Pr-3/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu toga suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: IT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ringo Špaleta, odvjetnik u Drnišu protiv tuženika: Vodovod i odvodnja d.o.o.Šibenik, Ulica kralja Zvonimira 50, OIB: 26251326399, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o prestanku ugovora o radu, vraćanja na posao i isplate plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 19.svibnja 2026.godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, a objavljene dana 2.rujna 2026.

r i j e š i o  j e

1. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 56.037,50 eura sve u roku od 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ovog rješenja presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj IT (dalje: tužitelj) je dana 22.siječnja 2019.godine podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o prestanku ugovora o radu, vraćanja na posao i isplate plaće protiv tuženika Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399 (dalje: tuženika).

1.1.U tužbi se navodi da je predmet ovog postupka utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti odluke tuženika broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine kojim je tužitelju prestao Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj: 4-4197/2018 od dana 2. svibnja 2018. godine, za radno mjesto VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora, zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, utvrđenje da je tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu koji je postojao od dana 2. kolovoza 2017.g. i bez da je sklopljen u pisanom obliku, na poslovima i zadacima – radnom mjestu odgovarajućem stručnoj spremi, radnim sposobnostima i stručnim zanimanjima – VSS pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora,sa pravom na plaću u mjesečnom iznosu u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnja d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za dodatak na radni staž (sve sukladno određenom u Ugovoru o radu, pravima i obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015.g.), pa se nalaže tuženiku tužitelja vratiti na posao sa svim pravima koja ga pripadaju.

1.2.Podneskom od dana 1.ožujka 2021.godine tužitelj navodi se radi o tužbi na utvrđenje iz radnog odnosa, predmet spora da je utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa, tužbeni zahtjev da se ne odnosi na novčanu svotu već pripadanje prava, međutim, jer je protekao rok - dan 21. prosinca 2020. godine, a budući da su tvrdnje tužitelja da ne postoji zakonski temelj za prestanak ugovora o radu i radnog odnosa, te da tužitelj kao osnovno traži utvrđenje da rješenje tuženika Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine; kojom se određuje da tužitelju prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme, zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, nije zakonito i dopušteno, te da temeljem tog nezakonitog i nedopuštenog rješenje tuženika, broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine, ne prestaje radni odnos tužitelja sa tuženikom sa danom 31. prosinca 2018. godine, već je tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom do dana 21. prosinca 2020. godine jer iz radnog odnosa proizlaze i sva prava i obveze radnika i poslodavca, to tužitelj kako bi se izbjegle sve dvojbe oko tužbe i tužbenog zahtjeva,uređuje tužbu i precizira zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari (res iudicata) navodeći kako je pred ovim sudom u parnici pod poslovnim brojem Pr- 58/2018 tužitelj odbijen sa sadržajno identičnim tužbenim zahtjevom, da je navedena odluka potvrđena od strane Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: GžR-171/2019,kojom da je drugostupanjski sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku odluku, pa da je pravomoćnom odlukom tužitelj odbijen u odnosu na istaknuti zahtjev koji da je u svom sadržaju identičan tužbenom zahtjevu istaknutom od istog tužitelja u ovoj pravnoj stvari,te ističe da nije moguće dva puta suditi o istom. Nadalje, tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva navodeći da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te da se opisano postupanje tužitelja može jedino i isključivo tumačiti kao preinaka tužbenog zahtjev kojoj se protivi.

3. Odlučujući povodom istaknutih prigovora tuženika o pravomoćno presuđenoj stvari i preinaci tužbe sud je donio rješenje pod posl.br. Pr-23/2019 od dana 22. srpnja 2022.godine. kojim je odbio istaknuti prigovor o pravomoćno presuđenoj stvari te dopustio preinaku tužbe.

3.1.Povodom izjavljene žalbe, Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud donio je rješenje pod posl.br. Gž R- 1179/2021-2 od dana 9. studenog 2021.g. kojim je ukinuo prvostupanjsko rješenje od dana 22.srpnja 2022.godine i predmet vratio ovom sudu na ponovan postupak.

