Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2594/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja ZJLČ, rođenog **.**.1986. u mjestu Gharbeya, Arapska Republika Egipat, državljanin Arapske Republike Egipat, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/26-06/2554, URBROJ: 511-01-212-26-9 od 4. svibnja 2026.
II Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
III Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
IV Nalaže se tuženiku da odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, isplati iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/26-06/2554, URBROJ: 511-01- 212-26-9 od 4. svibnja 2026., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, tuženik nije dovoljno ispitao stvarnu prirodu prijetnji kojima je tužitelj bio izložen u Egiptu. Tuženik slučaj svodi isključivo na ekonomski razlog i privatni dug bez analize političkog i sigurnosnog konteksta u kojem je dug nastao. Posebno ističe da su osobe koje su tužitelju posudile novac povezane s državnim strukturama i centrima moći u Egiptu. Trgovina i promet zlatom u Egiptu podliježu strogom nadzoru države i sigurnosnih struktura zbog čega osobe koje posluju u tom sektoru imaju političku zaštitu i utjecaj, o čemu govore izvori koje navodi. Zbog toga prijetnje koje dolaze od takvih osoba imaju obilježja progona koji država tolerira ili podržava. S tim u vezi navodi kako tuženik nije ocijenio može li tužitelj realno dobiti zaštitu od egipatskih institucija protiv osoba povezanih s režimom ili sigurnosnim aparatom pri čemu osobito napominje kako unutarnja zaštita nije učinkovita niti dostupna ako su progonitelji povezani s vlastima. Prema tome, u konkretnom se slučaju ne radi samo o građanskopravnom dugu nego o ozbiljnim prijetnjama životu i sigurnosti tužitelja i njegove obitelji od osoba koje imaju politički utjecaj i mogućnost djelovanja mimo zakona. Povratkom u Egipat tužitelj bi bio izložen stvarnom riziku nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja uključujući nasilje i odmazdu od osoba koje imaju zaštitu ili podršku vlasti. Sudu predlaže donijeti presudu kojom se poništava osporavano rješenje tuženika od 4. svibnja 2026., odobriti međunarodnu zaštitu tužitelju u Republici Hrvatskoj i odobriti besplatnu pravnu pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu, kao i naložiti tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku. Ujedno predlaže donijeti i rješenje kojim se određuje da tužba ima odgodni učinak u odnosu na osporavano rješenje jer šteta koja bi za tužitelja nastala prisilnim udaljenjem iz Republike Hrvatske bila nenadoknadiva budući da je riječ o ugrozi života, tjelesnog integriteta i osobne sigurnosti, dok s druge strane određivanje odgodnog učinka ne bi bilo protivno javnom interesu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporavanoga rješenja te da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona. U konkretnoj situaciji zahtjev za međunarodnu zaštitu je podnesen kako bi se odgodilo ili otežalo izvršenja odluke o povratku u zemlju podrijetla nakon što je utvrđeno da je tužitelj nezakonito boravio na području Republike Hrvatske. Tužitelj je i sam prilikom saslušanja izjavio da je zahtjev podnio kako bi izbjegao deportaciju. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti jedan konkretan dokaz kojim bi potvrdio postojanje navodnog duga, njegovu visinu ili pravnu osnovu nastanka obveze. Nadalje, tužitelj nije dokazao niti tvrdnju da mu nadležna tijela države nisu bila u mogućnosti pružiti zaštitu ili pravnu pomoć na zakonit i učinkovit način. Dodatno ističe kako je iz spisa predmeta razvidno da je tužitelj samovoljno napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, o čemu je sačinjena i službena bilješka od strane nadležnog prihvatilišta. Navedena okolnost ukazuje na nepostojanje suradnje tužitelja s tuženikom prilikom postupka. Sudu stoga predlaže potvrditi osporavano rješenje odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.
4. Sud je 12. kolovoza 2026. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te opunomoćenika tuženika. Sa rasprave je rješenjem isključena javnost sukladno članku 90. stavcima 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) i članku 12. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.)
5. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i uz odgovor na tužbu dostavljenom spisu tuženika, a tužitelja nije mogao saslušati jer je isti napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, a da potom nije prijavio promjenu boravišta te opunomoćeniku tužitelja kao niti tuženiku nije poznato gdje se tužitelj nalazi.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
8. Člankom 21. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Prema stavku 2. istoga članka Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporavano rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 8. travnja 2026. u kojem je tužitelj u bitnom naveo da je zemlju podrijetla napustio kako bi vratio dugove koje je imao. Prije donošenja predmetne odluke tužitelj je saslušan, o čemu je sastavljen zapisnik 28. travnja 2026., kojom prilikom je ponovio razloge napuštanja zemlje podrijetla. Naime, tužitelj je prilikom saslušanja naveo kako se u Egiptu bavio prodajom i otkupom zlata te je posudio novac od određenih ljudi radi otkupa. Budući da je u međuvremenu vrijednost zlata pala, novac nije mogao vratiti, radi čega su mu osobe od kojih je posudio novac počele prijetiti. Zbog navedenog je napustio Egipat i došao raditi u Hrvatsku 2022. godine na temelju dozvole za boravak i rad. Međutim, bio je prevaren od strane poslodavaca te je morao nastaviti raditi ilegalno. Zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio je jer bi u protivnom bio deportiran.
10. Prema tome, sud nalazi, suprotno tvrdnjama tužitelja, kako je tuženik valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je osnovano zaključio da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila ni supsidijarne zaštite, jer je tužitelj u biti zatražio azil iz ekonomskih razloga. Stoga je tuženik zakonito, pozivom na odredbe članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, utvrdio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila niti supsidijarne zaštite, što ovaj sud u cijelosti prihvaća.
11. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I izreke.
12. U odnosu na prijedlog za odgodni učinak tužbe, sud nalazi kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 42. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Naime, tužitelj je u navedenom prijedlogu naveo da traži odgodni učinak tužbe jer je u Egiptu izložen ozbiljnim prijetnjama pozivajući se na razloge navedene u tužbi. Međutim, sud je navode tužbe ocijenio neosnovanima, a kako je to naprijed u presudi navedeno, a pored toga treba reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim nastanak teško popravljive štete. Radi navedenog, a jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke, sud je predmetni prijedlog tužitelja odbio točkom II izreke presude.
13. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema dostatnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom III izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio opunomoćenik Zoran Bauer pa je točkom IV izreke ove presude naloženo tuženiku da mu, po dostavi računa, isplati iznos od 1.250,00 eura, sukladno člancima 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. t. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.) za sastav tužbe i pristup na raspravu 12. kolovoza 2026.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Sutkinja
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
3. U spis
