Poslovni broj: Usž-2510/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Mate Knezović, odvjetnik iz Zagreba, Vrbanićeva 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2974/23-6 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2974/23-6 od 26. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da se naloži Ministarstvu hrvatskih branitelja da u roku od 15 dana od dana dostave te presude donesene odluku o zahtjevu tužitelja (točka I. izreke) i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj u žalbi pobija prvostupanjsko rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba upravnog spora. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dopis tuženika od 28. travnja 2023. kao odluku o njegovu zahtjevu za uvid u spis, iako taj dopis ne sadrž i sve zakonom propisane dijelove rješenja. Pozivajući se na članak 98. Zakona o općem upravnom postupku, tužitelj navodi da se rješenje sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja i upute o pravnom lijeku, odnosno da se, prema članku 99. tog Zakona, samo u stvarima manjeg značaja, kada se udovoljava zahtjevu stranke i ne dira u javni interes ili interese trećih osoba, može odlučiti samo izrekom u obliku zabilješke u spisu. Smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta takvom postupanju, niti se odluka o odbijanju zahtjeva za razgledavanje i umnožavanje spisa mogla donijeti običnim dopisom. Nadalje ističe da članak 84. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku izrijekom propisuje da se o odbijanju zahtjeva za razgledavanje i umnožavanje spisa donosi rješenje. Stoga smatra da je tuženik bio dužan donijeti formalno rješenje koje bi sadržavalo sve njegove zakonom propisane sastojke, osobito izreku, obrazloženje i uputu o pravnom lijeku. Budući da takvo rješenje nije doneseno, tužitelj tvrdi da mu je onemogućena učinkovita pravna zaštita, odnosno mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka i pokretanja upravnog spora. U prilog svojim navodima tužitelj se poziva na presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1682/2024-8 od 30. listopada 2024., za koju smatra da se temelji na činjenično i pravno istovjetnoj situaciji te potvrđuje obvezu upravnog tijela da o zahtjevu za uvid u spis odluči rješenjem . Naglašava da prihvaćanje mogućnosti odlučivanja o pravima stranaka običnim dopisima predstavlja opasan presedan koji narušava pravnu sigurnost i učinkovitu pravnu zaštitu, jer stranke ne mogu pouzdano znati predstavlja li određeni dopis odluku protiv koje mogu izjaviti pravni lijek.
2.1. Tužitelj predlaže poništiti pobijanu presudu i naložiti tuženiku da u roku od 15 dana od primitka pravomoćne presude odluči o njegovu zahtjevu za uvid u spis, uz naknadu troškova upravnog postupka i spora.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nije došlo do šutnje uprave. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
7. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj 29. lipnja 2023. podnio tužbu zbog šutnje uprave. Tužitelj je 29. lipnja 2022. zatražio uvid u spis tuženika. Tuženik je od opunomoćenika tužitelja zatražio dostavu originalne punomoći za zastupanje i podatak o godini rođenja tužitelja (dopisom od 29. srpnja 2022.) te podatak o klasifikacijskoj oznaci upravnog spisa u koji želi izvršiti uvid (dopisom od 10. listopada 2022.). Tuženik je ponovno (dopisom od 22. studenoga 2022.) zatražio podatak o klasifikacijskoj oznaci spisa nakon što je tužitelj inzistirao da mu se uvid u spis omogući prema podacima kojima raspolaže (OIB, datum rođenja).
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik povodom zahtjeva tužitelja za uvid u spis predmeta tužitelju odgovorio dopisom od 28. travnja 2023. u kojem je naveo da tužitelj nije evidentiran kao hrvatski ratni vojni invalid te mu je odbio zahtjev za uvid. U dopisu je jasno naveo da se zahtjev odbija te dao razloge za takvu odluku. Navedeni dopis, iako nije donesen u formalnom obliku rješenja propisanom člankom 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) po svom sadržaju predstavlja odluku o zahtjevu tužitelja. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik odlučio o zahtjevu tužitelja u roku propisanom zakonom, slijedom čega nisu bile ispunjene pretpostavke za nalaganje donošenja odluke zbog šutnje uprave.
9. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je izostanak formalnog oblika rješenja doveo do povrede njegovih procesnih prava. Naime, iz sadržaja dostavljenog dopisa nedvojbeno proizlazi da je zahtjev tužitelja odbijen, kao i razlozi takve odluke te je tužitelju bilo omogućeno osporavati zakonitost takve odluke u upravnom sporu, što je u konkretnom slučaju i učinio. Ovaj Sud smatra da odredbe ZUP-a o formi rješenja nisu same sebi svrha, već je svrha osiguranje zaštite prava stranaka. Činjenica da akt nije donesen u propisanom obliku može eventualno predstavljati pitanja pravilnosti postupanja tuženika, ali sama po sebi ne znači da odluka nije donesena niti da je postojala šutnje uprave.
Pozivanje tužitelja na sudsku praksu drugih upravnih sudova nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj stvari, budući da sud odlučuje na temelju okolnosti konkretnog slučaja.
10. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu zbog šutnje uprave, u smislu odredbe 38. stavka 2. točke 2. ZUS-a. Međutim, iz stanja spisa nesporno proizlazi da je tuženik povodom zahtjeva tužitelja za uvid u spis donio odluku te istu dostavio tužitelju prije pokretanja ovog upravnog spora. Okolnost da odluka nije donesena u formi upravnog rješenja ne dovodi u pitanje njezinu pravnu narav, budući da predmetni dopis po svom sadržaju sadrži jasno očitovanje volje javnopravnog tijela kojim se odbija zahtjev tužitelja, uz navođenje razloga na kojima se takva odluka temelji. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije riječ o šutnji uprave, jer je nadležno tijelo odlučilo o zahtjevu tužitelja u zakonom propisanom roku. Pri tome valja istaknuti da tužitelj, ukoliko smatra da je odluka tuženika nezakonita, pravnu zaštitu može ostvarivati osporavanjem takve odluke u odgovarajućem postupku, a ne putem tužbe zbog šutnje uprave. Pravilno je stoga prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja i zahtjev za naknadu troškova spora.
11. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
12. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
