Poslovni broj: Usž-2348/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat - Paliska, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Andrei Cvitanović Vrzić, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 26a, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, Starčevićeva 13, te zainteresiranih osoba PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], i IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26a, radi obnove postupka određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-2447/2025-10 od 10. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2447/2025-10 od 10. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-371-01/24-13/2171, URBROJ: 531-14-3- 25-19 od 13. kolovoza 2025. (pogrešno je u presudi naveden dan donošenja rješenja tuženika 7. veljače 2025.).
1.1. Rješenjem, koje je sastavni dio pobijane presude, odlučeno je o troškovima upravnog spora na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka I. izreke), te je tužitelju naloženo da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora zainteresiranim osobama naknadi trošak spora, JB u iznosu od 2.500,00 eura, a PB, HB i IB u iznosu od 3.000,00 eura.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 13. kolovoza 2025. obnovljen je postupak rješavanja upravne stvari određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera u predmetu KLASA: UP/I-371-01/24-13/2171, i to u dijelu rješenja iste klase i URBROJ: 531-14-3-25-17 donesenog 29. travnja 2025. od 29. svibnja 2025. (točka I.); rješenje navedeno u točki I. od 29. svibnja 2025. je poništeno (točka II.); utvrđeno je da je 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50 % iznosa prosječne najamnine određen točkom IV. rješenja, a Republika Hrvatska preostalih 50 % određen točkom V. rješenja (točka III.). Odlučeno je da je tužitelj, kao zaštićeni najmoprimac, dužan plaćati dio prosječne najamnine suvlasnicima stana, zainteresiranim osobama (točka IV.), a da ostali iznos zainteresiranim osobama isplaćuje Republika Hrvatska (točka V.). Točkama od VI. do XI. definirani su iznosi prosječne najamnine koji zainteresiranim osobama pripadaju od siječnja do kolovoza 2025. i koje iznose će isplatiti tužitelj, a koje Republika Hrvatska . Točkom XII. regulirane su posljedice po tužitelja za slučaj neplaćanje prosječene najamnine tri mjeseca uzastopce, a točkom XIII. propisana je obaveza zainteresiranih osoba u slučaju promjene nositelja prava vlasništva. Točkama XIV. i XI. zbog neispunjenja pretpostavki za vođenje postupka odbačen je zahtjev zainteresirane
osobe JB od 17. ožujka 2025. i zahtjev tužitelja od 2. travnja 2025. Točkom XVI. naložena je Upravi za financije, javnu nabavu i strateško planiranje isplata sredstva na način predviđen u točkama V., VII., IX. i XI. izreke rješenja. Napominje se da je u točki I. izreke osporenog rješenja pogrešno naveden datum obnovljenog rješenja, ispravan datum glasi 29. svibnja 2025.
2.1. Tuženik je rješenje od 13. kolovoza 2025. donio po službenoj dužnosti i poništio rješenje, KLASA: UP/I-371-01/24-13/2171, URBROJ: 531-14-3-25-17 od 29. svibnja 2025. prema kojem je tužitelj plaćao umanjeni iznos zaštićene najamnine sukladno članku 20. stavku 3. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva:12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (dalje: Zakon). S obzirom da je iz zemljišnoknjižnih izvadaka koje je tuženik naknadno pribavio utvrđeno kako je tužitelj suvlasnik dvije nekretnine, tuženik je obnovio upravni postupak, poništio ranije rješenje te je rješenjem od 13. kolovoza 2025. odredio visinu najamnine koju je tužitelj dužan plaćati tijekom prijelaznog zaštićenog najma.
3. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako nije sporno da je suvlasnik nekretnina ali nije u posjedu istih, iste ne uživa i ne donose mu nikakav prihod o čemu svjedoče pokrenuti izvanparnični postupci razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom. Tužitelj spori da bi suvlasnički omjeri od 1/4 i 1/8 imali vrijednost veću od 25.000,00 eura kako je to navedeno u pobijanoj presudi. Pretpostavljena vrijednost tih nekretnina nije utvrđena od strane porezne uprave, provođenjem dokaza vještačenjem, niti u upravnom postupku ni sporu. Predlaže pobijanu presudu ukinuti ili preinačiti.
4. Tuženik i zainteresirane osobe nisu odgovorili na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je osporeno rješenje tuženika zakonito. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice, koje među strankama nisu sporne, te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise koje je citirao u obrazloženju, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode, koje tužitelj ponavlja i u žalbi.
8. Među strankama nije sporno, što proizlazi i iz spisu priležećih zemljišnoknjižnih izvadaka, da je tužitelj suvlasnik dviju nekretnina: 1/4 stana površine 58,43 m2, čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i 1/8 dijela kuće i dvorišta ukupne površine 476 m2, čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U naravi, radi se o stanu u [adresa], gradska četvrt Trešnjevka, koji je u zemljišnoj knjizi opisan kao stan br. 45 desno, a koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 58,43 m2, te o kući s dvorištem u [adresa] na Hvaru, kuća površine 125 m2 i dvorište 351 m2, ukupne površine 476 m2.
