Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2456/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja FĐ, rođenog **.**.1999. u mjestu Nuwakot, Demokratska Republika Nepal, državljanin Demokratske Republike Nepal, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/26-06/2122, URBROJ: 511-01-212-26-11 od 22. travnja 2026.

II Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

III Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

IV Nalaže se tuženiku da odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, isplati iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: KLASA: UP/I-216-03/26-06/2122, URBROJ: 511-01-212-26-11 od 22. travnja 2026. odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, tuženik je tužitelja svrstao među ekonomske migrante, a da pritom nije uspio od tužitelja dobiti prave razloge jer se u stvari radi o političkim razlozima zbog kojih je tužitelj napustio zemlju podrijetla. Ističe kako tužitelj nije imao povjerenje u tuženika nakon što ga je tuženik bez zakonskog i opravdanog razloga smjestio u Prihvatni centar za strance koji je zatvorenog tipa. Navodi kako je tuženik propustio napraviti individualnu procjenu tužitelja i njegova predmeta te u tom smislu navodi da je suprugin brat rekao da će ga ubiti jer je tužitelj oženio njegovu sestru kao pripadnicu druge kaste u Nepalu. Ističe kako tuženik nije konzultirao relevantne izvore o problemima koji nastupe kada dođe do vjenčanja osoba različitih kasti. Sustav kasti ju u Nepalu duboko ukorijenjen i danas te, iako je zakonom zabranjen, koristi se i dalje. Kasta se u Nepalu stječe rođenjem te ju je teško promijeniti, a određuje ju društveni status, zanimanje, brak, odnos s drugima te se temelji na hinduističkoj tradiciji. Okolnost da je tužitelj došao u Republiku Hrvatsku iz ekonomskih razloga je stoga samo djelomično točna jer je drugi razlog reakcija obitelji. U tužbi navodi međunarodne izvore u kojima su navedeni primjeri nasilja povezanog s protivljenjem međukastinskom braku. Nadalje, ističe da je tuženik onemogućio tužitelja u pribavljanju materijalnih dokaza koji bi potkrijepili navode tužbe jer nije imao vremena za pribavu dokaza o naprijed navedenim činjenicama budući da to ne može učiniti iz Prihvatilišta. Prema tome, tuženik je tužitelju povrijedio osnovno pravo da ravnopravno sudjeluje u postupku te da u svom predmetu predlaže dokaze. Time je tuženik tužitelju povrijedio prava iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti kao i prava iz članaka 14. i 26. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelj posebno napominje kako nije prekršio niti jedan propis otkad je u Republici Hrvatskoj. Slijedom iznesenog, sudu predlaže donijeti presudu kojom se poništava pobijano rješenje tuženika od 22. travnja 2026., odobrava međunarodna zaštita tužitelju u Republici Hrvatskoj, odobrava besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu, te nalaže tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći. Uz tužbu tužitelj je sudu dostavio i prijedlog kojim traži odrediti odgodni učinak tužbe iz razloga što bi izvršenjem osporavanog rješenja tužitelju bila nanesena šteta koja bi se teško mogla popraviti, a pritom predmetna odgoda nije suprotna javnom interesu. Navodi kako bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen životnoj ugrozi i oduzimanju osobne slobode.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporavanoga rješenja te da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona. Tužitelj u zemlji podrijetla nije bio proganjan zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju niti je bio izložen ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla. Ujedno nije utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Iz iskaza tužitelja ne proizlazi postojanje aktualnog i osnovanog straha od proganjanja niti stvarna opasnost od ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj zemlju podrijetla napustio dobrovoljno i legalno koristeći vlastitu putnu ispravu pri čemu su razlozi odlaska iz Nepala nepovoljna financijska situacija. Treba naglasiti da je tužitelju ukinuta dozvola za boravak i rad te je zatečen u nezakonitom boravku, a namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio je nakon što mu je uručeno rješenje o protjerivanju i smještaja u prihvatni centar što ukazuje da primarni razlog dolaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj nije bio traženje međunarodne zaštite zbog proganjanja ili ozbiljne nepravde već isključivo ekonomske prirode pri čemu navodi o međukastinskom braku i mogućim negativnim reakcijama obitelji ne predstavljaju okolnosti koje bi dosezale prag proganjanja ili ozbiljne nepravde u smislu Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tužitelj nije naveo konkretne događaje prijetnje, nasilja niti postupanja kojima bi bio izložen zbog navedenog braka već isključivo subjektivni strah od mogućih negativnih reakcija okoline. Iz njegovih izjava proizlazi da je sa suprugom živio u [adresa] bez ikakvih poteškoća od strane državnih tijela ili drugih osoba što dodatno potvrđuje da nije bio izložen proganjanju niti stvarnoj opasnosti ozbiljne nepravde. Slijedom navedenog, zaključeno je da tužitelj zloupotrebljava institut međunarodne zaštite radi prolongiranja svojeg boravka na području Europskog gospodarskog prostora. U odnosu na prijedlog za odgodni učinak tužbe tuženik navodi da tužitelju povratkom u zemlju podrijetla ne prijeti nepopravljiva šteta s obzirom da je tužitelj ekonomski migrant i da je sigurnosno stanje u njegovoj zemlji podrijetla zadovoljavajuće te se stoga protivi prijedlogu o odgodnom učinku tužbe.

