REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
Poslovni broj: 15 : P-642/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Dubrovniku po sucu Jadranka Klečak u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ĆŠJ, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10110 Zagreb, radi Obvezno - isplata, 2. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 3. Ugovora o kreditu br. 818-50-4639340, sklopljenog između pravnog prednika tužiteljice pok. VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika, koji je sklopljen temeljem Ugovora o projektnom financiranju br. 07818050002 od 24. prosinca 2007. zaključenog između tuženika i VULIX d.o.o., a koja glasi:
„Naknada 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”
II. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe članka 9. stavaka 3. i 4. Ugovora o kreditu br. 818-50-4639340, sklopljenog između pravnog prednika tužiteljice pok. VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika, koji je sklopljen temeljem Ugovora o projektnom financiranju br. 07818050002 od 24. prosinca 2007. zaključenog između tuženika i VULIX d.o.o., a koje glase:
Odredba članka 9. stavka 3. Ugovora o kreditu: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor.”
Odredba članka 9. stavka 4. Ugovora o kreditu: „Na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.”
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici ukupan iznos od 444,74 EUR, s osnova ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi o naplati naknade za obradu kredita i naknade za djelomičnu otplatu kredita, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
▪ na iznos od 312,02 EUR od dana 18. siječnja 2008. pa do isplate;
▪ na iznos od 132,72 EUR od dana 18. prosinca 2020. pa do isplate;
sve po stopi zakonskih zateznih kamata propisanoj važećim odredbama Zakona o obveznim odnosima za pojedina razdoblja dospijeća tražbine do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00€, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 02.rujna 2026.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenom na sudu dana 13.srpnja 2026. navodi kako je korisnik kredita pok. VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], je s tuženikom dana 15. siječnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu br. 818 -50- 4639340 temeljem Ugovora o projektnom financiranju br. 07818050002 od 24. prosinca 2007. zaključenog između tuženika i VULIX d.o.o. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), a temeljem kojeg je pok. VŠ odobren kredit u iznosu od 470.184,22 HRK (slovima: četiristo sedamdeset tisuća sto osamdeset četiri kune i dvadeset dvije lipe).
Tužiteljica je supruga i zakonska nasljednica pok. VŠ, kojeg je naslijedila temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Luce Bronzan u Dubrovniku, Posl.br. O-944/21/UPP-OS-Dubrovnik 131/21-3 od 20. rujna 2021. (dalje u tekstu: Rješenje o nasljeđivanju). Slijedom navedenog, tužiteljica je stupila u pravni položaj svog pokojnog supruga te je preuzela njegova prava i obveze iz predmetnog kreditnog odnosa, čime je postala nova korisnica kredita. Stoga tužiteljica ima pravni interes i aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe.
Ugovorom o kreditu pok. VŠ se obvezao otplatiti iznos kredita u 192 mjesečna obroka, na način utvrđen člankom 7. Člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena je naknada 0,50% od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Nadalje, člankom 9. stavkom 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Člankom 9. stavkom 4. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom, primjenjuju opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. Temeljem Ugovora o kreditu, pok. VŠ je odobren kredit u iznosu od 470.184,22 HRK, koji je isplaćen dana 18. siječnja 2008. Kredit je otplaćen dana 20. srpnja 2021.
Po navedenom kreditu tuženik je korisniku kredita naplatio:
- naknadu za obradu kredita u iznosu od 2.350,92 HRK odnosno 312,02 EUR, u skladu sa člankom 3. Ugovora o kreditu;
- naknadu za djelomičnu otplatu kredita u iznosu od 1.000,00 kn odnosno 132,72 EUR, sukladno tada važećoj tarifi naknada.
Tužiteljica smatra da je tuženik ukupni iznos od 444,74 EUR na ime navedenih naknada neosnovano primio temeljem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi.
Naime, predmetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu, bila je unaprijed sastavljena od strane tuženika u tipskom ugovoru. Korisnik kredita nije imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj niti se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Banka korisniku kredita nije jasno, razumljivo i transparentno obrazložila koje se konkretne usluge ili stvarni troškovi banke pokrivaju tom naknadom, od čega se ona sastoji, zašto je određena upravo u tom iznosu i na koji je način izračunata.
