REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-65/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. MČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.; dalje KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. rujna 2025. broj K-499/2025-17 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 13. studenog 2025. broj Kž-513/2025-9 u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. MČ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. rujna 2025. broj K-499/2025-17 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 13. studenog 2025. broj Kž-513/2025-9 MČ je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ-a i na temelju čl. 139. st. 3. KZ-a osuđen je na kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Na temelju čl. 57. st. 1. KZ-a osuđeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju jedne godine neće se izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
2. Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) podneskom naslovljenim „Tužba“, zbog „kršenja Ustavnih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava“ s prijedlogom za „ukidanje presude i obnovu postupka te oslobođenje krivice“.
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu sažeto navodi da podnosi „tužbu zbog ograničavanja pojedinca u umjetničkoj slobodi izražavanja“, da je osuđen jer je napisao pjesmu koja „nikada nije poslana te se eventualno radi o pokušaju“.
6. Prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP- a ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. To znači da je u zahtjevu, osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona podnosi potrebno konkretno obrazložiti na koji je način povreda procesnog ili materijalnog zakona po mišljenju osuđenika ostvarena. Navedeno zakonsko ograničenje također znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje jesu li niži sudovi ispravno ocijenili dokaznu građu.
7. Prema konciznom sadržaju zahtjeva prije svega proizlazi nezadovoljstvo osuđenika ocjenom dokaza i činjeničnim stanjem koje je utvrdio prvostupanjski, a potom pravilnim prihvatio i žalbeni sud, dakle u biti se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što shodno navedenom zakonskom ograničenju nije predviđeno ispitivati ovim izvanrednim pravnim lijekom.
7.1. Valja istaknuti da je iz obrazloženja pravomoćne presude razvidno da se osuđenik branio kako inkriminirana prijetnja sadržana u pismu adresiranom na NČ, koje je poslao iz zatvora, nije bila upućena bivšoj izvanbračnoj supruzi već predstavlja stihove pjesme koju je napisao jer pjesme piše kao vrstu terapije i izlječenja i „ne može prihvatiti da ga se osudi zbog pjesme“. Njegova je obrana temeljito analizirana po prvostupanjskom sudu u sklopu personalnih i materijalnih dokaza (odlomci 14.2. do 14.7. presude) te je i drugostupanjski sud razmotrio sve bitne žalbene navode osuđenika poglavito one činjenične naravi kojima je ustrajao na liniji obrane uz zaključak o nedvojbenoj dokazanosti krivnje za predmetno kazneno djelo (odlomci 8.1. do 8.7. presude).
7.2. Prema tome, budući da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a niži sudovi su dali relevantne i podrobne razloge za osudu, promašeno je eventualno smjeranje osuđenika na arbitrarnost presude kao vid povrede pravičnosti postupka, tim više što spomenuta povreda nije bila istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude pa se zahtjevom može isticati samo ako je počinjena u drugostupanjskom postupku (čl. 517. st. 2. ZKP-a).
8. Nadalje, prema opisu djela iz izreke presude, koji odražava činjenično stanje utvrđeno na temelju analize provedenih dokaza sa rasprave, proizlazi da je osuđenik, u cilju da zastraši svoju bivšu izvanbračnu suprugu, istoj napisao pismo (u izreci citiranog) prijetećeg sadržaja koje je pokušao dostaviti putem njezine sestrične NČ, a „koje sve riječi su policijski službenici prenijeli CČ i kojim riječima je kod iste izazvao osjećaj uznemirenosti i straha za njezinu slobodu“. Prema tome, kako je osuđenik ozbiljnu prijetnju uputio bivšoj izvanbračnoj supruzi upravo u namjeri da je ustraši i uznemiri, što je bitan element predmetnog kaznenog djela kao djela tzv. apstraktnog ugrožavanja, te je ona i saznala za sadržaj prijetnje, pravilno je osuđenik proglašen krivim za dovršeno kazneno djelo prijetnje u kvalificiranom obliku. Stoga nema ni povrede kaznenog zakona na koju po svemu sudeći smjera osuđenik prigovorom da se „eventualno radi o pokušaju“.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP-a trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 2. rujan 2026.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
