Poslovni broj: Us I-986/2026-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu pojedincu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ĆP iz [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, zastupanog po opunomoćeniku UP, dipl. iur. i zaposleniku, prema priloženoj punomoći, radi poreza na nekretnine, nakon javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2026. godine u prisutnosti stranaka, 02. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, KLASA:UP/II 410- 06/25-0001/0349, URBROJ:2181/1-09/04-26-0002 od 16.ožujka 2026. godine i da mu se vrati uplaćeni novčani iznos poreza od 1.573,00 eura.
Obrazloženje
1.U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/II 410-06/25-0001/0349, URBROJ:2181/1-09/04-26-0002 od 16.ožujka 2026. godine tužitelj je u bitnom naveo: da se u osporenom rješenju tuženik nije očitovao po predmetnoj žalbi; da je rješenje o porezu na nekretnine donijeto u studenome 2025. godine tj. dva mjeseca prije isteka 2025. godine za koju se utvrđuje porez; da je netočan navod tuženika da potrošnja vode postoji tek od lipnja jer da iz podataka je vidljivo da od 28. veljače do 31 ožujka 2025 godine postoji potrošnja od 1 m2. Isto tako osporava utvrđenja tuženika vezano za podatke o potrošnji električne energije, jer da iz podataka o potrošnji na mjerilu koje se odnosi na stan gdje je tužitelj boravio potrošnja nije minimalna i da se razlikuje od potrošnje na drugim mjernim mjestima gdje je tužitelj boravio samo tijekom ljetnih mjeseci; da iz podataka je vidljivo da je pražnjenje spremnika za komunalni otpad kontinuirano tijekom cijele godine i to tako da je u mjesecu veljači pražnjenje bilo jedenom, travnju dva puta, lipnju jednom, srpnju četiri puta, kolovozu pet puta te u rujnu, listopadu i studenom po jedan put. Navodi da je tijekom 2025. godine svoj stan u [adresa] iznajmljivao za kratkotrajni najam turistima, te da je 17. ožujka 2026. godine za ovo iznajmljivanje stana platio godišnji porez na nekretninu u iznosu od 550,00 eura; da nas predmetnoj nekretnini u [adresa] ima prijavljeno prebivalište. Tužbenim zahtjevom je zatražio poništenje osporenog rješenja tuženika te da se u ponovnom postupku donese novo rješenje kojim mu se prizna prebivalište na adresi predmetne nekretnine te da mu se vrati uplaćeni iznos poreza za predmetnu nekretninu u [adresa].
2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja; da je osporeno rješenje donijeto na temelju činjeničnog stanja i dokaza koji su relevantni za donošenje zakonitog rješenja. U odnosu na navode tužitelja o potrošnji vode u predmetnoj nekretnini, tuženik ističe da je općepoznato i u praksi uvaženo, da prosječna osoba troši minimalno 3 m2 vode u mjesec dana, pa da stoga potrošnja vode od 1m3 u razdoblju od 23. veljače do 25. ožujka 2025. godine nipošto ne može biti adekvatan pokazatelj stalnog stanovanja u predmetnoj nekretnini. Tuženik ističe da u razdoblju od 26. rujna do 22. prosinca 2025. godine je evidentirana potrošnja od samo 2 m3, što nikako nije dostatna količina za tromjesečno razdoblje; da iz navedenih podataka o potrošnji vode je vidljivo da potrošnja vode postoji isključivo tijekom ljetnog razdoblja, odnosno da tužitelj u predmetnoj nekretnini ne stanuje kontinuirano. Navodi se da iz popisa pražnjenja spremnika komunalnog otpada dostavljenog uz tužbu nije vidljivo da se odnosi na predmetnu nekretninu osim što je vlastoručno napisano ime i adresa tužitelja na podnožju stranice. U svakom slučaju da iz samog popisa je evidentno da je broj pražnjenja van ljetnog razdoblja godine minimalan, odnosno da u ljetnom razdoblju postoji 11 pražnjenja, dok prije istog razdoblja postoje 3, a poslije 2 pražnjenja; da navedeni podaci ukazuju na povremeno korištenje predmetnom nekretninom van ljetnog razdoblja godine, a ne kontinuirano stanovanje u istoj nekretnini. U odnosu na navode tužitelja i priloženo porezno rješenje, KLASA:UP/I-410-24/2026-02/03006, URBROJ:513-07-01-001-2026 od 22. veljače 2026. godine tuženik ističe da činjenica da su tužitelju izdana dva porezna rješenja za porez na nekretnine za dvije nekretnine u njegovom vlasništvu ne povlači za sobom činjenicu da