REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Pr-114/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika Doma za psihički bolesne odrasle osobe “Moj san”, Bjelovar, Borisa Papandopula 45, zastupanog po ŽI, radi nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu, zahtjeva za sudski raskid Ugovora o radu i naknade štete, dana 02. rujna 2026. godine,
r i j e š i o j e
Tužba tužiteljice iz podneska od 20. srpnja 2026. godine (dostavljenog sudu dana 24. srpnja 2026. godine), dopunjena i ispravljena podneskom od 20. srpnja 2026. godine (dostavljenim sudu dana 01. rujna 2026. godine), se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. U izreci navedenim podneskom, tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu (iako u konkretnom slučaju, tuženik nije niti donio odluku o otkazu nekog Ugovora o radu – opaska suca), te donošenja sudske odluke o otkazu ugovora o radu sa danom prestanka radnog odnosa 31. prosincem 2026. godine, ali i zahtjevom u vezi naknade štete u visini 6 mjesečnih prosječnih plaća koje su joj isplaćene u tri prethodna mjeseca.
2. Iako tuženik nije donio nikakvu formalnu odluku o otkazu Ugovora o radu, te je samo podneskom od 18. lipnja 2026. godine, obavijestio tužiteljicu da joj se ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme neće produžiti (a u obrazloženju te obavijesti je bilo navedeno da je to stoga što tuženik smatra da s obzirom na zdravstveno stanje tužiteljice, dotična neće moći u buduće obavljati posao u kolektivu tuženika), te je tužiteljica uz tu obavijest tuženika, dobila i odjavu s osnova mirovinskog osiguranja sa danom 16. lipnjem 2026. godine, tužiteljica je u tužbi navela da je navedena odluka uslijedila dva dana nakon zadnjeg dana rada (16. lipnja 2026. godine), zbog čega smatra taj otkaz ugovora o radu nezakonitim, obzirom da bolovanje ili liječenje, odnosno medicinska terapija ne mogu biti razlogom prestanka radnog odnosa, pa je shodno tome, podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava dana 29. lipnja 2026. godine (list 4-5 spisa), a potom navedenu tužbu, radi nedopuštenosti otkaza i dr.
3. Kako je po uvjerenju suda, odnosno predmetnog suca, podnesena tužba tužiteljice bila nepodobna za postupanje, rješenjem od 13. kolovoza 2026. godine, tužiteljica je pozvana da tu tužbu ispravi i dopuni u roku od 15 dana (te je upozorena da za tu svrhu treba angažirati punomoćnika u osobi odvjetnika) u smislu da navede u uvodu tužbe točan predmet spora i vrijednost predmeta spora (tužiteljica je upozorena kako treba imati u vidu da uz tužbu nije dostavila nikakvu odluku tuženika o otkazu ugovora o radu, već samo obavijest kojom se u svojstvu radnice obavještava od strane poslodavca da joj se neće produžiti ugovor o radu koji je istekao 16. lipnja 2026. godine), te da pravilno i određeno istakne glavni i sporedni tužbeni zahtjev (ponovo je upozorena da treba voditi računa da u ovom slučaju nije donesena odluka o otkazu), pri čemu je tužiteljica upozorena da će se tužba odbaciti ukoliko bude vraćena bez dopune.
4. Tužiteljica je sama, bez angažiranja odvjetnika, pokušala dopuniti tužbu na zatraženi način i u tom smislu je dana 01. rujna 2026. godine, sudu dostavila djelomično dopunjenu tužbu, kojom prilikom je navela vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.000,00 Eura i činjenično dopunila tužbu navođenjem da ne postoji nikakva odluka otkazu ugovora o radu, već samo obavijest da se neće produžiti ugovor s obzirom na njezino zdravstveno stanje, a kao predmet spora je u toj ispravljenoj i dopunjenoj tužbi ostalo upravo sve ono što je bilo navedeno i u početno podnesenoj tužbi (nedopuštenost otkaza Ugovora o radu i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu), pa u tom dijelu tužba nije bila ispravljena i dopunjena, a također je u vezi zahtjeva suda vezanog za ispravak i dopunu tužbe u smislu pravilnog i određenog isticanja glavnog i sporednog tužbenog zahtjeva, tužiteljica propustila ispraviti i dopuniti podnesenu tužbu jer je zahtjev u ispravljenoj i dopunjenoj tužbi dostavljenoj sudu dana 01. rujna 2026. godine, bio posve identičan onome iz početno podnesene tužbe (naime, početnim zahtjevom je tužiteljica ustrajala na utvrđenju da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, te je slijedećim zahtjevom tužiteljica samo istakla da joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, predloživši da se kao dan prestanka radnog odnosa utvrdi 31. prosinac 2026. godine, a zadnjim zahtjevom da joj se nadoknadi šteta u v isini 6 prosječnih plaća koje su joj isplaćene u tri prethodna mjeseca, a takav isti zahtjev je bio istaknut i tužbi dostavljenoj sudu 01. rujna 2026.g.).
