Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-289/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Aniti Juretić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Turističko – ugostiteljska škola, Split, Matoševa 60, OIB: 28557793778, zastupanog po punomoćniku Mislavu Polić, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, a odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: Pn-168/2022-37 od 16. ožujka 2026., na sjednici vijeća od 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju se kao neosnovane, te se presuda Općinskog suda u Splitu broj: Pn-168/2022-37 od 16. ožujka 2026. potvrđuje.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.500,00 EUR-a, te na ime imovinske štete radi potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 544,00 EUR-a, sve s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

Točkom II. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala da joj tuženik u roku od 15 dana isplati: na ime neimovinske štete iznos od 1.467,68 EUR-a sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2021. do isplate; na ime imovinske štete iznos od 96,00 EUR-a sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate; zatezne kamate na iznos od 1.500,00 EUR dosuđen u točki I. za razdoblje od 10. ožujka 2021. do 27. veljače 2022.

Pod točkom III. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.821,50 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

2. Tužiteljica je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu, kako iz žalbe proizlazi, protiv dijela navedene presude kojim je tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izreke), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.– u nastavku teksta: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da sud tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužiteljici u cijelosti, ili prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Tuženik je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv dijela navedene presude kojim je tužbeni zahtjev usvojen (točka I. izreke) i protiv odluke o parničnom trošku (točka III. Izreke) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a.

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

6. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne obrazlaže u čemu se ta bitna povreda postupka sastoji, pa je o ovom žalbenom razlogu ovaj sud odlučivao u dijelu u kojem sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Stoga, razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode tužiteljice i tuženika iznesene u žalbama, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete i s njom povezane imovinske štete – tuđa pomoć i njega, a koja šteta je nastala ozljeđivanjem tužiteljice uslijed obrušavanja velikog zidnog panoa koji je joj pao na glavu, vrat i leđa za vrijeme školske nastave.

8. U postupku po žalbi sporna je odgovornost tuženika za naknadu štete, s obzirom na tvrdnje tuženika da predmetni pano izrađen od pluta ne može prouzrokovati teže ozljede; sporna je visina dosuđene naknade na ime neimovinske i imovinske štete; sporna je i zakonitost smanjenja tužbenog zahtjeva, kao i odluka prvostupanjskog suda o zahtjevu tužiteljice za preinakom tužbe, te u vezi s tim odluka o parničnom trošku.

9. Prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u tužbi tužiteljica je na ime naknade neimovinske i imovinske štete potraživala ukupan iznos od 3.578,21 EUR-a.

9.1. Podneskom od 18. prosinca 2025. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev u pogledu neimovinske štete na iznos od 1.973,75 EUR-a, a povećala tužbeni zahtjev po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu na iznos od 640,00 EUR-a. Dakle, tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.613,75 EUR-a.

9.2. Smanjenje tužbenog zahtjeva, kako pravilno navodi prvostupanjski sud, smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe. U konkretnoj pravnoj situaciji do smanjenja tužbenog zahtjeva došlo je nakon što se tuženik upustio u raspravljanje , pa za takvo povlačenje tužbe potreban je pristanak tuženika. S obzirom da u konkretnom slučaju tuženik nije pristao na smanjenje tužbenog zahtjeva , prvostupanjski sud je, protivno navodima u žalbi tuženika, odbio zahtjev tužiteljice za smanjenjem tužbenog zahtjeva glede neimovinske štete i odlučivao o zahtjevu za naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.967,68 EUR-a.

Dakle, sud nije prihvatio zahtjev za smanjenjem tužbenog zahtjeva, a kako to neosnovano u žalbi navodi tuženik, pa je u ovom dijelu žalba tuženika neosnovana.

9.3. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva u pogledu imovinske štete za isplatu naknade za tuđu pomoć i njegu tužiteljica je preinačila tužbu tražeći veći iznos u odnosu na prvobitno postavljen tužbeni zahtjev, pa samo za taj vid štete potraživala je iznos od 640,00 EUR-a. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe i prema mišljenju ovoga suda s obzirom da je preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama pravilno je prvostupanjski sud dopustio u tom dijelu preinaku tužbe, a što je sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a.

9.4. Dakle, prvostupanjski sud odlučivao je o zahtjevu tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.607,68 EUR-a.