8.1. Nesporno je da je procjenu vrijednosti suvlasničkih dijelova tužiteljevih nekretnina, stana u [adresa] i kuće u [adresa], bez procjene vrijednosti okućnice, tuženik izvršio temeljem Podatka o prosječnoj cijeni četvornog metra po jedinicama lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj za primjenu u 2025. godini kojeg je objavio 4. lipnja 2025. pod brojem KLASA: 011-01/25-01/25, URBROJ: 531-011-01/25-01/25-48 (dalje: Podatak o prosječnoj cijeni), čiji je sastavni dio Tablica prosječnih cijena četvornog metra stana u [adresa] koja se primjenjuje u 2025. godini (dalje: Tablica prosječnih cijena). Iz Podataka o prosječnoj cijeni i Tablice prosječnih cijena proizlazi da je vrijednost tužiteljeve imovine, odnosno suvlasničkih dijelova, višestruko veća od iznosa od 25.000,00 eura koliko iznosi granica vrijednosti imovine propisana člankom 12. stavkom 4. Programa mjera za izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (dalje: Program mjera).
8.2. Prema Tablici prosječnih cijena, stan kojeg je tužitelj suvlasnik i koji se nalazi u Zagrebu, gradska četvrt Trešnjevka (što odgovara k. o. [katastarska općina] u Tablici prosječnih cijena), na tržištu ostvaruje prosječnu cijenu od 2.724,52 eura po m2. Dakle, 1/4 suvlasničkog udjela tužitelja u vlasništvu tog stana u prosječnoj vrijednosti trebala bi iznositi 39.798,42 eura. Prema podatku o prosječnoj cijeni od 2.150,51 eura po m2 za kuću u [adresa], k. o. [katastarska općina], tužiteljev suvlasnički udio od 1/8 na kući od 125 m2 vrijedio bi 33.601,71 eura.
9. Sud smatra da je tuženik bio ovlašten utvrditi vrijednost nekretnina na temelju Podataka o prosječnoj cijeni i pripadajuće joj Tablice. Riječ je o službenoj evidenciji koju nadležno javnopravno tijelo vodi na temelju zakonskog ovlaštenja. Sukladno članku 58. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) nije potrebno dokazivati činjenice o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju, ali je dopušteno dokazivati nepostojanje tih činjenica, što tužitelj nije učinio. Okolnost da se radi o prosječnim tržišnim vrijednostima, a ne o pojedinačnoj procjeni nekretnine ne čini takav dokaz neprihvatljivim. Program mjera ne zahtjeva provođenje pojedinačne procjene tržišne vrijednosti svake nekretnine, već traži da se utvrdi je li ispunjen propisani imovinski cenzus. Budući da tužitelj nije tijekom upravnog postupka i spora predložio provođenje dokaza kojim bi doveo u sumnju točnost službeno objavljenih podataka tuženika ili bi dokazao da vrijednost njegovih suvlasničkih udjela odstupa od utvrđene vrijednosti, prvostupanjski je sud pravilno prihvatio navedene podatke kao dostatnu činjenicu za donošenje odluke. Dokazi koje je tuženik izveo u obnovljenom postupku (uvid u zemljišnoknjižne izvatke za nekretnine u tužiteljevom suvlasništvu te uvid u Podatke o prosječnoj cijeni s pripadajućom Tablicom prosječnih cijena) dostatni su za nedvojbeni zaključak kako se u konkretnom slučaju radi o imovini tužitelja koja prelazi iznos od 25.000,00 eura, kako je to obrazloženu u odlomku 8.2. ove presude. Kako je tuženik tijelo koje vodi službenu evidenciju o prosječnoj cijeni četvornog metra stana po jedinicama lokalne samouprave u Republike Hrvatske, a temeljem zakonske osnove iz članka 30.d. stavka 1. Zakona o društveno poticajnoj stanogradnji („Narodne novine“ , 109/10., 82/04., 76/07., 38/09., 86/12., 7/13., 26/15., 57/18., 66/19., 58/21., 72/25., 45/26.), a koji je Zakon bio na snazi u vrijeme objave Podatka o prosječnoj cijeni, na tužitelju je bio teret dokaza da vrijednost njegovih suvlasničkih dijelova ne odgovara službenoj procjeni tuženika.
10. Žalbeni navod da tužitelj nije u posjedu nekretnina irelevantan je za prihvaćanje tužbenog zahtjeva osnovanim. Naime, za primjenu čl. 12. Programa mjera odlučna je vrijednost imovine a ne okolnost posjeda odnosno korištenja iste.
11. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje tužitelj isticao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koje opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
12. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
