Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Kzd-5/2020

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Šibeniku, po sucu za mladež Nives Vrvilo, sa zapisničarkom Barbarom Svračak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BR , zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela protiv braka , obitelji i djece , povredu dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona i čl. 172. st. 1. Kaznenog zakona( Narodne novine broj 125/11,144/12,56/15,61/15, dalje KZ/11), , povodom optužnice ODO Šibenik broj Kovm-18/2019 od 22. srpnja 2019 g. na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 28. kolovoza 2026 g. u nazočnosti zamjenice ODO Šibenik, okrivljenog i oštećenih opunomoćenice oštećene VR , te objave odluke dana 31. kolovoza 2026 g.

presudio je

Okr. BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i V rođ. E, rođen **.**.1969., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], boravi u [adresa], djelatnik, završena NSS, na slobodi,

kriv je

što je u vremenu od 4. travnja 2014. do listopada 2017., u Kninu, iako temeljem presude Općinskog suda u Kninu br. 4P-7/14 od 4. travnja 2017 od kada je presuda pravomoćna i ovršna, obvezan da za uzdržavanje djeteta ER (r. **.**.1999.) te TR (r. **.**.1996.) plaća mjesečno ukupan iznos od 2 000 kuna, počev od 4. travnja 2014. pa nadalje uplatom na tekući račun majke djeteta VR najkasnije do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, svjestan te svoje obveze te unatoč tome što ostvarivao prihode, nije, osim za dijete ER u ukupnom iznosu od 8 500 kn, a za TR u ukupnom iznosu od 15 260 kn platio dužne iznose, uskrativši im uzdržavanje i to djetetu ER u iznosu od 34 500 kn, u protuvrijednosti od 4.578,94 eura, a ZR u iznosu od 200,00 eura,

dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati, na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta te nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati, na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom.

Time je okr. BR u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredu dužnosti uzdržavanja i to povredu dužnosti uzdržavanja opisano po čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 172. st. 2. Kaznenog zakona, te povredu dužnosti uzdržavanja opisano i kažnjivo po članku 172. st. 1. Kaznenog zakona.

Temeljem čl. 51. st. 1. KZ/11 okr. BR se za kazneno djelo iz članka 172. st. 2. u svezi st. 1 KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a za počinjeno kazneno djelo opisano i kažnjivo po čl. 172. st. 1. KZ/11 se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Temeljem čl. 51. st. 2. KZ/11, okr. BR se

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Temeljem čl. 56. KZ/11 okr. BR se

izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljeni osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem odredbe čl. 158. st. 2 ZKP/08 okrivljeni je na ime imovinskopravnog zahtjeva dužan platiti oštećenoj MR (ranije BR) OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.578,94 eura, a oštećenom NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 200,00 eura.

Temeljem čl. 62. st. 1 toč. 1. KZ/11 nalaže se okrivljeniku da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelima, odnosno da oštećenima MR (ranije NR) isplati iznos od 4.578,94 eura, a oštećenom NR iznos od 200,00 eura.

Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 okrivljenik se upozorava da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora od 6 (šest) mjeseci, ukoliko u potpunosti ili u većoj mjeri ne izvrši obveze navedene u čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.

Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. ZKP/08 dužan je okrivljeni na ime paušalnog troška ovog kaznenog postupka uplatiti iznos od 200,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske,u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude , te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene, o kojoj će se visini donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

Optužnicom ODO Šibenik broj KMP-DO-8/2018 od dana 22. srpnja 2019 g. tužen je okr. BR zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela protiv braka , obitelji i djece , povredu dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona i čl. 172. st. 1. Kaznenog zakona( Narodne novine broj 125/11,144/12,56/15,61/15, dalje KZ/11).

Upitan da se očituje o optužnici okrivljenik se očitovao da se smatra krivim.

U svojoj obrani na glavnoj raspravi okrivljeni je iskazao da ne zna koliko je plaćao i što je plaćao, zna da je nešto plaćao u utuženom razdoblju od 4. travnja 2014. do listopada 2017. godine. Složio se da detalje o tome iznese njegova bivša supruga VR jer je ona vjerojatno vodila evidenciju. Nije plaćao redovito prema presudi. Priznaje činjenični opis optužnice kako glasi da je nešto platio, kako to piše u činjeničnom opisu optužnice i da je ostao dužan ove iznose prema djeci. On da nema evidenciju što je plaćao što nije, da je bio redovan i nakon 2017. godine, sigurno da nije, ne zna koliko je nakon 2017. godine plaćao. Radio je kao monter stolarije i to radi i danas, više-manje je bio zaposlen, bilo je vremena i kad nije radio, uglavnom da je zarađivao. Iskazao je da se on nema što pravdati ,trebao je plaćati djeci koliko god je imao, ali i on da je bio na rubu egzistencije.

