Poslovni broj Povrv-1/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GEN-I Hrvatska d.o.o., Radnička cesta 54, 10000 Zagreb, OIB: 77604626413, kojeg zastupa punomoćnica Andrea Kožar, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Višeslava 13, protiv tuženika OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao ranijeg vlasnika sada odjavljenog obrta [obrt], obrt za proizvodnju, trgovinu i usluge, radi isplate, bez održavanja rasprave, 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Vrgorcu Natalije Pavlović, posl. br. Ovrv-2230/2025 od 22. rujna 2025. godine te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 66,64 EUR na ime glavnice sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 66,64 EUR od 02.02.2023.

pa nadalje sve do isplate, do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po vršitelju dužnosti javnog bilježnika u Vrgorcu Nataliji Pavlović, posl. br. Ovrv-2230/2025 od 22. rujna 2025., i utvrđuje povlačenje tužbe u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku OČ, vl. obrta [obrt], obrt za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21276 Vrgorac, da tužitelju GEN- I Hrvatska d.o.o., OIB: 77604626413, Radnička cesta 54, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, C0016867, namiri tražbinu u iznosu od 131,03 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 2025-263, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi."

III. Tuženik je dužan tužitelju platiti i trošak ovog ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 150,00 EUR-a sa zakonskim zateznima kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude tj. 2 rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 9. rujna 2025., vršiteljica dužnosti javnog bilježnika u [adresa] Natalija Pavlović donijela je rješenje o ovrsi, posl. br. Ovrv-2230/2025 od 22. rujna 2025. (sudski broj: Ovrv-2230/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-177/2025), kojim je naložila tuženiku isplatu iznosa od ukupno 197,67 EUR, sa prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 74,85 EUR obračunatom do 04. rujna 2025. te kamatom tekućom od 05. rujna 2025. do isplate. Također je naloženo i plaćanje troška u iznosu od 87,50 EUR sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

1.1. Utuženi iznos tužitelj potražuje s osnova neplaćenih računa za isporučenu električnu energiju: računa broj IR210088011 u iznosu od 131,03 EUR (datum: 12. kolovoza 2021., dospjelost: 27. kolovoza 2021.) i računa broj IR220143312 u iznosu od 66,64 EUR (datum: 17. siječnja 2023., dospjelost: 1. veljače 2023.).

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio pravovremeni prigovor dana 20. rujna 2025. u cijelosti, pozivajući se na zastaru potraživanja, ističući da se radi o potraživanju računa za električnu energiju koji zastarijeva u roku od jedne godine sukladno članku 232. Zakona o obveznim odnosima.

3. Povodom prigovora tuženika ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv- 1/2026 od 9. siječnja 2026. stavio izvan snage rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv - 2230/2025 od 22. rujna 2025. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim. Istim rješenjem stranke su upozorene na pisani postupak u sporovima male vrijednosti te na rokove i obveze iz čl. 461.a Zakona o parničnom postupku (u nastavku: ZPP).

3.1. Tužitelja se rješenjem upozorilo da je dužan najkasnije u roku od 15 dana iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze, a tuženika da to učini u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska.

4. U podnesku od 6. veljače 2026. tužitelj je naveo:

- da je tuženik vlasnik obrta [obrt] (sada odjavljenog) i da je kao takav s tužiteljem sklopio Ugovor o opskrbi poduzetništva električnom energijom br. 001002055, dakle ugovor između dva subjekta koja obavljaju registriranu djelatnost, a ne ugovor za potrebe kućanstva,

- da se stoga na ovaj ugovorni odnos primjenjuje odredba članka 228. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u nastavku: ZOO) koja propisuje trogodišnji zastarni rok za međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga,

- da kratki jednogodišnji zastarni rok iz članka 232. stavka 1. točke 1. ZOO -a primjenjuje se isključivo na tražbine iz ugovora sklopljenih za potrebe kućanstva fizičkih osoba koje ne obavljaju registriranu djelatnost, a ne na tražbine iz poslovnih ugovora subjekata koji obavljaju registriranu djelatnost,

- da je prijedlog za ovrhu podnesen 9. rujna 2025., dakle unutar roka od tri godine od dospjelosti računa IR220143312 (1. veljače 2023.), te da za taj račun zastara nije nastupila,

- da je međutim zastarni rok za račun IR210088011 (dospjelost 27. kolovoza 2021.) istekao 27. kolovoza 2024., dakle prije podnošenja prijedloga, te da tužitelj povlači tužbeni zahtjev u iznosu od 131,03 EUR po tom računu i ostaje pri potraživanju iznosa od 66,64 EUR po računu IR220143312 sa svim kamatama,

- da tuženik nije dostavio nikakve dokaze kojima bi osporio osnov ili visinu zahtjeva, a da su paušalni navodi o zastari pobijeni argumentacijom o vrsti ugovornog odnosa,

- da tužitelj zahtijeva naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR i parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR (sastav podneska), ukupno 150,00 EUR s kamatama.

