio da, s obzirom na odredbe ZUS -a, proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije i da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu. Nakon odluke o prigovoru može se pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, a nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani.
9. Također neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis jer je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba, koji je isto i potpisao.
10. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od tužiteljice te da nije saslušana, valja istaknuti da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na što ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čime je ovdje udovoljeno. Budući da je tužiteljica tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku. Pri tome treba imati na umu članak 49. stavak 4. ZUS-a, prema kojem sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi.
11. Rok propisan člankom 6. Odluke/22 procesni je instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s Odlukom/22. Osim toga, rješenjem ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje Odluke/22 koja obustava izvršenja traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno, ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.
12. Suprotno mišljenju tužiteljice, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022- 68 od 5. srpnja 2022. i presudi poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. izraženo je shvaćanje da sporne Odluke, koje su bile predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu, nemaju povratno djelovanje niti se Odlukom/22 zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire u pravo kao takvo niti u njegov opseg). Utječe se na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima) te djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, odnosno novo pravno pravilo ne primjenjuje se na situaciju koja je dovršena zbog čega ovdje nije riječ o povratnom djelovanju, već je riječ o kvaziretroaktivnosti odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.
13. Sud ocjenjuje da nije osnovan prigovor da je došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske jer je već u presudi poslovni broj: Usoz - 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. ovaj Sud ocijenio legitimnima ciljeve koje tuženik želi postići donošenjem osporene Odluke. Pri tome treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno u skladu s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.
14. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude.
16. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a) te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