Nakon što je po zastupniku optužbe, a nakon saslušanih oštećenih na gl. raspravi , uređen činjenični opis optužnice , okrivljenik se i u odnosu na tako uređen činjenični opis, koji odgovara činjeničnom opisu u ovoj presudi, očitovao da se smatra krivim.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem presude Općinskog suda u Kninu br. P-7/14 , izvoda iz prometa po računu VR, NR, izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, dopisa i potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, dopisa Porezne uprave od 21. 12.2017,te potvrda o visini dohotka, dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranja od dana 24.4. 2019., dopis stanice za tehnički pregled vozila od dana 23.2.2918, izlisti "post bank" te su saslušani oštećena majka i zakonska zastupnica u utuženo vrijeme maloljetne djece MR i NR , te danas punoljetna djeca MR ( ranije NR ) i ZR.

Svjedok oštećena VR je na ročištu gl. rasprave iskazala da je točno što piše u činjeničnom opisu optužnice, da je okrivljeni ostao dužan po predmetnoj presudi Općinskog suda u Kninu P-7/14 za utuženo razdoblje na ime uzdržavanja djeteta ER iznos od 34.500,00 kuna, a sinu TR 27.740,00 kuna, tada, nešto novca da je primila kako piše u činjeničnom opisu tužbe na njezin račun i presuda je glasila da se uplaćuje na njen račun kao majci i zakonskoj zastupnici do 15. u mjesecu, ona da je vodila računa i pratila sve, a da li je okrivljeni mimo nje plaćao nešto djeci, ona to ne zna, to treba pitati njih. Iza listopada 2017. godine na njen račun nije sjela niti jedna uplata. Okrivljeni je bio u obvezi plaćati alimentaciju po ovoj presudi do 5. mjeseca 2018. godine do kada je ZR studirao, a tada je prekinuo školovanje pa više nije bio u obvezi. Za kćerku ER je bio dužan plaćati uzdržavanje do konca listopada 2023. godine do kada je ona studirala, redovno, s obzirom da je

Kzd-5//2020

te godine ponavljala godinu, prestala je njegova obveza, iako je ona nastavila studirati poslije i završila je studij.

Svjedok oštečeni ZR je na gl. raspravi iskazao da mu je otac od 2014. godine do 2018. godine plaćao dom i davao mu džeparac, nekad bi, nekad ne, jer nije uvijek boravio u istom domu, ali misli da se to poklapalo s dužnim iznosom alimentacije od 1000 kuna. Otac je taj novac uplaćivao njemu na njegov račun. On smatra da nema što potraživati od njega, roditelji su se razveli 2014. godine a on da je počeo studirati 2014. godine i do 2018. godine njemu da je otac uplaćivao redovno ,neovisno o majci. On da ima imovinsko-pravni zahtjev prema ocu od 200 eura , jer što se tiče njega, kad se sve iskompenzira, misli da je on plaćao za njega alimentaciju, kada zbroji sve što je utuženo, što je plaćao majci, što je plaćao njemu, smatra da mu je ostalo samo potraživanje od 200 eura.

Svjedokinja oštećena MR ( ranije ZR) je na gl. raspravi iskazala da u odnosu na plaćanje alimentacije od strane njenog oca je točno to što je majka iskazala u odnosu na nju , koliko je platio a koliko je ostao dužan, kako to piše u optužnici, a od 2018. godine na dalje, kada je krenula studirati, njoj je otac uplaćivao na njen račun visinu alimentacije po predmetnoj presudi, tako da smatra da tu ne postoji nikakav dug, ali postoji za utuženo razdoblje, kako je rekla majka. Ona postavlja imovinsko- pravni zahtjev u iznosu od 4.578,94 eura, dakle ono što je majka rekla da otac joj nije uplatio na žiro-račun po predmetnoj presudi za nju.

