Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Psp-127/2020-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa TO, odvjetnik u [adresa], protiv prvotuženice VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te drugotuženika LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Željana Škare, odvjetnica u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 7. srpnja 2026., u nazočnosti TO te prvotuženice i zamjenice punomoćnice tuženika JO, na ročištu za objavu odluke, dana 2. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Time što su tuženici VO, OIB: [osobni identifikacijski broj] I LO, OIB: [osobni identifikacijski broj] uklonili betonski sloj i denivelirali postojeće stanje sa dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] k.o. i upravo dijela tih čestica prikazanih na Prikazu lica mjesta i na slikama iz Vještačenja vještaka PO, dipl. ing. geod. u predmetu Općinskog suda u Splitu Psp-127/2020 od 14. listopada 2024. godine označeno slovima A B B1 N C D Ž A1 A, te time što su sagradili betonski zid u prilogu na Prikazu lica mjesta i na slikama iz tog vještačenja označeno crveno linijom i slovima C i D, su zasmetali tužitelja BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], u zadnjem mirnom posjedu tih dijelova nekretnina pa nalaže tužiteljima uspostaviti prijašnje stanje na način da postave građevinski materijal i betonski sloj da dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to upravo na dijelu tih čestica prikazanih na Prikazu lica mjesta i na slikama Vještačenja vještaka PO, dipl. ing. geod. u predmetu Općinskog suda u Splitu Psp-127/2020 od 14. listopada 2024. godine označeno slovima A B B1 N C D Ž A1 A na način da se omogući pješački i kolni pristup kuće anagrafske oznake [adresa] sa spojom javne prometnice (koji spoj je u prilogu gore opisanog Vještačenja na Prikazu lica mjesta i na slikama označeno crvenom linijom i slovima A i B) te da uklone betonski zid koji zid je u prilogu gore opisanog Vještačenja na Prikazu lica mjesta i na slikama označeno crvenom linijom označeno slovima C i D, te se zabranjuje tuženicima svako daljnje smetanje suposjeda tužitelja, na ovakav ili sličan način, sve u roku od 8 dana od pravomoćnosti Rješenja i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužni su tuženici, solidarno, naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak, uvećano za zakonske kamate od presuđenja, do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovački društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi prvotuženici VO, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 265,45 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 9. rujna 2020., navodi se u bitnome da je tužitelj dana 10. kolovoza 2020. obaviješten da su ga tuženici zasmetali u zadnjem mirnom suposjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i to upravo dijela tih čestica na Slici situacije vještva Ante Zujića "Split, 23.03.1999.", označenih slovima A-B-C-D, koji suposjed nekretnina da je tužitelj koristi za pješački i kolni pristup kući u njegovom suvlasništvu anagrafske oznake [adresa], i to na način da su tuženici uklonili betonski stup položen na predmetnom dijelu nekretnina i time onemogućili normalan pješački i kolni pristup kući anagrafske oznake [adresa].

1.2. Skica da je nastala u predmetu pred Općinskim sudom u Splitu gdje se spor vodio oko načina korištenja čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i 3233/12 K. O. [katastarska općina], gdje je stranka bio otac tužitelja pok. MO, a u kojem postupku da je sklopljena nagodba gdje je utvrđeno da će se taj dio nekretnine koristiti za kolni i pješački prilaz kućama u vlasništvu stranaka, te je tamo prikazana i kuća i garaža u vlasništvu pok, oca tužitelja MO. Tužitelj da je naslijedio svoga pok. oca, na koju okolnost dostavlja rješenje o nasljeđivanju i povijesni zk izvadak.

1.3. Tužitelja da su u cijelosti isključili iz dosadašnjeg načina korištenja suposjeda predmetnih dijelova nekretnina jer je on iste koristio kao pješački i kolni prilaz kući i garaži u njegovom suvlasništvu i suposjedu anagrafske oznake [adresa]. Zbog iznesenoga, tužitelji su zatražili od suda pružanje posjedovne zaštite, utvrđenjem čina smetanja suposjeda opisanih nekretnina od strane tuženika, i to uklanjanjem betonskog dijela, uspostavom ranijeg posjedovnog stanja te zabranom takvog ili bilo kakvog sličnog smetanja ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu, podnesenim ovom sudu dana 12. listopada 2020., tuženicie se protive navodima iz tužbe, a drugotuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom da isti ima prebivalište u [adresa] slijedom čega da ne izvršava posjed na spornim nekretninama. Nadalje, ističu da tužitelj nije u zadnjem mirnom suposjedu navedenih čestica odnosno nekretnina prvotuženice, jer da se predmetni dio nekretnine nekad davno koristio kao nužan prolaz u korist prednika stranaka, međutim da su unazad više od deset godina prednici stranaka do svojih kuća dobili novi te komunalno uređeni put. Izgradnjom navedenog puta da je prednik tužitelja postupio sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da je samoinicijativno te svojom voljom napustio predmetni suposjed.

