Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Povrv-73/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sudcu Darku Barišiću, na temelju prijedloga više sudske savjetnice - specijaliste VN, u pravnoj stvari tužitelja Beming d.o.o. Bjelovar, OIB: 85887271562, Jurla Haulika 20A, zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Predragu Kraliku, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ferde Rusana 4, Bjelovar, protiv tuženika ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate tražbine, izvan ročišta, 02. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Višnje Tušek iz Križevaca, poslovni broj: Ovrv-14789/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1342/2025 od 15. siječnja 2026. godine u dijelu u kojem se tuženiku ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽN [adresa], nalaže da tužitelju BEMING d.o.o. za suvlasnike stambene zgrade [adresa], namiri tražbinu u iznosu od 944,46 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.11.2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi iz točke I. u dijelu kojim je naloženu tuženiku da tužitelju plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 217,48 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 444,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve ovo u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javne bilježnice Višnje Tušek iz Križevaca, poslovni broj: Ovrv-14789/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1342/2025 od 15. siječnja 2026. godine određena je ovrha općenito na imovini radi namirenja tražbine.

2. Protiv navedenog rješenja javne bilježnice u zakonskom roku prigovor je izjavio tuženik iz sadržaja kojeg proizlazi da u cijelosti osporava obvezu prema tužitelju kako po osnovi tako i po visini.

3. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-24/2026-2 od 16. veljače 2026. godine stavljeno je izvan snage naznačeno rješenje o ovrsi od 15. siječnja 2026. godine u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve radnje provedene tijekom postupka, dok je postupak nastavljen kao u prigovoru protiv platnog naloga. Tužitelj je pozvan da se u roku od 15 dana od dana primitka predmetnog rješenja očituje na navode iz prigovora iz rješenja o ovrsi te iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Tuženik je pozvan da se u roku od 15 dana od dana tužiteljevog podneska očituje na isti i iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Su-201/2026-2 od 08. travnja 2026. godine određen je Općinski sud u Virovitici kao drugi stvarno i mjesno nadležan sud za postupanje u predmetima Općinskog suda u Bjelovaru uključujući i ovosudni spis.

5. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], ŽN, dvorište, stambena zgrada, [adresa], stambena zgrada, [adresa], sa 1610 m2, 4.suvlasnički dio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), dvosoban stan u prizemlju, istočna strana koja se sastoji od dvije sobe, hodnika, kuhinje i wc-a, ukupne površine 75,00 m2, vlasništvo [adresa], ŽN [adresa] (strana 32-33), tlocrt zgrade (strana 34), Rješenje Grada Bjelovara, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i uređenje prostora URBROJ: 2103/01-06-07-2 od 23. veljače 2007. godine kojim je zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] određen pored kućnog broja 2 i kućni broj 2 A (strana 35), Izvješće o upravi nad stambenim objektima Grada Bjelovara URBROJ: 2103/01-05-98-RL od 20. siječnja 1998. godine kojim je određeno da suvlasnicima koji nisu izabrali upravitelja zgrade sukladno zakonu dobit će prinudnu upravu, popis zgrada koje su bile dužne odrediti upravitelja (strana 36-41), Potvrdu Područnog ureda za katastar Bjelovar URBROJ: 541-18/2-26-2 od 13. siječnja 2026. godine kojom se potvrđuje da je na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] određen kućni broj 2 (strana 42), grafički prikaz Područnog ureda za katastar Bjelovar od 13. siječnja 2026. godine (strana 43), Odluku o prijenosu ovlasti utuženja neplaćenih, a dospjelih potraživanja na ime sredstava za održavanje zajedničkih dijelova Grada Bjelovara, Gradskog poglavarstva URBROJ:

2103/01-03-98-1 od 31. kolovoza 1998. godine (strana 44-46), Presudu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-42/07-15 od 20. prosinca 2007. godine kojom je naloženo tuženiku da podmiri neplaćena potraživanja zajedničke pričuve (strana 47 - 50), Presudu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-203/01-39 od 14. ožujka 2001. godine kojom je presuđeno da je tuženik dužan platiti tužitelju iznos za nepodmirenu zajedničku pričuvu (strana 51-54), Odluku Grada [adresa], Gradskog poglavarstva o određivanju prinudnog upravitelja URBROJ: 2103/01 -03-97-1 od 22. prosinca 1997. godine (strana 55).

6. Svi dokazi cijenjeni su temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP-a).

7. Tuženik u svojem prigovoru odnosno podnesku od 01. travnja 2026. godine ističe da on nema nikakvih zajedničkih dijelova zgrade te da kao takav nije u obvezi plaćati pričuvu. Ističe da je svojim sredstvima odvojio svoj dio grade te o otme obavijestio tužitelja i da je priložio i projekt i troškovnik koji je sačinjen od ovlašten ih inžinjera, a tužitelj je rekao da će potpuno prestati naplaćivati pričuvu od tuženika. Tuženik nadalje ističe da je prikupio sve potrebne dozvole vezano za vodomjer, plinomjer, privremeno zauzimanje javne površine i drugo te da je angažirao i druge tvrtke da po njegovom nalogu zamjene krov na objektu, prozore, fasadu i ostalo. Nadalje, tuženik ističe da se njegov stambeni objekt nalazi na kućnom broju [adresa], a za sve navedeno tuženik može priložiti pisane dokaze. Tuženik ističe kako tužitelj nije pokrenuo niti napravio etažiranje, da nije nikada predložio kućni red, da nije utvrdio OIB zgrade, da nije dao prijedlog za nužne radove, da je tužitelj osigurao zgradu bez pitanja vlasnika te da tužitelj nije reagirao na ilegalne građevinske radove na proširenju objekta pojedinih suvlasnika, da je tužitelj bez suglasnosti suvlasnika pokrenuo radove na izgradnji nove kanalizacije u dvorištu objekta te tuženiku ispostavio račun za njegove radove, a tuženik je isti uredno podmirio. Tuženik je u svojem podnesku od 29. svibnja 2026. godine ponovno istaknuo kako je njegova kućna adresa [adresa] što se vidi iz preslike njegove osobne iskaznice. Nadalje, u dogovoru sa tužiteljem iz 2006. godine tuženik je svojim sredstvima odvojio svoj dio zgrade i o tome obavijestio tužitelja. Tuženik ponovno u podnesku ističe koje je radove poduzeo te ponovno ističe nezadovoljstvo sa tužiteljevim načinom rada koje se odnosi na kućni red, OIB zgrade i ostalo odnosno drugim riječima tuženik je veći dio navoda ponovio kao i u podnesku od 01. travnja 2026. godine.

8. Tužitelj je u svojem podnesku od 17. ožujka 2026. godine u cijelosti se protivio navodima tuženika ističući da je izvadak iz poslovnih knjiga kao i račun vjerodostojna isprava temeljem koje se može poreknuti ovršni postupak. Tužitelj je istaknuo kako je društvo BEMING d.o.o. upravitelj zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica]. Zgrada se nalazi pod upravom tužitelja temeljem Odluke Grada [adresa] od 22. prosinca 1997. godine kojom je tužitelj imenovan za prinudnog upravitelja stambenih zgrada na području Grada Bjelovara, a koju dužnost obavlja i danas. Tuženik je vlasnik stana 75 m2 u prizemlju stambene zgrade izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-4. Tužitelj svim suvlasnicima zgrade na mjesečnoj razini obračunava pričuvu, obzirom na kvadraturu njihovih stambenih ili poslovnih prostora. Sukladno čl. 4. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19., u daljnjem tekstu ZG) pod pojmom zgrade smatra se zatvorena i/ili natkrivena građevina namijenjena boravku ljudi, odnosno smještaju životinja, biljaka i stvari. Nekretnine se sukladno čl. 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19, u daljnjem tekstu ZZK) pojedinačno određuju podatcima o katastarskim česticama i katastarskoj općini. Tužitelj ističe kako je potpuno i relevantna okolnost na koju se tuženik poziva, a koja se očituje u tome da tuženik tvrdi da on živi na adresi [adresa] – jer upravo je sam tuženik za navedenu nekretninu u [adresa] na adresi ŽN [adresa], zatražio da mu se odobri kućni broj s 2 A zbog dva ulaza koje zgrada ima pa time niti ne može otkloniti svoju obvezu prema tužitelju jer između ostaloga, prema Potvrdi Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Bjelovar od 13. siječnja 2006. godine proizlazi kako je zgradi izgrađenoj na kč.br.

5034/1 određen kućni broj 2.

Nadalje, tužitelj ukazuje kako je sukladno čl. 384. u vezi s čl. 375., 377. i 378. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), suvlasnici stambenih zgrada bili su dužni zaključiti međuvlasnički ugovor i imenovati zajedničkog upravitelja, i to u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu navedenog zakona, koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine.

Odluka o imenovanju tužitelja prinudnim upraviteljem predstavlja upravni akt, koji je stekao svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti. Navedeni akt nikada nije stavljen izvan snage, odnosno isti i dalje obvezuje snagom pravomoćnosti i ovršnosti. Sukladno čl. 375. ZV-a suvlasnici mogu isključiti učinke naznačene odluke sklapanjem međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju s novim upraviteljem, međutim u konkretnom slučaju tako nešto nije učinjeno, to onda proizlazi kako je tužitelj ovlašteni upravitelj zgrade. Temeljem čl. 379. ZV-a, upravitelj je ovlašten za račun suvlasnika utuživati zajedničku pričuvu i voditi sudske postupke. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama od 28. lipnja 2006. godine, 10. listopada 2006. godine kao i 10. rujna 2004. godine potvrdio je stajalište da je upravitelj zgrade, bio imenovan ugovorom ili bio on prinudni upravitelj, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u svoje ime, a za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Kao upravitelj stambene zgrade, a pozivom na ukazane odredbe ZV-a, tužitelj je ovlašten bio za pokretanje ovoga postupka, kojim u svoje ime, ali za račun suvlasnika potražuje naplatu zajedničke pričuve.

Tužitelj potražuje zajedničku pričuvu za prostore u vlasništvu tuženika, odnosno za stambeni prostor oznake ST-1496, ukupne površine 75,00 m2, za razdoblje od mjeseca studenog 2022. godine do mjeseca listopada 2025. godine. Čl. 380. ZV -a propisuje da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnog dijela godišnje, a koja vrijednost posebnog dijela nekretnine određuje se obzirom na etalonsku cijenu građenja koju utvrđuje ministarstvo nadležno za graditeljstvo, koja odredba je prisilne naravi. Etalonska cijena građenja sadrži sve troškove u vezi s izgradnjom (projektiranje, građenje, nadzor i dr.) uključivo i porez na dodanu vrijednost, izuzev troškova koji se odnose na zemljište, uređenje komunalne infrastrukture i priključke građevine na infrastrukturu. Etalonska cijena građenja za zgradu u pitanju utvrđena je prema Podatku o etalonskoj cijeni građenja ("Narodne novine" broj: 67/09) te ista iznosi 5.808,00 kuna po m2. Dakle, na osnovi navedenog proizlazi: 5.808,00 / 12 mjeseci = 484,00 kune x 0,54% = 2,61 kuna / m2 mjesečno, tj. u naznačenom iznosu od 2,61 kuna jest minimalna cijena pričuve. Slijedom prednjeg, to je onda potraživani iznos pričuve obračunat na sljedeći način: - stambeni prostor ST-1496, površine 75,00 m2 2,61 kuna po m2 x 75,00 m2 x faktor 1,00 = 195,75 kuna mjesečno (što uz fiksni tečaj konverzije 1,00 EUR = 7,53450 HRK, iznosi 25,98 EUR mjesečno); odnosno nakon uvođenja EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj: 770,85 / 12 mjeseci = 64,24 EUR x 0,54% = 0,35 EUR / m2 mjesečno, tj. u naznačenom iznosu od 0,35 EUR jest minimalna cijena pričuve. - stambeni prostor ST-1496, površine 75,00 m2 0,35 EUR po m2 x 75,00 m2 x faktor 1,00 = 26,25 EUR mjesečno. Iz prednje izloženog proizlazi kako je tužitelj u potpunosti pravilno izračunao mjesečni iznos zajedničke pričuve.

9. Obzirom da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti, a u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a kako nijedna stranka nije predložila održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari kao i da se odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava koje su priložene u spisu, ovaj sud je sukladno čl. 461. a ZPP-a donio presudu na temelju stanja spisa.

10. Temeljem čl. 89. st. 1. ZV-a troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim i dijelovima ako nije drugačije određeno.

Zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (čl. 90. st. 1 ZV -a). Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika (čl. 90. st. 2. ZV-a).

Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove (čl. 90. st. 3. ZV-a).

11. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtijeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a) te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve te predložiti dokaze kojima je utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP -a).

12. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenju odluke sukladno čl. 220. st. 1. ZPP-a, a ukoliko sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a) odnosno ako se uzme u obzir načelo "onus probandi" onda onaj tko nešto tvrdi to mora i dokazati te ako se tvrdnja ne dokaže uzet će se da ta činjenica nije istinita.

13. Iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj u spis utvrđeno je da je isti imenovan za prinudnog upravitelja stambenih zgrada na području Grada Bjelovara temeljem Odluke Grada Bjelovara od 22. prosinca 1997. godine, koju dužnost obavlja i danas te je iz također dostavljene dokumentacije utvrđeno da je kao upravitelj zgrade tužitelj ovlašten potraživati naplatu pričuve od svih suvlasnika zgrade, a između ostalog i od tuženika jer isti se u zemljišnim knjigama vodi kao vlasnik etažnog vlasništva E -4. Tužitelj je također prema čl. 380. ZV-a obračunavao zajedničku pričuvu određenu u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnog dijela godišnje, a koja vrijednost posebnog dijela nekretnine određuje se obzirom na etalonsku cijenu građenja koju utvrđuje Ministarstvo nadležno za graditeljstvo, koja odredba je prisilne naravi te je utvrđena prema Podatku o etalonskoj cijeni građenja ("Narodne novine" broj: 67/09), čime je tužitelj dokazao i osnovanost i visinu svog potraživanja.

14. Tuženik u svojem prigovoru kao i u dostavljenim podnescima navodi kako nije u obvezi plaćati pričuvu jer njegova stambena jedinica nije u okviru stambene zgrade te je on istu odvojio iako sudu ne dostavlja dokaze na koji način je stan u prizemlju izdvojen od ostatka zgrade te sud posebno ističe kako je već u ranijim postupcima tuženik bio u obvezi plaćati pričuvu za svoju stambenu jedinicu.

Tako je u Presudi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-203/01-39 od 14. ožujka 2001. godine u kojem postupku je provedeno građevinsko vještačenje utvrđeno, cit: "Temeljem nalaza i mišljenja građevinskog vještaka RN, čiji nalaz sud prihvaća u cijelosti sud utvrđuje da se stan tuženika nalazi u [adresa] u [adresa] i radi se o prizemnoj stambenoj građevini sa stanom na sjeveroistočnom dijelu i s ostalim stanovima čini cjelinu nekadašnje prizemne poslovne građevine. Sporni stan ima s osnovnom građevinom zajedničko krovište, zajedničko potkrovlje, zajedničke oluke na uličnoj i dvorišnoj strani, fasada ulična i dvorišna zajednička ničime nije podijeljena, a sa ostalim dijelovima prizemne stambene građevine ima zajednički vodovodni priključak. Stoga je mišljenje vještaka da na nekretnini – stanu tuženika postoje zajednički dijelovi i uređaji prizemne stambene građevine i to zajedničko krovište, potkrovlje, oluci, fasada, prozor sa susjednim stanarom i zajednički priključak na gradsku vodovodnu mrežu."

Tuženik je istaknuo kako je zatražio dodjeljivanje kućnog broja budući da zgrada ima dva ulaza pa je njegov kućni broj [adresa], međutim ovaj sud smatra da sa dijelom kućnog broja nije stambena jedinica tuženika prestala biti dijelom zgrade jer tuženikova stambena jedinica nije upisana kao zasebna nekretnina u vlastitom zemljišnoknjižnom ulošku već je ista i dalje upisana u zemljišnoknjižnom ulošku kč. br. [katastarska čestica] i to kao etažno vlasništvo E-4 i stoga sudu nije razvidno na koji način je tuženik istu odvojio od ostatka zgrade jer je u ranijem postupku utvrđeno da stambena jedinica tuženika sa ostatkom zgrade ima zajedničko krovište, potkrovlje, oluke na uličnoj i dvorišnoj strani, uličnu fasadu i dvorišnu zajedničku te ovom sudu tuženik nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da stambeni prostor tuženika ima svoje vlastito krovište, potkrovlje, oluke i sve ostalo što bi ga činilo zasebnim stambenim prostorom odnosno zasebnom nekretninom.

U odnosu na navode tuženika kojim iskazuje nezadovoljstvo radom tužitelja kao upraviteljem zgrade, potrebno je ukazati da isti nisu od utjecaja na zakonu propisanu obvezu plaćanja zajedničke pričuve, a eventualno nezadovoljstvo radom upravitelja suvlasnici trebaju rješavati sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i odredbama Zakona o upravljanju i održavanju zgrada ("Narodne novine" broj: 152/24 i 47/26) koji je donesen upravo zbog problematike koju tuženik ističe, u za to predviđenim postupcima, a ne prestankom plaćanja računa za zajedničku pričuvu. Stoga sud smatra da su navodi tuženika usmjereni na izbjegavanje plaćanja obveze zajedničke pričuve, a što je vidljivo već iz ranije pokrenutih postupaka koji su imali istu pravnu osnovu.

15. Sud ističe da tuženik osim navoda u podnesku nije sudu dostavio druge dokaze, iako je na isto uredno pozvan, a sukladno odredbama o teretu dokazivanja koje su navedene pod točkom 11. i 12. obrazloženja ove presude, nije ovom prvostupanjskom sudu pružio dovoljno odgovarajućih dokaza na temelju kojih je sud mogao na nedvojben način utvrditi osnovanost navoda tuženika.

16. Sukladno prethodno navedenom sud je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP -a odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke.

17. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi 154. st. ZPP -a, a u svezi čl. 155. st. 1. istog propisa.

18. U odnosu na troškove ovršnog postupka vođenog pred javnim bilježnikom sud je primijenio odredbu čl. 14. st. 4. OZ-a, prema kojem ovrhovoditelju ovdje tužitelju naknađuje samo troškove koji su bili potrebni za ovrhu, te je tužitelju priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 192,48 eura sa uračunatim PDV-om i trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura sa uračunatim PDV-om, što sveukupno iznosi 217,48 eura, a kako je naznačeno u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

19. U parničnom postupku vođenom u Općinskom sudu u Virovitici, utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 944,46 eura, odvjetniku pripada nagrada za sastav obrazloženog podneska od 17. ožujka 2026. godine u visini od 75 bodova (Tbr.

7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; dalje u tekstu OT - a), a vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 OT-a), što ukupno iznosi 150,00 eura, a na navedeni iznos izračunava se PDV od 25 % što iznosi 37,50 eura, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 39,82 eura, odnosno cjelokupni trošak ovog postupka iznosi 227,32 eura.

20. Kada se zbroji trošak postupka vođenog pred javnim bilježnikom u iznosu od 217,48 eura i trošak postupka vođenog pred prvostupanjskim sudom u iznosu od 227,32 eura, parnični trošak tužitelja sveukupno iznosi 444,80 eura, a zatezne kamate na isti teku od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno zaključku Vrhovnog suda broj: Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.

21. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 02. rujna 2026.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. Temeljem čl. 467. st. 1. ZPP -a presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Dostaviti:

1. Tužitelj: Beming d.o.o. Bjelovar, Jurla Haulika 20A, po punomoćniku, odvjetniku Predragu Kraliku, Ferde Rusana 4, [adresa] Bjelovar

2. Tuženik: ĐN, [adresa]