isti stanuje isključivo u jednoj od te dvije nekretnine; da je moguće da tužitelj tijekom ljetnog razdoblja godine stanuje u predmetnoj nekretnini dok ostatak godine stanuje u nekretnini u Zagrebu, nekoj trećoj nekretnini ili kod svoje djece. Slijedom navedenog da je nesporno da se ista nekretnina ne koristi za stalno stanovanje. Vezano za tužiteljevu prijavu prebivališta na adresi predmetne nekretnine tuženik navodi da ne pobija tužiteljevu prijavu prebivališta, već da samo ističe da sukladno odredbi članka 27. stavak 3. važećeg Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj; 115/16,101/17, 114/22,114/23. i 152/24,dalje: ZoLP-a), prijava prebivališta nije valjani dokaz za utvrđivanje činjenice stalnog stanovanja; da je smisao navedene odredbe isključiti mogućnost izuzimanja od porezne obveze zbog fiktivnog prijavljivanja prebivališta, koje se najčešće koristi radi dobivanja određenih benefita lokalne samouprave; da je osporeno rješenje doneseno na temelju drugih dokaza koji su bolji pokazatelj činjenica stalnog stanovanja u predmetnoj nekretnini. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.
3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/II 410-06/25-0001/0349, URBROJ:2181/1-09/04-26-0002 od 16.ožujka 2026. godine odbijena je žalba izjavljena protiv poreznog rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Starog
Grada, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA:UP/I-410-01/25-01/209, URBROJ: 2181-10-03/02-25-1 od 04. studenog 2025. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za 2025. godinu utvrđen porez na nekretnine za nekretninu u [adresa], korisne površine 242,00 m2, u ukupnom iznosu od 1.573,00 eura.
4.Na ročištu zakazanom za 25.kolovoza 2026. godine tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.
Opunomoćenik tuženika iskazao je da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.
U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 16. ožujka 2026. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.
6.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem od 04. studenog 2025. godine tužitelju za 2025. godinu utvrđen porez na kuću za odmor u [adresa] na adresi [adresa], korisne površine 242,00 m2, u ukupnom iznosu od 1.573,00 eura.
Među strankama je sporno da li tužitelja trebalo obvezati na plaćanje poreza na kuću za odmor, za predmetnu nekretninu u [adresa].
7.Temeljem članka 25. stavak 1.Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16,101/17,114/22,114/23, 152/24, dalje: ZoLP-a, te članka 9. stavak 1. Odluke o lokalnim porezima Grada Starog Grada (Službeni glasnik Grada Starog Grada, broj: 3/25, dalje: Odluka), određeno je da porez na nekretnine plaćaju domaće i strane pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.
Člankom 25. stava 2. Zakona o lokalnim porezima je propisano da je u smislu tog Zakona nekretnina svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno- poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju.
8.Nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine u Gradu Starom Gradu , na adresi [adresa]. jer isto tužitelj ne spori.
Isto tako nije sporno da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine u Gradu Starom Gradu, što je utvrđeno pregledom osobne iskaznice tužitelja broj 119015399 izdane od PP Hvar.
9.Člankom 27. stavak 3. Z0LP-a propisano je da je porezni obveznik dužan na poziv poreznog tijela dokazati činjenicu stalnog stanovanja, pri čemu se činjenica stalnog stanovanja ne smatra dokazanom prijavom prebivališta na nekretnini.
Dakle, sama činjenica da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine nije odlučujuća već se u postupku treba dokazati način korištenja predmetne nekretnine tj. da li vlasnik nekretnine nekretninu koristi za stalno stanovanje.
10.U postupku dokazivanja načina korištenja nekretnine osim osobne iskaznice uzima se u obzir i slijedeća dokumentacija: putovnica, potvrda o zasnovanom radnom odnosu, izjava o izabranom liječniku, mjesto i vrijeme nastanka troška električne energije, vode, telefona, prijama poštanske pošiljke, mjesto podnošenja porezne prijave, izjave svjedoka, očevid i drugi raspoloživi podaci.