2.2. Stoga da tužitelj, kao pravni sljednik svoga pokojnog oca, nikada nije bio suposjednik predmetnog dijela nekretnina, naročito iz razloga što je prednik tužitelja za vrijeme života svojom voljom napustio predmetni suposjed, bez obzira što je sporni dio nekretnine izgubio i svojstvo nužnog prolaza.

2.3. Nadalje, da je nesporno da je tužitelj od početka posjedovanja svoje kuće i okućnice, što je stekao nasljeđivanjem, koristi isključivo drugi put, koji se nalazi na njegovoj nekretnini te na taj način ostvaruje adekvatne, moderne i prikladne putne veze s javnim i novoizgrađenim putem, a da sporni dio nekretnina za koje tužitelj tvrdi da je bio u posljednjem mirnom suposjedu nisu bile prikladne za pješački prolaz, a kamoli za kolni prolaz, i to već više od desetak godina. Taj dio nekretnine da je predstavljao zemljani dio koji je kontinuirano neodržavan, nekorišten, napušten, zarastao u draču te obzirom da je bio pod stalnim vremenskim utjecajem (kiše, vjetar i sl.), što da je sve rezultiralo nastankom većih rupa, u kojima se nalazila legla miševa i da je nužno bilo očistiti. Stoga da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu od tzv. samovlasnog smetanja drugih suposjednika, jer nije ni bio u posljednjem mirnom suposjedu, što je razvidno iz toga što je njegov prednik u odnosu na spornu nekretninu, ogradio svoju nekretninu , svoj vlasništvo i posjed i to fiksnom žičanom ogradom, iz čega je također razvidno da je zaista napušten suposjed nekretnina (u prilog čemu govore priložene fotografije).

2.4. Prednik tužitelja da je nekad davno koristio sporni dio nekretnine za pješački i kolni pristup kući u njegovom suvlasništvu. Obzirom da je on već odavno prestao koristiti sporne nekretnine te nakon što je prednik tužitelja preminuo, da nije moguće da je njegov sin , ovdje tužitelj , naslijedio suposjed predmetnih nekretnina iza njega. Ovo stoga što je otac tužitelja još davno i samovoljno prestao izvršavati faktičnu vlast na spornim nekretninama te je čak i fiksnom ogradom te naslaganim kamenjem , što je vidljivo iz fotografija, ogradio svoju nekretninu, čime je sam sebi faktički i onemogućio pristup na spornoj nekretnini. Tim činom da su se stranke konačno sporazumjele da sada svatko ima svoj pristup na nekretnini te da su dodatno utvrdile da je prednik tužitelja napustio sporni suposjed. Dakle, da sudska nagodba od 25. ožujka 1999., na koju se tužitelj poziva, a koja je sklopljena između prednika stranaka, nije od utjecaja u ovom postupku iz razloga što se činjenično stanje promijenilo te da je ista sklopljena od strane osoba koje nisu stranke ovog postupka.

2.5. Neovisno o tome, a obzirom da predmetnom tužbom tužitelj zahtijeva da se ponovno uspostavi betonski sloj, tuženici ističu da neovisno o postojanju ovog postupka, prvotuženica ima namjeru položiti betonski sloj na predmetni dio nekretnine. Betonski sloj da je uklonjen iz razloga readaptacije i radi potrebe obavljanja nužnih radova, odnosno poslova redovite upotrebe nekretnine. Prvotuženica da je naručitelj radova te ih je naručila iz razloga saniranja uzroka vlage, koja vlaga da je nastala radi nepostojanja odvodnje vode s betonskog sloja, radi čega joj je kuća vlažila i stvarale su se gljivice. Radi toga problema, da je prvotuženica više puta upozoravala tužitelja te njegovog prednika, i tražila sanaciju njihovog odvoda, ali da su se oni oglušili na te njezine molbe. Zaključno, tuženici predlažu , ukoliko se tužba ne odbaci, da se predmetni tužbeni zahtjev odbije, uz obvezu tužitelja da im naknadi troškove postupka.