4. Sud je 19. kolovoza 2026. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te opunomoćenika tuženika. Sa rasprave je rješenjem isključena javnost sukladno članku 90. stavcima 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) i članku 12. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.).

5. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i uz odgovor na tužbu dostavljenom spisu tuženika.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

8. Člankom 21. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Prema stavku 2. istoga članka Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporavano rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 16. ožujka 2026. Prije donošenja predmetne osporavane odluke tužitelj je saslušan, o čemu je sastavljen zapisnik 15. travnja 2026., kojom prilikom je naveo kako je u Republiku Hrvatsku ušao legalno 22. travnja 2022. jer mu je bila odobrena dozvola za boravak i rad. Međutim, po isteku naknadno izdane dozvole za boravak i rad, tužitelju dozvola za daljnji boravak i rad više nije bila izdana te je u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj zatečen 30. lipnja 2024. Tužitelju je rješenjem određen rok od 30 dana za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), te je Republiku Hrvatsku trebao napustiti najkasnije do 30. srpnja 2024., međutim, tužitelj je nastavio nezakonito boraviti u [adresa] te je 11. veljače 2026. zatečen u Zagrebu s površinskim ozljedama u alkoholiziranom stanju te je u konačnici odveden u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče. Tužitelju je izdano rješenje o protjerivanju iz EGP-a s prisilnim udaljenjem i zabranom ulaska u Republiku Hrvatsku godinu dana, kao i rješenje o smještaju u Prihvatni centar za strance, oba rješenja od 12. veljače 2026. U Prihvatnom centru tužitelj je 10. ožujka 2026. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Prilikom saslušanja tužitelj je naveo da je zemlju podrijetla napustio bez poteškoća koristeći se vlastitom putnom ispravom 2022. godine iz ekonomskih razloga jer u Nepalu nije bio u mogućnosti ostvariti zadovoljavajuće uvjete života i zaposlenja. Istaknuo je da je u braku s osobom druge kaste sklopljenom 2021. godine te da su on i supruga živjeli u unajmljenom stanu u [adresa], a primanja su im bila nedostatna za podmirivanje osnovnih životnih potreba. Izjavio je da njegova obitelj nije bila upoznata s činjenicom sklapanja braka s osobom druge kaste te da se zbog moguće negativne reakcije ne može vratiti u obiteljski dom. Izričito je izjavio da je zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga te da tijekom boravka u Nepalu nije imao nikakvih problema s državnim tijelima niti s drugim subjektima kao ni bilo kakvih poteškoća koje bi bile povezane s razlozima relevantnima za odobravanje međunarodne zaštite.

10. Prema tome, sud nalazi, suprotno tvrdnjama tužitelja, kako je tuženik valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je osnovano zaključio da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila ni supsidijarne zaštite, jer je tužitelj zatražio azil iz ekonomskih i osobnih razloga. Stoga je tuženik zakonito, pozivom na odredbe članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, utvrdio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila niti supsidijarne zaštite, što ovaj sud u cijelosti prihvaća. Pritom sud nalazi da su tužbeni navodi tužitelja istovjetni onima koje je tužitelj iznio tijekom upravnog postupka, ali su u tužbi drukčije predstavljeni. Ujedno, sud iz spisa predmeta ne nalazi da bi tužitelj bio u neravnopravnoj stranačkoj poziciji jer je iskaz u postupku iznio u prisustvu prevoditelja za hindi jezik te je tužitelj svaku stranicu zapisnika vlastoručno potpisao.

11. Stoga je, po ocjeni ovog suda, tuženik zakonito, pozivom na odredbe članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, utvrdio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila niti supsidijarne zaštite radi čega je sud, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u točki I izreke.

12. U odnosu na prijedlog za odgodni učinak tužbe, sud nalazi kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 42. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Naime, tužitelj je u navedenom prijedlogu naveo da traži odgodni učinak tužbe jer je u Nepalu izložen prijetnjama od strane supruginog brata zbog čega mu prijeti ugroza života i osobne slobode pozivajući se na razloge navedene u tužbi. Međutim, sud nalazi kako tužitelj nije učinio vjerojatnim nastanak teško popravljive štete radi čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke pa je sud predmetni prijedlog tužitelja odbio točkom II izreke presude.

13. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema dostatnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom III izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio opunomoćenik Zoran Bauer pa je točkom IV izreke ove presude naloženo tuženiku da mu, po dostavi računa, isplati iznos od 1.250,00 eura, sukladno člancima 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. t. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.) za sastav tužbe i pristup na raspravu 19. kolovoza 2026.

U Zagrebu 2. rujna 2026.

Sutkinja

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis