REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-649/2026-8

U I M E R E P U B L I K E H R VAT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Hoteli Njivice d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 86096345385, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Uskoković & partneri d. o. o. odvjetničkog društva, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/24-21/33, URBROJ: 525-06/195-26-2 od 10. ožujka 2026. i rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Krk, KLASA: UP/I-320-03/20-01/199, URBROJ: 2170-08-02/16-24-39 od 29. ožujka 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće i petsto) eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, dok se u preostalom dijelu odbija za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Krk, KLASA: UP/I-320-03/20-01/199, URBROJ: 2170-08- 02/16-24-39 od 29. ožujka 2024., tužitelju je kao investitoru izgradnje nove građevine- sanitarnog čvora u kampu [adresa], na zemljištu, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] za dio površine čestice, koja se vodi kao pašnjak u površini od 99.756 m[2] , određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 2.202.113,70 kn.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-320-02/24-21/33, URBROJ: 525-06/195- 26-2 od 10. ožujka 2026., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je pobijano prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku. Prvotnim Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Krk, KLASA: UP/I-320-03/20-01/199, URBROJ: 2170/108-02/21-21-14 od 03. studenoga 2021., tužitelju da je bila određena naknada za promjenu namjene u iznosu od 2.202.113,70 kn za dio iste katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] po kulturi pašnjak, površine 99.756 m². Na žalbu tužitelja, Ministarstvo poljoprivrede je rješenjem KLASA: UP/II-320-02/21-21/132, URBROJ: 525-06/195-23-3 od 12. lipnja 2023. poništilo to rješenje s uputom da je potrebno upotpuniti povijest promjena za predmetnu česticu jer se iz iste ne može utvrditi kad je na predmetnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] upisan autokamp i na temelju čega, te koje je stanje kulture predmetne čestice zaključno s danom 31.12.1984. Isto tako, s uputom da ako za autokamp postoji građevinska dozvola ili drugi akt za gradnju odranije (ranije od 31.12.1984.) ili je sag rađen prije 15. veljače 1968., potrebno je utvrditi da li je predmetna čestica povećala svoju površinu. Zbog nepotpuno, odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predmet je vraćen na ponovni postupak. U ponovljenom postupku tužitelj da je postupio po uputi prvostupanjskog tijela (dopis KLASA: UP/I-320-03/20-01/199, URBROJ: 2170-08- 02/17-23-26 od 02. listopada 2023. godine) i dostavio u spis tri podneska sa sveobuhvatnom dokumentacijom kojom je nedvojbeno dokazana prethodna izgrađenost predmetne čestice i nepostojanje pretpostavki za određivanje naknade za promjenu namjene, i to: podnesak od 18. listopada 2023. – kojim je dostavljena dokumentacija Državne geodetske uprave (popisni list broj 7934 KLASA: 93512/2016 - 02/436 za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kopija katastarskog plana s preklopom stare i nove izmjere Geodetskog zavoda Rijeka d. o. o. od 28.08.2023., građevinska dozvola Općine Krk broj UP/I-07-863/82 od 14.06.1982. dana investitorovom predniku RO Zlatni otok OOUR Hoteli Njivice – za izgradnju dva sanitarna čvora, grill centar i adaptaciju prodavaonicu u postojećem auto-kampu [adresa], rješenje Državne geodetske uprave KLASA: UP/I-932-07/20-02/651 od 26.10.2020., uvjerenje o vremenu evidentiranja građenja za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] KLASA: 938-08/23-02/241 od 22.09.2023. sa izvodom katastarskog plana i izvodom iz posjedovnog lista, povijest promjena na katastarskim česticama za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] KLASA: 930 - 04/23-05/485 od 21.09.2023. i povijesni izvadak za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa]), te da je iz dokumentacije razvidno: 1) da je sam autokamp izgrađen još prije 1982. i da je država priznala legalnost autokampa, a čega su posljedica građevinska dozvola iz 1982. za dva sanitarna čvora, jedan grill centar i adaptaciju prodavaonice (dakle nužnih i popratnih objekata u funkciji autokampa kao funkcionalne cjeline turističke namjene) u postojećem autokampu [adresa]; 2) da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] nastala spajanjem prijašnjih čestica, 3) da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] nema povećanu površinu u odnosu na čestice iz kojih je nastala; 4) da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] nikad ni nije privedena poljoprivrednoj namjeni, već da je prije 1982.g. služila za turističku namjenu. Nadalje navodi da je dostavljen podnesak od 16. studenoga 2023.

– kojim da su dostavljena dva službena mišljenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja (KLASA: 350-01/12-02/357 od 04.06.2012. i KLASA: 350-01/11-02/47 od 26.01.2011.) da je autokamp jedinstvena građevina, da čini jedinstvenu cjelinu, odnosno jedinstvenu građevinu koja se planira i gradi na jednoj građevinskoj čestici, kao i da izgrađeno zemljište nije poljoprivredno. Podnesak od 14. prosinca 2023., kojim je dostavljena dodatna dokumentacija iz koje da je razvidno da je sam autokamp izgrađen još prije 1982. i da je država priznala legalnost autokampa, a čega su posljedica građevinska dozvola iz 1982. g. za dva sanitarna čvora, jedan grill centar i adaptaciju prodavaonice (dakle nužnih i popratnih objekata u funkciji autokampa kao funkcionalne cjeline turističke namjene) u postojećem autokampu [adresa], te uporabna dozvola iz 1984. godine. Dostavljena dokumentacija da dokazuje i građenje u autokampu [adresa] prije 24.07.1991. Dokumentaciju da čini: Rješenje Općinskog komiteta za urbanizam, graditeljstvo i stambeno-komunalne poslove Broj: UP/I-07-1449/1984 od 25.05.1984. godine (dozvola za upotrebu izgrađenih objekata u Autokampu Njivice – sanitarnog čvora I i sanitarnog čvora II, grill centra/snack bara i adaptiranih trgovina, izgrađenih temeljem Građevinske dozvole iz 1982.); Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta od 11.03.1985. godine kojim je Općina Krk investitorovom predniku Zlatni otok Krk, OOUR Hoteli Njivice dala na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu radi izgradnje i proširenja auto-kampa [adresa] na z. č. 4365/6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, z. č. 4390/1, 2, 3, 4, 5, 6, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, z. č. 4388/1, 2, 3, 4, z. č. 4389/1, 2, 3, 4, 5, 6, 10 i z. č. 4387/1, 2, z. č. 4391/3, z .č. 4396/3, 8, 9, z. č. 4397/2, 3 i 4, z. č. 4400/1, z.č. 4401/14, 16, 19, 23, 25 i 28 sve u k. o. [katastarska općina]; Građevinsku dozvolu KLASA: UP/I-361-03/90-01/5 od 06.02.1990. godine za izgradnju Sanitarnog čvora Njivice na parcelama u autokampu; Dozvolu za upotrebu KLASA: UP/I-36105/90-01/14 od 09.07.1990. godine; te Rješenje Općinskog komiteta za privredu i društvene djelatnosti KLASA: UP/I-320-02/90-01/30 od 23.02.1990. godine kojim je investitorovom predniku Hotelskom poduzeću Njivice već određena jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta za iste čestice u obuhvatu kampa. Unatoč sveobuhvatnoj dokumentaciji dostavljenoj u spis, prvostupanjsko tijelo da je u ponovljenom postupku pobijanim Prvostupanjskim rješenjem odredilo praktički istu naknadu (čak povećavajući je za 12.097,10 kn u odnosu na poništeno rješenje), uz pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava protivnu i argumentu zdravog razuma te zabrani pretjeranog (ekscesivnog) formalizma u odlučivanju - što je sadržaj ustavnog prava na pravično suđenje izražen u brojim odlukama Ustavnog suda. Drugostupanjsko tijelo, umjesto da poništi rješenje prvostupanjskog tijela, pobijanim Drugostupanjskim rješenjem odbija žalbu tužitelja, čime su grubo povrijeđena prava tužitelja. Također navodi da je došlo do povrede članka 8. ZUP-a – načelo utvrđivanja materijalne istine i povreda članka 98. stavka 5. ZUP-a – povreda prava na obrazloženu odluku. Drugostupanjsko tijelo da je Rješenjem KLASA: UP/II-320-02/21-21/132 od 12. lipnja 2023. godine izričito uputilo prvostupanjsko tijelo da upotpuni povijest promjena za predmetnu česticu, te da utvrdi kada je na predmetnoj čestici upisan autokamp i na temelju čega, koje je stanje kulture predmetne čestice zaključno s danom 31.12.1984. godine, odnosno da li je autokamp sagrađen prije 15.02.1968. Prvostupanjsko tijelo da je formalno prikupilo dodatnu dokumentaciju od Državne geodetske uprave i primilo na uvid dokumentaciju iz tri podneska tužitelja (18.10.2023., 16.11.2023. i 14.12.2023.), međutim, Upravno tijelo da je propustilo sukladno temeljnom načelu traženja materijalne istine pokušati utvrditi ključne činjenice potrebne za odlučivanje o predmetnoj upravnoj stvari - postoji li građevinska dozvola ili drugi akt za gradnju kampa od ranije (ranije od 31.12.1984. godine) ili je kamp sagrađen prije 15. veljače 1968. Prvostupanjsko tijelo da se oslonilo se u odlučivanju isključivo na podatke dobivene od Državne geodetske uprave u pogledu evidencije u katastarskim operatima za k. č. [katastarska čestica] uopće ne istražujući stanje i namjenu čestica: k. č. br: [katastarska čestica], dio 4405, 4401/27, 4401/26, 4401/25, 4401/24, dio 4401/23, 4401/22, 4401/21, 4401/20, 4401/19, 4401/18, 4401/17, 4401/16, dio 4401/15, dio 4401/14, 4401/13, 4401/12, dio 4401/28, dio 4401/29, 4401/30, 4397/4, 4397/3, 4397/2, 4397/1, 4397/5, 4390/11, 4390/12, 4390/13, 4390/15, 4396/1, 4396/2, dio 4394/2, dio 4394/1, 4394/3, 4394/4, 4394/5, 4390/1, 4396/3, 4396/4, 4396/6, 4396/7, 4396/8, 4396/9, 4396/10, 4396/11, 4396/12, 4396/13, 4396/14, 4387/5, 4387/4, 4386/1, 4386/2, 4386/3, dio 4384/3, dio 4399/4, 4400/3, 4400/2, 4400/3A, 4398, dio 4399/2, dio 4399/3, 4411/1, 4411/2, 4410/01, 4410/2, 4410/2, dio 10351 i dio 10332 k. o. [katastarska općina], čijim spajanjem je nastala današnja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa]. S druge strane, izvedeni zaključak – da se radi o prenamjeni poljoprivrednog zemljišta – je u izravnoj suprotnosti s dokazima koji su dostavljeni i od strane tužitelja. Time su sama rješenja upravnih tijela nejasna, jer da su proturječna s ispravama izdanima od državnih tijela (dokazima). Drugostupanjsko tijelo, umjesto da uoči nepostupanje prvostupanjskog tijela po uputi i ponovno poništi rješenje, nekritički prihvaća utvrđenja prvostupanjskog tijela, time izravno kršeći i svoje vlastito pravno shvaćanje izraženo u Rješenju od 12.06.2023., u kojem je samo utvrdilo da je prenamjena izvršena već pravomoćnom građevinskom dozvolom iz 1982. godine za objekte koji čine autokamp. Dakle, obje instance da su propustile pokušati utvrditi pravo stanje stvari ostvarene prethodne izgrađenosti kampa i stvarne naravi zemljišta, iako je tužitelj sve te činjenice potkrijepio javnim ispravama koje uživaju dokaznu snagu. Prvostupanjsko tijelo se ograničilo na formalni katastarski podatak o kulturi „pašnjak“, ignorirajući sve javne isprave koje dokazuju stvarno stanje zemljišta kao sastavnog dijela izgrađenog autokampa od 1982. godine. Drugostupanjsko tijelo je, umjesto da to ispravi, nekritički prihvatilo takav pristup, čime je i samo povrijedilo načelo utvrđivanja materijalne istine. Tužitelj da je u podnesku od 16. studenoga 2023. i u žalbi izričito istaknuo prigovor zastare određivanja naknade za promjenu namjene, budući da je do promjene namjene došlo već izgradnjom kampa kao jedinstvene građevine temeljem pravomoćne građevinske dozvole iz 1982., odnosno da je naknada za prenamjenu istih čestica u obuhvatu kampa već jednom utvrđena i plaćena rješenjem od 23.02.1990. Prvostupanjsko tijelo propustilo da je odlučiti o istaknutom prigovoru zastare, a drugostupanjsko tijelo je navode tužitelja o zastari u potpunosti zanemarilo i nije svoj sud o njemu uopće obrazložilo u Drugostupanjskom rješenju. Autokamp da je izgrađen prije 1982. na česticama iz kojih je nastala današnja čestica k. č. br. [katastarska čestica], a u katastarskom planu vidljivo je da je sanitarni čvor postojao i od ranije. Današnja predmetna čestica da je nastala spajanjem 86 prijašnjih prvotnih čestica k. o. [katastarska općina], među kojima i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 6763 m², na kojoj da je upravo i izgrađen predmetni sanitarni čvor povodom čije gradnje se vodio predmetni postupak. Sve prvotne čestice da su se nalazile u obuhvatu već postojećeg autokampa [adresa], a na tim su česticama kroz dugi niz godina izgrađeni različiti objekti autokampa. Važno je istaknuti da današnja k. č. br. [katastarska čestica] nema povećanu površinu u odnosu na ranije čestice od kojih je nastala – njezina površina odgovara ukupnoj površini svih prijašnjih spojenih čestica. Iz kopije katastarskog plana, preklop stare i nove izmjere Geodetskog zavoda Rijeka d. o. o. od 28.08.2023. da je vidljiv sanitarni objekt na sadašnjoj čestici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], a koja da je čestica nastala između ostalih i od prijašnje čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 6763 m². Autokamp na predmetnoj čestici ne samo da je izgrađen prije 24.07.1991., odnosno prije stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 34/91), već da je izgrađen i prije 1982. godine, što proizlazi iz izdane građevinske dozvole za sanitarne čvorove, grill centar i prodavaonicu unutar postojećeg autokampa. Navedeno nedvojbeno da proizlazi iz dokaza koja je nabrojao u tužbi, koja dokumentacija da nedvojbeno potvrđuje da je autokamp [adresa] na predmetnoj lokaciji postojao i bio u upotrebi znatno prije 24.07.1991. godine (datuma stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu), te da je predmetno zemljište još 1985. godine kvalificirano kao građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, pa se ne može smatrati poljoprivrednim u smislu članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Sanitarni objekt već da je evidentiran u katastru 2020. Iz Uvjerenja o vremenu evidentiranja građenja za k. č. br. [katastarska čestica] Državne geodetske uprave, KLASA: 938- 08/23-02/241 od 22.09.2023. da je razvidno da je tražena građevina (dvorišna zgrada – sanitarni objekt) evidentirana na k. č. br. [katastarska čestica] geodetskim projektom RN 29 iz 2017. godine, tlocrtne površine 456 m². Iz rješenja Državne geodetske uprave, KLASA: UP/I-932-07/20-02/651 od 26.10.2020. da proizlazi da je u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] već 26.10.2020. promijenjeno stanje k. čestice [katastarska čestica] na temelju izvršne uporabne dozvole KLASA: UP/I-361-05/20-01/64 od 06.10.2020. godine, te da je evidentirana dvorišna zgrada (sanitarni objekt) površine 456 m² na adresi „AUTOKAMP NJIVICE“. Slijedom navedenoga, u trenutku donošenja pobijanog prvostupanjskog rješenja 29.03.2024., dvorišna zgrada (sanitarni objekt) od 456 m² već da je bila evidentirana u katastarskom operatu temeljem izvršne uporabne dozvole od 06.10.2020., a dio čestice opisan kao „pašnjak“ površine 99.756 m², na kojem predmetni sanitarni objekt fizički nije izgrađen, da je ostao upravo u toj površini od 99.756 m², bez ikakve promjene namjene. Dakle, izgradnjom sanitarnog objekta samo da je povećana izgrađenost predmetne čestice. Za preostalu površinu od 99.756 m² za koju se navodi namjena pašnjak, iako se ne radi o pašnjaku već o kampu još od osamdesetih godina prošlog stoljeća da uopće nije došlo ni do kakve promjene namjene. Stoga nema pravne osnove da se određuje naknada za prenamjenu za površinu od 99.756 m² pašnjaka. Sukladno članku 23. stavku 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jednokratna naknada za promjenu namjene plaća se prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju. U konkretnom slučaju, građevinska dozvola KLASA: UP/I-361-03/18-06/423, URBROJ: 2170/1-0304/3-19-3 od 21. lipnja 2019. da je izdana za građenje sanitarnog čvora bruto površine 435,63 m², a prvostupanjsko tijelo u obračun visine jednokratne naknade uzima površinu od 100.304 m², iako građevinska čestica u smislu predmetnog zakona uopće nije formirana. Stoga da nema pravne osnove da se obračunava naknada za prenamjenu za površinu od 100.304 m², jer se ne radi o površini građevinske čestice utvrđene građevinskom dozvolom. Primjenom odredbe članka 23. stavka 1. Zakona ex lege da nije moglo doći do utvrđivanja naknade za prenamjenu za površinu koja nije utvrđena kao površina građevinske čestice. Prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo da su pogrešno primijenilo odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu na konkretnu situaciju mehanički primjenjujući odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu ne uzimajući u obzir smisao i cilj koji se želi postići odredbama navedenog zakona. Birokratski da je primijenjena odredba članka 23. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i određena izrazito visoka naknada u iznosu od 293.876,28 EUR zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta ukupne površine 100.304 m² samo zbog povećanja izgrađenosti katastarske čestice (evidentirana je dvorišna zgrada sa 456 m²) na kojoj već postoji autokamp (već i od prije 1982. godine) i koja nikad nije korištena u svrhu poljoprivredne namjene, samo zato što je predmetna čestica u katastru formalno prilikom obnove zemljišne knjige opisana kao „pašnjak“, iako doista nikad nije predstavljala pašnjak. Naime, u pogledu predmetne čestice da nisu ispunjene materijalne pretpostavke iz čl. 3. st. 1. Zakona da bi se radilo o poljoprivrednom zemljištu, i to iz sljedećih razloga: predmetna čestica nije privedena poljoprivrednoj namjeni – cjelokupno područje autokampa [adresa] prema Prostornom planu uređenja Općine Omišalj (Službene novine PGŽ broj 52/07, 33/09, 14/10, 37/11-ispravak, 19/13, 43/14pročišćeni tekst, 17/15 i 9/17) predstavlja građevinsko područje ugostiteljsko- turističke namjene (T3-2 Kamp Njivice). U skladu s člankom 95. Odluke o donošenju Prostornog plana uređenja Općine Omišalj, područje T3-2 Kamp [adresa] obuhvaća površinu postojećeg autokampa [adresa]; predmetna čestica niti prostorno-planski da nije predviđena kao poljoprivredno zemljište – jer Prostorni plan Općine Omišalj isključivo predviđa ugostiteljsko-turističku namjenu na toj lokaciji; predmetna čestica da je izgrađeno građevinsko zemljište i sastavni dio građevine autokampa – autokamp da je već izgrađen i prije 1982. godine, a cijelo područje autokampa služi kao izgrađena građevina ugostiteljsko-turističke namjene. Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 50/2020, dalje: ZNGZ), koji je stupio na snagu u svibnju 2020., odredbom članka 2. izričito propisuje da se pod „turističkim zemljištem“ smatra neprocijenjeno građevinsko zemljište na kojemu je bio ili je izgrađen hotel, turističko naselje i/ili kamp i koje s tom građevinom čini funkcionalnu cjelinu. Iz mišljenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, KLASA: 350-01/12-02/357 od 04. lipnja 2012., da proizlazi: „Autokamp je građevina“ „Odredbom članka 2. točke 36. Zakona o prostornom uređenju i gradnji propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, svrhovito izveden od građevnih proizvoda sa zajedničkim instalacijama i opremom, ili sklop s ugrađenim postrojenjem, odnosno opremom kao tehničko- tehnološka cjelina ili samostalna postrojenja povezana s tlom, te s tlom povezan sklop koji nije nastao građenjem, ako se njime mijenja način korištenja prostora. Imajući u vidu navedenu odredbu tog Zakona, mišljenja smo da autokamp u prostorno-planskom i u tehničko-tehnološkom smislu predstavlja jedinstvenu cjelinu, odnosno jedinstvenu građevinu koja se planira i gradi na jednoj građevnoj čestici.“. Iz mišljenja KLASA: 350- 01/11-02/47 od 26. siječnja 2011. da proizlazi: „Izgrađena čestica izvan građevinskog područja nije poljoprivredno zemljište“ „predmetna čestica na navedeni dan nije bila poljoprivredno zemljište već izgrađeno građevinsko zemljište, bez obzira na činjenicu je li se nalazila unutar ili izvan građevinskog područja, ako je za građenje na njoj, kako navodite, izdana građevinska dozvola te ako je na temelju te dozvole do navedenog dana izgrađena građevina.“ Prema tome, predmetno zemljište da ne predstavlja poljoprivredno zemljište u smislu Zakona, već izgrađeno građevinsko zemljište ugostiteljsko-turističke namjene. Sama naknada za promjenu namjene je propisana zbog toga što Republika Hrvatska poljoprivredno zemljište smatra dobrom od interesa za Republiku Hrvatsku. Međutim, sama Republika Hrvatska je u ZNGZ-u propisala da turističko zemljište na kojem je izgrađen kamp ne smatra poljoprivrednim zemljištem i za tu svrhu dobrom od interesa za Republiku Hrvatsku. Nadalje, smisao određivanja naknade leži u tome da se naknadi vrijednost onog zemljišta koje se stvarno koristi za poljoprivrednu namjenu ili barem realno može biti privedeno poljoprivrednoj namjeni. Katastarska čestica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dio je autokampa [adresa], a koji prema mišljenju Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja (sada Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, dalje: Ministarstvo), detaljnije objašnjeno u sljedećoj točki B), u prostornoplanskom i u tehničko-tehnološkom smislu predstavlja jedinstvenu cjelinu, odnosno jedinstvenu građevinu koja se planira i gradi na jednoj građevnoj čestici. Dakle, građenjem sanitarnog čvora nije promijenjena namjena zemljišta, nego je samo povećana izrađenost zemljišta za 456 m² u svrhu već postojećeg stvarnog korištenja (namjene) zemljišta. Isto da proizlazi i iz pravnih shvaćanja izraženih u navedenim mišljenjima Ministarstva. Tako se izraženi pravni stav u Mišljenju od 04.06.2012. odnosi na sve kampove izgrađene prije 1990. godine, koje je društveno poduzeće izgradilo i koristilo kao kamp u vremenu do donošenja rješenja o pretvorbi društvenog poduzeća. Tužitelj je pred nadležnim tijelima nedvojbeno dokazao prethodnu izgrađenost autokampa [adresa] kroz niz javnih isprava (građevinska dozvola iz 1982., dozvola za uporabu iz 1984., Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta iz 1985.). Temeljem navedenih mišljenja, izgradnjom objekata koji su u funkciji kampa (recepcije, sanitarnog čvora i dr.) te međusobnog odnosa izgrađenih objekata i zemljišta koje služi za obavljanje djelatnosti kampa, zemljište u kampu u pravnom smislu ne predstavlja poljoprivredno zemljište, već je sastavni dio jedinstvene građevine kampa. Nekretnine unutar kampa da nisu u pravnom smislu neizgrađeno građevinsko zemljište, već izgrađeno građevinsko zemljište koje služi za redovitu uporabu građevine kampa. Slijedom toga, izgradnjom novog sanitarnog čvora na već izgrađenom zemljištu koje predstavlja autokamp nije došlo do promjene namjene kulture, jer se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu, a ne pašnjaku, neovisno o činjenici da to nije bilo usklađeno u zemljišnoj knjizi i katastru. U primjeni svakog zakona i njegovih odredbi mora se uzeti u konkretno činjenično stan je na koje pravo treba primijeniti. Neustavno da je formalistički tumačiti pravo isključivo u korist države (tj. proračuna jedinice lokalne samouprave), pri tome u postupnosti zanemarujući legitimna očekivanja tuženika s obzirom na višedesetljetno postojanje autokampa (u tehničko-tehnološkom smislu jedinstvene cjeline, odnosno jedinstvene građevine koja se planira i gradi na jednoj građevnoj čestici), za čije popratne infrastrukturne objekte postoje građevinske dozvole još iz 1984. godine, i koji autokamp sama država ne smatra poljoprivrednim zemljištem od interesa za Republiku Hrvatsku (sukladno ZNGZ-u). Apsurdno da bi bilo nametati tužitelju obvezu plaćanja visoke naknade zbog izgradnje sanitarnog čvora 435,63 m² za promjenu namjene čestice površine 100.304 m² koja je u 96803/101933 suvlasničkog dijela u vlasništvu Republike Hrvatske. Posebice zbog toga što se zapravo radi samo o dodatnoj izgrađenosti čestice zbog sanitarnog čvora, da je samo u tu svrhu građevinska dozvola izdana, a ne u svrhu građenja nekog novog građevinskog mega - projekta, da se namjena predmetne čestice (ili barem preostalog dijela od 99756 m²) uopće nije promijenila.

Kao što je dokazano u poglavlju IV.B) ove tužbe, naknada za promjenu namjene zemljišta u obuhvatu autokampa [adresa] već da je jednom utvrđena i plaćena Rješenjem Općine Krk, Općinskog komiteta za privredu i društvene djelatnosti, Klasa: UP/I320 - 02/90-01/30 od 23.02.1990. i predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svojim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja.

5. U sporu je održana rasprava 24. kolovoza 2026. u prisutnosti zamjenica opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenika tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, i svih dokaznih prijedloga iz tužbe te predlaže da sud provede predložene dokaze. Posebno ističe da iz dokumentacije u upravnom spisu osobito građevinske dozvole iz 1982. i uporabne dozvole iz 1984. jasno proizlazi da je autokamp postojao i prije 1982. Navedeno da treba sagledati zajedno s pravnim shvaćanjima izraženim u mišljenjima Ministarstva graditeljstva koja se nalaze u spisu, prema kojima auto kamp predstavlja jedinstvenu funkcionalnu cjelinu odnosno građevinu, a zemljište unutar izgrađenog kampa ne predstavlja izgrađeno zemljište. Upravna tijela navedene isprave da nisu stvarno ocijenila, već da su se zadržala isključivo formalnom katastarskom podatku da je zemljište evidentirano kao pašnjak i stoga predlažem da sud izvrši uvid u cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u pravnom spisu i ocijeni je u njezinoj međusobnoj povezanosti pri čemu osobito ukazu jem na prethodno navedene isprave kao i na rješenje iz 1990. kojim je naknada za promjenu namijene zemljišta u obuhvatu autokampa već bila određena, te da nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze po tužitelju, ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Odredbom članka 23. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 39/13, 48/15, 98/19, dalje: Zakon), propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: naknada) plaća se prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

10. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona, propisano je da se poljoprivrednim zemljištem, u smislu ovoga Zakona, smatraju poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

11. Odredbom članka 18. stavak 1. Zakona, propisano je da se promjena namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe provodi u skladu s dokumentima prostornog uređenja i drugim propisima.

12. Odredbom članka 24. stavak 3. Zakona, propisano je da se za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje se u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.

13. Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona, propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležno upravno tijelo na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.

14. Odredbom članka 98. stavak 13. Zakona, propisano je da do uspostave sustava eNekretnine u svrhu dobivanja podataka iz članka 25. stavka 1. i članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Minis tarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave.

15. Iz podataka spisa proizlazi da je osporeno prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem tuženika , KLASA: UP/II-320-02/21- 21/132, URBROJ: 525-06/195-23-3 od 12. lipnja 2023. prethodno rješenje bilo poništeno zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tom je odlukom prvostupanjskom tijelu naloženo da upotpuni povijest promjena predmetne katastarske čestice te utvrdi kada je na predmetnom zemljištu evident iran autokamp, na temelju kojeg akta, kakvo je bilo stanje kulture zemljišta zaključno s 31. prosinca 1984., odnosno postoji li akt za gradnju autokampa iz razdoblja prije toga ili je autokamp izgrađen prije 15. veljače 1968.

16. Tijekom ponovljenog postupka tužitelj je dostavio opsežnu dokumentaciju, uključujući građevinsku dozvolu iz 1982., uporabnu dozvolu iz 1984., povijest promjena katastarskih čestica, geodetsku dokumentaciju, ugovor o korištenju građevinskog zemljišta iz 1985., rješenje iz 1990. o određivanju naknade za promjenu namjene za dio zemljišta u obuhvatu autokampa te druga javnopravna akta kojima je nastojao dokazati da je autokamp postojao i bio u funkciji znatno prije izdavanja građevinske dozvole iz 2019.

17. Međutim, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da upravna tijela navedene dokaze nisu ocijenila na način koji omogućuje sudsku kontrolu zakonitosti odluke.

18. Naime, tuženik svoju odluku temelji prvenstveno na činjenici da tužitelj nije dostavio građevinsku dozvolu za izgradnju samog autokampa niti dokaz da je autokamp izgrađen prije 15. veljače 1968.. Istodobno, iz samog obrazloženja proizlazi da je dostavljena građevinska dozvola iz 1982. kojom se odobrava izgradnja dvaju sanitarnih čvorova, grill centra i adaptacija prodavaonice u postojećem autokampu [adresa]. Upravna tijela nisu obrazložila zbog čega iz navedene javne isprave ne proizlazi barem činjenica da je autokamp postojao u vrijeme izdavanja te dozvole niti su provela daljnje dokazne radnje radi utvrđivanja vremena njegova nastanka, iako je upravo to bilo naloženo prethodnim poništavajućim rješenjem tuženika.

19. Nadalje, osporena odluka polazi od zaključka da činjenica što je današnja katastarska čestica nastala geodetskim projektom iz 2017. isključuje mogućnost da je na tom zemljištu prethodno postojao autokamp. Takav zaključak, prema ocjeni Suda, nije dostatno obrazložen jer okolnost da je sadašnja katastarska čestica nastala spajanjem većeg broja ranijih čestica sama po sebi ne odgovara na pitanje kakva je bila stvarna namjena zemljišta prije provedbe geodetskog projekta. Upravna tijela nisu ocijenila dokumentaciju koja se odnosi na pravne prednike današnje čestice niti su obrazložila zašto je smatraju neodlučnom.

20. Sud također nalazi osnovanim prigovor tužitelja da upravna tijela nisu dala razloge u odnosu na njegove navode da je za dio zemljišta u obuhvatu autokampa već bilo doneseno rješenje o određivanju jednokratne naknade 1990. Neovisno o tome hoće li se u ponovnom postupku utvrditi da se radi o istoj ili različitoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, upravna tijela bila su dužna dati jasne razloge zbog kojih navedenu ispravu smatraju ili ne smatraju odlučnom za rješavanje predmetne upravne stvari.

21. Što se tiče prigovora tužitelja u vezi zastare prava na utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište, prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi, koju je potvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U- III-5034/19 od 16. lipnja 2021., Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ne postoji propisana zabrana za donošenje navedenog rješenja po proteku roka od 30 dana odnosno ne radi se o prekluzivnom roku već o instruktivnom roku pa protekom tog roka ne prestaje pravo i obveza prvostupanjskog tijela donijeti rješenje o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta. Navedeno proizlazi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1867/2024-2 od 11. ožujka 2024.

22. Stoga Sud ocjenjuje da u upravnom postupku nije u potpunosti utvrđeno činjenično stanje te da obrazloženje osporenog rješenja ne sadrži dostatne razloge koji bi omogućili ispitivanje njegove zakonitosti. Time su ostvarene pretpostavke za poništenje osporenog rješenja.

23. U ponovnom postupku upravna tijela dužna su, vodeći računa o pravnom shvaćanju izraženom u ovoj presudi, potpuno utvrditi vrijeme nastanka autokampa i pravni status zemljišta u vrijeme na koje se odnosi spor, ocijeniti sve isprave koje je tužitelj dostavio, osobito građevinsku dozvolu iz 1982., uporabnu dozvolu iz 1984., ugovor iz 1985. i rješenje iz 1990., te dati jasne i potpune razloge o svim odlučnim prigovorima tužitelja, uključujući navode o ranije određenoj naknadi, te opsegu zemljišta za koje eventualno postoji obveza plaćanja jednokratne naknade.

24. Slijedom svega navedenoga, to je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporavano tuženikovo i prvostupanjsko rješenje, te je predmet radi upotpunjavanja postupka vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

25. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je, imajući u vidu prethodno navedeno, prvostupanjsko tijelo je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a dužno u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti novu odluku pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedbi ovog Suda iznesenih u ovoj presudi.

26 .Tužitelju je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46) i za pristup na ročište u iznosu od 1.250,00 eura (uključujući PDV), što ukupno iznosi 2.500,00 eura. Tužitelj je odbijen za naknadu troškova sudskih pristojbi obzirom da istu nisu niti plaćene.

27. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23, dalje ZSP).

U Rijeci 31. kolovoza 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točke II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja iz Uskoković & partneri d. o. o. odvjetničkog društva, sa sjedištem u [adresa],

- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Upravi za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78