5. Obzirom da se presuda može donijeti na temelju materijalne dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, sud smatra da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude bez održavanja ročišta u smislu čl. 461.a ZPP-a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku: ZPP-a), jer se radi o sporu male vrijednosti (vrijednost predmeta ne prelazi 1.320,00 EUR - članak 460. ZPP-a), koji je pisani postupak, te će se ročište održati samo na obrazložen prijedlog bilo koje od stranaka i to ako sud smatra da je ročište potrebno održati.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio:

- uvid u prijedlog za ovrhu od 9. rujna 2025. s izvadkom iz poslovnih knjiga C0016867 od 4. rujna 2025. kao vjerodostojnom ispravom (list spisa 1-7),

- uvid u rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-2230/2025 od 22. rujna 2025. (list spisa 22),

- uvid u prigovor tuženika od 20. rujna 2025. (list spisa 24),

- uvid u rješenje ovog suda od 9. siječnja 2026. (list spisa 25-27),

- uvid u podnesak tužitelja od 6. veljače 2026. s računima IR210088011 i IR220143312 te obračunom zakonske zatezne kamate DFI-140023811 (list spisa 28- 36, list spisa 10-15),

- uvid u Ugovor o opskrbi poduzetništva električnom energijom br. 001002055 i (list spisa 38-39),

- uvid u izvadak iz poslovnih knjiga - karticu kupca C0016867 (list spisa 40).

6.1. Svu dokumentaciju koju je sud pročitao cijenio je kao vjerodostojnu.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom iznosu osnovanim.

8. Među strankama nije sporna legitimacija stranaka niti osnova poslovnog odnosa - nesporno je da su u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o opskrbi poduzetništva električnom energijom. Sporno je isključivo postojanje zastare potraživanja.

9. U pogledu prigovora zastare, ovaj sud ga je ocijenio djelomično osnovanim:

9.1. Odredbom članka 232. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026, dalje ZOO-a) propisano je da zastarijevaju za jednu godinu „tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju... kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva". Ključna pretpostavka primjene ovog kratkog zastarnog roka jest da je isporuka električne energije obavljena za potrebe kućanstva - dakle fizičkoj osobi koja nije registrirani poslovni subjekt koji tu energiju koristi za svoju djelatnost.

9.2. Međutim, tuženik OČ je u ugovornom odnosu s tužiteljem nastupio kao vlasnik obrta [obrt] - subjekt koji obavlja registriranu djelatnost (između ostalog: zemljani radovi, uklanjanje građevina, obrada drva, trgovina). Ugovor o opskrbi br. 001002055 je Ugovor o opskrbi poduzetništva električnom energijom, a ne ugovor za potrebe kućanstva. Stoga se na ovaj ugovorni odnos primjenjuje članak 228. stavak 1. ZOO-a koji propisuje trogodišnji zastarni rok za „međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga", pri čemu zastara teče odvojeno za svaku isporuku sukladno stavku 2. istog članka.

9.3. U odnosu na račun IR210088011 (dospjelost 27. kolovoza 2021.): trogodišnji zastarni rok istekao je 27. kolovoza 2024., a prijedlog za ovrhu podnesen je 9. rujna 2025. - dakle nakon isteka roka zastare. Tužitelj je stoga povukao tužbu u tom dijelu podneskom od 6. veljače 2026. u iznosu od 131,03 EUR.

9.4. U odnosu na račun IR220143312 (dospjelost 1. veljače 2023.): trogodišnji zastarni rok istekao bi 1. veljače 2026., a prijedlog za ovrhu podnesen je 9. rujna 2025.

- dakle unutar zakonskog roka zastare. Slijedom toga, prigovor zastare za ovaj iznos je neosnovan.

10. Tuženik u prigovoru nije osporio ni osnov niti visinu potraživanja po računu IR220143312 paušalnim navodima niti je dostavio ikakve dokaze o podmirenju tražbine. Prigovor je iscrpljen isključivo navodom o zastari, koji je sud ocijenio neosnovanim u dijelu koji se odnosi na preostali zahtjev.