10. Nadalje, u okolnostima kada je predmetni pano pao sa zida bez da ga je itko dirao te s obzirom da je do pada došlo jer je isti bio loše zakačen za nosače, unatoč činjenici što je riječ o panou izrađenom od pluta, a s obzirom na njegovu veličinu i navedene okolnosti isti predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, te je pravilno zaključio da tuženik kao vlasnik panoa temeljem odredbe članka 1064. ZOO-a odgovara tužiteljici za štetu koju je pretrpjela uslijed toga, tako da ovaj sud žalbu tuženika smatra neosnovanom i u dijelu u kojem osporava svoju odgovornost za nastanak štete tužiteljici.

11. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Jurinović, te cijeneći i druge provedene dokaze u postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je uslijed štetnog događaja tužiteljica zadobila ozljede u vidu potresa mozga i istegnuća vratnih struktura.

11.1. Nadalje je utvrđeno da je s obzirom na zadobivene ozljede tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana te blagog intenziteta 4 tjedna; došlo je do trajnog umanjenja životnih aktivnosti od 2% (zbog potresa mozga) koje se ispoljavaju u vidu poteškoća pamćenja, zatim poremećaja pažnje i koncentracije, moguće nesanice ponekad i drugih reakcija u vidu blaže razdražljivosti, u početnim tjednima blaže depresije i anksioznosti (vid straha); utvrđena je reduciranost životnih aktivnosti u punom obimu 10 dana te je bila pošteđena odlaska u školu jer joj je preporučeno mirovanje, a potom je u polovičnom obimu bila nadalje 20 dana reduciranih životnih aktivnosti uz napor; utvrđena je potreba za pružanjem tuđe njege i pomoći koja je bila potrebna 10 dana 2 sata dnevno te otprilike 2 mjeseca 1 sat dnevno i to 6 dana u tjednu; sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 12 sati, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 4 dana, te sekundarni strah blagog intenziteta 3 tjedna; utvrđene su i neugodnosti tijekom liječenja kao što su transport u bolnicu, nošenje ovratnika, kontrolni pregledi specijalista, fizikalna terapija.

11.2. Pravilno je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke s obzirom da je isti i prema mišljenju ovoga suda izrađen po pravilima struke, a osim toga valja cijeniti i činjenicu da na mišljenje vještaka, nakon dopunskog očitovanja stranke nisu imale primjedbi.

11.3. Cijeneći navedeno i prema mišljenju ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud polazeći od nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, a analizirajući i druge provedene dokaze na temelju odredbi iz članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a ocijenio da tužiteljici pripada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje novčana naknada u iznosu od 1.500,00 EUR-a.

11.4. U pogledu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju, a protivno navodima tužiteljice u žalbi pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljici ista bila potrebna ukupno 68 sati (10 dana x 2 sata + 8 tjedana x 6 dana x 1 sat). Nadalje, pravilno je , protivno navodima u žalbi tuženika odredio i cijenu od 8,00 EUR-a po satu za pružanje tuđe pomoći i njege. Stoga, prema mišljenju ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosudio tužiteljici za ovaj vid štete iznos od 544,00 EUR-a.

12. Treba navesti i da je dosuđena naknada na ime neimovinske štete u okvirima Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske iako je nesporno da isti nisu samo matematičke formule po kojoj bi se formuli morala izračunavati i dosuđivati pravična novčana naknada u slučajevima nastanka neimovinske štete. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud kod određivanja primjerene naknade imao je na umu sve okolnost i i specifičnosti slučaja pa nije od značenja da je došlo do određenih, manjih odstupanja od iznosa utvrđenih tim orijentacijskim kriterijima.

Prvostupanjski sud kod određivanja iznosa koji pripada tužiteljici na ime naknade neimovinske štete vodio je računa i o činjenici da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. po brojem: Su - IV-47/2020-5 Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete, odnosno mijenjaju se orijentacijski kriteriji iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. broj:

Su-1331-6/02 i Su-1372-11/02 na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u kunama povećavaju za 50%, a novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske štete.

13. Protivno navodima u žalbi tuženika pravilno je prvostupanjski sud cijeneći uspjeh stranaka u postupku odlučio i o parničnom trošku, a primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a.

14. Temeljem izloženog sukladno odredbi članka 368. stavak 2. odlučeno je kao u izreci ove presude.

15.Tužiteljici i tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe jer isti sa žalbom nisu uspjeli (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

Vukovar, 2. rujna 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević