Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2858/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja LH, [adresa]. 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], po punomoćniku za primanje pismena LHT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi nepripadne isplate starosne mirovine, 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/24-03/03413241685, URBROJ: 341-99-06/2-24-1772 od 13. svibnja 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, pri čemu je obvezan u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. lipnja 2024. ovom sudu podnio tužbu kojom traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-02/24-03/03413241685, URBROJ: 341-99-06/2- 24-1772 od 13. svibnja 2024. Navedenim je rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Koprivnici, KLASA: UP/I-140-02/20-03/03413241685, URBROJ: 341-08-06/2-20- 10404 od 15. veljače 2024. kojim je tužitelju utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine priznate prema članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine, broj: 128/99., 129/00., 16/01., 22/02., 41/08., 97/12. i 118/12.) za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 30. lipnja 2020. od ukupno 28.506,31 EUR te je tužitelju naloženo uplatiti navedeni nepripadni iznos mirovine u roku od 15 dana.

2. Tužitelj je protiv osporavanog rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela podnio tužbu radi nepravilno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi u bitnom navodi kako u postupku nije jasno na koji je način tuženik utvrdio iznos nepripadne isplate mirovine jer nisu navedeni pojedinačni iznosi po mjesecima već je samo paušalno naveden cjelokupni iznos. Nenavođenje vremenskog razdoblja kada je uopće nastala pojedinačna obveza i u kojem iznosu ima za cilj prikrivanje činjenice da je većina zatraženog iznosa u zastari. Osobito napominje kako je tuženik i ranije imao saznanja o zaposlenju tužitelja u Njemačkoj pa radi navedenog osporava da zastara teče od 12. ožujka 2020. Naime, smatra da je u postupku potrebno utvrditi kada je tuženik imao stvarno saznanje o navedenom. Osobito ističe prigovor zastare jer smatra da je većina u zastari. Ujedno, tuženik nije pravilno utvrdio početak rada u Njemačkoj jer u rješenjima govori o dva datuma i to 1. srpnja 2015. i 1. kolovoza 2015. Stoga predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako tužba nije osnovana. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Koprivnici od 16. rujna 2015. priznato je pravo na starosnu mirovinu prema članku 6 . Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba počevši od 1. kolovoza 2015. Predmetu je priložen obrazac E 205 DE od 12. ožujka 2020. kojim je njemački nositelj mirovinskog osiguranja potvrdio razdoblja staža osiguranja tužitelja od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2019. Nadalje, rješenjem Područnog ureda u Koprivnici od 29. lipnja 2020. obustavljena je isplata priznate starosne mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2018. na temelju odredbe članka 99. stavka 1. ZOMO-a, a od 1. siječnja 2019. uspostavljena je isplata starosne mirovine uz primjenu mirovinskog faktora 0,5000 u skladu s odredbom članka 25. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 115/18.). Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Koprivnici od 15. veljače 2024. utvrđena je nepripadna isplata starosne mirovine od 1. kolovoza 2015. do 30. lipnja 2020. u svoti od ukupno 28.506,31 EUR. Vezano uz prigovor zastare ističe da se prema članku 168. stavku 2. ZOMO-a može smatrati da je prvostupanjsko javnopravno tijelo najranije moglo saznati za nepripadnu isplatu danom dostave potvrde kojom je njemački nositelj osiguranja potvrdio razdoblja staža osiguranja tužitelja navršena na području SR Njemačke od 12. ožujka 2020., a zastara prava na povrat nepripadne isplate teče od pravomoćnosti rješenja o nepripadnoj isplati. S obzirom na navedeno, sudu predlaže presudom odbiti tužbu.

4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu. Sud je odgovor na tužbu tuženika dostavio tužitelju te je održao raspravu 12. kolovoza 2026. u prisutnosti tužitelja i tuženika, a kojim radnjama je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Prema podacima spisa predmeta tužitelju je, kao korisniku starosne mirovine prema članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, rješenjem Područnog ureda u Koprivnici od 29. lipnja 2020., obustavljena isplata priznate starosne mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2018., a od 1. siječnja 2019. uspostavljena isplata priznate starosne mirovine prema članku 6 . navedenog Zakona uz primjenu mirovinskog faktora 0,5000, sve s obzirom da je tužitelj u navedenom razdoblju bio zaposlen u Saveznoj Republici Njemačkoj

7. Navedeno je rješenje, potvrđeno rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 25. kolovoza 2020., poništio Upravni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Us I-2620/20-7 od 17. prosinca 2020. Međutim, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Usž-3290/2021-2 od 17. prosinca 2020. poništio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 25. kolovoza 2020.

8. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je rješenje Područnog ureda u Koprivnici od 29. lipnja 2020., kojim je obustavljena isplata priznate starosne mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2018. te je od 1. siječnja 2019. uspostavljena isplata priznate starosne mirovine prema članku 6 . navedenog Zakona uz primjenu mirovinskog faktora 0,5000., pravomoćno.

9. Navedeno u ovom postupku nije sporno, već je sporno je li datum koji javnopravna tijela navode u osporavanim rješenjima pravilno naznačen, je li iznos koji se potražuje od tužitelja kao nepripadna isplata starosne mirovine u zastari te je li prvostupanjsko javnopravno tijelo pravilno navelo da je za zaposlenje tužitelja moglo saznati tek 12. ožujka 2020.

10. Člankom 102. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj:

157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.) propisano je da su korisnik prava, opunomoćenik, centar za socijalnu skrb, odnosno ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba iz članka 101. ovoga Zakona dužni u roku od 15 dana prijaviti Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili u stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili na opseg korištenja toga prava.

11. Člankom 166. stavkom 1. istog Zakona propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, kao i nasljednici te osobe prema propisima o nasljeđivanju dužni su ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

12. Člankom 168. istog Zakona propisano je da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.), zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate (stavak 2), a zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata (stavak 3.).

13. Pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Koprivnici od 29. lipnja 2020. navedeno je da se obustavlja isplata starosne mirovine tužitelju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2018., a od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2020. obustavljena je starosna mirovina u smanjenom iznosu primjenom faktora 0,5000.

14. Iz spisa predmeta jasno proizlazi da je tužitelj starosnu mirovinu u Republici Hrvatskoj zatražio počevši od 1. kolovoza 2015. pa sud smatra kako je nepripadna isplata mirovine pravilno zatražena počevši od dana od kojeg se tužitelju i isplaćuje mirovina. Datum 1. srpnja 2015. se u spisu navodi jer je tužitelj u Njemačkoj počeo s radom 1. srpnja 2015. pa su tužbeni navodi tužitelja izneseni u tom smislu neosnovani.

15. Međutim, tužitelj osnovano upire da u postupku nije valjano utvrđeno kada je tuženik mogao saznati da tužitelj ima zaposlenje u SR Njemačkoj jer se u spisu nalazi zahtjev tužitelja za utvrđivanje razdoblja osiguranja navršenih u inozemstvu od 14. siječnja 2013. podnesen Područnoj službi Koprivnica, Ispostavi Križevci u kojem je navedeno da je tužitelj izjavio kako je radio u Njemačkoj i moli da se provede postupak utvrđivanja razdoblja osiguranja kod inozemnog nositelja osiguranja. Ujedno, u spisu predmeta se nalazi zahtjev tužitelja od 6. kolovoza 2015. u kojem je navedeno da je tužitelj radio u Njemačkoj. Prema tome, navedeno bi moglo govoriti u prilog tvrdnji tužitelja da je već prilikom podnošenja zahtjeva obavijestio Područni ured u Koprivnici da radi u Njemačkoj, osobito kraj činjenice da je zahtjev podnio 6. kolovoza 2015. kada je već preko mjesec dana radio u Njemačkoj.

16. Također treba reći da tužbeni navod tužitelja o tome je li ukupan iznos nepripadne isplate starosne mirovine pravilno obračunat, kao i je li u odnosu za pojedine iznose isplaćene mirovine za koje se traži povrat nastupila zastara, sud nije mogao provjeriti jer tuženik nije iznio jasne razloge u odgovoru na tužbu, a niti su u tom smislu u obrazloženju osporavanog rješenja navedeni razlozi, iako su u suštini i u tom smislu izneseni i u žalbi, radi čega je, po mišljenju ovog suda, povrijeđena odredba članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.) kojom je, između ostalog, propisano da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti svi navodi žalbe. Pritom treba reći i da se u spisu ne nalazi prikladna cjelovita dokumentacija (poput primjerice obračuna) iz kojeg bi sud na jasan i nedvosmislen način sam mogao provjeriti navode tužitelja.

17. Shodno tome, sud je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS -a odlučio kao u izreci ove presude te je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak u kojem će se, provedbom odgovarajućih pravnih radnji, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Područnog ureda u Koprivnici od 15. veljače 2024. na način da će se na jasan i provjerljiv način odgovoriti na sve navode tužitelja.

18. Sud nije mogao sam riješiti upravnu stvar iz razloga koji su pobliže navedeni naprijed u presudi. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je u ponovljenom postupku obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude (članak 119. stavak 4. u vezi s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a).

U Zagrebu 2. rujna 2026.

Sutkinja

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. tužitelju po opunomoćeniku za primanje pismena

2. tuženiku

3. u spis