Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3881/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Branku Čuturi i Jeleni Mandarić, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-32/2024 od 16. srpnja 2026., dana 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-32/2024 od 16. srpnja 2026. u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke u kojem je tuženici Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti tužitelju IČ iznos od 37,16 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2020. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-32/2024 od 16. srpnja 2026. pod stavkom II. izreke i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja IČ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 67,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate kao neosnovan.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 37,16 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2020. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u stavku I. izreke, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 308,13 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2020. pa do isplate, i zahtjev tužitelja za isplatu više zatražene zatezne kamate (stavak I. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 67,50 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja (16. srpnja 2026.) pa do isplate, kako je to pobliže navedeno u stavku II. izreke.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 37,16 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pod stavkom II. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR, žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR.

3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 345,29 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2010. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a koju je tužitelj pretrpio jer je jedan (1) dan, i to 24. srpnja 2010. (od ukupno 1240 dana), proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, nakon čega je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo ubojstva čije mu se počinjenje do tada stavljalo na teret, sve sukladno odredbama iz 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04 i 115/06., dalje: ZKP/97) te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23., dalje: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom redmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog dijela presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

7. Također, žalbeni navodi tuženice u kojima ista ukazuje na povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a nisu osnovani. Naime, tužitelj se, sukladno odredbama ZKP/97 obratio Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade, te je u zahtjevu za mirno rješenje spora naveo broj kaznenog postupka koji se pred Županijskim sudom u Splitu vodio protiv njega i koji je završio oslobađajućom presudom, te da je pretrpio štetu u određenom iznosu. S obzirom na to da je tužitelj u zahtjevu naveo sve bitne činjenice o kojima ovisi zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva kao i određen novčani iznos, time je, bez obzira što iznos nije identičan iznosu koji potražuje u ovom postupku, ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu štete u ovom postupku, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

8. Nadalje, ne postoje zapreke postavljanju tužbenog zahtjeva za svaki pojedinačni dan proveden u zatvoru, za koji se naknada štete traži, posebno, vodeći računa o odredbama ZPP-a i ZOO-a, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženice u kojima ona ističe da postupanje tužitelja i njegovih punomoćnika koji za svaki pojedini dan podnose posebnu tužbu radi naknade neimovinske štete predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja i nedopušteno raspolaganje iz čl. 3. st. 3. ZPP-a.

9. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:

- da je tužitelj u postupku koji se kod Županijskog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem K-13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 110/97),

- da je tužitelj bio u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. pa do 2. srpnja 2013.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18 od 16. listopada 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020.,

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) sukladno odredbi iz čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97,

- da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da je zahtjev za naknadu neimovinske štete previsoko postavljen i da smatra pravičnom naknadu štete u iznosu od 46.078,40 EUR s osnova povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru,

- da je navedenim dopisom tužitelj upućen da je, u slučaju neprihvaćanja ponude, ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske,

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos, već je pokrenuo postupak tužbom od 7. siječnja 2024.,

- da je tuženica tijekom prvostupanjskog postupka u cijelosti osporavala tužiteljevo potraživanje, ističući pritom prigovor zastare istog.

11. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026. (Su IV-100/2026-3), stav je ovog drugostupanjskog suda da dopis Ministarstva od 2. veljače 2023., a koji sadržajno predstavlja ponudu za sklapanje nagodbe u smislu odredaba iz čl. 150. ZOO-a, ima ujedno i učinak priznanja duga u točno određenom dijelu, odnosno iznosu u kojemu je ponuda i dana.

12. To konkretno znači da tužitelju, kada se ukupno ponuđeni iznos od 46.078,40 EUR podijeli s brojem od 1240 dana tijekom kojih je on neosnovano bio lišen slobode, za jedan (1) dan koji je proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru pripada (prosječan) iznos od 37,16 EUR.

13. Pri tome valja istaknuti da za navedeni iznos, suprotno mišljenju tuženice, nije nastupila zastara.

14. Sukladno odredbi iz čl. 477. st. 1. ZKP/97, pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud, od dana primitka odluke višeg suda.

15. Odredbom iz čl. 477. st. 2. ZKP/97 propisano je da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

16. Nadalje, odredbom iz čl. 240. st. 1. ZOO-a propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a odredbom iz čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

17. S obzirom na to da je zastara za dio tužiteljevog glavnog potraživanja u iznosu od 37,16 EUR prvotno prekinuta 10. travnja 2020. u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO-a, kada je tužitelj podnio Ministarstvu zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a zatim ponovno 2. veljače 2023. u smislu odredbe iz čl. 240. st. 1. ZOO-a, kada da je Ministarstvo u ime tuženice, očitujući se na tužiteljev zahtjev u smislu odredbe iz čl. 477. st. 2. ZKP/97, priznalo dug prema tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe iz čl. 240. st. 1. ZOO-a, vidljivo je da je tužba u ovom predmetu od 7. siječnja 2024., u dijelu zahtjeva koji se odnosi na tužiteljevo glavno potraživanje u iznosu od 37,16 EUR, podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka u smislu odredbe iz čl. 477. st. 1. ZKP/97.

18. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a koju je pretrpio jer je jedan (1) dan, i to 24. srpnja 2010., proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, u konačnom iznosu od 37,16 EUR te je pravilno postupio kada mu je navedeni iznos pod stavkom I. izreke pobijane presude i dosudio, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2020., kada je tužitelj podnio Ministarstvu zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1103. ZOO-a, u svezi čl. 29. st. 2. i čl. 183. st. 1. ZOO-a.

19. Posljedično, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO-a, u svezi odredaba ZKP/97, kada je zaključio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 37,16 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

20. Međutim, osnovani su preostali žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj : 138/23 i 107/25., dalje: Tarifa), prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pod stavkom II. izreke (pobijane) presude.

21. Budući da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete) usp io u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 37,16 EUR u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 345,29 EUR, odnosno u omjeru od 10,76%, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 55,38% (100% + 10,76% = 110,76%; 110,76% ÷ 2 = 55,38%), dok je tuženica uspjela u sporu u preostalom omjeru od 44,62%.

22. S obzirom da su stranke u predmetnoj parnici uspjele u približno jednakim dijelovima, ovaj sud je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

24. Tuženica nema pravo na naknadu troška sastava žalbe s obzirom da u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspjela, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 2. rujna 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš