REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj 163 P-2753/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja LČ iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marinu Zekanoviću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženice Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave od dana 20. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika i zz tuženika te objave 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanom u zapisniku zk. odjela Općinskog suda u Zadru posl. broj Z-6641/2008/209 na način da se vlasnikom nekretnina oznake čest. br. 76, „Istočni gaj“, šuma pov. 4967 m2, čest. br. 79, „Istočni gaj“, šuma pov. 16817 m2 i čest. br. 86, „Debeli gaj“, šuma pov. 10013, sve k. o. [katastarska općina], upisuje tužitelj LČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena upisanog zk. vlasnika.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16. prosinca 2024. navodi kako je u zemljišnoj knjizi Naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za kat. općinu [katastarska općina], odlukom zemljišnoknjižnog suda po pravilima izvanparničnog postupka, u odnosu na predmetne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: čest. br. 76, „Istočni gaj“, šuma pov. 4967 m2, čest. br. 79, „Istočni gaj“, šuma pov. 16817 m2 i čest. br. 86, „Debeli gaj“, šuma pov. 10013, došlo je do pogrešnog zemljišno-knjižnog upisa prava vlasništva budući je u navedenim zk. ulošcima vlasnikom istih uknjižena tuženica, i to temeljem Zapisnika broj: Z-6461/2008/209. Tužitelj je protiv takvog pogrešnog upisa podnio prigovor, koje je sud u cijelosti odbio ročišnim rješenjem posl. broj: Z- 13211/2013 od 07.11.2014. i uputio tužitelja da svoja prava može ostvarivati u parnici. Tužitelj je u otvorenom zakonskom roku dana 13.11.2014., podnio tužbu, da bi ga sud rješenjem posl. broj P-2753/2024 od 14.04.2025., pozvao da ispravi i uredi tužbu u roku od 8 dana pod prijetnjom zakonskih posljedica. Tužitelj stoga postupajući po nalogu iz rješenja ispravlja i dopunjuje tužbu u skladu s nalogom suda. zapisnik i rješenje Općinskog suda u Zadru posl. broj: Z-13211/13 od 07.11.2014. Gornji upis prava vlasništva je pogrešan i ne odgovara stvarnom stanju, budući je stvarni vlasnik predmetnih nekretnina tužitelj LČ. Predmetne parcele nove izmjere 76 k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a čest. br. nove izmjere 79 i 86 k. o. [katastarska općina], odgovaraju dijelu starih čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao darovanjem od oca ŽČ pok. TČ, koji je nadalje vlasništvo istih nekretnina stekao nasljeđivanjem svoga oca TČ, te diobom s braćom KČ, BČ i PČ negdje 50 -tih godnina prošlog stoljeća. Sestre su se u diobi svoga dijela odrekle. Tužiteljev djed vlasništvo istih je stekao nasljeđivanjem svoga oca BČ, koji je umro 30-tih godina prošlog stoljeća, te diobom s bratom L , tako da su predmetne parcele pripale u dio djeda tužitelja TČ. Predmetne nekretnine predstavljaju djedovinu tužitelja koja se u dugotrajnom, mirnom i kvalificiranim posjedu tužitelja, osobno i po pravnim prednicima, nalazi preko 100 godina. U odnosu na čest. br. 76 k. o. [katastarska općina] tužitelj u prilog svojih tvrdnji također ističe kako je nekretnina koja međaši s ovom nekretninama, oznake čest. br. 75 k. o. [katastarska općina], knjižena u korist fizičke osobe, njegovog mještanina i rođaka VČ, te u bitnome ova nekretnine dijeli istu pravnu i činjeničnu sudbinu u pogledu načina stjecanja nekretnina na ovom području. Prednici tužitelja, a nakon njih i tužitelj, bili su vanknjižni vlasnici, neometani i pošteni posjednici predmetnih čestica preko sto godina, dakle najmanje od početka 20. stoljeća do danas. Iste nekretnine koristili su i držali u svom posjedu i to kao vlasnici. U tom posjedu ih nikada nitko nije ometao, a niti im je na bilo koji drugi način dao do znanja da te nekretnine koje drže u posjedu i brinu se o njima kao o svojima, nisu njihove. Tužitelj stoga drži da su protekli zakonski rokovi za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti i da su njegovi prednici kao i on vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjelošću, sukladno odredbama čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 od 28. listopada 1996.).

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako su predmetna tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Tužitelj u tužbi navodi kako je pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama stekao darovanjem od oca Ćurjurić ŽČ pok. TČ, a koji da je stekao nasljeđivanjem svog oca pok. TČ te diobom sa braćom KČ, BČ i PČ. Pok. FČ da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem svog oca pok. ĐČ te diobom sa bratom L. Uvidom u povijest posjedovanja na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (posjed LČ) koja je priložena uz tužbu proizlazi kako je ista zatražena za točno određenu nekretninu (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te je utvrđeno da je isti evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine za 18034 m2. Međutim, nekretnine koje su predmet ovog postupka, nastale su ne samo od nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već i od nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve kako to proizlazi iz Zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broj Z-6461/2008/209 od 25. kolovoza 2010. Uvidom u isprave koje prileže tužbi proizlazi kako tužitelj nije dostavio niti jednu ispravu na okolnost posjedovanja nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], a od dijela koje nekretnine su nastale čest. kat. 79 i 86 nove izmjere k. o. [katastarska općina], koje su predmet ovog postupka. Također, ukoliko bi se utvrdilo da je tužitelj upisan posjednikom čest. kat. broj 604 stare izmjere k. o. [katastarska općina] u površini od 18034 m2, isti nikako ne bi mogao steći pravo vlasništva, pa niti dosjelošću u odnosu na sve nekretnine budući da iste, sve zajedno, imaju površinu od 31797 m2, koja je znatno veća od površine za koju tužitelj raspolaže ispravama. Nadalje, tužitelj je uz tužbu dostavio samo ugovor o darovanju sklopljen između njega i pok. oca NČ kao darovatelja, no nije dostavio niti jednu drugu ispravu na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine, pa niti rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. oca, ugovor o diobi i druge isprave. Kao što je već navedeno, predmetne nekretnine u novoj izmjeri, nastale su od dijela nekretnine označene kao čest. kat. broj 604 upisane u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dijela čest. kat. broj 602 upisane u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske, za cijelo. Iz navedenog proizlazi kako predmetne nekretnine, pa niti u staroj zemljišnoj knjizi (prije obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]), nikad nisu bile upisane kao posjed i vlasništvo tužitelja niti njegovih pravnih prednika, a kamoli da bi isti stekao pravo vlasništva dosjelošću pa niti putem svojih pravnih prednika. Činjenica da bi netko uzurpirao zemljište bez ikakve pravne osnove, ne daje za pravo istome na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, već dovodi u pitanje kakvoću posjeda. Naime, tužitelj nije dokazao da je njegov prednik stekao vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću, odnosno nisu dostavili dokaze iz kojeg bi bilo razvidno da su se ispuniti uvjeti iz članka 159. st. 3. ZVDSP odnosno da su on i njegovi pravni prednici bili u samostalnom posjedu navedenih nekretnina. Budući da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, te se usprotivila prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja i njegove obitelji (ako ga je ikad i bilo), budući da je isti saznao da njemu ni njegovoj obitelji ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Naposljetku, iz Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982. - 1991. godine proizlazi da se nekretnina označena kao čest. kat. broj 604 Krč u površini od 595250 m2 nalazila unutar šumsko gospodarske osnove na dan stupanja na snagu Zakona o šumama 16. listopada 1990. godine. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije dokazao vlasništvo predmetnih nekretnina, predlaže se odbiti tužbu kao neosnovanu u cijelosti te zadržati upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao službenu bilješku zemljišnoknjižnog odjela uz priloge (iz predmeta Z-15942/2014) (l.s. 1-21), izvod iz popisa kat. čest. (l.s. 36-38), darovni ugovor (l.s. 39-40), rješenje ureda za katastar (l.s. 41-43), povijest posjedovanja (l.s. 44-45), zapisnik Z-13211/13 (l.s. 46- 47), zapisnik Z-6461/2008/209 (l.s. 48-50), izvod iz popisnog lista (l.s. 51-53), program gospodarenja Hrvatskih šuma (l.s. 59-60), kupoprodajni ugovor (l.s. 102-104), saslušan je tužitelj i svjedoci ŠČ, CČ i PČ (l.s. 108-111), te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka geodeta Frane Vlatkovića (l.s. 121- 124).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za uspostavom pravog zemljišnoknjižnog stanja ispravkom pogrešnog upisa prava vlasništva u korist tuženice Republike Hrvatske uslijed postupka preoblikovanja zemljišne knjige jer da je vlasništvo na nekretninama oznake čest. br. 76 („Istočni gaj“, šuma pov . 4967 m²), čest. br. 79 („Istočni gaj“, šuma pov. 16817 m²) i čest. br. 86 („Debeli gaj“, šuma pov. 10013 m²), sve k. o. [katastarska općina] stekao dosjelošću.

5. Među strankama nije sporno da su nekretnine nove izmjere označne kao čest. br. 76, 79 i 86 k. o. [katastarska općina] nastale od starih čestica zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čest.zem. nove izmjere 76 k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a čest. zem. nove izmjere 79 i 86 k. o. [katastarska općina], odgovara dijelu starih čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k.o.), niti je sporno da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pod posl. br. Z-6461/2008/209 pravo vlasništva spornih nekretnina uknjiženo u korist tuženice Republike Hrvatske.

5.1. Među strankama je sporno je li tužitelj, samostalno i uračunavanjem posjeda svojih pravnih prednika, stekao pravo vlasništva spornih nekretnina dosjelošću prije provedbe postupka preoblikovanja zemljišne knjige, odnosno je li posjed tužitelja i njegovih prednika bio zakonit, istinit i pošten u trajanju potrebnom za dosjelost. Sporno je i je li se na predmetnim nekretninama uopće moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću s obzirom na prigovor tuženice da se radi o državnim šumama obuhvaćenim šumskogospodarskom osnovom sukladno Zakonu o šumama .

6. Tijekom postupka, a temeljem izvedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- iz Povijesti posjedovanja Državne geodetske uprave, PU za katastar Zadar od 25. rujna 2012. proizlazi da se čestica 604 (k. o. [katastarska općina]) od 1883. godine nalazila u posjedovnom listu 40. Nadalje, proizlazi da je revizijom 1955. godine kao suposjednik upisan KČ pok. TČ, da je ugovorom o diobi iz 1968. godine (ov. br. 2054/68) dio pripao EČ pok. TČ – ocu tužitelja , te da je isti ugovorom o darovanju (ov. br. 160/95) iz 1995. godine prenesen na AČ ,

- prema sadržaju Ugovora o darovanju iz 1995. godine (ovjerenog pod brojem OV- 160/95) proizlazi da darovatelj GČ, TČ daruje svom sinu ZČ, Mile nekretnine upisane u posjedovnom listu 68 k. o. [katastarska općina] (među kojima i čest. zem. [katastarska čestica]), te ga ovlašćuje na ishodovanje uknjižbe prava vlasništva i stupanje u posjed ,

- iz Rješenja Ureda za katastar i geodetske poslove u Zadru od 3. kolovoza 1995. proizlazi da je u katastarskom operatu izvršena promjena posjednika na temelju prijave darovanja i ugovora OV-160/95, te je umjesto dosadašnjeg posjednika GČ u cjelokupan posjed upisan AČ,

- iz kupoprodajnih ugovora ručnih pisanih (nečitljivih u cjelini) proizlazi da je JČ ud. fol. Ž prodala dio zemlje DČ i braći u gotovini pred svjedocima (ČČ, Šime Fine, OČ), te da su kupci stupili u posjed,

- kako slijedi iz Zapisnika Općinskog suda u Zadru pod brojem Z-6461/2008/209 od 25. kolovoza 2010. čestice nove izmjere 76, 79, 86 i 154 (k. o. [katastarska općina]) odgovaraju dijelovima starih čestica 602 i 604 upisanih na RH. Nadalje, iz zapisnika proizlazi iskaz posjednika AČ o posjedovanju i stjecanju te da je sud temeljem čl. 184. ZZK-a u vlasnički list novog zk. ul. [broj ZK uloška] upisao Republiku Hrvatsku za cijelo,

- iz Zapisnika Općinskog suda u Zadru pod brojem Z-6461/2008/405 od 3. kolovoza 2011. proizlazi da nova čestica 139 (zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) odgovara dijelu stare čestice 602. Iz navoda prisutnih suposjednika (PČ, AČ, T i ĆČ) i povjerenika IČ proizlazi da je nekretnina starina obitelji ĆČ u njihovom posjedu više od 150 godina te je za vlasnika je upisana Republika Hrvatska,

- prema Zapisniku s ročišta i Rješenja Općinskog suda u Zadru pod brojem Z- 13211/13 od 7. studenoga 2014. proizlazi da je sud odbio prigovor predlagatelja AČ protiv uknjižbe prava vlasništva u korist RH na česticama 76, 79, 86 i 154 ,

- iz Službene bilješke Općinskog suda u Zadru od 16. prosinca 2024. proizlazi da je tužba AČ od 13. studenog 2014. omaškom bila uložena u arhivirani spis Z-15942/2014,

6.1. Dana 6. veljače 2026. održan je očevid na licu mjesta te iz skice sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića od 6. veljače 2026. proizlazi prikaz predmeta spora u k. o. [katastarska općina] za čest. zem. [katastarska čestica] (površine 4967 m²), čest. zem. [katastarska čestica] (površine 16817 m²) i čest. zem. [katastarska čestica] (površine 10013 m²).

7. Ovaj sud je kao svjedoka saslušao ŠČ (rođ.1962.) koji je naveo da su predmetne nekretnine u posjedu obitelji ŠČ neprekidno više od 100 godina, a da je prvi vlasnik bio TČ, otac KČ i tužiteljevog oca GČ. Nadalje, iz njegova iskaza proizlazi da nekretnine u naravi predstavljaju šumu koja je dijelom ograđena, a služila je za sječu drva te ispašu stoke. Iz iskaza isto tako proizlazi da su se prednici KČ, PČ i BČ podijelili još 60-ih godina prošlog stoljeća i od tada mirno i nesmetano uživaju svoje dijelove. Naveo je i da obližnji lugar nikada nije dolazio na ove nekretnine jer se državni dio ("Demanija") nalazio u blizini, ali izvan ovih čestica, te je naveo da je dio nekretnina "istočni i zapadni, odnosno debeli gaj" kupljen od obitelji JČ.

7.1. Prema iskazu svjedoka CČ (rođ. 1947.) proizlazi da se predmetne nekretnine nalaze u neposrednoj blizini, udaljene oko 100 m od tužiteljeve kuće i da se sastoje od tri cjeline, jedne ograđene suhozidom površine oko 5.000 m² te dvije u nastavku površina oko 18.000 m² i 10.000 m², zvane "Debeli gaj". Iz iskaza proizlazi da je tužitelj nekretnine preuzeo od oca GČ, a ovaj od svog oca, bez ikakvih obiteljskih svađa. Naveo je i da je njihov posjed bio nesmetan te da se koristio za ispašu stoke duže od 70 godina kao i da su K drugima dopuštali ispašu, ali su branili sječu šume bilo kome drugome, dok lugar na to privatno zemljište nikada nije dolazio.

7.2. Nadalje, svjedok PČ (rođ. 1952) naveo je da su predmetne nekretnine u obitelji tužitelja više od 100 godina i da ih u naravi čine cjeline "Debeli gaj", "Istočni gaj" i "Ograda" - dio ograđen suhozidom. Naveo je i da su nekretnine uvijek bile u posjedu tužitelja i ranije njegova oca te da unutar obitelji nikada nije bilo spora oko vlasništva. Iz njegova iskaza također proizlazi da se tu sjekla šuma za ogrjev i čuvala stoka, ovce i krave, dok se državna "Demanija", gdje je eventualno obilazio lugar, nalazila izvan tog obuhvata.

8. Prema iskazu tužitelja AČ proizlazi da je predmetne nekretnine stekao darovanjem od svog oca GČ, koji ih je pak stekao od oca TČ i diobom s braćom. Da su nekretnine u posjedu njegove obitelji oko 150 godina, još od pradjeda, da se radi o šumi u kojoj i danas sijeku drva te gdje se kontinuirano do prije dvije godine napasala stoka obitelji i rođaka. Nikada nitko, uključujući i državne vlasti da im nije branio posjed niti osporavao pravo na sječu i korištenje.

9. Iskazi saslušanih svjedoka ŠČ, CČ, PČ te samog tužitelja izvedeni su suglasno, uvjerljivo i bez međusobnih proturječja pa im je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru. Svjedoci, svi mještani te posjednici susjednih parcela, osobno nezainteresirani za ishodom ovoga postupka poput ŠČ potvrdili su kontinuitet obiteljskog posjedovanja od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika, oca GČ i djeda TČ u trajanju dužem od 100 godina. Prednici tužitelja i tužitelj držali su nekretnine u posjedu pošteno, vjerujući da su njihovi vlasnici temeljem obiteljske diobe, nasljeđivanja te usmenih i privatnih kupoprodaja s obitelji JČ. Isti su na predmetnim nekretninama sjekli drva za ogrjev, pasli stoku, ograđivali teren suhozidom te branili trećim osobama da sijeku šumu dok u tom posjedu obitelj tužitelja nikada nije bila ometana od trećih osoba, niti od tijela državne vlasti.

10. Ovaj je sud kao neosnovan našao prigovor tuženice da se na predmetnim nekretninama nije moglo stjecati pravo vlasništva jer da se radilo o šumama u obuhvatu Programa gospodarenja (1982. –1991.) i državnoj imovini. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka jasno proizlazi da nadležni "lugar" niti bilo koji drugi predstavnik šumarije ili države nikada nije stupio na ove čestice, jer je državni obuhvat nekretnine zvana "Demanija" bio jasno omeđen i nalazio se izvan parcela obitelji ŠČ. Dakle, tuženica na spornim česticama nikada nije bila u posjedu te je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka.

11. Nadalje, ovaj je sud u cijelosti našao neosnovanim i prigovor tuženice prema kojem tužitelj nije dokazao posjed na dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, tuženica u odgovoru na tužbu neosnovano prigovara da tužitelj ne raspolaže pisanim ispravama za čest. zem. [katastarska čestica] te da stoga nije u posjedu cjelokupne površine. Suprotno tvrdnjama tuženice, izvedenim dokazima, suglasnim i uvjerljivim iskazima saslušanih svjedoka, kojima je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru te samog tužitelja utvrđeno je da su tužitelj i njegovi pravni prednici držali u neprekidnom, mirnom i samostalnom posjedu cjelokupno obuhvaćeno područje ("Istočni gaj" i "Debeli gaj").

12. Svjedoci su potvrdili da se posjed tužitelja i njegovih prednika protezao na sve tri spomenute cjeline, neovisno o nekadašnjim katastarskim granicama između starih čestica 602 i 604, te da tuženica niti u jednom dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] nikada nije prigovarala ili držala iste u posjedu. Stoga činjenica upisa stare čestice 602 u zemljišnim knjigama na ime tuženice ne pretpostavlja njezin stvarni posjed, niti sprečava stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist tužitelja koji je na terenu, kako je utvrđeno, držao u posjedu cijelu površinu spornih nekretnina.

13. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06 i 141/06 - dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. godine pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi. Po odredbama čl. 159. i 160. ZVDSP-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980. i Općeg građanskog zakonika do 1980.) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed).

13.1. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP-a).

13.2. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom, dok je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ). Nadalje se za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ zahtijeva pošten posjed, dok je pošten prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju.

13.3. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 – u daljnjem tekstu: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću. Međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 od 8. listopada 1991.) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO-a koja je zabranjivala stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

13.4. Donošenjem ZVDSP-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., odredbom čl. 388. st. 4. bilo je prvotno određeno da se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. (broj U-I-1037/1995, „Narodne novine“ broj 137/99) ukinuta je navedena odredba. Slijedom toga, a u skladu s kasnijim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01), odredbom članka 388. stavka 4. ZVDSP -a izričito je propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Člankom 159. stavkom 4. ZVDSP-a za stjecanje dosjelošću na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske propisan je dvostruko duži rok od redovitog, odnosno 40 godina za izvanrednu dosjelost.

14. Primjenom navedenih pravnih propisa i utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelj i njegovi pravni prednici stekli su pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću i prije 8. listopada 1991., budući da su se u mirnom, neometanom i poštenom posjedu spornih čestica nalazili u kontinuitetu u trajanju dužem od 100 godina. Kako tuženica nije dokazala da je ikada bila u posjedu spornih nekretnina, niti je prekinula poštenje posjeda tužitelja i njegovih prednika, ovaj sud nalazi da je tužitelj u cijelosti dokazao stjecanje prava vlasništva dosjelošću, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti.

15. Budući da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pravo vlasništva spornih nekretnina pogrešno uknjiženo na tuženicu Republiku Hrvatsku dok je tužitelj nakon odbijanja prigovora pravovremeno pokrenuo ovu parnicu za ispravak, odlučeno je kao u izreci ove presude pod I.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka za sastav tužbe: 200,00 EUR (prema Tbr. 7. točke 1.), za sastav obrazloženog podneska od 17. lipnja 2025., 16. veljače 2026.: po 200,00 EUR (prema Tbr. 8. točke 1.), za zastupanje na ročištu dana 14. srpnja 2025., 15. prosinca 2025. i 20. srpnja 2026: po 200,00 EUR (prema Tbr. 9. točke 1.), uvećano za PDV 25% te iznos troškova predujma geodetskog očevida na licu mjesta: 800,00 EUR i troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu po 110,00 EUR, što ukupno iznosi 2.500,00 EUR.

U Zadru, 2. rujna 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju, po punomoćniku,

2. Tuženiku, po punomoćniku.