11.Prema spisu priloženim podacima o potrošnji vode, izdanog od Hvarskog vodovoda d.o.o. vidljivo je kako tijekom 2025. godine znatnija potrošnja vode postoji tek od lipnja. Naime, potrošnja vode od 1m3 u razdoblju od 23. veljače do 25. ožujka 2025. godine, dok je u razdoblju od 26. rujna do 22. prosinca 2025. godine je evidentirana potrošnja od samo 2 m3, što nikako nije dostatna količina za tromjesečno razdoblje, nit može biti adekvatan pokazatelj stalnog stanovanja u predmetnoj nekretnini. Iz priloženih podataka o potrošnji vode je vidljivo da potrošnja vode postoji isključivo tijekom ljetnog razdoblja, odnosno da tužitelj u predmetnoj nekretnini ne stanuje kontinuirano.
12.Pregledom priloženog obračuna potrošnje električne energije, izdanih od HEP-a ODS d.o.o. vidljivo je kako je izuzev srpnja i kolovoza potrošnja u ostalim mjesecima minimalna.
13.Tužbi je priložen popis pražnjenja spremnika za komunalni otpad, ka koji se tužitelj u tužbi poziva, međutim iz istog ne proizlazi da se isti popis o pražnjenju spremnika odnosi na predmetnu nekretninu, na što pravilno ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu. Svakako je za istaći da iz priloženog popisa o pražnjenju spremnika komunalnog otpada proizlazi da je broj pražnjenja van ljetnog razdoblja godine minimalan, odnosno da u ljetnom razdoblju postoji 11 pražnjenja, dok prije istog razdoblja postoje 3, a poslije 2 pražnjenja, što ukazuje na povremeno korištenje predmetnom nekretninom van ljetnog razdoblja godine, a ne kontinuirano stanovanje u istoj nekretnini tijekom cijele 2025. godine.
14.Tužitelj u tužbi ističe da ima drugu nekretninu u Zagrebu koju je u 2025. godini iznajmljivao za kratkotrajni najam te da je za tu djelatnost platio godišnji paušalni porez. Navedenu činjenicu (da je stan u [adresa] iznajmljivao) koristi kao dokaz da je u nekretnini u [adresa] stalno stanovao (jer nije ima mogućnost stanovanja u nekretnini u [adresa].
U vez s navedenim ukazati je da se porez na nekretnine plaćaju vlasnici nekretnina koji su vlasnici na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez. Rješenje o porezu na nekretnine donosi se nakon toga tijekom godine za tu godinu, pa nije osnovan tužbeni navod da je porezno rješenje donijeto prije isteka predmetne 2025. godine.
Činjenica da je tužitelj za nekretninu u Zagrebu koju iznajmljuje za kratkotrajni najam, platio godišnji paušalni porez, samo po sebi nije od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari, jer ta činjenica nije dokaz da je tužitelj predmetnu nekretninu u [adresa] koristio kontinuirano za stalno stanovanje u 2025. godini.
15.Prema članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18 do 152/24, dalje: OPZ-a) u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
16.Cijeneći sve pribavljene dokaze u spisu, u njihovoj ukupnosti, prema ocijeni suda proizlazi da tužitelj predmetnoj nekretnini u Gradu Starom Gradu u 2025. godini nije koristio za svoje stalno stanovanje.
Slijedom navedenih dokaza pravilno je zaključeno da tužitelj nekretninu u [adresa], na navedenoj adresi, nije koristio za stalno stanovanje, budući da tužitelj nije dokazao, sukladno članku 88. OPZ-a, da u predmetnoj nekretnini uistinu živio, da isti koristio za stalno stanovanje, već proizlazi da je stan koristio povremeno, sezonski, što predstavlja zakonsku osnovu za utvrđenje poreza na nekretnine.
Nasuprot navedenom prvostupanjsko tijelo je zaključak da tužitelj predmetnu kuću u [adresa] ne koristi za stalno stanovanje, utemeljilo na sadržaju pribavljenih dokaza, cijeneći sadržaj istih dokaza pojedinačno ali i u njihovoj ukupnosti.
17.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 02. rujna 2026.
SUDAC
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju, ĆP, [adresa],
- tuženiku, Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za financije, Split,
Domovinskog rata 2,
- u spis.
