Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1493/2026-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja RGV, rođenog **.**.1987. u mjestu Kailali, Demokratska Republika Nepal, državljanin Demokratske Republike Nepal, kojeg zastupa opunomoćenik Daniel Ćukušić, odvjetnik u Zagrebu, Štefanićeva 6/IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/12180, URBROJ: 511-01-212-26-10 od 3. ožujka 2026.
II Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
III Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
IV Nalaže se tuženiku da odvjetniku Danielu Ćukušiću, pružatelju pravne pomoći, isplati iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/25-06/12180, URBROJ: 511-01- 212-26-10 od 3. ožujka 2026. odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Rješenje ne sadrži dostatno obrazloženje te se ne može ispitati čime je povrijeđeno pravo tužitelja na učinkovitu pravnu zaštitu. Navodi da je tuženik postupao protivno načelu pomoći stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku jer smatra da tuženik mora aktivno sudjelovati u utvrđivanju činjenica i ne smije teret dokazivanja prebaciti na stranku u situacijama objektivne nemogućnosti. Postupajući na opisani način tuženik je povrijedio i pravo tužitelja na saslušanje koje predstavlja opće načelo prava Europske unije. U konkretnom slučaju tuženik nije omogućio tužitelju da se učinkovito očituje o svim relevantnim okolnostima niti je pažljivo i nepristrano ispitao sve odlučne činjenice osobito u pogledu aktualnog sigurnosnog stanja u Nepalu i objektivnih zapreka u pribavljanju dokumentacije čime je pobijano rješenje doneseno protivno pravu Europske unije. Osobito upire na okolnost da tužitelj nije imao mogućnost iskazivati na materinjem jeziku već na srodnom jeziku odnosno na hindi umjesto nepalskom jeziku radi čega smatra kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku, a sam postupak nije bio učinkovit jer zbog jezične barijere tužitelj nije precizno iznio razloge straha, a koji, u bitnom, postoji od političkih nemira usred prosvjeda zbog ukidanja društvenih mreža i nasilne promjene vlasti. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika od 3. ožujka 2026. i predmet vratiti na ponovni postupak i odluku. Predlaže i donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe ne navodeći za to posebne razloge.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona. Tužitelj u zemlji podrijetla nije bio proganjan zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju niti je bio izložen ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla. Ujedno nije utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Iz iskaza tužitelja ne proizlazi postojanje aktualnog i osnovanog straha od proganjanja niti stvarne opasnosti od ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla. Navodi kako je tužitelj zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga odnosno radi zaposlenja i osiguranja bolje budućnosti za sebe i svoju obitelj te je planirao dolazak u Republiku Hrvatsku gdje njegova supruga već radi i boravi. Treba naglasiti da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao i boravio na temelju dozvole za boravak i rad izdane 2022. godine koju je produžio dva puta, a namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio je tek nakon što mu više nije odobrena nova dozvola za boravak i rad što upućuje na zaključak da tužitelj zloupotrebljava institut međunarodne zaštite radi prologiranja boravka na području Europskog gospodarskog prostora. U odnosu na prijedlog za odgodni učinak tužbe tuženik navodi da tužitelju povratkom u zemlju podrijetla ne prijeti nepopravljiva šteta s obzirom da je tužitelj ekonomski migrant i da je sigurnosno stanje u njegovoj zemlji podrijetla zadovoljavajuće te se stoga protivi prijedlogu o odgodnom učinku tužbe.
4. Sud je 19. kolovoza 2026. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te opunomoćenika tuženika. Sa rasprave je rješenjem isključena javnost sukladno članku 90. stavcima 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) i članku 12. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.).
5. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i uz odgovor na tužbu dostavljenom spisu tuženika.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
8. Člankom 21. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Prema stavku 2. istoga članka Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporavano rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 13. siječnja 2026. Prije donošenja predmetne osporavane odluke tužitelj je saslušan, o čemu je sastavljen zapisnik 19. veljače 2026. Prilikom podnošenja zahtjeva i tijekom upravnom postupka tužitelj je u bitnom naveo kako je zemlju podrijetla napustio u svibnju 2022. godine zbog ekonomskih razloga, radi budućnosti svoje djece te je htio doći u Republiku Hrvatsku gdje živi i radi njegova supruga, a u zemlji podrijetla tužitelj nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, izložen mučenju, maltretiranju niti mu je mjesto prebivališta bilo pretresa. Tužitelj je u Republiku Hrvatsku došao na temelju dozvole za boravak i rad, a kada više nije mogao ishoditi novu dozvolu za boravak i rad, izjavio je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
10. Prema tome, sud nalazi, suprotno tvrdnjama tužitelja, kako je tuženik valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je osnovano zaključio da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila ni supsidijarne zaštite, jer je tužitelj zatražio azil iz ekonomskih razloga. Stoga je tuženik zakonito, pozivom na odredbe članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, utvrdio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila niti supsidijarne zaštite, što ovaj sud u cijelosti prihvaća. Ujedno, iz spisa predmeta ne proizlazi da bi u upravnom postupku, koji je prethodio ovom upravnom sporu, bilo onemogućeno sudjelovanje tužitelju, ili da su učinjene druge postupovne povrede u upravnom postupku na koje upire tužitelj, jer je tužitelj iskaz u postupku iznio u prisustvu prevoditelja za hindi jezik, na početku svakog saslušanja je izjavio da razumije prevoditelja, a iskaz je davao i u prisutnosti opunomoćenika koji tužitelja zastupa i u ovom upravnom sporu, te je tužitelj svaku stranicu zapisnika vlastoručno potpisao, kao i njegov opunomoćenik.
11. Stoga je, po ocjeni ovog suda, tuženik zakonito, pozivom na odredbe članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, utvrdio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila niti supsidijarne zaštite radi čega je sud, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u točki I izreke.
12. U odnosu na prijedlog za odgodni učinak tužbe, sud nalazi kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 42. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Naime, tužitelj nije naveo posebne razloge kojima opravdava navedeni prijedlog. Prema tome, sud nalazi kako tužitelj nije učinio vjerojatnim nastanak teško popravljive štete radi čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke pa je sud predmetni prijedlog tužitelja odbio točkom II izreke presude.
13. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema dostatnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom III izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio odvjetnik Daniel Ćukušić pa je točkom IV izreke ove presude naloženo tuženiku da mu, po dostavi računa, isplati iznos od 1.250,00 eura, sukladno člancima 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. t. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.) za sastav tužbe i pristup na raspravu 19. kolovoza 2026.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Sutkinja
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
3. U spis