3. Podneskom podnesenim ovom sudu dana 6. studenoga 2024., nakon pisanog nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke PO, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na pružanje posjedovne zaštite, utvrđenjem čina smetanja, i to uklanjanjem betonskog sloja i deniveliranjem postojećeg stanja sa dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i izgradnjom betonskog zida, uspostavom ranijeg posjedovnog stanja na način da postave građevinski materijal i betonski sloj na dijelu čest zem 3233/11 i 3233/12, K. O. [katastarska općina] na način da se omogući pješački i kolni pristup kuće anagrafske oznake [adresa], sa spojom javne prometnice i da uklone betonski zid, te zabranom takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: mail komunikaciju od 10. kolovoza 2026., priložene fotografije i skica lica mjesta, rješenje o nasljeđivanju doneseno iza smrti pok. Doždor B strane javnog bilježnika Jasne Štefčić u Zagrebu pod brojem O-6502/19-16, UPP/OS-74/19- 16, zapisnik sa ročišta za glavnu raspravu od 25. ožujka 1999. sa sudskom nagodbom, zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica], ZU 21626, K. O. [katastarska općina].

4.2. Izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke PO, koji je dana 14. listopada 2024. u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te saslušanjem svjedoka FO, ŠO, AO, GO, KO, EO.

5. Punomoćnici stranaka su podnijeli zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za pružanjem (su)posjedovne zaštite utvrđenjem čina smetanja, i to da bi ga tuženici zasmetali u posljednjem mirnom suposjedu dijela nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], uklanjanjem betonskog sloja, izgradnjom betonskog zida i deniveliranjem postojećeg stanja sa navedenih nekretnina, uspostavom ranijeg posjedovnog stanja na način da postave građevinski materijal i betonski sloj, tako da mu se omogući pješački i kolni pristup kuće anagrafske oznake [adresa], te zabranom takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

8. Pri tome tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe tvrdi da je u posljednjem mirnom suposjedu navedenih nekretnina, koji da je koristio kao pješački i kolni pristup kući u njegovom suvlasništvu anagrafske oznake [adresa], a koji suposjed da je stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca MO. Tužitelj se poziva na sadržaj nagodbe zaključene u predmetu pred Općinskim sudom u Splitu broj I P-521/98, gdje da je među prednicima stranaka, i to pok. ocem tužitelja MO te prednikom tuženika BO, zaključena suska nagodba kojom je utvrđeno da će se taj sporni dio nekretnine koristiti kao kolni i pješački prilaz kućama u vlasništvu stranaka.

9. S druge pak strane, tuženici se suprotstavljaju navodima tužitelja, ističući u bitnome da tužitelj nije posljednji mirni suposjednik predmeta prijepora jer da je njegov prednik u dogovoru sa prednikom tuženika, napustio dobrovoljno posjed nekretnine, što da je razvidno iz čina postavljanja željezne ograde prikazane na fotografijama priloženima uz odgovor na tužbu, te da smetanje opisano u tužbi ne bi predstavljalo samovlasno smetanje obzirom da je betonski sloj uklonjen radi adaptacije i nužnih radova na nekretnini, zbog saniranja uzroka vlage.

10. Tijekom postupka je kao sporno valjalo utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za pružanjem (su)posjedovne zaštite.

11. Odredbom iz čl. 441. ZPP propisano je kako će se raspravljanje u parnici za smetanje posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12. Odredbom iz čl. 21. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 114/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. 81/15., 94/17.; dalje: ZV) propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda koja, u smislu st. 3. tog članka, prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja. Prema odredbi iz čl. 22. st. 2. ZV, sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje bilo u društvenom, javnom ili sličnom interesu.

13. Posjednik stvari temeljem odredbe članka 21. stavak 1. ZV-a ima pravo na zaštitu posjeda ako ga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu je oduzeo posjed. Samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed (članak 20. stavak 1. ZV-a), a tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava samovlasno je smetao njegov posjed (stavak 2. istog članka).

14. Pravo na zaštitu uživa svaki posjed koji je faktičan, posljednji i miran, bez obzira je li u skladu s pravom ili nije i bez obzira kakve je kakvoće.

