Poslovni broj Povrv-11/2026
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC SLIVNO d.o.o., Podgradina 41, 20355 Podgradina, OIB: 11050979478, protiv tuženika CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate novčane tražbine u iznosu od 497,57 EUR-a, bez održavanja rasprave, 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Metkoviću, posl. br. Ovrv-2861/2025 od 30. siječnja 2026., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 445,42 EUR, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan.
II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Metkoviću, posl. br. Ovrv-2861/2025 od 30. siječnja 2026., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 52,15 EUR, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Dana 9. prosinca 2025. tužitelj Komunalac Slivno d.o.o. podnio je javnom bilježniku Vedranu Plećašu u Metkoviću prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga oznake 03000059 od 4. prosinca 2025. , radi naplate novčane tražbine u iznosu od 497,57 EUR od tuženika CZ .
1.1. Rješenjem ovog suda posl. br. Ovrv-2861/2025 od 30. siječnja 2026. tuženiku je naloženo namirenje navedene tražbine uz troškove postupka u iznosu od 25,00 EUR-a.
2. Tuženik je pravodobno, dana 13. veljače 2026., podnio prigovor na rješenje o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću, posl. br. Ovrv-2861/2025 od 30. siječnja 2026., a u prigovoru tuženik navodi:
- da je iznos od 52,15 EUR platio kao dio koji nije u zastari te troškove ovrhe od 25,00 EUR-a i prilaže uplatnicu kao dokaz (list spisa 21),
- da se u pogledu preostalog iznosa od 445,42 EUR (knjiženo kao početno stanje na dan 1. siječnja 2025.) poziva na zastaru, jer se taj iznos prema mišljenju tuženika odnosi na period od cca 9,8 godina unatrag po cijeni od 4,45 EUR/mjesečno.
3. Rješenjem ovog suda od 23. veljače 2026., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora na platni nalog pred ovim sudom. Istim rješenjem tužitelju je naloženo da u roku od 15 dana podnese podnesak s činjenicama i dokazima.
3.1. Tužitelj u ostavljenom roku od 15 dana nije podnio nikakav podnesak niti se izjasnio o prigovoru tuženika.
4. Budući da vrijednost tužbenog zahtjeva (497,57 EUR) ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, ovaj predmet je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i dr., dalje: ZPP), te se provodi u pisanom postupku sukladno čl. 461.a ZPP-a.
4.1. Prema odredbi čl. 461.a st. 6., tužitelj je u povodu prigovora na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze. Tužitelj to nije učinio. Posljedično, sud je bio dužan odlučiti o zahtjevu isključivo prema stanju spisa i temeljem raspoloživih dokaza, uključujući izvatke iz poslovnih knjiga tužitelja i prigovor tuženika s priloženom dokumentacijom.
5. Prema analitičkoj kartici tužitelja za partnera 03000059 - CZ, priloženoj uz prijedlog za ovrhu, stanje dugovanja na dan 1. siječnja 2025. prikazano je kao početno stanje u iznosu od 445,42 EUR, bez ikakve razrade na koji se vremenski period taj iznos odnosi niti iz kojih računa je sastavljeno. Tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio pojedinačne račune koji čine to početno stanje, a u postupku koji je nastavio kao parnični, nakon što je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, nije dostavio apsolutno nikakvu dokumentaciju kojom bi osporio prigovor zastare ni iz kojeg dijela tog iznosa.
6. Tuženik je u prigovoru istaknuo i konkretan račun koji je platio, iznos od 52,15 EUR-a s opisom „dug 30.12.2024. do 31.11.2025." naveden na univerzalnom nalogu za plaćanje. Taj iznos odgovara dijelu tražbine za koji tuženik izjavljuje da plaća radi okončanja postupka, unatoč tome što, po njegovu mišljenju, usluga nije ni bila izvršena.
6.1. Preostali iznos od 445,42 EUR čini početno stanje koje tužitelj prikazuje na dan 1. siječnja 2025., što znači da se radi o tražbinama dospjelim najkasnije do 31. prosinca 2024., pri čemu iz spisa nije razvidno kad je točno koji dio dospijevao.
7. Odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i dr., dalje: ZOO-a) propisano je da zastarijevaju za jednu godinu tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva..
7.1. Tužiteljeva usluga, prikupljanje komunalnog otpada, usluga održavanja čistoće, obavlja se za potrebe kućanstva tuženika, fizičke osobe na adresi [adresa]. Stoga se na ovu tražbinu primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a.
7.2. Sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Navedeno znači da zastarni rok za svaki pojedini obračunski period počinje teći prvog dana po isteku tog obračunskog perioda.
7.3. Prijedlog za ovrhu podnesen je 9. prosinca 2025. Slijedom toga, jedino tražbine dospjele nakon 9. prosinca 2024. nisu zastarjele.
8. Iznos od 445,42 EUR koji se prikazuje kao početno stanje na dan 1. siječnja 2025., a koji prema izjavi i izračunu samog tuženika odgovara potraživanjima starima više od jedne godine, po sili zakona zastarijeva i sud je na taj prigovor zastare dužan uzeti u obzir jer ga je tuženik pravodobno istaknuo (čl. 214. st. 3. ZOO). Kako tužitelj nije osporio prigovor zastare niti dostavio dokaze o prekidu ili zastoju zastarijevanja, prigovor zastare se u cijelosti prihvaća u dijelu koji se odnosi na taj iznos.
8.1. Slijedom navedenog, rješenje o ovrsi valjalo je u dijelu iznosa od 445,42 EUR-a ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu kao neosnovanom, a na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci točke I. presude.
9. Nadalje, analitička kartica tužitelja pokazuje da su u 2025. godini nastale tražbine za obračunske periode od siječnja 2025. do listopada 2025., pri čemu je razlika između ukupnog potraživanja od 497,57 EUR i početnog stanja od 445,42 EUR upravo 52,15 EUR-a.
9.1. Navedena tražbina dospjela je unutar godinu dana prije podnošenja prijedloga za ovrhu te nije zastarjela. Tuženik sam u prigovoru navodi da taj iznos plaća te prilaže dokumentaciju o uplati. Stoga je taj dio tražbine bio osnovan, ali budući je utvrđeno da je isti podmiren tijekom ovoga postupka, valjalo je tužbeni zahtjev i u tome dijelu odbiti pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
10. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a, koji propisuje da, kada su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.
10.1. U ovom predmetu tužitelj je uspio s 10,48% tužbenog zahtjeva (52,15 EUR od ukupno traženih 497,57 EUR), a tuženik je uspio u 89,52% (zastara za 445,42 EUR). Radi se o znatnoj neravnoteži uspjeha. Međutim, uvažavajući posebne okolnosti predmeta da je tuženik dao povoda pokretanju postupka propuštanjem podmirenja dospjelih obveza, čime je tužitelju prouzročio neophodne troškove pokretanja ovršnog postupka, dok s druge strane, tužitelj je izgubio pretežni dio tužbenog zahtjeva zbog zastare, koja nastaje upravo propustom vjerovnika da pravodobno zahtijeva naplatu.
10.2. Sud ocjenjuje da je ovaj slučaj upravo ona situacija na koju ukazuje i čl. 154. st. 4. ZPP-a, prikladna za primjenu pravila da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, uz napomenu da osim ovršnih troškova (koji su plaćeni), nitko od stranka daljnje troškove nije niti potraživao.
U Metkoviću, 2. rujna 2026.
S u d a c :
Gabriel Stanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju putem punomoćnika
2. Tuženiku osobno