Cijeneći sve ovako izvedene dokaze , kako materijalne tako i personalne sud je utvrdio da su se u ponašanju okrivljenog ostvarila sva obilježja utuženih kaznenih djela, a koje je isti i priznao.

Zapravo je nesporno u postupku , a posebno s obzirom na iskaze danas punoljetne djece MR , ranije ZR i NR , kao i njihove majke , oštećene VR , kojoj je po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kninu br. P-7/14 bio na njezin račun dužan uplaćivati iznose alimentacije za dvoje djece u utuženom razdoblju od 4. travnja 2014 g do listopada 2017 g. , da je okrivljeni po predmetnoj presudi ostao dužan na ime uzdržavanja tada djeteta ER platiti iznos od 4.578,94 eura, jer su suglasno isto naveli i majka VR i kćerka okrivljenog ER , a što okrivljeni i priznao u postupku , pa tako jednako su suglasni bili i sin okrivljenog ZR i okrivljeni da bi okrivljeni na ime predmetnog uzdržavanja iz presude br. P- 7/14 NR ostao dužan iznos od 200,00 eura. Dakle, među strankama nije bilo spora o iznosu dužnog uzdržavanja po predmetnoj pravomoćnoj presudi , kako je to i dosuđeno u činjeničnom opisu ove presude, kao što nije bilo ni sporno da okrivljeni nakon utuženog vremena u kojem je na ime uzdržavanja djece ostao dužan i to na ime uzdržavanja kćerke MR , ranije NR, iznos od 4.578,94 eura, a na ime uzdržavanja sina NR , iznos od 200,00 eura, nema dužnog iznosa , iz razloga što je po iskazu kćerke MR, nakon što je ona počela studirati 2018 g. otac joj je uplaćivao iznos alimentacije do konca listopada 2023 g. kada je izgubila godinu i tada prestala studirati, iako je ona završila studij, smatra da otac nije više od tada imao obvezu joj plaćati, pa nije postavila nikakav imovinskopravni zahtjev na ime uzdržavanja nakon utuženog razdoblja, kao što takav zahtjev nije postavio niti ZR , već samo u iznosu od 200,00 eura za utuženo razdoblje.

Kaznenopravna odgovornost okrivljenog nedvojbeno proizlazi i iz same njegove obrane gdje on priznaje činjenični opis optužnice i uređene optužnice a iz kojeg proizlazi da on nije po pravomoćnoj presudi uredno na račun majke i zakonske zastupnice tada maloljetne kćer ER platio dužni iznos od ukupno 4. 578,94 eura , te na ime uzdržavanja sina ukupno iznos od 200,00 eura , sam priznaje da o tome nema evidenciju da je nešto plaćao , nešto nije , da o tome sigurno ima evidenciju njegova bivša supruga, iako iz njegova iskaza proizlazi da je uglavnom radio i bio zaposlen što znači da je mogao doprinositi na ime uzdržavanja oboje djece, ali nije u cijelosti postupio po pravomoćnoj presudi, pa kako je očito bio svjestan tog svog ponašanja jer dokaza o njegovoj neubrojivosti u spisu nema, to je isti oglašen krivim za učin utuženih kaznenih djela.

Prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije sud je od olakotnih okolnosti kod okrivljenog cijenio priznanje djela, činjenicu što je na ime uzdržavanja jednog djeteta ipak plaćao alimentaciju direktno djetetu , i što danas punoljetna djeca nemaju imovinskopravni zahtjev za razdoblje nakon predmetne presude, iz čega proizlazi da ne smatraju da otac ,ovdje okrivljeni ima tu obvezu i nakon utuženog razdoblja , a od otegotnih okolnosti sud je cijenio vrstu i težinu djela, pa je okrivljenog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci , uvjetno na dvije godine , smatrajući da je oba kaznena sankcija dovoljna u konkretnom slučaju da ukaže na pogibeljnost ovakvih kaznenih djela, da odgovara stupnju krivnje , odnosno da će se istom polučiti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka rezultat je zaposlenosti okrivljenog.

Šibenik, 31. kolovoza 2026.

Sudac:

Nives Vrvilo

Pouka o pr. lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi preko ovog suda za Županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranku.

Dn:- ODO Šibenik

-Okrivljenom

-Oštećenima VR , MR i NR

-Opunomoćeniku oštećene VR , Višnji Mišin, odvjetnici u Vinkovcima