Sama okolnost da je banka u Ugovoru o kreditu, tarifi naknada ili općim uvjetima poslovanja navela da se plaća naknada za obradu kredita ne znači da je takva naknada zakonita, poštena i transparentna. Predmetna naknada nije razumljiva ni stvarno opravdana već je riječ o paušalno ugovorenom dodatnom trošku koji potrošač mora platiti samo zato da bi dobio kredit. Tužiteljica se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci posl. br. Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024. Tužiteljica se poziva i na kasniju sudsku praksu u kojoj se prihvaća isto pravno shvaćanje, uključujući praksu koja se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 673/2023-2, kao i na odluke kojima se potvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o tzv. Ulaznoj naknadi odnosno naknadi za obradu kredita.
Korisnik kredita ima pravo kredit djelomično ili u cijelosti vratiti prije ugovorenog roka. Banka u takvoj situaciji može potraživati samo stvarno pretrpljenu štetu odnosno objektivno nastale i dokazive troškove koji su izravno povezani s prijevremenom ili djelomičnom otplatom kredita. Međutim, banka ne može unaprijed i paušalno ugovoriti naknadu koja u stvarnosti predstavlja naknadu izgubljene kamate, izgubljene dobiti ili penaliziranje potrošača zato što je kredit ranije ili djelomično otplatio. U konkretnom slučaju, korisniku kredita je neosnovano naplaćen iznos od 1.000,00 HRK, pri čemu se ne radi o stvarnom, objektivnom ni izravnom trošku djelomične otplate kredita. Tužiteljica se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama posl. br. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022., posl. br. Rev 43/2022-2 od 14. lipnja 2022. i posl. br. Rev 659/2022-2 od 14. lipnja 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj sudskoj praksi također zauzima shvaćanje da nije dovoljno da se banka poziva na svoje opće akte, odluke o naknadama ili tarife, ako pritom ne dokaže koji su konkretni troškovi nastali. Tužiteljica smatra kako su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena naplata naknade za obradu kredita te naknade za djelomičnu otplatu kredita suprotne prisilnim propisima, načelu savjesnosti i poštenja te pravilima o zaštiti potrošača. Odredba kojom je ugovorena naknada za djelomičnu otplatu kredita protivna je odredbi čl. 1024. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, u vezi s čl. 6. istog Zakona, jer se radi o kogentnoj zakonskoj odredbi prema kojoj banka, u slučaju prijevremene otplate kredita, ne može potrošaču naplatiti naknadu koja u naravi predstavlja naknadu izgubljene kamate, izmakle dobiti ili paušalno određenu naknadu koja nije vezana uz stvarne i dokazive troškove banke. Također, navedene ugovorne odredbe ništetne su i u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.
Slijedom navedenog, predmetne ugovorne odredbe treba utvrditi ništetnima, a tuženik je temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti tužiteljici sve što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno iznose naplaćene s osnove naknade za obradu kredita i naknade za djelomičnu otplatu kredita.
1.1.Tužiteljica kao dokaz svojih navoda dostavlja Ugovor o kreditu (list spisa 8-12), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. VŠ O. 944/21 s klauzulom pravomoćnosti (list spisa 13-14), Potvrdu RBA d.d. od 20.02.2026 o iznosu naplaćenih naknada po ugovoru o kreditu 818-50-4639340 (list spisa 15).
2. Sud je tužbu i priloge zajedno sa rješenjem od 14.srpnja 2026. dostavio tuženiku na odgovor. Tuženik je dana 24.srpnja 2026. zaprimio rješenje i tužbu, kako proizlazi iz dostavnice u spisu (list spisa 17). S obzirom da tuženik, iako uredno pozvan da u roku 30 dana podnese odgovor na tužbu u smislu čl.284.st.1. i čl.285.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13; dalje:ZPP), uz upozorenje na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem čl.331. b ZPP-a.
3. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.1. ZPP -a, a isti je trošak odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora te Tbr.7 i 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i važećoj vrijednosti jednog boda od 2,00 eur i to za sastav tužbe 100,00 eur, PDV u iznosu od 25,00 eur, na koji trošak postupka teče i zatezna kamata od donošenja presude do isplate, u skladu sa čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11) i čl.151.st.3.ZPP-a.
3.1. Trošak sastava podneska od 27.kolovoza 2026 nije priznat tužitelju budući je ocjenjeno da isti nije nužan za ovaj postupak, a niti je sud pozvao tužitelja na potrebno očitovanje.
U Dubrovniku, 2. rujna 2026.
Sutkinja
Jadranka Klečak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353.st.2.ZPP-a).
DNA:
1. ĆŠ, [adresa] zastupanog po punomoćniku ĆŠJ
2. Raiffeisenbank Austria d.d., MAGAZINSKA CESTA 69, 10110 Zagreb
