Kž-51/2024-4

 

                   

 

 

 

                  

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-51/2024-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika M. J., odvjetnika u S., podnesene protiv presude Općinskog suda u Sisku od 11. siječnja 2024. br. 38 K-468/2023-8, u sjednici vijeća održanoj dana 22. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba optuženog D. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku pod br. 38 K-468/2023-8 od 11. siječnja 2024. temeljem članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19,130/20 i 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi D. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11 te je na temelju navedene zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci nakon čega je optuženiku, temeljem članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda time da će se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, izvršiti, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina ne počini novo kaznenog djelo, time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela izrečene kazne. Ujedno je optuženiku, na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. listopada 2023., pa nadalje.

 

2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog D. M. je oduzet mobilni uređaj marke Samsung, IMEI brojeva – IMEI 1:… i IMEI 2: … koji je oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Glina broj: …, serijski broj: … od 18. listopada 2023., a koji predmet će se po pravomoćnosti presude uništiti.

 

3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog D. M. je oduzeta 1 novčanica od 20 eura serijskog broja WA 0602924059, jedna novčanica od 20 eura serijskog broja RP 3563253738, jedna novčanica od 10 eura serijskog broja NL1309612229, jedna novčanica od 10 eura serijskog broja TD 0862141114, jedna novčanica od 5 eura serijskog broja ND 1403327251 i jedna novčanica od 1 dolara serijskog broja L68366979D, a koji novac je od okrivljenika oduzet uz potvrdu po privremenom oduzimanju premeta Policijske uprave sisačko – moslavačke, PP Glina, broj … od 18. listopada 2023., a koji će se po pravomoćnosti presude uplatiti u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

 

4. Sukladno članku 148. stavku 1. ZKP/08 optuženi D. M. oslobođen je u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. M. po branitelju, odvjetniku M. J. iz Z. odvjetničkog ureda M. J. i V. J. iz S. i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne presudu kojom se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine sa rokom provjeravanja od pet godina, a sve sukladno članku 286. stavku 1. ZKP/08.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Prije održavanja sjednice vijeća, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljan Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

8. Žalba nije osnovana.

 

9. Iz sadržaja podnesene žalbe proizlazi da je žalitelj stava da mu je prvostupanjski sud, kada mu je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu za terećeno kazneno djelo, izrekao prestrogu kaznu te podcijenio utvrđene olakotne okolnosti s jedne strane dok bi s druge strane, pogrešno utvrdio otegotne okolnosti.

 

10. Suprotno izloženom stavu žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, kako je to propisano člankom 47. KZ/11, pravilno ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža – olakotne i  otegotne okolnosti. Tako je pravilno od olakotnih okolnosti na strani optuženika prvostupanjski sud cijenio optuženikovo priznanje djela što je doprinijelo ekonomičnosti kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog djela čime je optuženik u stvari izrazio odmak od negativnih posljedica vlastitog ponašanja te svijest o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja kao i obećanje da će se kloniti činjenja istih ili sličnih kaznenih djela. Od otegotnih okolnosti na strani optuženika prvostupanjski sud nalazi da kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njenih građana i imovine budući da se nad osobama koje ulaze u državu ne vrši kontrola, slijedom čega nije moguće utvrditi kuda se one kreću i koje su im namjere, okolnost da je optuženik prevozio čak trideset osoba ilegalnih migranata očito u neprimjerenim uvjetima te da je optuženik do sada osuđivana osoba, a njegov motiv za počinjenje ovoga djela je brza i laka zarada, što je optuženik i potvrdio navodeći da je sa dobivenim novcem želio riješiti svoja dugovanja.

 

11. Stoga je stajalište i ovog drugostupanjskog suda da je, kraj prednje utvrđenih okolnosti na strani optuženika, izrečena kazna zatvora optuženiku i to kazna zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, a potom, sukladno članku 57. KZ/11, izricanje djelomične uvjetne osude tako da se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, ima izvršiti, dok se dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci uvjetuje rokom kušnje od pet godina, primjerena kako osobi optuženika tako i težini počinjenog kaznenog djela te da će se istom postići svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. Naime, stajalište je i ovoga suda, a kako je to pravilno našao i prvostupanjski sud da, u konkretnom slučaju kraj činjenice da je optuženik priznao počinjenje djela što je rezultiralo brzom završetku toga postupka te iskazao svijest o težini i ozbiljnosti počinjenog djela, sve uz obećanje da će se  ubuduće kloniti takvog ili sličnog protupravnog ponašanja, nije nužno izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen u cijelosti, već da bi se postigla svrha kažnjavanja dostatno je izricanje djelomične uvjetne osude.

 

12. Činjenica jest, na što žalitelj s pravom ukazuje u svojoj žalbi, da je prvostupanjski sud propustio cijeniti još jednu olakotnu okolnost i to da je otac malodobnog djeteta. Međutim, navedeni propust, ničim ne dovodi u pitanje izbor vrste i mjere kazne donesene od strane prvostupanjskog suda, niti bi takva okolnost, da je i uzeta u obzir, dovela do blaže osude optuženika.

 

13. Nije osnovana žalba optuženika kada tvrdi da se kao otegotna okolnost na strani optuženika nije moglo cijeniti neprimjerene uvjete prijevoza, jer da bi se radilo o bitnom obilježju kaznenog djela i to iz stavka 2. članka 326. KZ/11. To iz razloga što žalitelj posve pogrešno analizira prvostupanjsku presudu u tom dijelu. Naime, prvostupanjski je sud u tom dijelu pravilno našao kao otegotnu okolnost činjenicu da je optuženik prevozio čak trideset osoba ilegalnih migranata, pa kada se uzme u obzir da je to učinio sa teretnim vozilom marke „Renault“, model „Maste“, tada se sasvim prihvatljivim nameće zaključak prvostupanjskog suda, da se radi o neprimjernim uvjetima vožnje. Prema tome, neprimjereni uvjeti vožnje na način kako je to obrazloženo u pobijanoj presudi, ne upućuju na nečovječno postupanje ili postupanje na ponižavajući način sa osobama ilegalnim migrantima da bi se radilo o kvalificiranom obliku terećenog kaznenog djela iz članka 326. KZ/11. Neosnovano se u žalbi navodi i da se kao otegotna okolnost nije mogla uzeti činjenica da predmetno kazneno djelo ugrožava sigurnost Republike Hrvatske jer da je to obuhvaćeno bićem kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Sasvim je u tom pravcu pogrešan stav žalitelja, budući da je ugrožavanje sigurnosti Republike Hrvatske njenih građana i imovine u stvari posljedica činjenja ovog kaznenog djela. Kako je to pravilno našao prvostupanjski sud, činjenjem ovog kaznenog djela omogućuje se osobama da bez ikakve prethodne kontrole nadležnih službi ulaze i prolaze kroz Republiku Hrvatsku tako da ih nije moguće niti evidentirati niti kontrolirati njihovo kretanje, niti se znaju njihove namjere i u konačnici ciljevi i pobude takvog njihovog putovanja, zbog čega se činjenjem kaznenog djela iz članka 326. KZ/11 doista ugrožava kako sigurnost države tako i njenih stanovnika i njihove imovine.

 

14. Stoga, slijedom svega prednje navedenog, kako žalba optuženika D. M. nije osnovana, a nije nađene niti povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08, valjalo je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, sukladno članku 482. ZKP/08.

 

U Šibeniku, 22. veljače 2024.

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                               Nives Nikolac,v.r.