4.Odredbom čl. 333. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025., dalje ZPP) propisuje je da prvostupanjski sud tijekom postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

5. Tužitelj je u ovom postupku uredio tužbeni zahtjev podneskom od dana 1.ožujka 2021.godine, dakle, nakon donošenja drugostupanjske odluke u predmetu poslovnog broja Pr- 58/2018.

5.1. Tuženik se protivi ovako uređenom tužbenom zahtjevu navodeći kako se radi o preinaci istog.

5.2. Pregledom preinačenog tužbenog zahtjeva sud je utvrdio kako ovako istaknuti tužbeni zahtjev ne predstavlja zahtjev tužitelja iz postupka za zaštitu prava tužitelja kao radnika u postupku pred poslodavcem, a na što ukazuje odredba čl. 133. Zakona o radu . Dakle, sudska zaštita se može tražiti samo za ono pravo koje se prethodno pokušalo zaštititi kod poslodavca, iz kojeg razloga sud ne dopušta preinaku tužbe kako je istu preinačio tužitelj jer se opisanim načinom mijenja istovjetnost tužbenog zahtjeva i dopuštanjem takve preinake (unatoč protivljenju tuženika) predstavljalo bi kršenje odredaba čl. 133. ZR. Tužitelj nije isticao zahtjeve za zaštitu prava prilikom sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme od 5.svibnja 2018. do 31.prosinca 2018.godine niti je na bilo koji način tražio zaštitu prava iz radnog odnosa glede tog ugovora. Tužitelj se u prvotno istaknutom tužbenom zahtjevu poziva na ugovor o radu koji nije sklopljen u pisanoj formi od dana 2.kolovoza 2017. godine, za koje je pravomoćno utvrđeno da taj ugovor nije sklopljen i da ne postoji) dok se sada u novo istaknutom zahtjevu poziva na Ugovor o radu od dana 21.prosinca 2015.godine.

6.Sud je izvršio uvid u predmet ovog suda poslovnog broja Pr-58/2018 i utvrdio slijedeće:

- da je presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Pr-58/2018 od 5.ožujka 2019.godine potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku kao drugostupanjskog suda od dana 2.travnja 2020.godine;

- da postoji subjektivni identitet stranaka i to štoviše iste se nalaze u istim ulogama,

- da je tužbeni zahtjev tužitelja koji je pravomoćno odbijen u postupku vođenim pod poslovnim brojem Pr-58/2018 glasio:

"1. Utvrđuje se da Ugovorom o radu na određeno vrijeme broj 4-4197/2018 od 2. svibnja 2018.g., sklopljenom između tuženika-poslodavca- tuženika VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, i tužitelja- radnika- IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nisu poštovana stečena prava i obveze utvrđene između stranaka dana 2. kolovoza 2017.g. postojećim Ugovorom o radu i bez da je sklopljen u pisanom obliku, između tužitelja, kao radnika i tuženika, kao poslodavca, koji je uređivao odnos stranaka tako da su prenesena i ispunjena prava i obveze prema onom što su stranke ugovorile da tužitelju kao radniku pripada, a tuženik kao poslodavac poštovati i ispunjavati temeljem određena iz Ugovora o radu, pravima i obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015.g., koja se odnose na trajanje novog ugovora o radu i o plaći radnika–tužitelja, pa se mijenja taj Ugovor o radu na određeno vrijeme broj 4-4197/2018 od 2. svibnja 2018.g., tako što se mijenjaju odredbe čl. 2.st.1. tog Ugovora, tako da glasi da se Ugovor sklapa na određeno vrijeme počevši od 5. svibnja 2018.g. do 21. prosinca 2020.g., te članak 5. st.1. tog Ugovora tako da glasi da radnik ima pravo na plaću u visini od 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnja d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu staža.

2. Utvrđuje se da je tužitelj kroz razdoblje od 2. kolovoza 2017.g. do 4. svibnja 2018.g zakonito i sukladno od dana 2. kolovoza 2017.g. postojećem ugovoru o radu, i bez da je sklopljen u pisanom obliku, između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, koji je uređivao odnos stranaka, tako da su prenesena i ispunjavana prava i obveze prema onom što su stranke ugovorile u Ugovoru o radu, pravima i obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015.g. primao plaće u mjesečnim iznosima u visini od 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarena u prethodna tri mjeseca uvećano za dodatak na radni staž, a dužan je tuženik počevši od 5. svibnja 2018.g. do 21. prosinca 2020.g. tužitelju isplaćivati mjesečne plaće u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarena u prethodna tri mjeseca uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža u bruto iznosima, dakle, prema današnjem obračunu dužan je tuženik isplaćivati tužitelju za to razdoblje od 5. svibnja 2018.g. do 21. prosinca 2020.g. mjesečnu plaću u iznosu od 24.400,00 kn neto odnosno, odgovarajući bruto iznos, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se tužbeni zahtjev eventualne kumulacije tužitelja, koji glasi.

"1. Dužan je tuženik VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, za razdoblje trajanja radnog odnosa temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme broj 4-4197/2018 od 2. svibnja 2018.g., dakle za razdoblje od 5. svibnja 2018.g. do 21. prosinca 2020.g. tužitelju IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplaćivati mjesečne plaće u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarena u prethodna tri mjeseca uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dakle, mjesečnu plaću u iznosu od 24.400,00 kn neto odnosno odgovarajući bruto iznos, svakog mjeseca do 15-tog u mjesecu, pa je tuženik dužan tužitleju isplatiti iznos od 8.700,00 kn neto odgovarajući bruto iznos, mjesečno na ime neisplaćene razlike između plaćenog mjesečnog iznosa od 15.700,00 kn neto do pripadajućeg iznosa od 24.400,00 kn neto mjesečno, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

- da je predmet ovog postupka pod poslovnim brojem Pr-3/2026 slijedeći:

„Utvrđuje se da je rješenje tuženika Vodovoda i odvodnje d.o.o. [adresa], broj: 4 -10874/18 od 24. prosinca 2018. godine, kojom se određuje da tužitelju - radniku IT prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj: 4-4197/2018 od dana 2. svibnja2018. godine, za radno mjesto VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora, zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, uz ostala posljedična određenja nije zakonit i dopušten, slijedom čega ne prestaje radni odnos tužitelja GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa tuženikom Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, sa danom 31. prosinca 2018. godine, već je tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu koji je postojao od dana 2. kolovoza 2017.g. i bez da je sklopljen u pisanom obliku, na poslovima i zadacima – radnom mjestu odgovarajućem stručnoj spremi, radnim sposobnostima i stručnim zanimanjima – VSS pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora, sa pravom na plaću u mjesečnom iznosu u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnja d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za dodatak na radni staž (sve sukladno određenom u Ugovoru o radu, pravima i obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015.g.), pa se naređuje tuženiku tužitelja vratiti na posao sa svim pravima koja ga pripadaju, na poslove i zadatke – radno mjesto VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora, i nadalje od 1. siječnja 2019.g.isplaćivati plaću u mjesečnom iznosu u visini 3, neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnje d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za dodatak za radni staž u bruto iznosu svakog mjeseca najkasnije do 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog mjesečnog dospijeća do konačne isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, te da je dužan tuženik naknaditi tužitelju sav parnični trošak u roku od osam dana“;

