Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-738/2023-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aniti Vrkić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić u Rijeci , protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, zastupanog po punomoćnici dr. sc. Ani Holjar, odvjetnici u Rijeci, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 21. srpnja 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika Erica Milisavljevića, odvjetnika u Rijeci, objavljene 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715 o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, klasa: 500-01/23-01/82, ur. broj: 2170-29/01-23/01 od 29. ožujka 2023. i Odluka Upravnog vijeća tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, klasa: 003-06/23-01/25, ur. broj: 2170- 29-02/1-22-1 od 28. travnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, vratiti tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme , klasa: 112- 02/17-01/87, ur. broj: 2170-29-02/2-17 od 15. prosinca 2017., u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika koji glasi:

„Određuje se sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika KLASA: 112-07/17-01/87, Ur.broj: 2170-29-02/2-17 od dana 15. prosinca 2017. godine i to na način da se sudski raskid ima odrediti s danom 29. srpnja 2024. godine.“

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.585,90 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

V. Odbija se tuženik za zahtjevom za naknadu parničnog troška, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 29. ožujka 2023. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Klasa: 500-01/23-01/82; Ur. broj: 2170-29/01-23/01, kojom odlukom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112-02/17-01/87, Ur. broj: 2170-29-02/2-17 od 15. prosinca 2017. i pripadajući Dodaci, zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Utvrđeno je da tužitelju prestaje radni odnos danom Odluke, dok će se neiskorišten dio godišnjeg odmora isplatiti zajedno sa pripadajućom plaćom za mjesec ožujak 2023. Također je odlučeno da tužitelj nema pravo na otkazni rok i otpremninu. Tužitelj je zaprimio Odluku tuženika dana 30. ožujka 2023. osobnim uručenjem, dok je dana 31. ožujka 2023. zaprimio preporučenom pošiljkom. Protiv citirane odluke tužitelj je podnio Zahtjev za zaštitu prava dana 12. ožujka 2023., koji zahtjev je Odlukom Upravnog vijeća KBC Rijeka, Klasa: 003-06/23-01/25 Ur. broj:

2170-29-02/1-22-1 od 28.travnja 2023. odbijen. Tužitelj je ovu Odluku primio 03.svibnja 2023.g. Tužitelj pobija Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i Odluku Upravnog vijeća KBC Rijeka kojima je odbijen Zahtjev za zaštitu prava tuženika, jer su iste neosnovane i nezakonite. Iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu navodi se da je tuženik savjetovao s postojećim sindikatima koji djeluju unutar KBC-a Rijeka, te da je suglasnost na namjeravanu odluku dao Nezavisni sindikat medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu. Međutim, kako se u pobijanoj Odluci ne navodi kada je i kojem sindikalnom povjereniku dostavljen nacrt Odluke o namjeravanoj Odluci, kao ni kada se je koji sindikalni povjerenik očitovao, ili se nije očitovao, to jasno proizlazi da tuženik nije proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama Zakona o radu, zbog čega je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu tužitelju, ništetna. Tužitelj smatra da je pobijana odluka nerazumljiva kako u izreci, tako i obrazloženju iste. Razlozi koji su navedeni u obrazloženju pobijane odluke su nedostatni, protivni su sami sebi, Zakonu o radu, Pravilniku o radu KBC-a, dokumentaciji. Ništa od navedenih tvrdnji nije točno. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tuženik zaprimio prijavu od strane Službe za opće i tehničke poslove, Odjel elektro održavanja, kojim je sukladno zaprimljenim usmenim obavijestima, te pisanim izjavama radnika navedene Službe, utvrdio da je Radniku navedene Službe gospodinu ZĐ od strane tužitelja upućena usmena informacija o činjenici navodnog raspolaganja (nabave) lijekova na ime navedenog radnika, navodeći pri tome da je radnik takvim ponašanjem informacijom nastojao i stvorio kod svoga kolege uznemirenost i ozbiljan strah budući mu je Radnik uporno pokušavao objasniti kako se takvo raspolaganje lijekova navedenom radniku ”namjestilo” od strane određenih osoba, pretpostavljeno aludirajući na Upravu poslodavca. Opisana tvrdnja nije točna. Radnik, gospodin ZĐ, predmetni dokument koji je kružio između djelatnika - radnika Poslodavca dobio je na uvid od bivšeg zaposlenika i šefa VĐ, i to puno prije nego mu je je to Tužitelj spomenuo. Tužitelj obratio se ZĐ na način da mu je samo natuknuo da kruži dokument iz koje se vidi da bi isti raspolagao lijekovima, te da isti zatraži pomoć, odnosno da obavijesti svog nadređenog. Okolnost vezano za dokument za koji Tužitelj nije odgovoran i obraćanje LĐF, koji je već imao informaciju da postoji dokument nije razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu. Jer da je kojim slučajem tako, iz kojih razloga nije dobio ĐĐF koji je upravo pokazao LĐF sporni dokument ili ostali L koji su imali saznanja o predmetnom dokumentu, budući je opće poznato da je isti kružio KBC-om? Što je tuženik kao Poslodavac poduzeo da takvi dokumenti ne kruže. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je Poslodavac/tuženik uvidom u informatički sustav utvrdio da taj dokument kreiran, da isti postoji. Da li je i na koji način sankcionirana osobu koja ga je kreirala????? Već kao razlog donošenja svoje odluke navodi da je Tužitelj odgovoran za strah i uznemirenost koja je nastala kod ZĐF. Ukoliko netko kao zaposlenik ima primjedbe na postupanje poslodavca onda on ima sasvim legitimno pravo to i iskazati bez posljedica te u tom smislu Zakon o radu štiti radnika, odnosno njegovo pravo da iznosi primjedbe vezano za radne odnose, proces rada kao i odnose među radnicima. Iz obrazloženja pobijane odluke, tuženik/Poslodavac navodi da je u odnosu na tužitelja jednako tako zaprimio prijavu od strane radnika GĐ koji je u svojoj prijavi ukazao kako mu se tužitelj obratio neprimjerenim riječima na način da se upravo ĐĐF obratio prijavitelju navodeći kako bi bio „Čmar” pa da je slijedom takvog uvredljivog obraćanja došlo do otvorenog verbalnog sukoba sa Đ. Iz obrazloženja pobijane odluke, ne navodi se kada su prijave podnesene, kada se došlo do sukoba i kakvog, a niti je podnesen zahtjev za provođenje postupka radi utvrđivanja povrede obveze iz radnog odnosa. Iz obrazloženja pobijane odluke tuženik se poziva na Izjave koje navodi da su priložene, osobe koje su prijavile Tužitelja, prijave ZĐF GĐ. U takvoj svojevrsnoj „istrazi” Tužitelj nije sudjelovao niti je o istome bio obaviješten, a također niti pozvan dati neka posebna objašnjenja, dokumentacija na koju se poziva tuženik u pobijanoj odluci, istom nije dana na uvid. U pogledu činjeničnih utvrđenja glede priloga „ogorčeni djelatnici KBC-a Rijeka”, tužitelj ističe da isti nije kreator priloga, već ista saznanja dobiva iz dnevnih novina „Novi list”. Opće je poznato da se može bez znanja adresara ili vlasnika e mail računa, dostaviti neželjena pošta, odnosno dokumentacija. Da je kojim slučajem upravo tako kako Tuženik i navodi u svom obrazloženju pobijane odluke „izgovorom potrebne anonimnosti”, upravo tada tužitelj ne bi koristio bilo kakve mogućnosti slanja bilo kakvih dopisa/dokumentacije putem službene elektroničke pošte koja je dostupna svima. Nadalje, iz obrazloženju Odluke Upravnog vijeća KBC Rijeka, Klasa: 003-06/23-01/25 Ur. broj: 2170-29-02/1- 22-1 od 28. travnja 2023. proizlazi da Predsjednik Upravnog vijeća dr. ŠĐ nije nikada niti zaprimio predmetni dopis/mail, ali je tuženik nesporno utvrdio uvidom u informatički sustav da je tužitelj kreator dopisa. O svemu tome govori nam upravo i činjenica kako je putem elektroničke pošte kružio dokument vezano za radnika ĆĐ i raspolaganje lijekovima, a sve putem elektroničke pošte koja je glasila na ime ĆĐ. Nadalje, tuženik čak u obrazloženju svoje Odluke Upravnog vijeća KBC Rijeka, Klasa: 003-06/23-01/25 Ur. broj: 2170-29-02/1- 22-1 od 28. travnja 2023., detaljno opisuje kako je utvrđeno da je Z korisničko ime djelatnika ĆĐ, a koje se upravo koristilo za narudžbu skupih lijekova. U obrazloženju pobijane odluke uopće se ne navodi sadržaj Ugovora o radu iz 2017.g. da bi se moglo ocijeniti koju je odredbu iz tog ugovora radnik povrijedio odnosno da bi se moglo ocijeniti postoje li valjani razlozi za izvanredni otkaz Ugovora o radu. Tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje u postupku otkazivanja ugovora o radu, a nije primio niti jedno upozorenje tuženika. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji jer je zakonodavac rokom ograničio njegovo davanja (čl. 116. st. 2. ZR- a). slijedom navedenog, predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

1.1. Nadalje, tužitelj, kao predlagatelj osiguranja, radi osiguranja nenovčane tražbine temeljem odredbe čl. 442. Zakona o parničnom postupku, u svezi s odredbama čl . 341., 342., 346., 347. i 351. Ovršnog zakona, držeći da je u tužbi učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatražio je izdavanje privremene mjere na način da se naloži tuženiku, kao protivniku osiguranja da tužitelja, kao predlagatelja osiguranja vrati na rad na radno mjesto sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, klasa: 112-02/17-01/87, ur. broj: 2170-29-02/2-17 od 15. prosinca 2017., u roku od osam dana, potom da se zabrani protivniku osiguranja odjava tužitelja, kao predlagatelja osiguranja s mirovinskog te zdravstvenog osiguranja, te da mu se nalaži isplata plaća tužitelju za to radno mjesto na kojem radi počam od 29. ožujka 2023., pa nadalje, do pravomoćnog okončanja postupka u kojem je ova mjera donijeta, koja privremena mjera se ima provesti danom dostave rješenja protivniku osiguranja.

1.2. Ovdje se napominje kako je o prijedlogu radi izdavanja privremene mjere ovaj sud odlučio rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-1558/2023-2 od 4. prosinca 2023. (stranica 26-47 priklopljenog spisa pod poslovnim brojem Ovr-1558/2023) kojim je odbio dani prijedlog za donošenjem privremene mjere, protiv kojeg je tužitelj, kao predlagatelj osiguranja podnio žalbu, koju je Županijski sud u Dubrovniku rješenjem poslovni broj Gž Ovr-22/2024-2 od 7. veljače 2024. (stranica 70-72 priklopljenog spisa pod poslovnim brojem Ovr-1558/2023) odbio te potvrdio rješenje ovoga suda poslovni broj Ovr-1558/2023-2 od 4. prosinca 2023.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (stranica 26-27 spisa) osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći kako uvodno tužitelj navodi da bi Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Klasa: 500-01/23-01/82, Ur. broj:

2170-29/01-23/01 (dalje u tekstu: Odluka) bila ništetna iz razloga što tuženik u pobijanoj Odluci ne navodi kada je i kojem sindikalnom povjereniku dostavljen nacrt namjeravane Odluke, kao niti kada se je i koji sindikalni povjerenik očitovao ili se nije očitovao o namjeravanoj Odluci pa da bi stoga proizlazilo da tuženik nije proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama Zakona o radu. Protivno navodima tužitelja, činjenica da tuženik u pobijanoj Odluci nije naveo prethodno navedene sastojke ne čini samo po sebi tu Odluku nezakonitom, a kako to neosnovano obrazlaže tužitelj. Odredbama čl. 120. st. 1. i 2. Zakona o radu otkaz mora biti u pisanom obliku te poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, međutim, odredbama Zakona o radu nije propisano što obrazloženje mora sadržavati. Slijedom navedenog, činjenica da tuženik u pobijanoj Odluci nije naveo kada je i kojem sindikalnom povjereniku dostavljen nacrt namjeravane Odluke, kao niti kada se je i koji sindikalni povjerenik očitovao ili se nije očitovao, ne čini tu odluku nezakonitom, a sve kako je to potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem rješenju poslovni broj Revr 392/2018-2 od dana 7. studenog 2018. Slijedom navedenog, neosnovani su i promašeni navodi tužitelja da bi pobijana Odluka zbog prethodno spomenutih „nedostataka“ bila ništetna. Upravo suprotno, pobijana Odluka je u cijelosti zakonita, detaljno obrazložena i argumentirana te je tuženik u cijelosti poštivao zakonom propisanu proceduru otkazivanja. Tako iz pobijane Odluke jasno proizlazi da je tuženik pribavio suglasnost postojećih sindikata koji djeluju unutar Kliničkog bolničkog centra Rijeka pa da je tako prethodnu suglasnost na namjeravanu odluku dao Nezavisni sindikat medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske. Naime, dopisom od dana 28. ožujka 2023. Nezavisni sindikat medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske dao je svoju suglasnost na namjeravanu Odluku o izvanrednom otkazu te iskazao kako na istu nemaju primjedbi niti prijedloga, obzirom da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za donošenje istih. Odredbama č. 150. Zakona o radu jasno je određeno da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, dok je odredbom čl . 151. istoga Zakona određeno kako poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku s navršenih šezdeset godina života. Odredbama čl. 153. st. 3. Zakona o radu određeno je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom. Na temelju odredbe članka 153. stavka 4. Zakona o radu jasno određeno da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, a kod tuženika nesporno djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz st . 3. ovoga članka, a o postignutom sporazumu glede imenovanog sindikalnog povjerenika sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. Tuženik nije nikada zaprimio pisanu obavijest svih sindikata koji djeluju kod njega o zajedničkoj osobi sindikalnog povjerenika, pa je stoga tuženik ovlašten prije donošenje namjeravane odluke o otkazu savjetovati se odnosno pribaviti prethodnu suglasnost od barem jednog sindikata, a sve prema mišljenju Ustavnog suda RH (Odluka U-III-1914/2013 od 25.10.2016.) i Vrhovnog suda RH (Presuda Revr-1180/13-5 od 19.02.2014.). Budući temeljem dostavljenih dokaza nesporno proizlazi kako je tuženik pribavio prethodnu suglasnost na namjeravanu Odluku, odnosno na otkazivanje ovdje tužitelju, te da je prethodnu suglasnost dao Nezavisni sindikat medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske, to su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja da bi zbog navedenog razloga Odluka bila ništetna. U odnosu na navode da bi pobijana Odluka bila nezakonita budući da tuženik nije tužitelju omogućio izjašnjavanje u postupku prije otkazivanja Ugovora o radu, ukazujemo kako pisano upozorenje i omogućavanje radniku iznošenje obrane u smislu odredbe članka 110. Zakona o radu, nije uvjet za valjanost odluke o otkazu ugovora o radu. Dakle, tuženik kao poslodavac je prilikom otkazivanja tužitelju u cijelosti ispoštovao svu zakonsku proceduru, koja uključuje i pribavljenu prethodnu suglasnost sindikata na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu. Ukazuje se da propust poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane samo po sebi ne znači da je otkaz nezakonit, osobito ako prema odredbama čl. 110. st. 1. i 2. Zakona o radu postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozori odnosno da mu omogući iznošenje obrane. Upozorenje i omogućavanje obrane nije samo sebi svrha, odnosno propust poslodavca relevantan je samo ako je utjecao na zakonitost odluke o otkazu. Dakle, prethodno omogućavanje radniku da iznese svoju obranu u smislu odredbe čl. 111. st. 2. Zakona o radu nije samo sebi svrha, budući sve i da je u konkretnom slučaju omogućeno tužitelju prethodno iznošenje obrane, tuženik smatra da to ne bi utjecalo na njegovu namjeru otkazivanja tužitelju, osobito obzirom na težinu počinjenih povreda obveza iz radnog odnosa (o kojim će povredama kao odlučnim činjenicama i dokazima, tuženik obrazlagati detaljnije u nastavnim dijelovima ovog odgovora na tužbu). Općenito, ali zapravo konkretno primjenjivo na činjenice ovog slučaja, u situaciji kada jedan radnik zastrašuje drugog radnika i izaziva uznemirenost i ozbiljan strah kod istog, iznosi osobni animozitet i uvredljivo se obraća prema drugim radnicima, kreira odnosno dostavlja dopise u kojima iznosi niz uvredljivih, neistinitih i klevetničkih navoda o radu Uprave poslodavca te čak prijeti, a osobito kada radnik čini dostupnom javnosti i trećim neovlaštenim osobama dokumentaciju koja predstavlja poslovnu tajnu poslodavca, jasno je da nije opravdano očekivati od poslodavca da upozorava radnika i/ili da mu omogući iznošenje obrane u pogledu okolnosti koje očigledno predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa (zajedno s osnovama sumnje o mogućim učinima kaznenog djela), jer su počinjene nezakonitosti u konkretnom slučaju bile takve naravi da iste predstavljaju osnovu za gubitak povjerenja poslodavca u radnika zbog kojih nastavak radnog odnosa više nije bio moguć. Stoga, izostanak iznošenja obrane odnosno pisanog upozorenja ne može utjecati na zakonitost i pravilnost odluke o otkazu, jer navedeno će utjecati samo i jedino u slučaju da otkaz ugovora o radu ne bi uslijedio da je radniku prethodno omogućena obrana te da je radnik mogao opravdati razloge kršenja svojih obveza, a što u konkretnom slučaju nesporno nije ostvareno (tužitelj čak priznaje počinjene povrede u Zahtjevu za zaštitu prava Radnika, ali i samoj tužbi). Pri tome je tuženik jednako imao u vidu kako je tužitelju već ranije zbog drugih počinjenih povreda izrečeno Upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa od dana 29. srpnja 2022. kojim je jasno stavljeno na znanje kako za slučaj opetovanih povreda tuženik ima pravo tužitelju otkazati ugovor o radu pa u ovome slučaju opetovano utvrđenih i dokumentirano počinjenih povreda nije bilo za očekivati da bi bilo kakvo iznošenje obrane od strane tužitelja promijenilo odluku tuženika. Drži se nužnim ukazati kako je tuženik - KBC Rijeka kao najveći poslodavac u Primorsko-goranskoj županiji te ujedno nositelj izgradnje nove bolnice kao jedne od najvećih investicija u Republici Hrvatskoj, opisane postupke tužitelja ocijenio osobito otegotnim u smislu narušavanja povjerenja u radnika i mogućnosti nastavka njegovog radnog odnosa, budući svaki pokušaj radnika da se u javnosti naruši poslovni ugled i interes KBC-a Rijeka, sve kako bi se javnost difamirala glede stvarnog rada i doprinosa nove Uprave Poslodavca za koju se u javnosti iznose neistine, klevetničke i uvredljive tvrdnje, sve kako bi se na taj način pokušalo skrenuti pažnju javnosti sa značaja kapitalnih i povijesnih projekata, stvaraju dostatan zaključak o nemogućnosti nastavka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, a koji je gubitak povjerenja tužitelj potvrdio svojim nastavnim postupanjima i priznanjima (o kojima će tuženik obrazlagati u nastavnim dijelovima ovog odgovora na tužbu). Ujedno se nejasnim ukazuju tvrdnje tužitelja da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, sve budući je predmetni rok tuženik imao u vidu prilikom donošenja pobijane Odluke te je isti u cijelosti poštivao, budući je pobijanu Odluku donio upravo u zakonom propisanom roku od 15 dana od dana saznanja za počinjene povrede obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja. Nadalje su neosnovani navodi da bi pobijana Odluka bila nerazumljiva kako u izreci, tako i u obrazloženju iste, a osobito su takvi navodi paušalni i ničim dokazani. Naime, iz pobijane Odluke proizlazi da je tužitelj počinio niz osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, koje se počinjene povrede navode u obrazloženju Odluke, ali sukladno ranije citiranoj sudskoj praksi, od strane tuženika kao poslodavca obrazlažu i dokazuju u ovome sudskom postupku. Upravo stoga tuženik nastavno obrazlaže te potkrjepljuje dokazima počinjene povrede od strane tužitelja. Sam tužitelj u tužbi priznaje kako je isti priopćio drugom radniku zaposlenom kod tuženika – radniku ZĐ informaciju o činjenici navodnog raspolaganja (nabave) posebno skupih lijekova na ime navedenog radnika, a kojim je obraćanjima i upozorenjima tužitelj kod radnika SĐ izazvao uznemirenost i ozbiljan strah. Dakle, tužitelj priznaje činjenicu da je lažnu i netočnu informaciju o nabavci posebno skupih lijekova na ime radnika SĐ, istome priopćio upravo on, navodeći kako mu je samo „natuknuo da kruži dokument iz kojeg se vidi da je raspolagao lijekovima, te da isti zatraži pomoć, odnosno da obavijesti svog nadređenog“, to iako je tužitelj morao znati da radnik ZĐ po svojim ovlaštenjima ne može „nabavljati posebno skupe lijekove“ pa je tužitelj jednako morao znati da je riječ o krivotvorenom dokumentu, ali je tužitelj svejedno takvu činjenicu postojanja krivotvorenog dokumenta priopćio imenovanom radniku s isključivom namjerom izazivanja straha kod drugog radnika i pokušaja ukazivanja na nezakonit rad Uprave odnosno ravnatelja tuženika. Stoga proizlazi da je sam tužitelj već u tužbi priznao počinjenje navedene povrede obveza iz radnog odnosa i to na način da je opisanu povredu tužitelj počinio spram drugog radnika SĐ, ukazujući mu da bi mu Uprava tuženika „namještala“ nabavu posebno skupih lijekova, iako je tužitelj morao znati da tako nešto nije moguće i da je riječ o krivotvorenoj ispravi, na koji je način opisanim ponašanjem tužitelj kod drugog radnika izazvao ozbiljan strah i uznemirenost. Na radnom mjestu nedopustiv je svaki oblik zastrašivanja jer je tužitelj morao znati da bi narudžbenica glede nabave posebno skupih lijekova morala biti krivotvorena pa da jenavedeni falsificirani dokument (koji da je „kružio“ po KBC-u Rijeka) kreiran samo s ciljem pokušaja nanošenja osobne štete drugom radniku i pokušaju njegovog osobnog zastrašivanja, sve kako bi se u konačnici narušio ugled tuženika. Pri tome se pojašnjava kako je takav dokument kojim je tužitelj zastrašivao radnika ZĐ izrađen u računalnom programu tuženika - AX sustavu po artiklu „Pigray tbl. film.obl. 56x150 mg“ pod korisničkim imenom fvlad, na način da je izvršena promjena na podacima koji pripadaju bagatelnom Ugovoru „B 339/21-994361-680“ te je prilikom promjene u programu pridodan artikl 100712 koji označava nabavku posebno skupog lijeka „Pigray tbl. film.obl. 56x150 mg“ u vrijednosti od 190.000,00 kuna (koji lijek uopće ne pripada predmetu nabave iz navedenog Ugovora jer je dobavljač pod tim Ugovorom tvrtka „Analytics d.o.o. koja s tuženikom ima ugovore za određenu bagatelnu uslugu i koja nema nikakve veze sa narudžbom skupih lijekova.). Potom je nakon sačinjene izmjene u programu tuženika, a budući se lažno kreirana narudžba posebno skupih lijekova nije mogla spremiti u AX sustavu, napravljena fotografija slika ekrana kompjutera tuženika, kako bi se zabilježila neovlaštena izmjena podataka pa je takva fotografija lažno kreiranog dokumenta neovlašteno dostavljena drugim osobama. Pri tome je točno da je radnik ĆĐ zaprimio telefonsku dojavu od VĐ (bivšeg rukovoditelja službe elektroničkog održavanja koji više od 2 godine ne radi u KBC-u Rijeka), međutim, isto je tako točno da je navedeni radnik prvotno takvu dojavu zanemario, a budući je znao da VĐ više nije zaposlenik KBC-a Rijeka i da isti ne može raspolagati s vjerodostojnim podacima tuženika, da bi potom radniku ZĐ bila upućena poruku s fotografijom slikanog ekrana kompjutera koji je prikazivao ranije opisanu promjenu u programu AX sustava, u kojem je bila razvidno da bi narudžba posebno skupih lijekova provedena na ime V, a na koji je dokument radniku ZĐ upravo ukazao tužitelj, pri tome ga upozorivši da se „pazi što radi jer da mu Uprava smješta“, pa je ĆĐ o tome odmah obavijestio šefa Službe za opće i tehničke poslove gospodina HĐ, budući je bilo indikativno da tužitelj raspolaže sa takvim podatkom i dostavljenom fotografijom „slike ekrana“ izvršene promjene u programu AX sustavu kod tuženika. Tužitelj je u usmenom obraćanju pokušao uvjeriti radnika ZĐ da se radi o dokumentu koji ima za namjeru inkriminirati navedenog radnika, jer da mu Uprava tuženika pokušava „smjestiti“ nabavu posebno skupih lijekova, iako je tužitelj morao znati da je dokument lažan i da se ne radi o nezakonitom postupanju Uprave tuženika, u što je tužitelj uporno pokušao uvjeriti radnika ZĐ. Budući je jedino i isključivo osoba zaposlena u KBC-u Rijeka mogla sačiniti takvu fotografiju ekrana kompjutera izvršene promjene u AX sustavu (dakle, to je mogla isključivo sačiniti osoba koja ima pristup programu i opremi KBC-a Rijeka), sve kako je to prethodno opisano, koju je potom fotografiju lažno kreiranog dokumenta neovlašteno dostavila osobama koje više nisu zaposlenici KBC-a Rijeka u svrhu zastrašivanja zaposlenika ZĐ i ukazivanju kako mu Uprava KBC-a Rijeka „smješta“, a s opetovanim ciljem pokušaja prikazivanja nezakonitog rada Uprave KBC-a Rijeka, a da je zapravo o cijelom događaju saznanja imao upravo tužitelj, koji je raspolagao neovlašteno izmijenjenim - krivotvorenim računalnim podacima opisane nabave, u mogućoj namjeri da se oni uporabe kao vjerodostojni, te je upravo tužitelj takve podatke uporabio i nabavio radi pokušaja zastrašivanja radnika ZĐ, slijedom čega je tuženik imao svaku osnovu za donošenje pobijane Odluke, budući se opisano ponašanje tužitelja može podvesti pod elemente kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava - računalno krivotvorenje - opisano ikažnjivo po čl. 270. st. 1. Kaznenog zakona. Tužitelj je navedene lažno kreirane podatke u svezi nabave posebno skupih lijekova, u namjeri da se takvi krivotvoreni podaci uporabe kao vjerodostojni, na štetu i s ciljem lažnog kompromitiranja tuženika, upotrijebio na način da je istima zastrašivao drugog radnika i širio lažne podatke o poslovanju tuženika. Nadalje, u pobijanoj se Odluci tužitelju stavlja na teret da je upravo on kreator dopisa koji je namijenjen predsjedniku Upravnog vijeća KBC Rijeka, a koji je dopis kreiran upravo od strane tužitelja na opremi tuženika kao word dokument naslova „dopis novom predsjedniku Upravnog vijeća KBC-a“. Pojašnjava se kako je navedeni dopis nesporno i dokazivo sačinio tužitelj, jer je tuženik provjerom u svojem informatičkom sustavu utvrdio da je kreator dopisa upravo tužitelj – ĐĐ (autor: ĐĐ, kreiran: 28. veljače 2023., posljednje izmjene: 23. ožujka 2023.), pa je tužitelj očigledno navedeni dopis sačinio na svojem radnom mjestu, u programu i na opremi tuženika, a potom je navedeni dopis dostavio trećim osobama s namjerom javnog zastrašivanja i pozivanja na nasilje protiv Uprave tuženika. Da bi tome bilo tako proizlazi iz sljedećeg. Naime, dana 24. ožujka 2023. godine politička stranka Radnička fronta u zastupanju PĐ uputila je javni poziv na preko 50 elektroničkih adresa svim dostupnim medijima u Republici Hrvatskoj, kojim su mediji pozvani na konferenciju koja se održala dana 27. ožujka 2023. godine pred Poliklinikom KBC -a Rijeka, a u kojem se pozivu i popratnoj dokumentaciji iznova ukazuje na niz lažnih i netočnih činjenica o navodnom i nedokazanom nezakonitom radu Uprave KBC -a Rijeka. Kao privitak takvog javnog poziva upućen je niz dokumenata i poslovne dokumentacije tuženika, a koja predstavlja poslovnu tajnu tuženika, koju je dokumentaciju Radnička fronta očigledno pribavila od samog tužitelja i/ili druge neovlaštene osobe, dakle, na nezakonit način, pa je tako između ostaloga kao dio navedene dokumentacije u predmetnom pozivu na tiskovnu konferenciju dostavljeno pismo – dopis koji je kreiran kao word dokument naslova „dopis novom predsjedniku Upravnog vijeća KBC-a“. Iz uvoda i sadržaja navedenog pisma proizlazi da bi isto bilo upućeno Predsjedniku Upravnog vijeća dr. ŠĐ, iako navedeni dopis

- pismo nije nikada upućeno i nije dostavljeno niti predsjedniku Upravnog vijeća, a niti drugim članovima Upravnog vijeća KBC-a Rijeka. Pojašnjava se kako se u navedenom dopisu poziva Predsjednika Upravnog vijeća da prema napisima iz medija o navodno počinjenim nezakonitostima u radu Uprave tuženika poduzme određene radnje, jer da će u protivnom „ukoliko se nešto drastično ne promijeni u KBC-u Rijeka, situacija eskalirati i eksplodirati tako da nitko neće biti pošteđen“. Slijedom prethodno utvrđenih činjenica na strani tuženika stvorila se opravdana sumnja da je tužitelj opisanim postupanjem učinio dostupnom javnosti dokumentaciju koja predstavlja poslovnu tajnu tuženika, a budući je tuženik nepobitno utvrdio kako je tužitelj autor odnosno kreator dokumenta - dopisa navodno upućenog predsjedniku Upravnog vijeća KBC Rijeka, a koji dopis Predsjednik Upravnog vijeća KBC-a Rijeka gospodin dr. ŠĐ nije nikada zaprimio, jer mu očigledno isti nije nikada niti upućen od strane tužitelja – to iako tužitelj nesporno raspolaže s potrebnim komunikacijskim kanalima da se obrati ne samo Predsjedniku Upravnog vijeća već i svim članovima Upravnog vijeća, proizlazi kako namjera tužitelja prilikom sastavljanja takvog dopisa nije bila da se isti uputi osobama na koje se dopis naslovljuje, već da se dopis dostavi neovlaštenim trećim osobama, koje su ga potom dostavile javnosti pozivajući se kako tijela kod tuženika ne poduzimaju ništa da bi spriječili navodne nezakonitosti u radu Uprave tuženika. Dapače, ostala dokumentacija koju je Radnička fronta dostavila uz poziv za tiskovnu konferenciju, a koja predstavlja poslovnu dokumentaciju koja je za tuženika tajna i koja nije dostupna javnosti, tuženik je glede iste utvrdio da je printana od strane tužitelja na pisaču (printeru) u vlasništvu tuženika, a što dokazivo znači da je tužitelj za vrijeme svojeg radnog vremena, na radnom mjestu i opremi tuženika, ulazio u programe tuženika i pribavljao dokumentaciju koja uopće nije bila potrebna za obavljanja poslova njegovog radnog mjesta i koja je bila predmetom odbačene kaznene prijave podnesene protiv tuženika, kao primjerice dokumentacije koja se odnosi na poslovno-tehničku suradnju s Poliklinikom Medikol još od 2010., zahtjevnice glede nabavke kompresora, interne natječaje za rukovodna radna mjesta kod tuženika, ugovore o instaliranju opreme za HT i A1 koji su zaključeni još 2006. i sl., a koju je sve redom dokumentacija dostavila Radnička fronta uz svoj poziv za tiskovnu konferenciju. Dakle, tužitelj je dokazivo na opremi tuženika printao poslovnu dokumentaciju tuženika koja uopće nije bila predmetom njegovog rada te očigledno takvu dokumentacije neovlašteno dostavljao trećim osobama, da bi potom tu istu dokumentaciju i dopise Radnička fronta proslijedila kao sastavni dio javnog poziva na preko 50 e-mail adresa s namjerom da se dopisima i popratnim materijalima naruši poslovni ugled i interese KBC-a Rijeka i svih članova Uprave Poslodavca. Opetovano se naglašava kako je odlučnu činjenicu da je upravo tužitelj kreator dopisa „upućenog“ Predsjedniku Upravnog vijeća KBC-a Rijeka, tuženik je nesporno utvrdio uvidom u informatički sustav, pri čemu se posebno napominje kako sačinjeni dopis sadrži niz neistinitih, uvredljivih i klevetničkih informacija o radu Uprave tuženika te pojedinih izrijekom imenovanih radnika, na način da se u dopisu tuženika i redom imenovane osobe javno vrijeđaju te se iskazuje otvorena netrpeljivost prema ravnatelju KBC-a Rijeka prof.dr.sc. MĐ i ostalimčlanovima Uprave tuženika (zamjenici ravnatelja FĐ, pomoćnici ravnatelja ŽĐ), protiv kojih se javnost poziva na mržnju i nasilje, a što svakako proizlazi iz navoda da će „situacija eskalirati i eksplodirati tako da nitko neće biti pošteđen“, dakle, kakvim navodima su ujedno ostvarena i bitna obilježja kaznenog djela prijetnje. Da je takvom načinu djelovanja izazivanja straha i prijetnje tužitelj očito sklon pa da je tuženik imao svaku osnovu otkazati mu ugovor o radu, proizlazi iz okolnosti da je tužitelj nakon što mu je prestao radni odnos kod tuženika, sudjelovao u tiskovnoj konferenciji koju je dana 11. svibnja 2023. u sindikalnom domu Franjo Belulović organizirao Sindikat zdravstva Hrvatske – gospođa VĐF (ranije G), a na kojoj je tiskovnoj konferenciji tužitelj nastavio s javnim uvredama i klevetničkim navodima u odnosu na rad članova Uprave tuženika, dapače, na navedenoj je javnoj konferenciji organizatorica iste iznijela niz prijetnji i poziva na javno nasilje i mržnju poput opravdanja za provođenjem „masakra“, „ubojstva“, javnog pozivanja na „bacanje na cestu ravnatelja MĐ“, ukazujući da je u trenutnoj situaciji u KBC-u Rijeka dozvoljeno, čak do mjere opravdanosti „uzimanje pravde u svoje ruke u žutoj minuti“ , optužujući Upravu tuženika za kriminal i korupciju, a koje da zaslužuje reakciju poduzimanja nasilja i mržnje jednako onoj što se nedavno dogodila u školi u Srbiji. Imajući u vidu kako je na predmetnoj tiskovnoj konferenciji na kojoj je aktivno sudjelovao upravo gospodin ĐĐ, ovdje tužitelj to se također može s osnovom sumnje zaključiti kako je zajedno s drugim osoba koje su sudjelovale na predmetnoj tiskovnoj konferenciji imale za cilj da zajedničkim protupravnim djelovanjem i javnom dostavom povjerljivih poslovnih informacija KBC-a Rijeka, u nastojanju prikazivanja navodnih i nedokazanih nezakonitosti te uz pozivanje na nasilje, uz jasno izrečenu prijetnju da će ukoliko se nešto ne poduzme u KBC -u Rijeka „situacija eskalirati i eksplodirati tako da nitko neće biti pošteđen“, dakle, da su prethodno navedene osobe i moguće drugi nepoznati počinitelji zajedničkim i udruženim djelovanjem ostvarile obilježja kaznenih djela prijetnje i javnog poziva na nasilje i mržnju. Prethodni zaključci i tvrdnje tuženika da su ponašanja i radnje koje je tužitelj poduzimao kako bi diskreditirao rad Uprave tuženika te kako bi kod zaposlenika tuženika izazvao uznemirenost, a što je tuženika dovelo do toga da izgubi povjerenje u tužitelja, jednako su potvrđene tijekom odlučivanja o tužiteljevom Zahtjevu za zaštitu prava od strane drugostupanjskog tijela kod tuženika – Predsjednik Upravnog vijeća dr. ŠĐ i drugi članovi Upravnog vijeća iznijeli su niz činjenica koje su kod tuženika jasno potvrdile sumnju u postupanja tužitelja i njegove namjere da javnosti učini dostupnom poslovnu dokumentaciju tuženika te da pokušajima prijetnje te iznude pokuša utjecati na rad članova Upravnog vijeća, a koji da bi imali smijeniti ravnatelja tuženika. Tako je iznova potvrđeno kako je gospodin ĐĐ poslovnu dokumentaciju KBC-a Rijeka - dostavlja se ispis cjelokupne poslovne dokumentacije koju je nedvojbeno printao upravo tužitelj - vidljivo preko šifre pisača KBC-a Rijeka na ime ĐĐ, dakle, da je upravo tužitelj temeljem svojih ovlaštenja kao zaposlenik tuženika pribavljao i printao tajnu poslovnu dokumentaciju KBC-a Rijeka te istu dostavljao neovlaštenoj osobi GĐF (ranije G), a što je tužitelj priznao u svojem razgovoru s Predsjednikom Upravnog vijeća dr. ŠĐ. Prilikom navedenog razgovora tužitelj je opetovano iskazao prijetnju prema Predsjedniku Upravnog vijeća dr. ŠĐ, navodeći kako „ako Upravno vijeće potvrdili odluku o otkazu, da isti raspolažu materijalom koju će iskoristiti“, na koji je način iznudom i prijetnjom te stvaranjem osjećaja nesigurnosti, pokušao ishodovati odluku Upravnog vijeća kako se ne bi potvrdila prvostupanjska Odluka o otkazu, a koje iznudno postupanje pod prijetnjom dostave neovlašteno pribavljene poslovne dokumentacije jest u cijelosti protupravno i nedozvoljeno. Također, na navedenoj je sjednici Upravnog vijeća prof.dr.sc. OĐ navela kako joj se u mjesecu rujnu 2022. godine obratio upravo tužitelj kao članici Upravnog vijeća te da je apelirao na nju kao poštenu osobu, jer je ostala uprava nepoštena, a budući ista u tom trenutku nije znala što bi mu rekla, uputila ga je na ravnatelja, na što je tužitelj nastupio agresivno i vrlo neugodno na način da je rekao da ukoliko ga ne bude podržala, da bi onda i ona mogla loše završiti kao što će i svi drugi, što je ona doživjela kao prijetnju, ali u navedenom trenutku nije isto mogla u potpunosti razumjeti, što sada obzirom na kontekst s kojim ju se upoznaje i počinjenim povredama obveze čuvanja poslovne tajne i izrečenim prijetnjama od strane gospođe VĐF, koja je između ostaloga potvrdila da je pribavljala poslovnu dokumentaciju od tužitelja, stavlja u jasan kontekst udruženog djelovanja radi pokušaja prikazivanja nezakonitog rada Uprave tuženika i pokušaja javnog pritiska „da će loše završiti kao i svi ostali“. Iako je sve prethodno navedeno dostatno da se u cijelosti kako osnovana i utemeljena potvrdi Odluka o izvanrednom otkazu tužitelju, napominje se i kako je tuženik zaprimio prijavu od strane radnika GĐ koji je u svojoj prijavi ukazao da mu se tužitelj obraća neprimjerenim riječima, a kakvo je uvredljivo obraćanje od strane tužitelja rezultiralo otvorenim verbalnim sukobom, što sve ukazuje kako je tužitelj u svojoj radnoj sredini pokušao stvoriti neprijateljsko radno okruženje i negativno utjecati na svoje kolege, ostale zaposlenike kod tuženika, a koje je odnose nepovjerenja i negativne radne atmosfere dužan otkloniti svaki poslodavac. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2.1. Podneskom od 12. rujna 2024. (stranica 395-399 spisa) tuženik je podnio protutužbeni zahtjev radi sudskog raskida ugovora o radu s danom 29. srpnja 2024.

2.2. Ovdje se ističe kako je odredbom čl. 189. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 25/13, 89/14 – odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 145/25; dalje ZPP) propisano da tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, između ostalog i ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom. Prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 5. listopada 2023. (stranica 336 -339 spisa).

2.3. Međutim, odredbom čl. 125. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 155/22; dalje ZR), propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete, dok je st. 2. istog članka propisano da odluku iz st. 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i obiju ugovornih stranaka, nije moguć. U konačnici, st. 3. istog članka propisano je da poslodavac i radnik zahtjev za prestanak ugovora o radu mogu podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

2.4. Kako je u pogledu isticanja zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu ZR u odnosu na ZPP lex specialis te imajući na umu činjenicu da je glavna rasprava u ovoj pravnoj stvari zaključena 21. srpnja 2026., dakle nakon podnošenja danog zahtjeva, to je isti dan pravovremeno. Također se napominje kako je zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, kao poseban institut, predviđen odredbama ZR-a, te je akcesoran onom zahtjevu kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i može se podnijeti do okončanja glavne rasprave koja se vodi radi utvrđenja odluke o otkazu poslodavca nedopuštenom.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz vještačenjem po vještaku izv. prof. dr. sc. JĐ, čiji nalaz i mišljenje od 13. lipnja 2026. prileži na stranici 733-757 spisa), kao i dokaz saslušanjem svjedoka HĐ (stranica 345-354 spisa), ĆĐ (stranica 366-368 spisa), AĐ (stranica 368-369 spisa), GĐ (stranica 369-370 spisa), EĐ (stranica 375-377 spisa), RĐ (stranica 377-379 spisa), FĐ (stranica 404-407 spisa), ŽĐ (stranica 407-408 spisa), TĐ (stranica 408-410 spisa), ŠĐ (stranica 410-412 spisa), (stranica 1621-1630 spisa), IĐ (stranica 625-627 spisa), ŠĐF (stranica 628-633 spisa), KĐ (stranica 683-685 spisa), NĐ (stranica 697-699 spisa), OĐ (stranica 699-701 spisa) i ĆĐF (stranica 701-703 spisa), te tužitelja kao stranke (stranica 350-354 i 714-717 spisa), uz napomenu kako je punomoćnica tuženika na ročištu od 26. siječnja 2026. (stranica 714 spisa) odustala od prijedloga radi saslušanja z.z. tuženika prof.dr.sc. MĐ,dr. med.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, dok zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu smatra neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, klasa: 500-01/23-01/82, ur. broj: 2170- 29/01-23/01 od 29. ožujka 2023. (stranica 16-20 spisa), kao i Odluka Upravnog vijeća tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, klasa: 003-06/23-01/25, ur. broj: 2170-29-02/1-22-1 od 28. travnja 2023. (stranica 10-15 spisa) kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja protiv Odluke o izvanrednom otkazu i potvrđena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. ožujka 2023., kumulirano sa zahtjevom za vraćanje na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 15. prosinca 2017.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika, kao poslodavca bio zaposlen na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika – diplomiranog inženjera strojarstva, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, klasa: 112-02/17-01/87, ur. broj: 2170-29-02/2-17 od 15. prosinca 2017. (stranica 7-8 spisa). Nadalje, nesporno je da je tuženik 29. ožujka 2023. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja zbog počinjenih osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, s time da je tužitelju radni odnos prestao danom dostave te odluke, i da tužitelj nije imao prava na otkazni rok i otpremninu.

7. U ovoj fazi postupka sporno je pitanje dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odnosno je li tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili postoje neke druge osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

8. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom čl. 133. st. 1. ZR-a, prema kojoj odredbi radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9. U postupku je utvrđeno da je tužitelj protiv te odluke podnio Zahtjev za zaštitu prava 8. travnja 2023. (stranica 21-23 spisa), koji zahtjev je tuženik zaprimio 13. travnja 2023. (navedeno proizlazi iz obrazloženja Odluke Upravnog vijeća tuženika od 28. travnja 2023. i povratnice sa stranice 25 spisa). Kako je tuženik predmetni zahtjev za zaštitu prava odbio Odlukom Upravnog vijeća, klasa: 003-06/23-01/25, ur. broj: 2170-29-02/1-22-1 od 28. travnja 2023. (stranica 10-15 spisa) koju odluku je tužitelj primio 3. svibnja 2023. (navedeno proizlazi iz navoda tužbe koji tuženik tijekom postupka nije osporavao) i to kao privitak dopisa tuženika, klasa: 500-01/23- 01/104, urbroj: 2170-29/01-23/01 od 2. svibnja 2023. sa stranice 9 spisa, to je tužitelj pravovremeno ustao radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa tužbom od 11. svibnja 2023. (što je razvidno iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska).

10. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10.1. Nadalje, Zakon o radu odredio je kratak rok u kojem poslodavac (ili radnik) mogu izvanredno otkazati ugovor o radu. Prema čl. 116. st. 2. ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, rok od 15 dana iz čl. 116. ZR-a materijalnopravne je prirode i ima značenje osnovne pretpostavke za dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu (takvo stajalište izraženo je u odlukama broj Revr-1329/10 od 23. studenoga 2010. i Revr- 1895/10 od 12. siječnja 2011.). Nepoštovanje tog roka ima za posljedicu nedopuštenost (nezakonitost) otkaza.

11. Cijeneći sadržaj citirane odredbe ZR-a razvidno je da je za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki, a to je postojanje osobito teške povrede iz radnog odnosa te činjenica da iz tog razloga nastavak radnog odnosa više nije moguć.

12. U smislu naprijed citirane zakonske odredbe ističe se da, ukoliko je riječ o otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, tada postojanje te povrede poslodavac mora nedvojbeno dokazati. U slučaju da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li takva povreda obveze iz radnog odnosa počinjena ili ne, tada se ne može smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

13. U pogledu zakonskih pretpostavki za donošenje takve odluke napominje se kako je odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano da je, prije izvanrednog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.

13.1. Po mišljenju ovoga suda, pravo tužitelja na obranu nije povrijeđeno time što ga tuženik prije donošenja sporne odluke nije pozvao na iznošenje obrane, obzirom da je svoju obranu iznio nakon saznanja o otkazu u zahtjevu za zaštitu prava, kao i tijekom ovog parničnog postupka.

14. Pored toga, sukladno čl. 150. st. 1. ZR-a poslodavac se prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci (a ukoliko njega nema, sa sindikalnim povjerenikom, u smislu odredbe čl. 153. st. 3. ZR-a), te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika, dok je st. 4. citiranog članka propisano da se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. U st. 7. citiranog članka propisano je da se radničko vijeće može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim ZR-om, dok je st. 8. citiranog članka propisano da radničko vijeće mora obrazložiti svoje protivljenje odluci poslodavca.

14.1. Pravni institut savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanom otkazivanju ugovora o radu ne implicira i obvezu poslodavca glede uvažavanja iznesenih prijedloga i primjedbi radničkog vijeća. Naime, dužnost je poslodavca provesti obvezatni postupak savjetovanja prije namjeravanog otkazivanja ugovora o radu u smislu odredbe čl. 150. ZR-a.

14.2. U svezi pitanja savjetovanja s radničkim vijećem napominje se da iz obrazloženja sporne odluke proizlazi da je tuženik proveo postupak savjetovanja s Nezavisnim sindikatom medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske, obzirom da kod tuženika u svojstvu poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće i da se sindikati koji djeluju kod tuženika nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, te nisu obavijestili tuženika o sindikalnom predstavniku odnosno povjereniku.

14.3. Da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće sud utvrđuje temeljem iskaza svjedoka ŠĐF, predstavnice reprezentativnog sindikata (stranica 628-685 spisa) koja je navela da kod tuženika nikada nije osnovano radničko vijeće jer da nisu ispunjene pretpostavke, odnosno da nisu održani pravovaljani izbori.

14.4. Da je tuženik proveo postupak savjetovanja s Nezavisnim sindikatom medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske ovaj sud utvrđuje uvidom u dopis od 28. ožujka 2023. (stranica 42 spisa) kojim taj Sindikat, temeljem dopisa tuženika kojim je zatražena prethodna suglasnost o namjeravanoj Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, daje prethodnu suglasnost za namjeravanu odluku poslodavca te iskazuju da nemaju na istu primjedbi niti prijedloga, obzirom da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za donošenje iste.

14.5. Vezano za tužiteljev navod kako predmetna suglasnost predstavlja akt koji je izrađen naknadno obzirom da nema urudžbeni broj, kao ni klasu, za razliku od svih ostalih službenih dokumenata, navodi se da navedeno ne čini spornu odluku nedopuštenom, uz napomenu da tužitelj tijekom trajanja ovog parničnog postupka nije predložio izvođenje dokaza kojim bi se utvrdilo suprotno. Sud ne prihvaća ni navod tužitelja kako je predmetno očitovanje datirano istoga dana kada je sporna odluka donesena i poslana poštom obzirom da sporna odluka nosi datum 29. ožujka 2023., dok je očitovanje Sindikata dano dan ranije, točnije 28. ožujka 2023., uz napomenu da tužitelj navod o datumu slanja sporne odluke poštom također ničim ne dokazuje.

15. Nadalje se navodi da postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a, mora dokazati poslodavac.

16. Kako je prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac dužan u pisanom obliku obrazložiti otkaz, to su za ocjenu pravne valjanosti odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, jer poslodavac nema ovlast naknadno dodavati razloge za otkaz. Zato je osobito važno da se opravdani razlozi za otkaz koji postoje u vrijeme donošenja odluke o otkazu jasno i nedvosmisleno navedu u obrazloženju otkaza, te da se za te razloge navedu i dokazi koji opravdavaju takav otkaz. Naime, poslodavac se ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava.

17. Prema odredbi čl. 116. st. 2. ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

18. U konkretnom slučaju, kao otkazni razlozi tj. osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa u spornoj odluci od 29. ožujka 2023. (stranica 16-20 spisa) navodi se sljedeće. Tuženik u osporavanoj odluci prvenstveno navodi kako je tuženik zaprimio prijavu od strane Službe za opće i tehničke poslove, Odjel elektro održavanja kojim je sukladno zaprimljenim usmenim obavijestima te pisanim izjavama radnika navedene Službe, utvrdio da je radniku navedene Službe ZĐ upravo od strane tužitelja upućena usmena informacija o činjenici navodnog raspolaganja (pribave) lijekova na ime tog radnika, navodeći kako je pri tome tužitelj takvim ponašanjem informacija nastojao i stvorio kod svojeg kolege uznemirenost i ozbiljan strah, budući da mu je tužitelj uporno pokušavao objasniti kako je takvo raspolaganje lijekova imenovanog radnika „namjestilo“ od strane određenih osoba, pretpostavljeno aludirajući na Upravu tuženika, koja da takvo „namještanje razduživanja lijekova“ može nametnuti bilo kojem radniku. Sljedeća povreda odnosi se na prijavu koju je tuženik zaprimio od radnika GĐ, koji da je u svojoj prijavi naveo da mu se tužitelj obratio neprimjerenim riječima na način da mu se tužitelj obratio navodeći kako bi bio „Čmar“, nakon čega da je došlo do otvorenog verbalnog sukoba s tužiteljem, a radno okruženje kod tuženika da ne smije predstavljati okruženje u kojima radnici iznose bilo kakve animozitete na način da svoje stavove verbalno iznose načinom koji bi bio uvredljiv za drugog radnika i kojim se vrijeđa dostojanstvo drugog radnika. U konačnici, navodi se kako je tuženik temeljem dokumentacije koju je Radnička fronta u pozivu za konferenciju dostavila medijima na više adresa elektroničke pošte (preko 70 adresa), na koji način je prateća dokumentacija koja predstavlja poslovnu tajnu tuženika učinjena dostupnom većem broju osoba, a nakon izvršenog uvida u svoj informatički sustav da je tuženik nedvojbeno utvrdio kako je kreator priloga – dopisa predsjedniku Upravnog vijeća tuženika potpisa „ogorčeni djelatnici KBC-a Rijeka“ upravo tužitelj koji da u tom dopisu iznosi niz neistinitih, uvredljivih i klevetničkih informacija o radu Uprave tuženika te pojedinih, izrijekom imenovanih radnika tuženika, sve pod izgovorom potrebne anonimnosti. Na kraju se navodi kako se ne radi o dopisu u kojem tužitelj u strahu za svoje radno mjesto prijavljuje navodne nepravilnosti rada Uprave tuženika ili izrijekom prozvanih radnika tuženika, već da se radi o dopisu u kojem se iskazuje ozbiljna prijetnja i pozivanje na „eskalaciju i eksploziju situacije“.

19. U odnosu na prvu počinjenu povredu koja se tužitelju stavlja na teret, a koja se odnosi na prijavu od strane Službe za opće i tehničke poslove, Odjel elektro održavanja kojim je ta Služba utvrdila da je radniku navedene Službe ĆĐ upravo od strane tužitelja upućena usmena informacija o činjenici navodnog raspolaganja (pribave) lijekova na ime tog radnika, a tužitelj da je takvim ponašanjem nastojao i stvorio kod svojeg kolege ZĐ uznemirenost i ozbiljan strah, budući da mu je uporno pokušavao objasniti kako je takvo raspolaganje lijekova imenovanog radnika „namješteno“ od strane određenih osoba, pretpostavljeno aludirajući na Upravu tuženika, koja da takvo „namještanje razduživanja lijekova“ može nametnuti bilo kojem radniku navodi se da je na tu okolnost proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, te svjedoka ĆĐ, EĐ , AĐ, HĐ i IĐ, kao i uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu.

19.1. Tako tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi (stranica 350-354 i 714-717 spisa) da od siječnja 2021., kada je održana prva konferencija Radničke fronte, kod tuženika kolaju različiti dokumenti i različita dokumentacija koja se odnosi na poslovanje i postupanje tuženika. Radi se o više različitih dokumenata koji dolaze na različite načine na službene i privatne mailove i grupe zaposlenicima u kojima je vidljivo tko ih je poslao, ali nije poznato tko je nositelj takve adrese i za tu dokumentaciju da znaju svi zaposlenici. Nadalje navodi da je također dobivao različitu dokumentaciju vezanu za poslovanje tuženika na privatne Whatsapp grupe, Viber, te da je bilo vidljivo tko je poslao takve dokumente, iako nije znao tko je nositelj odnosno tko se nalazi iza oznake pošiljatelja. Takva dokumentacija da je bila slana i drugim zaposlenicima, te da je bilo opće poznato da ista kola u prostoru tuženika. Po naprijed opisanom postupanju da je saznao za dokumentaciju koja se ĆĐ stavlja na teret - postupanje po nekakvoj narudžbenici za koju nema ovlast. Obzirom da je poznavao ZĐ i znao koje poslove isti obavlja, jedne prigode kada je istog sreo da mu je rekao da je čuo da kruži nekakva dokumentacija koja se odnosi na njega te da isto prijavi šefovima. Na tu njegovu rečenicu CĐ da mu je odgovorio da zna za takvu priču i da mu "je puna glava toga". U svezi dokumentacije vezane za ZĐ, te nakon opisanog razgovora tužitelj da nije imao nikakvog saznanja o tome da je njegova rečenica uznemirila imenovanog radnika, da je imenovani radnik prijavio njega i ovakvo postupanje nadređenim službama sve dok nije dobio osporavanu Odluku. U svemu tome ne razumije zbog čega se njemu stavlja na teret da je uznemirio ZĐ kada je isti već o svemu tome imao saznanja i to od prijašnjeg rukovoditelja VĐ, što je tužitelj saznao tek u Odluci o otkazu. Na kraju navodi da s ZĐ o navedenoj situaciji zapravo nije niti razgovarao osim navedene i opisane rečenice.

19.2. Svjedok ĆĐ u svom iskazu navodi (stranica 365-368 spisa) da je bio zaposlen kod tuženika na poslovima električara u pogonu elektro održavanja, te da nema pristupa programu u kojem se naručuju skupi lijekovi niti opis njegovih poslova obuhvaća bilo kakve poslove vezane za nabavku tih lijekova. Dana 1. ožujka 2023. od svojeg bivšeg rukovoditelja VĐ, koji više nije bio zaposlen kod tuženika, da je dobio informaciju da se neki "skupi lijekovi" vode na njegovo ime, odnosno da je preko informatičke opreme zadužio neki skupi lijek u vrijednosti od oko 200.000,00 kn. Njega da je takva informacija iznenadila jer da je znao da nema bilo kakve veze s tim i da ne može uopće pristupiti programu u kojem se lijekovi naručuju, ali zbog činjenice da VĐ više ne radi kod tuženika, takvu informaciju da nije potpuno ozbiljno shvatio. Osim toga, VĐ da mu je poslao sliku ekrana u crno bijeloj boji slijedećeg dana, te da je bilo vidljivo da se pod njegovim imenom vodi skupi lijek u iznosu za koji više nije siguran je li 190.000,00 kn ili 200.000,00 kn. Njega da je to uznemirilo, ali da je smatrao da imenovani više ne radi kod tuženika, te da nema pristupa informatičkoj opremi iz koje bi bili vidljivi takvi podaci. Dana 3. ožujka 2023. u jutarnjim satima, prije početka uobičajenog radnog sastanka, da je došao tužitelj i rekao mu kako se skupi lijekovi vode na njegovo ime i da navedeno treba prijaviti. Nakon takvog navoda tužitelj da je otišao na radni sastanak s kojeg se vratio nakon pola sata ili sat vremena, te da mu je ponovno došao i rekao da predmetni događaj odnosno činjenicu da se skupi lijekovi vode na njegovo ime treba prijaviti svojem rukovoditelju ČĐ i da je naveo da to mora što prije riješiti jer se može dogoditi da se takvi propusti počnu događati i ostalima. Tužitelj da mu nije pokazao sliku ekrana na kojoj bi bilo vidljivo da se pod njegovim imenom vode skupi lijekovi. Nakon drugog obraćanja tužitelja da se jako uznemirio i shvatio da je problem mnogo ozbiljniji nego što je mislio jer da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, da je znao kako sustav funkcionira, te da je odmah nakon njegovog navoda predmetni događaj prijavio neposrednom rukovoditelju ČĐ, i o događaju sastavio izjavu. Nakon što je neposrednom rukovoditelju AĐ prijavio predmetni događaj i sastavio izjavu, više da nije bio pozvan u stručne službe tuženika radi očitovanja. Isto tako da mu nije poznato što je tuženik dalje poduzeo u svezi njegove prijave. Na kraju je naveo da mu nije poznato na koji način je došlo do toga da pod njegovim imenom bude evidentirana nabavka predmetnog lijeka, niti tko je navedeno učinio , a nakon razgovora s tužiteljem 3. ožujka da s tužiteljem više nije razgovarao o predmetnom događaju, a tužitelj da ga više ništa nije pitao vezano za isti i nije mu poznato je li tužitelj svoja saznanja o predmetnom događaju nekom rekao. VĐ da nije pitao od kuda mu informacija i slika, s time da mu se VĐ **.**.2023. obratio telefonom, a 2. ožujka 2023. da mu je poslao sliku mobitelom. Isto tako da nije pitao niti tužitelja od kuda mu navedene informacije. Prvi put da mu je tužitelj ispred elektro radione rekao da se skupi lijekovi vode na njemu, što je za njega bio šok. Ne zna je li tužitelj to rekao dobronamjerno ili ne. Šok da je bio puno veći nego kada mu se obratio VĐ jer obraćanje VĐ nije toliko ozbiljno shvatio, ali nakon što mu se obratio i tužitelj shvatio je da je situacija mnogo složenija. Nakon što mu je predočena izjava sa stranice 64 svjedok je naveo da je istu napisao jer ima računalo te je istu napisao 3. ožujka 2023.

19.3. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok VĐ, koji je bio voditelj elektro održavanja kod tuženika do lipnja 2022., a koji je naveo (stranica 375-377 spisa) da su tijekom njegovog rada kod tuženika, ali i naknadno, kontinuirano, svi zaposlenici, pa tako i on, dobivali različite poruke na službene i privatne telefonske brojeve. U predmetnim porukama da su bili različiti oblici upozorenja u smislu "čuvaj se VĐ", "ovaj ili onaj će ti smjestiti" i slično. On da se na takve poruke nije obazirao, ali da je nakon prestanka rada kod tuženika dobio između ostalih poruka i poruku sa slikom na kojoj je bilo vidljivo kako je u IBIS sustavu (službenom sustavu koji koristi tuženik za ERP sustav) vidljivo da je njegov prijatelj i zaposlenik, koji nema takve ovlasti, ĆĐ povezan s vođenjem postupka za nabavu lijekova. Obzirom da je osobno dobro poznavao ZĐ i da je znao na kojim poslovima radi, te da nema u opisu svojeg radnog mjesta bilo kakvog doticanja s nabavkom lijekova, navedenu poruku da je proslijedio kolegi i prijatelju ĆĐ i rekao mu da obavijesti nabavu i svojeg rukovoditelja i provjeri je li došlo do pogreške ili je samo to još jedna neistinita informacija. Nakon što je ĆĐ proslijedio dobivenu sliku i usmeno ga obavijestio o istoj, imenovani da mu je odgovorio kako je o tome obavijestio svojeg rukovoditelja HĐ, s time da mu nije poznato je li ĆĐ razgovarao s ovlaštenim osobama iz nabave. Njemu da nije poznato što se dalje događalo u postupku vezanim za obavijest ZĐ rukovoditelju o navedenoj poruci, a njemu da je ĆĐ jedino odgovorio kako je proslijedio obavijest svojem rukovoditelju. Na kraju je naveo da je dobro poznavao ZĐ jer su surađivali i zajedno radili, imenovani da se dobro nosio sa stresnim situacijama koje su tijekom njihovog rada bile česte, te je nakon što ga je obavijestio i poslao mu sliku rekao imenovanom da provjeri zbog čega se sve to dogodilo, odnosno smatrao je da je moguće da se radi o lažnoj informaciji ili o grešci u sustavu jer ĆĐ nije imao ovlaštenja za nabavu lijekova, a za svaku nabavu lijekova da je bio potreban propisani postupak odnosno procedura koja u konkretnom slučaju nije provedena. Zbog svega toga ĆĐ da nije izgledao zabrinut niti u stresu. Dakle, ZĐ da je najprije rekao za poruku, a nakon toga mu je istu poslao. Ne može se sjetiti svih detalja poruke, sjeća se da je bila slika ekrana u boji poslano na Viber. Poruka da je bila poslana s nepoznatog broja, poslana je pojedinačno, a ne u grupu i da mu nije poznato je li još nekom poslana, a čuo je kasnije od ZĐ da su i drugi dobili tu poruku, odnosno da znaju. Ne sjeća se da li je dobio jednu ili više stranica, misli da je bilo više stranica.

19.4. U konačnici, i svjedok DĐ, neposredno nadređeni ĆĐ , u svom iskazu navodi (stranica 368-369 spisa) da je u ožujku 2023. dobio prijavu ZĐ kako na njegovo ime glasi narudžba skupog lijeka. Naime, njemu da je ĆĐ došao kao neposrednom rukovoditelju i rekao da su ga najprije VĐ, a nakon toga i tužitelj upozorili da na njegovo ime glasi narudžba skupog lijeka. On da je najprije ĆĐ odgovorio da to nije moguće i da se radi o grešci, te da će provjeriti njegov navod jer mu je ĆĐ pokazao sliku ekrana na kojoj je bilo vidljivo da je s njegovog kompjutera odnosno pod njegovom šifrom naručen skupi lijek, te je bila navedena i cijena lijeka od 190.000,00 kn. On da je ĆĐ rekao da se vjerojatno radi o grešci iz razloga što je ĆĐ kod tuženika obavljao poslove električara i nije mogao temeljem svojeg ovlaštenja i svoje šifre uopće pristupiti programu za naručivanje, a pogotovo ne programu koji omogućuje naručivanje lijekova. On da je vidio sliku ekrana na kojoj je bio obrazac za narudžbu, te da su takve obrasce upotrebljavali u elektro struci za nabavku elektro materijala, međutim, u elektro službi da se naručivao materijal potreban za druge službe i to po ujednačenoj proceduri na način da se najprije napravila narudžba koja je morala biti odobrena od strane rukovoditelja, a veće narudžbe su morale biti usklađene s financijskim planom potrošnje. Isto tako postoji ograničenje te nije bilo moguće da se ulazi u segment druge službe, te oni u elektro službi nisu uopće mogli ući u aplikaciju za naručivanje lijekova. On da je obavijestio svojeg rukovoditelja da postoji problem s narudžbom odnosno da se s imena ZĐ vodi nabavka skupog lijeka, te da su sačinili uobičajenu proceduru i o navedenom je sastavljena izjava koja je proslijeđena rukovoditelju HĐ. Nakon što je proveo svoj dio uobičajene procedure vezane za prijavu predmetnog događaja da više nije sudjelovao u daljnjem postupanju s predmetnom prijavom i nije dobio informacije o tome što se dalje utvrdilo. Nitko drugi osim ZĐ da mu nije pokazao istu sliku narudžbe niti mu je rekao bilo što o navedenom događaju. Ističe kako kod tuženika postoji posebna procedura i posebno Povjerenstvo za nabavku skupih lijekova koje odobrava narudžbe skupih lijekova po strogo propisanoj proceduri i koja je sastavljena od najuglednijih liječnika tuženika na čelu s UĐ, farmakologom. Ponovno ističe kako ĆĐ obzirom na svoje radno mjesto električara nije u mogućnosti pristupiti aplikaciji za narudžbu bilo kakvog lijeka, a pogotovo ne posebno skupog lijeka što je bio konkretan lijek koji se vodio da je naručen pod njegovom šifrom. Zbog toga da je najprije i mislio da se radi o nekoj grešci, uz napomenu kako mu nije poznato Izvješća Carole IĐ u svezi sporne fotografije i korisničkih podataka. Na kraju navodi da je ĆĐ bio zabrinut kada mu je došao i prijavio predmetni događaj, a obzirom da s njim surađuje nekoliko godina to da zna da ga je događaj zabrinuo i pogodio.

19.5. Nadalje, i svjedok HĐ, šef Službe za opće i tehničke poslove (stranica 345-354 spisa) potvrđuje navod svjedoka AĐ da je kod njega došao radnik ĆĐ navodeći da mu se stavlja na teret manipulacija s posebno skupim lijekom koji košta 200.000,00 kn, zbog čega je ĆĐ od AĐ zatražio pomoć, koji je to prijavio svjedoku. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da je tužitelj ĆĐ dostavio podatke o tome što mu se stavlja na teret obzirom da je navedeno u suprotnosti s iskazom svjedoka ZĐ koji je naveo da mu je tužitelj samo rekao da se skupi lijekovi vode na njegovo ime i da to treba prijaviti, uz napomenu da mu tužitelj nije pokazao sliku ekrana na kojoj bi bilo vidljivo da se pod njegovim imenom vode skupi lijekovi, već mu je crno bijelu fotografiju tog dokumenta na mobitel poslao svjedok BĐ. Sud ne prihvaća ni iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da je odmah po prijavi održao usmeni sastanak s ZĐ i AĐ obzirom da je navedeno u suprotnosti s iskazima tih svjedoka. Tako je svjedok ĆĐ u svom iskazu naveo da je odmah nakon navoda tužitelja svom neposrednom rukovoditelju AĐ prijavio taj događaj i sastavio izjavu, i nakon toga da više nije bio pozivan u stručne službe tuženika radi očitovanja, a zajednički sastanak sa svjedokom HĐ u svom iskazu ne spominje ni svjedok AĐ.

19.6. O navedenom iskazivala je i svjedok LR koja je navela (stranica 625-628 spisa) da je kao rukovoditelj Službe za informatiku temeljem naloga članova Uprave davala tehničko mišljenje u određenim situacijama vezanih za upotrebu informatičkog sustava kod tuženika, što da je njezin uobičajeni posao. Tako da je dobila nalog da izvrši analizu određenih dokumenata iz domene Poslovnih sustava, te je nakon analize utvrdila da u Poslovnim sustavima postoji nelogičnost u svezi jednog lijeka jer je u okviru jednog ugovora koji je obuhvaćao određene stavke , a koje nisu bile ni u kakvoj svezi s lijekovima, ušla stavka vezana za lijek. Predmetna nelogičnost sastojala se u tome što ugovorom u okviru kojeg je pronašla predmetni lijek uopće nije bilo obuhvaćeno bilo kakvo poslovanje s lijekovima, za predmetni lijek nije kreirana Zahtjevnica kao pretpostavka za nabavku lijeka, te je dokument vezan za predmetni lijek potpuno nelogično ušao u segment Ugovora u koji nisu ulazili poslovi vezani za lijekove. Također je utvrdila kako je dokument vezan za lijek kreiran pod korisničkim imenom "vladilo". Ističe kako ona osobno ne poznaje zaposlenika pod imenom ĆĐ. Na kraju ističe kako predmetni dokument nije trebao biti u domeni ugovora u kojem se zatekao.

19.6. Ocjenom provedenih dokaza, i to iskaza tužitelja te saslušanih svjedoka, kao i uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu tj. izjavu ZĐ od 3. ožujka 2023. (stranica 64 spisa), ekranska slika snimljena mobilnim uređajem (stranica 65 spisa), zabilješku o postupanju AĐ, dipl. ing. građ. od 3. ožujka 2026. (stranica 67 spisa), dopis HĐ, dipl. krim. Ravnateljstvu i Službi za pravne poslove od 7. ožujka 2023. (stranica 68 spisa) i e-mail IĐ, univ. dipl. inf. Od 20. ožujka 2023. upućen FĐ i SĐF (stranica 66 spisa) ovaj sud utvrđuje svjedok ĆĐ u izjavi sa stranice 64 spisa navodi kako ga je 1. ožujka 2023. telefonskim putem nazvao BĐ da mu dojavi da se pripazi jer da se neki skupi lijekovi od 190.000,00 kn vode na njegovo ime s datumom 20. prosinca 2022., potom da je 2. ožujka 2023. od istog dobio slikovnu poruku (koja prileži na stranici 65 spisa) gdje uz skupe lijekove od 190.000,00 kn ispod novog foldera stoji njegovo ime i ime Š, da bi 3. ožujka 2023. oko 8,00 sati dobio od tužitelja upozorenje da su na njegovo ime razduženi neki skupi lijekovi, potom da ga je tužitelj pitao je li to rekao svom nadređenom AĐ, jer da bi ga trebao obavijestiti, jer da se isto danas dogodilo njemu, a sutra već nekom drugom. U privitku izjave dostavlja sliku koju je zaprimio od EĐ (stranica 65 spisa), čiju je provjeru izvršila svjedok LR u svom izvještaju tj. e-mailu od 20. ožujka 2023. Nadalje, uvidom u zabilješku o postupanju sačinjenu od strane AĐ od 3. ožujka 2023. (stranica 67 spisa) ovaj sud utvrđuje da se u istoj navodi kako se njemu, kao prvopretpostavljenom, dana 3. ožujka 2023. obratio električar ĆĐ s informacijom da je prethodnog dana zaprimio telefonski poziv od bivšeg voditelja elektroodjela EĐ koji ga je upozorio da pripazi jer da se s njegovim imenom povezuje nabava skupih lijekova u iznosu od 190.000,00 kn, da bi mu sutradan, kao dokaz tih tvrdnji, BĐ dostavio i fotoporuku, dokumentaciju iz informatičkog programa tuženika o naručivanju u kojoj se vidi da je na dokumentima nabave navedeno ime ĆĐ. Nadalje, u istoj stoji da je AĐ ĆĐ spomenuo da mu je o istoj temi, u povjerljivom razgovoru, još ujutro, oko 8,00 sati, prije jutarnjeg sastanka Službe, isto upozorenje usmeno iznio i tužitelj, slijedom čega je AĐ odlučio o tome odmah obavijestiti rukovoditelja Službe HĐ jer je smatrao neprimjerenim kolanje informacija o mogućem problemu djelatnika Službe „povjerljivim razgovorima i zaštitničkim upozorenjima“ dijeljenjem fotodokumentacije s podacima tuženika i dokumentacije koja predstavlja poslovnu tajnu tuženika. Nadalje, uvidom u dopis HĐ, dipl. krim. Od 7. ožujka 2023. upućenog ravnateljstvu i Službi za pravne poslove (stranica 68 spisa) utvrđeno je da prosljeđuje na daljnje postupanje zabilješku o postupanju po zaprimljenoj usmenoj prijavi ZĐ – AĐ i izjave ZĐ. U konačnici, uvidom u e-mail ĐR **.**.2023. (stranica 66 spisa) upućenog FĐ i SĐF (kopija MĐ) proizlazi da je artikl „Pigray“ tbl. film obl. 56 x 150 mg povezana s dva ugovora – „Hitni ugovor“ s datumom 12. siječnja 2022. i „Bagatelni“ s datumom 20. prosinca 2021., da bi se 4. studenoga 2022. u bazi podataka tom artiklu pridodao novi ugovor „Ugovor_okv“, pa kako se na slici vide dva ugovora, a 4. studenoga 2022. se pojavljuje i treći, za pretpostaviti je da je ekran slikan 4. studenoga 2022., uz napomenu kako na programskoj podršci Službe za informatiku ustanova nije prijavljena nikakva nepravilnost. Daljnjom provjerom nad podacima u baci došlo se do spoznaje kako je netko 4. ožujka 2022. pod korisničkim imenom fvlad izvršio promjenu nad podacima koji pripadaju bagatelnom ugovoru tako da je ažuriran artikl, te ugovoru od tog datuma na dalje pripada artikl 100712 koji označava skupi lijek „Pigray“ tbl. film obl. 56 x 150 mg, uz napomenu kako je dobavljač za taj lijek tvrtka „Analytics“ d.o.o. koja je s tuženikom imala ugovore za određenu bagatelnu uslugu i nema nikakve veze sa skupim lijekovima. Na kraju navodi da nije kreirana zahtjevnica koja bi bila povezana s tom promjenom u bazi, niti je dobavljaču odaslana narudžba povezana s tom promjenom.

19.7. Imajući na umu navedeno, pogrešan je navod tuženika zadržan u spornoj odluci da je tužitelj prikazivanjem lažno kreiranog dokumenta vezanog uz postupanje s posebno skupim lijekom pokušao uvjeriti radnika ZĐ o mogućim nezakonitim postupanjima kod tuženika obzirom da navedeno nije utvrđeno niti jednim provedenim dokazom. Naime, ni sam svjedok ĆĐ u svom iskazu, kao ni u svojoj izjavi nije naveo da ga je tužitelj temeljem „lažno stvorene isprave“ pokušao uvjeriti u nezakonitost rada Uprave tuženika, koja da mu nešto „pokušava podmetnuti, a tko zna kome čini isto tako“ već u svom iskazu navodi da je do njega došao tužitelj i rekao mu kako se skupi lijekovi vode na njegovo ime i da navedeno treba prijaviti, uz napomenu kako mu tužitelj nije pokazao sliku ekrana na kojoj bi to bilo vidljivo, već je tu sliku ZR poslao svjedok BĐ, koji je prvi ZĐ upozorio na navedeno i koji je ZĐ, upravo kao i tužitelj, uputio da navedeno prijavi svom nadređenom, što je svjedok ĆĐ i učinio, a što u svojim iskazima potvrđuju i svjedoci HĐ i AĐ. Dakle, u ovom konkretnom slučaju se ne radi o zlonamjernom postupanju tužitelja, a još manje o širenju lažnih podataka o poslovanju tuženika u svezi narudžbe posebno skupih lijekova obzirom da svjedok BĐ u svom iskazu navodi da je predmetna poruka bila poslana s nepoznatog broja, s time da je kasnije od ZĐ čuo kako su i drugi dobili tu poruku, odnosno da znaju za istu, a tužitelj nije niti bio jedini koji je upozorio ZĐ na navedeno. Dakle, tužitelj nije zastrašivao radnika ZĐ već je istog upozorio (navedeno u svojoj izjavi navodi i sam svjedok ĆĐ u kojoj nigdje se spominje da ga je tužitelj pokušao uvjeriti u moguće nezakonito postupanje kod tuženika .

19.8. Slijedom navedenog, zaključak je ovoga suda kako tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu obzirom da iz provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi tužitelj zlonamjerno postupao u cilju zastrašivanja drugog radnika tuženika, konkretno ZĐ, obzirom da je imenovani i prije nego što mu se tužitelj obratio raspolagao informacijom da postoji dokument o njegovom navodnom raspolaganju posebno skupim lijekom, kao ni da mu je cilj bio prikazati moguće nezakonito postupanje kod tuženika obzirom da navedeno svjedok ĆĐ u svom iskazu ne navodi izuzev da mu je tužitelj rekao „pripazi malo, danas si ti, sutra su drugi, to su opasni ljudi“, koji navod nije potvrdio u svojoj izjavi sa stranice 64 spisa, niti navedeno u svom iskazu navodi svjedok AĐ kojem se svjedok ĆĐ obratio odmah nakon što ga je tužitelj upozorio da na njegovo ime glasi narudžba posebno skupog lijeka. Kako tuženik nije dokazao tešku povredu radne obveze, kao ni postojanje neke druge osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, to je sporna odluka u ovom dijelu nedopuštena i nezakonita.

20. U odnosu na drugu povredu koja se tužitelju stavlja na teret, a koja se odnosi na prijavu koju je tuženik zaprimio od radnika GĐ u kojoj navodi da mu se tužitelj obratio riječju „Čmar“, nakon čega da je došlo do otvorenog verbalnog sukoba s tužiteljem, ističe se da iz sporne odluke nije razvidno kada je tuženik zaprimio prijavu radnika GĐ, uz napomenu da isto nije utvrđeno niti temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Nadalje, ako otkaz daje poslodavac, taj rok teče od dana kada je za činjenicu (povredu radne obveze) na kojoj se izvanredni otkaz temelji saznala osoba ovlaštena za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa.

20.1. Naime, iz iskaza svjedoka GĐ (stranica 369-370 spisa) ovaj sud utvrđuje da je imao neugodnosti s tužiteljem na način da ga je tužitelj u nedjelju poslije podne nazvao preko telefona i upitao "zna li što ona dva štakora rade?", a on je zaključio da tužitelj misli na njegovog rukovoditelja HĐ i VR, kolegu na poslovima vozača. On da je rekao tužitelju da ga ne zanima tko koga vozi niti tko koga kuda vozi, te da nije zainteresiran za bilo kakve razgovore o tome. Nakon tog događaja, u ponedjeljak, da je došao svom rukovoditelju HĐ i rekao da ga tužitelj u slobodno vrijeme provjerava i pita za to na koji način rade njegov kolega i on, te da on ni na koji način ne želi sudjelovati u takvim razgovorima. Zbog proteka vremena da se ne može sjetiti kada se navedeni događaj dogodio, a u mobitelu da nije uspio pronaći podatak kada ga je tužitelj nazvao telefonom i kasnije s porukom. Otprilike oko godine dana nakon navedenog događaja , 20. veljače 2023. tužitelj da se prema njemu izuzetno ružno ponio. Naime, predmetnog dana da je došao u kancelariju GR, tajnice rukovoditelja HĐ da ju pozdravi i pita kako je, jer se vratila s bolovanja, te da joj je donio naranču. Dok su razgovarali da je došao tužitelj i rekao mu "čmaronja", odnosno ružno mu se obratio. On da mu je na to odgovorio "kome ti to govoriš?", na što da mu je tužitelj odgovorio "tebi" i ponovio "čmaronja". Nakon toga da je pošao za tužiteljem koji je izlazio iz kancelarije i da je došlo do verbalnog sukoba, jer je tužitelju uzvratio s riječima „konju, konjino“ i slično, te da mu je odgovorio na navod tužitelja da je visoko školovani čovjek. Tada da je izašao HĐ i obojicu ih pozvao u kancelariju. Nakon što je ispričao događaj, da je izašao iz kancelarije, a tužitelj da je ostao kod HĐ. U svezi predmetnog događaja da je napisao prijavu koju je predao tajnici te da mu nije poznato što se dalje s njom dogodilo. Prijavu da je napisao sam i nitko da nije tražio da napiše prijavu. Zbog svojih riječi da nije prijavljen, a nakon što mu se tužitelj obratio pred više ljudi s riječima "čmar, čmaronjo" da je bio uznemiren i šokiran jer do tada nije bilo problema u suradnji s tužiteljem, koji mu je bio nadređen.

20.2. I svjedok HĐ, šef Službe za opće i tehničke poslove kod tuženika, u svom iskazu (stranica 345-357 spisa) ne navodi kada je zaprimio prijavu GĐ već navodi kako je dobio prijavu imenovanog, koji da je bio zaposlen na poslovima vozača, kako tužitelj vrši pritisak na njega da podnese prijavu protiv svjedoka odnosno da prijavi da je svjedok od GĐ tražio da ga privatno vozi s vozilom tuženika. Osim toga, na jednom službenom sastanku u njegovoj kancelariji, nakon odlaska s tog sastanka, u prostoriji tajnice tužitelj da se GĐ obratio riječima „čmar“, te da je došlo do verbalnog sukoba, nadvikivanja i naguravanja koje da je smirio i o čemu da je sastavljena prijava.

20.3. Ni sam tužitelj u svom iskazu ne spori da je jedne prigode nakon jutarnjeg sastanka u predsoblju kancelarije neposrednog rukovoditelja zatekao GĐ i rekao mu "baš si čmar", nakon čega mu se isti unio u lice i počeo vikati i vrijeđati ga, slijedom čega se vratio u ured rukovoditelja HĐ i zatražio da ga obrani od takvih neosnovanih napada i vrijeđanja, na što mu je imenovani rekao da sjedne i da se smiri i da će on riješiti takvu situaciju i razgovarati sa GĐ. Do donošenja osporavane Odluke nije imao saznanja o tome na koji način je neposredni rukovoditelj pokrenuo postupak u svezi predmetnog događaja , te da je ostao iznenađen da mu se to stavlja na teret.

20.4. U konačnici, ni saslušani svjedoci FĐ, koja je u vrijeme donošenja sporne odluke bila v.d. zamjenika ravnatelja i pomoćnice ravnatelja za financije (stranica 404-407 spisa), ŽĐ, koja je u vrijeme donošenja sporne odluke bila voditeljica Ureda ravnatelja i rukovoditeljica Službe za informacijske poslove, intersektorsku i međunarodnu suradnju (stranica 407-408 spisa) i ŠĐ, predsjednik Upravnog vijeća kod tuženika (stranica 410-412 spisa) u svojim iskazima nisu naveli kada su zaprimili prijavu radnika GĐ, uz napomenu kako tuženik tijekom trajanja ovog postupka u spis nije dostavio prijavu imenovanog radnika koja se tužitelju stavlja na teret, koja bi predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i na koju se poziva u spornoj odluci.

20.5. Imajući na umu navedeno, kao i činjenicu da je teret dokaza o počinjenim povredama koje se tužitelju stavljaju na teret na tuženiku koji u slučaju izvanrednog otkaza mora dokazati da je takvu odluku, kojom se tužitelju stavlja na teret počinjenje osobito teške povrede iz radnog odnosa, zbog koje između tužitelja i tuženika nastavak radnog odnosa više nije moguć, donio u roku od 15 dana od dana saznanja za takvu povredu, pa kako tuženik navedeno nije dokazao, to proizlazi da nije dokazao da je spornu odluku donio unutar prekluzivnog roka od 15 dana od dana saznanja za povredu koja se tužitelju stavlja na teret, slijedom čega je sporna odluka u tom dijelu nezakonita i nedopuštena.

21. U odnosu na daljnju povredu – da je tužitelj kreator dopisa predsjedniku Upravnog vijeća tuženika potpisa „ogorčeni djelatnici KBC-a Rijeka“ (stranica 72 spisa), a koji dopis je Radnička fronta dostavila u pozivu za konferenciju (stranica 69- 71 spisa), pri čemu je Radnička fronta potom taj dopis dostavila na više adresa elektroničke pošte (preko 70 adresa), u kojem dopisu tužitelj iznosi niz neistinitih, uvredljivih i klevetničkih informacija o radu Uprave tuženika te pojedinih, izrijekom imenovanih radnika, sve pod izgovorom potrebne anonimnosti, a za koju povredu je tuženik saznao nakon održane tiskovne konferencije Radničke fronte 27. ožujka 2023. (navedeno u podnesku tuženika od 3. listopada 2023.) proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka, kao i informatičko vještačenje po vještaku izv. prof. dr. sc. JĐ.

21.1. Tako tužitelj u svom iskazu navodi kako nije sastavio predmetni dopis već je isti dobio s ostalom dokumentacijom koja se odnosi na poslovanje i postupanje tuženika, koja dokumentacija dolazi na različite načine, na službene i privatne mailove, i grupe zaposlenika, u kojima je vidljivo tko ih je poslao, ali ne tko je nositelj te adrese, uz napomenu kako za tu dokumentaciju znaju svi zaposlenici tuženika. Također je istaknuo da je kod tuženika moguće da svaka osoba s određenim stupnjem informatičkog znanja ulazi u kompjuter bilo kojeg zaposlenika i moguće je da izvrši uvid u svu dokumentaciju koja se nalazi na računalu bilo kojeg zaposlenika jer su sva računala i svi podaci kod tuženika umreženi. Kod tuženika je vrlo jednostavan način označavanja šifre i osobe korisnika, koriste se osobni podaci zaposlenika (ime i prezime), a primjerice njegova tajnica je znala i njegovu šifru za službeni kompjuter. Zbog toga je moguće da se s računalom bilo kojeg zaposlenika koriste ostali zaposlenici. Naime vrlo jednostavnim ulaskom sa osobnim podacima (korisničko ime i lozinka) da je moguće na svakom računalu koje je umreženo otvoriti računalo i ući u sve podatke na tom računalu koji se odnose na korisničko ime i lozinku osobe zadužene za predmetno računalo (drugog djelatnika). Stoga je moguće da se i sa vanjskim računalima uđe pomoću korisničkog imena i lozinke u kompjuter bilo kojeg zaposlenika tuženika. Svu dokumentaciju koju je zaprimio, iz njemu nepoznatih izvora, vezanih za poslovanje tuženika, a koja mu se stavlja na teret osporavanom odlukom, da je printao za vlastite potrebe i istu nije dostavljao ostalim zaposlenicima ili drugim osobama. U svezi postupanja tuženika da je podnio prijavu DORH-u u siječnju 2023., te smatra kako je navedena prijava razlog njegovom otkazu. Dokumentaciju koju je dostavio DORH-u u prilogu njegove prijave da je isprintao na svojem službenom računalu, koju dokumentaciju da je dobio iz različitih izvora. Jedan dio dokumentacije koju je dostavio DORH-u uz prijavu da se odnosilo na opis poslova njegovog radnog mjesta i on da je imao pristup navedenoj dokumentaciji.

21.2. Svjedok HĐ u svom iskazu navodi da je sudjelovao u postupku utvrđivanja na koji način je kreiran dokument u kojem je iznijeto niz neistina vezanih za postupanje prilikom obavljanja poslova izgradnje i opremanje nove bolnice na Sušaku, za koju je bio ovlaštena osoba i to predstavnik naručitelja (tuženika), a tužitelj je za potrebe obavljanja poslova u svezi izgradnje i opremanja bolnice dobio zasebnu kancelariju sa zasebnim računalom, svojom šifrom i jedini je imao pristup svojem računalu. U postupku koji je pokrenut temeljem navoda zaposlenika tuženika, poslovnih partnera te voditeljice ŠR, voditeljice Odjela strojarskog održavanja da tužitelj kontinuirano njega "blati", stalno nešto "rovari" i slično, te je proveden postupak u kojem je utvrđeno da je tužitelj poslao dokumentaciju koja je dostavljena Radničkoj fronti i svim medijima, te nakon što je njima dostavljena dokumentacija utvrđeno je da je dokumentaciju dostavio tužitelj. Zbog proteka vremena da se ne može točno sjetiti tko je tuženiku dostavio dokumentaciju koja je bila upućena svim medijima i Radničkoj fronti. Nakon što je tuženik dobio navedenu dokumentaciju da je proveden postupak utvrđivanja na koji način su mediji i Radnička fronta došli do takve dokumentacije, a zbog protoka vremena da se ne može točno izjasniti u kojim koracima je isti proveden. On osobno da nema pristup i mogućnost za utvrđivanje na koji način je dokumentacija koja je bila predočena tuženiku uz poziv Radničke fronte i dostavljena medijima printana i nema znanja da utvrdi njezin izvor. Zbog toga je stručna služba – informatička služba provela postupak utvrđivanja na koji način je predmetna dokumentacija sakupljena i dostavljena medijima i Radničkoj fronti, te je informatička služba sastavila izvještaj u kojem je utvrdila da je to učinjeno s računala tužitelja i sa šifrom tužitelja.

21.3. Da je pismo predsjedniku Upravnog vijeća kreirao tužitelj u svom iskazu navodi svjedok FĐ, v.d. zamjenika ravnatelja i pomoćnice ravnatelja za financije, koja je navela (stranica 404-407 spisa) da je Služba za informatiku utvrdila navedeno, s time da se za to pismo saznalo nakon što je Radnička fronta uputila poziv medijskim kućama, te je jedna od medijskih kuća dostavila pismo njihovoj službi. U predmetnom pismu da se iznose neistine i u odnosu na nju.

21.4. Suglasno navedenom, iskazivala je i svjedok ŽĐ, voditeljica ureda ravnatelja te rukovoditeljica Službe za informatičke poslove, koja je navela (stranica 407-408 spisa) da se sjeća da je dobila neku dokumentaciju u word-u koja nije bila zaključena kao u pdf-u te se radilo o dopisima upućenim članovima uprave anonimno. Ne može se sjetiti sadržaja predmetnih dokumenata. Koliko se sjeća utvrđeno je kako je jedan dokument koji je proslijedila šefici informatičke službe kreirao tužitelj. Dokumentacija da je bila poslana na otprilike 20-25 adresa. Dobivenu dokumentaciju istog dana da je proslijedila šefici Službe za informatiku.

21.5. I svjedok ŠĐ, predsjednik Upravnog vijeća kod tuženika u svom iskazu navodi (stranica 410-412 spisa) da nije dobio dopis sa stranice 72 spisa , već da je isti dobio uz poziv za sjednicu Upravnog vijeća, uz ostalu dokumentaciju. Nije mu poznato da su ostali članovi uprave dobili predmetni dopis. Također je naveo da mu je poznato da se u informatički sustav tuženika ulazi neovlašteno te informatička služba da kontinuirano provodi radnje podizanja informatičke sigurnosti i da su morali kreirati dodatne zaštitne šifre kako bi se spriječilo takvo neovlašteno korištenje. Također je naveo da se na sjednici Upravnog vijeća raspravljano o dopisu (stranica 72 spisa) te je utvrđeno da je dopis dostavljen medijima , a ne njemu kojemu je bio upućen, te se tim dopisom njemu stavlja na teret da nije poduzeo provjere i potrebne radnje u svezi utvrđivanja osnovanosti navoda iz dopisa, te je dopis napisan u tonu prijetnje. Informatička služba da je utvrdila kako je predmetni dopis kreiran na službenom računalu tužitelja, a što je sve detaljno obrazloženo u dokumentaciji.

21.6. Nadalje, iz iskaza svjedoka IĐ, ovaj sud utvrđuje da se zbog protoka vremena ne može sjetiti kada je dobila usmeni nalog člana uprave da izvrši analizu određenog dokumenta (word file-a), te se ne može sjetiti imena člana Uprave koji ju je za to zadužio. Nakon uvida u predmetni dokument da je utvrdila kako je kreiran pod korisničkim imenom "gsain". Ona osobno nije otvarala predmetni dokument te se ne može izjasniti o sadržaju istog. Svoje utvrđenje da je također usmenim putem prenijela članu uprave. Također je navela da je prilikom analize utvrđeno da se u domeni pod korisničkim imenom "gsain" pokazuje "gradimir" te iz navedenog, a obzirom na svoju ovlast i radno mjesto, predmetni navod (gradimir) da znači da je dokument kreiran iz baze "gsain". Ističe kako se na dokumentu ne vidi "gsain" jer da to proizlazi iz domene odnosno iz baze.

22. U odnosu na pitanje kreatora spornog dopisa sa stranice 72 spisa, kao i glede informatičke sigurnosti kod tuženika, proveden je dokaz informatičkim vještačenjem po vještaku izv. prof. dr. sc. JĐ, koji u nalazu i mišljenju 13. lipnja 2026. navodi kako je analizirao isključivo dostavljenu dokumentaciju i fotografije svojstava predmetne datoteke, uz napomenu kako nije imao pristup izvornom računalu na kojem je dokument navodno nastao, korisničkom profilu korisnika „gsain“, korisničkom profilu korisnika „tcorak“, domenskim logovima uključujući Active Directy zapise, mrežnim logovima, serverskim datotečnim logovima, forenzički izrađenim kopijama diskova ili drugih računalnih medija, izvornim digitalnim datotekama Dokaza A (dokument po nazivom „slika, slika 1“ priložen uz tužbu sa stranice 198-201 spisa) i Dokaza B (dokument po nazivom „disciplinski“, priložen uz podnesak tužitelja od 12. rujna 2023. sa stranice 65 spisa) u kvaliteti koja bi omogućila potpunu i pouzdanu tehničku analizu svih prikazanih vrijednosti. Navedeno iz razloga što navedeni izvorni podaci nisu raspoloživi uslijed proteka vremena obzirom da je sustavno bilježenje dnevnika zapisa kod tuženika implementirano od 2024., a predmetni događaj odnosi se na vremensko razdoblje prije toga, kvaliteta dostavljenih fotografija iz skenova da je značajno ograničila čitljivost pojedinih podataka, čak i nakon računalne obrade slika, uslijed čega dio podataka zbog toga nije bilo moguće pouzdano utvrditi , slijedom čega bi za zaključke s višom razinom tehničke sigurnosti bila potrebna forenzička analiza relevantnih računalnih sustava korisničkih profila sistemskih i domenskih logova te izvorni digitalnih datoteka. Bez takvih analiza nalaz da se može temeljiti isključivo na vidljivim podacima iz dostavljene dokumentacije i na tehničkoj interpretaciji tih podataka. Tako vještak u odnosu na postavljenu zadaću može li se polje „Author“ u Word dokumentu mijenjati ili u potpunosti ukloniti bez ikakvog traga i bez ikakve autentifikacije navodi kako je polje “Author” običan korisnički metapodatak pohranjen u XML datoteci unutar Word.docx arhive (konkretno u datoteci docProps/core.xml), a ne zaštićeni sistemski podatak, te da se može mijenjati ili ukloniti bez ikakvog traga unutar samog dokumenta i to bez ikakve autentifikacije (uz navođenje načina izmjene). Nadalje, u odnosu na zadaću je li “Author” vjerodostojan dokaz o stvarnom kreatoru dokumenta vještak je naveo da polje “Author” nije tehnički pouzdan niti autentificirani dokaz o stvarnom kreatoru dokumenta , već da se radi o običnom korisničkom metapodatku koji Word automatski popunjava iz korisničkih postavki programa u trenutku kreiranja dokumenta, ali koji se naknadno može slobodno mijenjati bez traga. Naime, polje „Author“ da ima samo indikativnu, i to slabu, dokaznu vrijednost o autorstvu dokumenta, jer: nije kriptografski zaštićeno; nije vezano uz domenski korisnički račun te iz dokumenta nije moguće utvrditi je li vrijednost polja bila mijenjana od izvornog unosa, slijedom čega, samo po sebi, polje „Author“ da ne može služiti kao pouzdan identifikator stvarnog kreatora, već se mora koristiti isključivo u kombinaciji s drugim dokazima. U odnosu na zadaću da usporedi dokumente koji su priloženi uz odgovor na tužbu pod nazivom “slika, slika 1”, te dokument koji je priložen uz podnesak tužitelja od 12. rujna 2023. pod nazivom “disciplinski” te da se očituje radi li se o dokumentu koji je izradio isti “Author”, vještak je naveo kako je utvrdio da se radi o digitalnim ekranskim snimkama (printscreenima) ERP/bolničkog informacijskog sustava koji se koristi u KBC Rijeka (u nastavku: Dokaz A i Dokaz B), a oba dostavljena dokumenta da su iznimno loše vizualne kvalitete. Dokaz A (“slika, slika 1”) da je dostavljen kao četiri ekranske slike tiskane na crno bijelom štampaču, dok je dokaz B (“disciplinski”) dostavljen kao ekranska slika snimljena mobilnim uređajem — radi se o digitalnoj snimci koja je ispisana na papir, čime je došlo do višestrukog gubitka kvalitete. Radi što pouzdanijeg utvrđivanja vidljivih podataka, vještak je dostavljene snimke podvrgao računalnoj obradi slike uz primjenu standardnih tehnika: geometrijska korekcija perspektive, korekcija osvjetljenja i kontrasta, smanjenje šuma, oštrenje teksta i binarizacija i nakon primjene opisanih tehnika, dio podataka da je ostao nepouzdano čitljiv zbog izvorne loše kvalitete snimki. Što se tiče same usporedbe vještak navodi da oba dokaza prikazuju isti artikl (100712, Piqray tbl. film obl. 56x150 mg) u istom ERP sustavu, s istim ugovorom (B 339/21-994361-680, Bagatelo_UOIN, iznos 190.000,00 kn) i istim korisnicima u zapisniku baze podataka: Insert 10. siječnja 2022. od mman1 (ĆR) i Update 4. ožujka 2022. od fvlad (ĆĐ). Vidljivi podaci Dokaza A i Dokaza B međusobno da su konzistentni i da se odnose na isti zapis u bazi podataka. Budući da se radi o ekranskim snimkama ERP sustava, a ne o Word dokumentima, pojam “Author” u smislu Word metapodatka nije primjenjiv. Relevantni korisnički podaci su korisnički računi u ERP zapisniku (mman1 i fvlad), koji su isti u oba dokaza, uz napomenu vještaka da loša kvaliteta Dokaza B nije omogućila pouzdan uvid u sve detalje, zbog čega se ne mogu isključiti eventualne razlike u podacima koji nisu bili čitljivi. U odnosu na postavljenu zadaću može li vrijednost polja “Author” sadržavati proizvoljan tekst (npr. samo ime, nadimak ili netočne podatke) neovisno o korisničkom imenu u domeni ili operacijskom sustavu vještak je navedeno potvrdio obzirom da vrijednost polja “Author” u Word dokumentu može sadržavati potpuno proizvoljan tekst, neovisno o korisničkom imenu u domeni ili operacijskom sustavu. Može sadržavati samo ime (kao u predmetnom dokumentu: “ Ć), nadimak, puno ime i prezime, lažno ime, naziv organizacije, ili biti potpuno prazno. Dakle, vrijednost se popunjava iz User name polja u Word postavkama, ali ne postoji mehanička provjera da ta vrijednost odgovara domenskom korisničkom imenu, niti se ta veza ikako verificira ili zapisuje u dokumentu. Na daljnji upit je li tehnički moguće da dokument koji u polju “Author” sadrži samo ime (“ Ć) bude automatski generiran u sustavu u kojem je standard da se u to polje upisuje puno ime i prezime korisnika, a ako nije, koje su tehnički realne alternative nastanka takve vrijednosti vještak je potvrdno odgovorio, jer je tehnički moguće da u domenskom okruženju, u kojemu je standardna konfiguracija unos punog imena i prezimena u polje Author, nastane dokument s vrijednosti “ Ć (samo ime). Tehnički realne alternative nastanka takve vrijednosti uključuju: korisnik je ručno promijenio postavku User name u Wordu na samo “ Ć, bez prezimena; dokument je kreiran na računalu s lokalnim (nedomenskim) korisničkim profilom konfiguriranim samo s imenom; dokument je naknadno uređivan na računalu čiji je korisnik imao samo ime “Gradimir” u Word postavkama; metapodatak Author je naknadno ručno promijenjen izravnom izmjenom XML datoteke ili Word opcijama, a bez forenzičke analize relevantnih računala i raspoloživih dnevnika da nije moguće odrediti koji je od navedenih scenarija nastao u konkretnom slučaju. U konačnici, u odnosu na pitanje je li tužitelj za vrijeme rada kod tuženika na radnom mjestu Višeg stručnog savjetnika u Službi za opće i tehničke poslove kreirao 28. veljače 2023. Word dokument pod nazivom „dopis novom predsjedniku Upravnog vijeća KBC-a“, te je li isti sačinio posljednju izmjenu Word dokumenta dana 23. ožujka 2023., sve na službenom računalu koristeći svoj službeni korisnički račun programa Microsoft Office pod identitetom „gsain“ vještak je naveo da na temelju isključivo dostavljenih materijala (predmetnog Word dokumenta i fotografija njegovih svojstava) nije u mogućnosti s tehničkom sigurnošću potvrditi niti pobiti tvrdnju da je tužitelj kreirao predmetni Word dokument dana 28. veljače 2023. na službenom računalu koristeći korisnički račun “gsain”, niti da je isti sačinio posljednju izmjenu dokumenta dana 23. ožujka 2023. Navedeno iz razloga što polje „Author“ sadržava samo “ Ć, bez prezimena, što nije nužno identično korisničkom računu “gsain” niti jednoznačno upućuje na konkretnu osobu; datumi u predmetnom dokumentu pokazuju međusobnu nekonzistentnost koja jasno ukazuje na kopiranje ili premještanje datoteke; datoteka je u trenutku fotografiranja bila na profilu korisnika “tcorak”, a ne “gsain”; bez forenzičke analize izvornog računala korisnika gsain, pregleda domenskih logova i forenzičke akvizicije relevantnih medija, nije moguće sa sigurnošću tvrditi da je predmetni dokument kreiran i/ili zadnji put izmijenjen od strane tužitelja na navedenim datumima. Na kraju nalaza vještak zaključuje kako tehničke pretpostavke za jednoznačan, siguran i tehnički potvrđen zaključak o autorstvu i izmjenama dokumenta u ovom predmetu nisu ispunjene bez daljnje forenzičke analize relevantnih računalnih sustava i logova.

22.1. Sud prihvaća nalazi i mišljenje vještaka izv. prof. dr. sc. JĐ kao stručan i objektivan, izrađen sukladno pravilima struke i sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu. Što se tiče primjedbi na isti, dane od strane tuženika u podnesku od 17. srpnja 2026. (stranica 776-784 spisa), navodi se kako iste sud cijeni neosnovanim obzirom da se odnose na navod da je vještak nalaz i mišljenje izradio na razini teorijske mogućnosti, a ne stručne analize dokaza i dokumenata obzirom da sam navodi kako ne može „sa tehničkom sigurnošću“ odgovoriti na postavljena pitanja, uz napomenu kako tuženik pritom izostavlja da je vještak u nalazu i mišljenju jasno naveo ograničenja pri vještačenju (sadržana u točki 1.2. nalaza i mišljenja), zbog kojeg razloga je analiza provedena isključivo temeljem sadržaja dostavljenog spisa, uz napomenu kako je teret dokaza u ovoj pravnoj stvari bio na tuženiku, a vještaku se ne može stavljati na teret što u izradi nalaza i mišljenja nije mogao koristiti relevantne računalne sustave, korisničke profile, sistemske i domenske logove, kao i izvorne digitalne datoteke tuženika jer iste nisu bile raspoložive uslijed proteka vremena obzirom da je od 2024. kod tuženika implemetnirano sustavno bilježenje dnevnika zapisa, a razlozi za otkaz datiraju od ranije. Ovdje se također ističe da i sam vještak u točki 1.3. nalaza i mišljenja navodi da je nakon prethodne razmjene poruka elektroničke pošte u razdoblju od 3. do 9. lipnja 2026., te pokušaja da se u strukturi tuženika identificira prava osoba koja može pružiti tražene odgovore, te telefonskog razgovora, dana 9. lipnja 2026. od SR, rukovoditelja Službe za informatiku tuženika, zatražio dostavu AD logova, odnosno eventualno drugih raspoloživih logova, za AD korisnika tužitelja, i to za razdoblja 23. ožujka 2023. od 10:00 do 11:00 sati te 28. ožujka 2023. od 10:00 do 12:00 sati , a SR da je 12. lipnja 2026. odgovorio da tuženik nema tražene logove za navedena razdoblja, obrazlažući da je u međuvremenu provedena migracija Active Directory sustava te da je održavanje istoga ugovorno povjereno društvu SPAN, čiji je angažman započeo početkom 2024. Kao dokaz o navedenom nalazu i mišljenju prilaže i komunikaciju sa SPAN-om, iz koje proizlazi da je HR iz Službe za informatiku tuženika provjerio tri domain controllera i Event Viewer, ali za traženo razdoblje nije pronašao relevantne zapise, dok je SPAN također potvrdio da nema tražene informacije jer se logovi odnose na razdoblje prije početka njihova angažmana kod tuženika (stranica 756-757 spisa). Nadalje, neosnovana je i primjedba kako vještak nije odgovorio na pitanje je li tužitelj kreator dokumena po nazivom „dopis novom predsjedniku Upravnog vijeća KBC-a“, koja primjedba ne stoji, obzirom da je odgovor na to pitanje dan. Obzirom da sud nalaz vještaka cijeni jasnim, potpunim i u skladu s dostupnim/nedostupnom dokumentacijom odnosno digitalnim tragovima tuženika u obliku AD logova ili drugih dostupnih sistemskih zapisa, to istog nije pozvao da se očituje na primjedbe dane od strane tuženika jer ni provođenjem usmenog saslušanja vještaka ne bi bilo moguće izvesti drugi zaključak upravo zbog nedostatka potrebnih materijala za izradu nalaza i mišljenja, a krivnja zbog navedenog nije na vještaku.

22.2. Slijedom navedenog, te imajući na umu da tuženik spornu odluku temelji na tvrdnji da je tužitelj autor Word dokumenta „dopis novom predsjedniku Upravnog vijeća KBC-a Rijeka“, odnosno da je predmetni dopis kreiran na informatičkoj opremi tuženika, dok iz provedenog vještačenja proizlazi da vještak nije u mogućnosti s tehničkom sigurnošću potvrditi ni demantirati tvrdnju da je tužitelj kreirao taj dokument 28. veljače 2023. na službenom računalu koristeći korisnički račun „gsain“, kao ni da je sačinio posljednju izmjenu dokumenta 23. ožujka 2023. (uz detaljno navođenje razloga), to u predmetnom slučaju tuženik nije dokazao da je upravo tužitelj autor predmetnog dokumenta s namjerom ozbiljne prijetnje i pozivanja na „eskalaciju i i eksploziju situacije“, koji se razlog za otkaz upravo ističe u spornoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naime, na poslodavcu je teret dokaza da je imao opravdane razloge za otkaz, tj. mora dokazati da je radnik počinio osobito tešku povredu radne obveze ili da postoje neke druge važne činjenice koje onemogućuju daljnji radni odnos (čl. 135. st. 3. u svezi s čl. 116. st. 1. ZR-a). Međutim ako to poslodavac ne uspije dokazati tj. postojanje opravdanih razloga za otkaz (što bi u svakom slučaju bila namjera da se ošteti poslodavca), sama činjenica da on subjektivno više nema povjerenja u radnika ne opravdava otkaz ugovora o radu, tj. takav otkaz ne bi bio pravno dopušten.

23. Slijedom navedenog, valjalo je spornu odluku utvrditi nedopuštenom i presuditi kao u izreci.

24. Kako je sud utvrdio nedopuštenom odluku o otkazu, to je valjalo usvojiti i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje nedopuštenom Odluku Upravnog vijeća tuženika o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava, kao konačne (drugostupanjske) poslodavčeve odluke, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke.

25. Kako je sud utvrdio da otkaz tuženika nije dopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao, to je usvojio i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži vraćanje na rad sukladno ugovoru o radu, budući da se radno-pravni status vraća u stanje u kojem je bio prije otkaza, pa je naložio vraćanje tužitelja na rad (sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a), slijedom čega je uslijedila odluka kao u točki II. izreke.

26. Prema odredbi čl. 125. ZR-a, kada utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, sud može na zahtjev poslodavca, a ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa između obiju ugovornih stranaka nije moguć, odrediti sudski raskid ugovora o radu.

26.1. Svoj zahtjev za sudski raskid ugovora o radu tuženik obrazlaže činjenicom što je dana 29. srpnja 2024. u tiskanom izdanju dnevnih novina „Jutarnji list“, na stranici 6 i 7, kao i na portalu www.jutarnji.hr, objavljen tekst autorice PR naslova: „Insajder iz KBC-a Rijeka: Poliklinika Medikol već četiri godine bespravno koristi prostore u KBC-u“, a najava prethodno navedenog članka da je čak objavljena 29. srpnja 2024. na samoj naslovnici Jutarnjeg lista dana 29. srpnja 2024. kao senzacionalistička najava u kojemu jasno stoji kako je „Insajder iz KBC-a otkrio kako Medikol već 4 godine bespravno koristi prostore tuženika“. U predmetnom tekstu kao izvor informacija se navodi upravo ovdje tužitelj koji iznosi javno sve informacije u pogledu kojih je zapravo i donesena Odluka o izvanrednom otkazu od 29. ožujka 2023. godine, a koji javni istup tužitelja ima za cilj isključivo blatiti tuženika i iznositi informacije koje po svojoj naravi predstavljaju poslovnu tajnu, ali i koje informacije nisu točne.

26.2. Ovdje se napominje kako je uvidom u članak Jutarnjeg lista pod nazivom „Insajder iz KBC-a Rijeka: Poliklinika Medikol već četiri godine bespravno koristi prostore u KBC-u“ (stranica 400-402 spisa) utvrđeno da je isti objavljen 29. srpnja 2024., dok je odluka o otkazu dana 29. ožujka 2023., iz čega proizlazi da se tužitelju ovim zahtjevom stavlja na teret nešto što je počinio nakon prestanka rada kod tuženika, dakle dok nije bio u radnom odnosu kod tuženika , koji radni odnos je prestao temeljem tuženikove odluke o izvanrednom otkazu, slijedom čega se navedeno tužitelju niti ne može stavljati na teret odnosno biti razlogom sudskog raskida ugovora o radu. Podredno se ističe da je se informacije koje se navode u predmetnom članku javnosti bile poznate još od ranije i to 8. travnja 2011. na portalu večernji.hr, autora HĐF, MR, pod naslovom „Medikol oduzimao prostor i imovinu KBC-a Rijeka (stranica 528-529 spisa), kao i u Izvješću Državnog ureda za reviziju, Područnog ureda Rijeka od 28. veljače 2024. (stranica 530-618 spisa), slijedom čega su navedene informacije javnosti bile poznate i prije 29. srpnja 2024. Ovdje se ističe kako iz sporne odluke niti ne proizlazi da se tužitelju stavlja na teret javno iznošenje imena poslovnih partnera tuženika (Medikol, Vipnet, T-com i dr.), već kreiranje dopisa predsjedniku Upravnog vijeća tuženika potpisanog „ogorčeni djelatnici KBC-a Rijeka“ koji je činio prilog dokumentacije koju je Radnička fronta u pozivu za konferenciju (koja se održala 27. ožujka 2023.) dostavila medijima.

26.3. Slijedom navedenog, valjalo je zahtjev za sudski raskid ugovora o radu od strane tuženika odbiti kao neosnovan i presudio kao u točki III. izreke.

27. Sud iskaze ostalih saslušanih svjedoka nije analizirao obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje merito rne odluke, uz napomenu da su isti saslušavani na okolnosti koje nisu sadržane u spornoj odluci.

28. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 3. ZPP-a, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje: Tarifa).

28.1. Tužitelju je dosuđena jednokratna nagrada u visini od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 2. Tarife), koja obuhvaća trošak sastava tužbe, zastupanja na ročištu od 6. srpnja 2023., sastava podneska od 12. rujna 2023. i zastupanja na ročištu od 15. rujna 2023. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podnesaka od 7. listopada 2024., 2. prosinca 2024., 29. listopada 2025. i 31. prosinca 2025. (200,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 5. listopada 2023., 5. veljače 2024. i 9. veljače 2026. (100,00 eura x 3; Tbr. 8. t. 3. Tarife), kao i trošak zastupanja na ročištima od 2. listopada 2023., 11. prosinca 2023., 14. veljače 2024., 9. svibnja 2024., 25. rujna 2024., 4. prosinca 2024., 2. rujna 2025., 7. studenoga 2025., 26. siječnja 2026. i 21. srpnja 2026. (200,00 eura x 10; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 3.600,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (900,00 eura) daje iznos od 4.500,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak informatičkog vještačenja u iznosu od 1.085,90 eura, dakle ukupan iznos od 5.585,90 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Slijedom navedenog, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška .

U Rijeci 2. rujna 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi pismeno nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.