Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-319/2025-4
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari tužiteljice DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, Kranjčevićeva 8, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Zagrebu, Galleria Importanne, Iblerov trg 10, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2681/2024-34 od 8. siječnja 2025., ispravljenoj rješenjem poslovni broj P-2681/2024-38 od 13. ožujka 2026., 2. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. i potvrđuje rješenje o trošku sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2681/2024-34 od 8. siječnja 2025., ispravljenoj rješenjem poslovni broj P-2681/2024-38 od 13. ožujka 2026. u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 365,58 eur sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2025. pa do isplate i pod točkom III. izreke.
II. Preinačava se navedeno rješenje u pobijanom dijelu točke II. izreke za iznos parničnog troška od 1.250,00 eur (preko iznosa od 365,58 eur) te za navedeno rješava:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice DO za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 283,18 eur.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u dijelu točke II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.615,58 eur sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2025. pa do isplate, dok je u točci III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.
2. Navedeno rješenje žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio svoju odluku čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), kao i da je pogrešno odredio vrijednost premeta spora, jer je ista trebala biti određena u iznosu od 185,81 eur koliko iznosi kondemnatorni zahtjev tužiteljice. Predlaže u smislu žalbenih navoda preinačiti odluku o trošku u pobijanom dijelu točke II. izreke i u točci III. izreke na način da se odbije tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška kao i da se tuženiku dosudi trošak žalbenog postupka u iznosu od 283,18 eur.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se rješenje može ispitati.
5. No, osnovano tuženik osporava visinu dosuđenog troška tužiteljici s obzirom na činjenicu da je pravovremeno prije upuštanja u raspravljanje osporio u tužbi naznačenu vrijednost premeta spora, a koji prigovor je prvostupanjski sud pogrešno cijenio neosnovanim.
6. Osnovano tuženik ističe kako je deklaratorni zahtjev istaknut u tužbi trebao poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu te se stoga ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako vrijednost predmeta spora (iznos naznačen u tužbi 1.513,04 eur), umjesto pravilno iznos činidbe koja se zahtjeva od tuženika u iznosu od 185,81 eur, u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZPP.
7. Slijedom navedenog, iako je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP i utvrdio kako je tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi trošak postupka jer je u cijelosti uspjela u sporu (posljedično čemu nije bilo osnova dosuditi tuženiku zatraženi trošak), pogrešnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP tužiteljici neosnovano dosudio trošak po Tbr. 7/1 Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa) od 100 bodova, umjesto pravilno 25 bodova. Posljedično navedenom za radnje poduzete u postupku za koje je tužiteljici trebalo dosuditi trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, a to su pristup na ročišta 6. travnja 2022., 16. studenog 2022. i 20. studenog 2024. po Tbr. 9/1 Tarife od 25 bodova svako i sastav podneska po Tbr. 8/1 Tarife od 6. rujna 2021. od 25 bodova, uz uvećanje za pripadajući PDV, tužiteljici pripada nagrada za zastupanje od 312,50 eur i daljnji trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 62,50 eur, što u konačnici daje iznos od 365,58 eur.
8. Osnovano tuženik osporava pravilnost primjene odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u dijelu koji se odnosi na priznati trošak sastava podneska od 20. listopada 2022. kojim tužiteljica dostavlja sudsku praksu, jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, kao i trošak sastava podneska od 6. travnja 2022., jer je navedenog dana kada je sastavljen navedeni podnesak održano ročište za koje je tužiteljici dosuđena nagrada s osnova troška zastupanja.
9. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st.1. ZPP).
10. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje na način kako je i odlučeno pod točkom I. izreke, dok je temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP preinačeno prvostupanjsko rješenje u preostalom pobijanom dijelu na način kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.
11. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer je u pogledu glavnog potraživanja tužiteljica u sporu uspjela u cijelosti, dok je tuženik samo djelomično uspio u pogledu sporednog potraživanja troška koji on treba platiti tužiteljici, a njegov zahtjev za naknadu troška je u cijelosti pravilno odbijen, a zbog preinake u navedenom dijelu nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi čl. 166. st. 2. ZPP).
U Velikoj Gorici 2. rujna 2026.
Sudac
Goran Škugor