- da je činjenična osnova identična (odluka VSRH, Rev-479/99 od 3. 1. 2002. godine) pa se tako već u postupku poslovnog broja P3-58/2018 pravomoćno utvrdilo da je Nadzorni odbor tuženika dana 20. travnja 2018. godine donio Odluku o raskidu Ugovora o radu, pravima i obvezama i plaći direktora (ovdje tužitelja) koji je sklopljen dana 20. prosinca 2015. godine za obavljanje poslova direktora društva s danom 04. svibnja 2018. godine, ponudio tužitelju sklapanje Ugovora o radu na određeno vrijeme broj 4 -4197/2018 počevši od 05. svibnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine za obavljanje poslova i zadataka radnog mjesta pomoćnika direktora za tehničke poslove, mjesto rada ured direktora sa pravom na plaću u visini 2.25 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarene u prethodna tri mjeseca plus 0,5% na svaku navršenu godinu radnog staža, a koji ponuđeni Ugovor o radu na određeno vrijeme je tužitelj potpisao ; da tužitelj nije podnosio prigovore na odluke Nadzornog odbora tuženika niti je pred nadležnim trgovačkim sudom pokrenuo odgovarajuće postupke radi pobijanja navedenih odluka , da tužitelj nije bio u radnom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu od dan 02. kolovoza 2017. godine bez da je isti sklopljen u pisanom obliku te da je tužitelj u random odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 05. svibnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine.

6.1. Temeljem iznijetog ovaj sud je stajališta da je prigovor pravomoćno presuđene stvari osnovan budući da tužitelj u ovoj pravnoj stvari raspravlja o pravu tužitelja da bi isti kod tuženika trebao biti u radnom odnosu do dana 21. prosinca 2020. godine, sve temeljem Ugovora o radu od dana 20. prosinca 2015. godine, a da je već u ranijem pravomoćno dovršenom postupku pod poslovnim brojem Pr-58/2018 pravomoćno utvrđeno da je taj Ugovor raskinut te da tužitelj nije pred nadležnim sudom osporavao, odnosno da nije pokretao postupke radi pobijanja odluka Nadzornog odbora tuženika, već da je isti sa tuženikom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme koji su tužitelj i tuženik suglasnošću volja utvrdili da stupanjem na snagu tog Ugovora prestaju vrijediti odredbe svih ranijih ugovora i/ili sporazuma kojima je reguliran radni odnos Radnika kod Poslodavca, iz čega slijedi kako je tužbu podnesenu u ovom postupku valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

7. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tuženiku pripada pravo na naknadu parničnog troška i to za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika za svaku pojedinu radnju, kako slijedi:

- za sastav podnesaka od 8.siječnja 2021., 8.veljače 2021., 24.ožujka 2021., 7.travnja 2021., 31.ožujka 2022. i 4.lipnja 2024.,za svaku radnju po 2.840,00 eura uvećano za 25% PDV;

- za sastav žalbe od 30.srpnja 2021. u vrijednosti od 1.420,00 eura uvećano za 25 % PDV

-za sastav žalbe od 20.prosinca 2024. u vrijednosti od 3.550,00 eura uvećano za 25 % PDV

- za pristup na ročišta održana 19.veljače 2021., 7.svibnja 2021., 15.veljače 2022.godine, 6.travnja 2022., 3.rujna 2024., 24.listopada 2024., 11.studenog 2024. i 19.svibnja 2026. za svaku radnju po 2.840,00 eura

- za pristup na ročište objave presude odgođeno prije početka raspravljana 100,00 eura uvećano za 25 % PDV, sve sukladno Tbr. 7., 8., 9. i 10.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 , 142/12, 138/23).

7.1.Dakle, ukupan iznos parničnog troška koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku iznosi 56.037,50 eura.

7.2.Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u vrijednosti od 2.840,00 eura uvećano za PDV (ukupno:3.550,00 eura)obzirom da sud u parničnom postupku dosuđuje isključivo troškove koji su bili potrebni za vođenje parničnog postupka, što po stavu ovog suda i sudske prakse sastav odgovora na žalbu u kojem tuženik u suštini ponavlja sve već ranije iznijete tvrdnje, nije.

8. Temeljem svega iznijetog sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Šibenik, 2.rujna 2026.

Sutkinja

Martina Miočević Šušnjić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom drugostupanjskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA

Tužitelju po punomoćniku

Tuženiku po punomoćniku