5. Kako je tužiteljica navedenim rješenjem od 13. kolovoza 2026. godine, bila upozorena od strane suda i da angažira punomoćnika u osobi odvjetnika (jer joj je kao laiku, praktički znatno otežano dostaviti sudu ispravljenu i dopunjenu tužbu na način da tužba bude podobna za raspravljanje), ali i će se njezina podnesena tužba odbaciti ukoliko bude vraćena sudu bez ispravka i dopune, valjalo je odbaciti navedenu tužbu isključivo stoga što je tužiteljica sudu vratila tužbu bez dopune u vezi navođenja točnog predmeta spora, odnosno pravilnog i određenog isticanja glavnog i sporednog zahtjeva, obzirom da u ovom slučaju tuženik nije donio formalnu odluku o otkazu ugovora o radu, da bi u vezi takve formalne odluke (koja nije niti donesena), tužiteljica uopće imala pravo postaviti tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, ali i zatražiti donošenje sudske odluke o raskidu ugovora o radu u smislu čl. 125. Zakona o radu (obzirom da joj je neprihvatljivo nastaviti raditi kod tuženika), pa analogno tome i potraživati naknadu štete u smislu iste odredbe istog Zakona.
6. Naime, kako ovaj sud smatra da je tužiteljica tek u slučaju donošenja konkretne, dakle formalne odluke tuženika o otkazu ugovora o radu sklopljenog između stranaka, ovlaštena podnijeti tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti te tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu, a podredno i u smislu čl. 125. Zakona o radu, zatražiti da sud odredi prestanak radnog odnosa sa određenim datumom u slučaju da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti raditi kod tuženika (ukoliko su početni zahtjev tužiteljice ocijeni osnovanim), te analogno tome obvezati tuženika da tužiteljici nadoknadi štetu koju je tužiteljica tražila, a tuženik u konkretnom slučaju nije donio takvu formalnu odluku o otkazu, tužba tužiteljice i tužbeni zahtjev su nepodobni za postupanje, odnosno tužba je nedopuštena, pa je valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
7. U sudskoj praksi je već ustanovljeno pravno stajalište da pisana obavijest o prestanku ugovora o radu, sklopljenog na određeno vrijeme, istekom vremena utvrđenog tim ugovorom nema konstitutivno značenje, već predstavlja samo deklaratornu obavijest o pravnom stanju nastalom na temelju samog zakona. Kako navedena obavijest nema značenje radnopravnog akta koji bi se mogao osnovano poništavati, ta obavijest ima samo značenje utvrđenja (deklariranja) već nastale činjenice (da je ugovor o radu istekao i prestao protekom vremena na koji je sklopljen rad) i nije način prestanka ugovora o radu jer ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom roka utvrđenog tim ugovorom, po uvjerenju ovoga suda tužiteljica ne može u ovom radnom predmetu svoja prava na rad štititi sa tužbenim zahtjevom koji je podnijela jer nikakva odluka o otkazu od strane tuženika nije bila donesena da bi se moglo tražiti utvrđenje nedopuštenosti tuženikovog otkaza ugovora o radu, a potom i donošenje sudske odluke o datumu prestanka radnog odnosa, kao i uprihoditi koji novčani iznos u formi zahtjeva za naknadu štete.
8. Neovisno o sadržaju nedopuštenog tužbenog zahtjeva tužiteljice i tužbi tužiteljice koja nije bila podobna za postupanje, valja samo usput naglasiti, kako nije pravilna i dopuštena artikulacija bilo kojeg poslodavca (makar u formi navedene tuženikove obavijesti od 18. lipnja 2026. godine, kakvu je tuženik sačinio – list 6 spisa), kojom poslodavac jasno daje do znanja osobi s kojom je bio u radnom odnosu dok je ova na bolovanju ili liječenju, da joj se neće produljiti radni odnos s obzirom na njezino zdravstveno stanje jer se u tom slučaju nedvojbeno radi o jasnoj diskriminaciji tužiteljice, a tužiteljica je svoja prava koja su joj bila povrijeđena iz radnog odnosa u ovom slučaju na navedeni način od strane tuženika, bila ovlaštena štititi tužbenim zahtjevom radi utvrđenja da je odluka o neproduženju radnog odnosa ništetna i diskriminatorna, pri čemu je mogla tražiti vraćanje na posao i produženje ugovora, a samo podredno i naknadu štete.
9. Naime, ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je sklopljen, te je upravo taj prestanak navedenog roka, zakonom određen način prestanka radnog odnosa, a po isteku navedenog roka, poslodavac nema nikakvu obvezu s radnikom sklopiti novi ugovor o radu, već je to njegovo autonomno pravo, no unatoč tome ne smije, poslati radniku obavijest da se neće produžiti ugovor o radu „zbog zdravstvenog stanja radnika“ jer se radi o pisanoj diskriminaciji.
10. Tužiteljica je u opisanim okolnostima slučaja, sasvim na drugi način trebala pokušati zaštititi svoja prava iz radnog odnosa, a ne podnošenjem tužbe radi nedopuštenosti otkaza i u smislu čl. 125. Zakona o radu (ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a sud tako nešto i ne može utvrditi jer tuženik nije donio nikakvu formalnu odluku o otkazu ugovora o radu ), tražiti da sud odredi datum prestanka radnog odnosa i da joj tuženik nadoknadi štetu, pa kako to nije učinila i nije uostalom niti ispravila i dopunila tužbu u smislu pravilnog navođenja predmeta spora (u situaciji kada nije niti donesena formalna odluka o otkazu ugovora o radu), niti je tužbu ispravila i dopunila pravilnim i određenim isticanjem glavnog i sporednog zahtjeva o kojem glavnom i sporednom zahtjevu se uostalom može raspravljati u opisanim okolnostima slučaja, valjalo je tužbu tužiteljice odbaciti.
U Bjelovaru, 02. rujna 2026. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dva primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa tog rješenja.
U Bjelovaru, dana 02. rujna 2026. godine.
Sudac:
