- 1 -              Poslovni broj: Usž-2445/23-2

Poslovni broj: Usž-2445/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan-Đurović predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća, uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. C., D. R., kojeg zastupa opunomoćenik B. G., odvjetnik u O., protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Z., kojeg zastupa opunomoćenik A. B., radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-32/23-8 od 3. svibnja 2023., na sjednici održanoj 22. veljače 2024.

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-32/23-8 od 3. svibnja 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništenje rješenja tuženika KLASA: UPII-114-04/22-01/12, URBROJ: 513-02-8988-22-3 od 1. prosinca 2022. te rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA: UPI-114-04/22-01/21, URBROJ: 513-02-8988-22-8 od 4. listopada 2022. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3.              Žalitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud kao temeljno sporno pitanje smatra činjenicu predstavlja li predmetna roba za koju je ostvaren povrat PDV-a robu komercijalne ili nekomercijalne namjene te je li tužitelj ovjeravanjem obrazaca za povrat PDV-a počinio teške povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret. Navodi da se kod kontrolirane robe nije radilo o komercijalnoj robi namijenjenoj pravnim osobama koje su vršile prijevoz već da ta roba ima osobnu namjenu vrijednost koje nije premašivala dozvoljene iznose za osobnu prtljagu putnika, a da ni učestalost prelazaka granice kontroliranih osoba nije mogla upućivati na komercijalni karakter robe. Navodi da je postupanje tužitelja bilo u skladu s odredbama Upute br. 2/21 od 12. ožujka 2021. o ovjeravanju i evidentiranju obrazaca za povrat PDV-a u putničkom prometu, a da tuženo tijelo nije dostavilo nijedan dokaz da se radilo o robi komercijalne namjene.

4.              U odnosu na tumačenje suda da se kod postupanja trebao konzultirati s nadređenim službenicima navodi da u postupanju u službi mora donijeti odluku odmah i postupati odmah, a ne čekati uputu nadređenih službenika kod svakog postupanja što bi kod nadređenih stvorilo dojam njegove nestručnosti i opstrukcije te dovelo do pokretanja disciplinskog postupka protiv tužitelja. Navodi da je u carinskoj službi znatan manjak ovlaštenih službenika koji obavljaju stručne poslove te da su izloženi znatnom i jakom opterećenju prilikom obnašanja službe jer je količina posla koju moraju obaviti u službi nerazmjerna njihovom broju pa ih često nadređeni službenici upozoravaju na brzinu postupanja što nužno dovodi do grešaka u vidu pogrešnih procjena ili smanjene koncentracije kod pregleda priložene dokumentacije.

5.              Tužitelj predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i poništiti rješenja disciplinskih sudova, a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te potražuje troškove prvostupanjskog i žalbenog upravnosudskog postupka.

6.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

7.              Žalba je neosnovana.

8.              Suprotno žaliteljevoj tvrdnji, Upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, a žalitelj određeno ni ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda pravila sudskog postupka.

9.              Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kao i činjenice koje je sam utvrdio.

10.              Žalbenim navodima tužitelja nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje.

11.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odgovarajuće odredbe Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19., dalje: ZDS) te odbio tužbeni zahtjev.

12.              Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je nakon provedenog sudskog postupka pravilno ocijenilo zakonitim odluke disciplinskih sudova, što je razložno i obrazloženo te je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje istih.

13.              Naime tijekom iscrpno provedenog dokaznog postupka u upravnom postupku, a koji je uzeo u obzir prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke, utvrđeno je da je tužitelj počinio teške povrede službene dužnosti i to: „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza“ opisanu u članku 99. stavku 1. alineji 1. ZDS-a, „nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti“ opisanu u članku 99. stavku 1. alineji 2. ZDS-a, “zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi“ opisanu u članku 99. stavku 1. alineji 4. ZDS-a te „nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe“ opisanu u članku 102. stavku 1. točki 8. Zakona o carinskoj službi te mu je na temelju odredbe članka 110. stavka 2. točke a) ZDS-a izrečena novčana kazna na vrijeme od tri mjeseca u mjesečnom iznosu od 10% plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena.

14.              U odnosu na navode žalbe da se ne radi o robi komercijalne namjene, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se, suprotno tvrdnjama tužitelja, ne radi o robi koja je namijenjena osobnoj uporabi, već upravo komercijalnoj namjeni, a navodi tužitelja u vezi broja i opterećenosti službenika nisu od utjecaja na zakonitost predmetne odluke.

15.              Ovdje valja navesti da je tužitelj tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticao iste prigovore na koje je odgovorilo tuženo tijelo, a potom i prvostupanjski sud uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan u cijelosti.

16.              Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

17.              Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (t. I. izreke).

18.              Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, odbijen je i zahtjev istog za naknadu troškova žalbenog postupka (t. II. izreke).

U Zagrebu 22. veljače 2024.

                                                                                                                       Predsjednica vijeća:

                                                                     Ljiljana Karlovčan-Đurović, dipl. iur., v.r.