REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3795/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Anđele Hambašić zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Zlatko Gregurić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, FĆL, EĆ, [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 52634238587, radi donošenja rješenja o izvedenom stanju, dana 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje točke 2. izreke rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/23-26/478, URBROJ: 531-03-25-3 od 6. svibnja 2025. II Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Koprivničko-križevačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju, zaštitu okoliša i zaštitu prirode, Izdvojenog mjesta rada u Križevcima, KLASA: UP/I-361-03/18-05/111, URBROJ: 2137-05/204-23-11 od 13. rujna 2023., odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-361-05/23-26/478, URBROJ: 531-03-25- 3 od 6. svibnja 2025., poništio uvodno označeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev za donošenja rješenja o izvedenom stanju (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke odbio je zahtjev tužiteljice za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu stambeno-poslovne namjene, izgrađenu na k. č. br.: [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. Točkom 3. izreke predmet je vratio tijelu prvog stupanja na ponovno rješavanje u dijelu zahtjeva koji se odnosi na zahtjevnu zgradu stambeno-gospodarske namjene, izgrađenu na k. č. br.: [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], na adresi: [adresa].
3. Tužiteljica osporava zakonitost točke 2. izreke osporenoga rješenja. U bitnome navodi kako je u konkretnom slučaju primijenjen propis koji se nije mogao primijeniti, jer je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnijela 21. lipnja 2018. kada nisu postojali "eliminacijski uvjeti" na koje se tuženik poziva i koji postoje, ali ne i u zakonu koji je stupio na snagu prije podnošenja postupka legalizacije. Ne spori činjenicu da je katastarska čestica [katastarska čestica] u vlasništvu Općine Sveti Ivan Žabno, ali navodi kako ona u cijelosti nije u funkciji javnog dobra te da se niti jedan dio stambeno-poslovnog objekta ne nalazi na k. č. br.: [katastarska čestica]. Napominje da je u spis dostavila novu izmjeru koja se temelji na digitalnoj izmjeri i koordinatnom sustavu iz kojeg je vidljivo da se sporna zgrada stambeno-poslovne namjene uopće ne nalazi na kč. br. [katastarska čestica]. Također ističe da postoji spor na površini – lokaciji na kojoj se nalazi stambeno-poslovna zgrada te da li je ista uopće izgrađena na predmetnoj k.č.br. Smatra da tvrdnje tuženika da je spornu činjenicu utvrdilo uvidom u „javno dostupne podatke“ (prikaz katastarskih čestica u prostoru, izvod iz katastarskog plana DOF 5 zračne snimke) nisu relevantni dokazi. Ističe i da kod sporova o međi, odnosno o vlasništvu na prijepornom dijelu površine koja se nalazi između susjedno ležećih nekretnina katastarska mapa „nije izvor prava„ te navodi da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne priznaje stanje upisa u katastarsku i katastarskoj mapi kao dokaz o vlasništvu osim ako se stranke o tome suglase.
3.1. Predlaže da Sud poništi točku 2. izreke osporenoga rješenja te potražuje troškove upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim.
6. Člankom 6. st. 2. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonitim izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ), propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na postojećoj površini javne namjene, pomorskom dobru ili vodnom dobru, osim zgrade izgrađene na postojećoj površini javne namjene uz suglasnost upravitelja te površine, odnosno vlasnika iste ako ne postoji upravitelj i zgrade izgrađene na vodnom dobru uz suglasnost Hrvatskih voda - pravne osobe za upravljanje vodama (u daljnjem tekstu: Hrvatske vode).
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je postupak pokrenut na zahtjev tužiteljice i to u lipnju 2018. godine. U odnosu na zahtjev tužiteljice za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu stambeno-poslovne namjene, izgrađenu na k. č. br.: [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], koja je u naravi cesta – javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, tuženik je pravilno utvrdio kao se ista ne može ozakoniti, jer nije ispunjen uvjet propisano naprijed citiranom odredbom članka 6. stavak 2. podstavka 3.
7.1. Naime, tužiteljici nije dana suglasnost upravitelja, odnosno vlasnika navedene čestice (podnesak KLASA: 944-18/19-01/03, URBROJ: 2137/19-01/1-19-2 od 19. srpnja 2019.), tj. tužiteljici nije izdana potvrda uz obrazloženje da je predmetna građevina izgrađena na postojećoj javnoj površini tj. čestici 459/1 k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu Općine Sveti Ivan Žabno (KLASA: 944-18/19-01/03, URBROJ: 2137/19-01/1-19-2 od 19. srpnja 2019.). Nadalje, iz navoda tužiteljice iznesenih u tužbi i žalbi proizlazi da ista vodi spor pred redovnim sudom oko površine i lokacije na kojoj se nalazi stambeno-poslovna zgrada, a što samo dodatno potvrđuje utvrđenje tuženika i pravilnost predmetne odluke.
8. Napominje se tužiteljici da je tuženik pravilno primijenio naprijed citiranu odredbu i ZPNZ koji je bio na snazi u vrijeme kada je postupak pokrenut (lipanj 2018 godine). Naime, prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 65/17.), u odredbi članka 17. propisano je da će se samo postupci koji su započeti po odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (»Narodne novine«, br. 86/12. i 143/13.) do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit po odredbama toga Zakona. Iznimno od stavka 1. ovoga članka postupci započeti po odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (»Narodne novine«, br. 86/12. i 143/13.) do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama ovoga Zakona, ako je to povoljnije za stranku po čijem je zahtjevu postupak započet.
9. Isto tako napominje se tužiteljici da je u postupku ozakonjenja relevantni dokazi između ostaloga izvod iz digitalnog katastarskog plana, prikaz katastarskih čestica u prostoru i službeno uvjerenje o vidljivosti na DOF-u koji su u izdani od strane Državne geodetske uprave. Postupak ozakonjenja (legalizacije) i postupak utvrđivanja stvarnih prava (vlasništva i međa) su dva potpuno odvojena postupka i u postupku legalizacije se ne utvrđuje vlasništvo, nego legalnost objekta pa se prigovori tužiteljice oko valjanosti dokaza u postupku legalizacije, ocjenjuju kao neosnovani.
10. Slijedom svega navedenog, na temelju cjelokupno provedenog postupka, u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
11. Sud je o tužbenom zahtjevu tužiteljice odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj, 36/24. dalje ZUS).
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 116. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.
13. Odluka o troškovima (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Zlatko Gregurić, e-komunikacijom
2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20
3. U spis
