1              Poslovni broj: II Kž-83/2024-5

Poslovni broj: II Kž-83/2024-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. T., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj 18 Kv I-1/2024-6 (25 K-4/2023.) od 8. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog D. T., zbog kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstva iz članka 110. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) te je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud svaka dva mjeseca do izricanje nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. T. po branitelju, odvjetniku V. G., bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i "ukine optuženiku istražni zatvor, te ga pusti na slobodu uz određivanje jedne ili više mjera opreza kojima bi se postigao cilj osiguranja optuženikove nazočnosti u sudskom postupku".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud utvrdio da se mjera istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može zamijeniti blažim mjerama.

6. U pogledu žalbenih navoda optuženika kojima upire na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, drugostupanjski sud ocjenjuje kako su takvi žalbeni navodi u cijelosti neosnovani te suvišni u ovom stadiju postupka kada je optužnica protiv optuženika potvrđena, čime je nedvojbeno utvrđeno postojanje relevantnog stupnja izvjesnosti da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

7. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako na strani ovog optuženika i nadalje postoje okolnosti koje upućuju na to da bi optuženik u slučaju puštanja na slobodu mogao pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti, pri čemu se radi o okolnostima koje po svom značaju i kvaliteti ne opravdavaju primjenu jamstva ni mjera opreza umjesto mjere istražnog zatvora. Naime, prvostupanjski sud je pravilno takav zaključak utemeljio na činjenici da je optuženik državljanin R. S. u kojoj ima prijavljeno prebivalište, pri čemu s R. H. nije vezan nikakvim trajnijim vezama bilo obiteljskog, imovinskog ili poslovnog karaktera. Uz to, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir način i okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela uz iskazanu upornost i drskost optuženika u inkriminiranom postupanju te težinu kaznenog djela i predviđenu kaznu, koje sve okolnosti upućuju i po ocjeni drugostupanjskog suda na postojanje motiva na strani optuženika za bijeg u cilju izbjegavanja kaznenog progona.

8. Pri takvom stanju stvari, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi optuženika da bi bijegom u R. S. izložio sebe i svoju obitelj životnoj opasnosti.

9. Nije u pravu žalitelj kada upire na povredu načela razmjernosti navodeći da "svrha istražnog zatvora nije pretvaranje u izdržavanje kazne". Naime, uzimajući u obzir u skladu s člankom 122. ZKP/08. razmjer između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne koje se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, drugostupanjski sud ocjenjuje da nije povrijeđeno načelo razmjernosti te ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. ZKP/08.

10. Stoga, žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 22. veljače 2024.