11. Odredbom članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u nastavku: OZ-a) propisano je da je vjerodostojna isprava, između ostalog, izvadak iz poslovnih knjiga. Prema stavku 2. istog članka, vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Izvadak iz poslovnih knjiga C0016867 od 4. rujna 2025. sadrži sve zakonski propisane podatke te je kao takav podobna vjerodostojna isprava za ovrhu.

12. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njihovo ispunjenje. Tužitelj kao vjerovnik ovlašten je od dužnika tražiti ispunjenje obveze, a dužnik je u cijelosti dužan ispuniti obvezu u smislu odredbe članka 65. stavka 1. ZOO-a.

12.1. Imajući u vidu sve naprijed izloženo, ovaj sud je održao na snazi izdani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršiteljice dužnosti javnog bilježnika u [adresa] za iznos od 66,64 EUR s kamatama, kako je to odlučeno u izreci ove presude. Na glavno potraživanje tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dospijeća računa do konačne isplate, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a. Budući da se radi o tražbini iz trgovačkog ugovora (poslovni ugovor između dva subjekta koji obavljaju registriranu djelatnost), zatezna kamata iznosi referentnu stopu uvećanu za osam postotnih poena (čl. 29. st. 2. ZOO), a ne tri postotna poena koja vrijede za ostale odnose. Datum dospjelosti sud je utvrdio iz samog računa IR220143312.

13. Nadalje, sud smatra bitnim za naglasiti da je predmetni ugovor između ovdje stranka nastao tuženikovim prihvatom opskrbe eklektičnom energijom od tužitelja, iz čega proizlazi da se o sastavu ugovora vezano za nadležnost suda nije posebno pregovaralo.

13.1. Dakle iz istog proizlazi da tuženik nije mogao utjecati na pojedine odredbe jer su iste u velikoj većini očito tipske, već je samo prihvatio unaprijed pripremljene određene odredbe.

13.2. Kako te odredba o nadležnosti uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, a ova odredba je formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, ovdje se rukovodeći i vrijednosti predmeta spora, po ocjeni ovoga suda, svakako radi o nepoštenoj odredbi, koja je slijedom toga, ništava.

13.3. Odredbom čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva), regulirani su nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima (kao što je konkretan) te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, i da se mora protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

14. U konkretnom slučaju ispunjeni su navedeni uvjeti jer je mjesna nadležnost suda u Zagrebu određena u tipskom ugovoru, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja budući da stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju nadležnost suda koji je udaljen preko 500 kilometara od njenog uobičajenog prebivališta, čime u ovom slučaju tužitelj sebe dovodi u znatno povoljniji položaj od tuženika i time ga dovodi u neravnopravan položaj.

14.1. Treba naglasiti da je navedena Direktiva implementirana i u zakonodavstvo Republike Hrvatske pa tako i u Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zasnivanja predmetnog pretplatničkog odnosa (čl. 3. - "Narodne novine" broj: 19/22, 59/23 – dalje: ZZP), pa su tako odredbama čl. 53. i 54. ZZP-a, bile propisane pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima, a kojima su obuhvaćeni uvjeti iz navedene Direktive.

14.2. Slijedom navedenog odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda te je odlučeno kao u izreci toč. I. ovoga rješenja.

15. Obzirom da je tužitelj podneskom od 6. veljače 2026. uredio tužbeni zahtjev na način da je povukao zahtjev za isplatu iznosa od 131,03 EUR, o čemu se tuženik nije posebno očitovao, sud je donio odluku kojom se ukida platni nalog i utvrđuje da je tužba povučena, te je odlučeno kao u izreci točke II. rješenja, sukladno članku 193. stavku 2. ZPP-a.

16. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka .

17. Stoga, u odnosu na troškove postupka valja reći da je tužitelj u cijelosti uspio s preostalim tužbenim zahtjevom od 66,64 EUR, stoga je tuženik stranka koja je izgubila parnicu u pogledu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, te mu je naloženo snošenje troškova sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a.

17.1. Tužitelju pripada naknada troška ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR odmjerenih u rješenju o ovrsi, te naknada parničnog troška u iznosu od 62,50 EUR (sastav podneska tužitelja: 50,00 EUR + PDV 25% = 62,50 EUR), sukladno članku 155. stavku 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17.2. Tužitelj ima pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

18. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP-a, pa rokovi za žalbu na ovu presudu teku od dana uredne dostave iste strankama ZOPP 461.a .

U Metkoviću, 2. rujna 2026.

S u d a c :

Gabriel Stanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku osobno