REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2472/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Vjekoslavu Mladineu u Splitu, protiv ovršenika HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, dana 02. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 06. kolovoza 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1404/89 od dana 28. siječnja 2011.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika od dana 06. kolovoza 2026. za naknadu troškova postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja od dana 07. kolovoza 2026. za naknadu troškova postupka.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1404/89 od dana 28. siječnja 2011. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 06. kolovoza 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1404/89 od dana 28. siječnja 2011.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 30 srpnja 2026. podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu gore navedenu presudu i rješenje. Međutim, ovršenik navodi da je navedena presuda postala pravomoćna 12. siječnja 2012., a u dijelu na temelju kojega se traži naplata postala je ovršna 17. travnja 2012., dok je ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio tek 30. srpnja 2026., dakle više od četrnaest godina nakon što je ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti. Poziva se na odredbu članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, pa i kada je za pojedinu vrstu tražbine inače propisan kraći zastarni rok. Računajući od za ovršenika povoljnijeg i ujedno kasnijeg datuma ovršnosti, 17. travnja 2012., desetogodišnji zastarni rok istekao je 17. travnja 2022. Zahtjev za izravnu naplatu od 30. srpnja 2026. stoga je podnesen nakon proteka zakonskog roka u kojem se predmetna tražbina mogla prisilno ostvarivati. Ovršeniku nije poznato da je ovrhovoditelj između 17. travnja 2012. i 17. travnja 2022. pred sudom, Financijskom agencijom ili drugim nadležnim tijelom poduzeo radnju radi ostvarenja ove tražbine koja bi mogla prouzročiti prekid zastare. Ovršenik dug nije priznao, niti je dao osiguranje kojim bi priznao predmetnu obvezu. Nastupom zastare glavne tražbine zastarjele su i njezine sporedne tražbine, uključujući zatezne kamate, sukladno članku 223. Zakona o obveznim odnosima. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a. Također, ovršenik predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Navodi da bi bez odgode ovršenik bio izložen pljenidbi i prijenosu sredstava radi naplate tražbine za koju je već istekao zakonski rok prisilnog ostvarenja. Prijenos iznosa koji Fina evidentira u visini od 57.619,19 EUR izazvao bi osobito tešku i teško nadoknadivu štetu, a ovršenika bi prisilio da povrat prenesenih sredstava ostvaruje u zasebnoj parnici, uz dodatne troškove i rizik nemogućnosti povrata. Odgoda je stoga nužna radi očuvanja postojećeg stanja.

3. Na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 07. kolovoza 2026. U svom podnesku ovrhovoditelj osporava da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja, protivi se navedenom prijedlogu ovršenika te predlaže da isti bude odbijen. Naime, zastarijevanje tražbine ovrhovoditelja prekinuto je podnošenjem dana 07. svibnja 2012. kod Općinskog suda u Splitu prijedloga ovrhovoditelja za osiguranje protiv ovršenika kao protivnika osiguranja u predmetu Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr 3325/12, te nakon tog prekida zastara nije ni počela ponovo teći jer taj predmet još uvijek nije pravomoćno okončan, budući da je protiv rješenja o osiguranju od dana 28. lipnja 2012., koje je doneseno u tom postupku, protivnik osiguranja, ovdje ovršenik, podnio žalbu dana 26. srpnja 2012., o kojoj još nije odlučeno. Nadalje, zastarijevanje tražbine ovrhovoditelja također je prekinuto i podnošenjem dana 31. kolovoza 2017. kod Općinskog suda u Splitu prijedloga ovrhovoditelja za ovrhu protiv ovršenika u predmetu Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr-3790/17 i posl. br. Ovr 397/19, u kojem postupku je doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi od 27. veljače 2019., provedba koje ovrhe još nije dovršena, te nakon tog prekida zastare zastara također nije ni počela ponovo teći jer taj postupak još nije pravomoćno okončan, a prvo dražbeno ročište u tom predmetu koje je trebalo biti održano dana 07. srpnja 2026. prekinuto je jer je ovršenik podnio prijedloge za izuzeće sudaca i prijedlog za svrhovitu delegaciju suda. Dakle, ovršenik govori neistinu kada tvrdi da mu nije poznato da je ovrhovoditelj poduzeo radnje koje uzrokuju prekid zastare. Ovrhovoditelj osporava i da je po zahtjevu za izravnu naplatu došlo do zapljene novčanih sredstava, što je vidljivo i iz potvrde Fine o redoslijedu osnove i Specifikaciji naplate, koje isprave je uz svoj prijedlog priložio ovršenik, a iz kojih isprava proizlazi da je zalijenjeno 0,00 EUR, te proizlazi da su prije ovrhovoditeljeve osnove za plaćanje P-1404/89 (koja je na 24. mjestu) u Očevidniku evidentirane prethodne osnove za plaćanje u ukupnom iznosu od 4.500.211,99 EUR, pa je očito netočna tvrdnja ovršenika da istom prijeti osobito teška i teško nadoknadiva šteta.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

8. Prijedlogom od dana 06. kolovoza 2026. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a. Time je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. točka 5. OZ-a.

9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

10. Razlozi kojima ovršenik obrazlaže nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

11. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

12. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

13. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe .

14. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

15. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

16. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

17. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

18. Dalje, odredbom čl. 52. st. 1 OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

19. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

20. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, tj. ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja.

21. Kako ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

22. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 06. kolovoza 2026.

23. Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

24. Naime, čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio. S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava budući je isti odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ- a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

25. U odnosu na trošak sastava prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja reći da za sada još nema uvjeta za donošenje odluke o trošku sastava prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Da bi se moglo utvrditi je li ovršenik neosnovano uzrokovao troškove ovrhovoditelju, potrebno je čekati na pravomoćno okončanje parničnog postupka na pokretanje kojeg je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-2472/2026 od dana 02. rujna 2026. jer će sud tek tada biti u mogućnosti u potpunosti ocijeniti ukupan uspjeh stranaka u postupku u kojemu je nastao trošak ovrhovoditelja te utvrditi je li taj trošak ovrhovoditelju prouzročen neosnovano.

26. Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 07. kolovoza 2026. na prijedlog ovršenika.

27. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

28. Naime, čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršenika. Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 02. rujna 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a) Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku

2. ovrhovoditelju po pun.

3. spis

Z/ kal.30 dana