15. Također, u parnicama radi smetanja posjeda, sud raspravlja o onom konkretnom činu za kojeg tužitelj tvrdi da predstavlja samovlasno smetanje posjeda i za koji od suda traži kondemnatornu zaštitu zabranom opisanog smetanja ubuduće.

16. U tom smislu, dvije su pravno relevantne odlučne okolnosti za presuđenje u ovom sporu, a to su:

- je li tužitelji posljednji mirni (su)posjednik opisanog dijela nekretnine na kojima se, prema navodima tužbe, dogodio u tužbi opisani čin smetanja posjeda u vidu uklanjanja betonskog sloja i postavljanja betonskog zida, čime da mu je onemogućen pješački i kolni pristup;

- jesu li tuženici ponašanjem opisanim u tužbi, samovlasno smetali tužitelja u (su)posjedu predmetne nekretnine.

17. Prema članku 10. st. 6. ZV, kada posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici, dok je člankom 24. st. 2. ZV propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

16. Nadalje, člankom 24. st. 2. ZV propisano je da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja posjeda koje je počinio njegov suposjednik, ako bi za odlučivanje o tome zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovome pravnom odnosu.

17. Obzirom da među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj za čin smetanja (su)posjeda, izvođenjem radova bagerom na spornom dijelu nekretnine, saznao 10. kolovoza 2020., što proizlazi i iz mail-a priloženog uz tužbu, kojim se tužitelj obraća I Policijskoj postaji Split te svome punomoćniku i u kojemu opisuje navedene radove, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. rujna 2020., to je tužba za smetanje posjeda pravodobna jer je posjedovna zaštita zatražena u roku od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja.

18. Predmet spora identificiran je nakon uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju PO, koji je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje. Tako iz istoga proizlazi da je na očevidu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], tužitelj kao predmet spora približno pokazao betonirani plato na sjevernom dijelu posjeda tuženika, kao i betonski zid između kuće tuženika i posjeda sjeverno, odnosno prostor za koji tvrdi da je nekada bio pristupni put iz sudske nagodbe prikazan na skici vještaka Zujića iz 1999., slovima ABCDA.

19. Na temelju očevida na licu mjesta, snimljenog stanja, podataka iz zemljišnika i katastra, koordinatnog preklopa službenog katastarskog plana sa aviosnimkom ovog područja te podataka sa skice vještaka Zujića iz 1999., vještak je utvrdio da nekadašnji put koji je bio predmetom sudske nagodbe (u prilogu na prikazu lica mjesta i na slikama tijelo označeno slovima ABB1 NCDŽA1A) više ne postoji na terenu i da tužitelj ne može tim putem doći do svoga posjeda, jer je isti potkopan na razini južnog dvorišta.

20. Na mjestu gdje je bio spoj toga puta sa javnom prometnicom, [adresa] (u prilogu na Prikazu lica mjesta i na slikama crvena linija označena slovima A i B) danas je betonska podzida visine cca 1,5 m , a na granici posjeda tužitelja i tuženika, tuženici su sagradili betonski zid (u prilogu i na slikama crvena linija označena slovima C i D).

17. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je , ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice.

21. O pravno relevantnim činjenicama, tijekom postupka su iskazivali svjedoci i parnične stranke.

22. Tužitelj u stranačkom iskazu navodi kako je sa sjeverne strane svoje kuće imao pristup do svoje garaže i da je taj pristup koristio dugi niz godina, desetljećima te da je tu prolazi i pješke i sa vozilom, sve do 2020., kada su mu tuženici to onemogućili jer su otkopali teren i dignuli zid te da sada ne može doći do svoje garaže jer je postavljena kaskada na cesti. Njegov pokojni otac B, koji je umro 2019., da je također koristio ovaj put, i to pješice i vozilom. Nadalje, da se koristio i drugim putem za dolazak njegovoj nekretnini i garaži, međutim da do garaže sada ne može doći. Nema saznanja o tome zašto su tuženici tako postupili, a kada je uklonjen sloj betona, da je napravljen betonski zid, a da uz betonski zid nije postojala njegova žičana ograda. Ispred garaže da je postavljena pomična žičana ograda, radi zaštite bolesnog djeteta koje u kući živi kao podstanar.

23. Prvotuženica u stranačkom iskazu navodi da su njezin suprug i tužiteljev otac radili zajedno kuću na istoj nekretnini pa da su je podijelili, na način da je istočni dio nekretnine pripao ocu tužitelja, a zapadni dio da je pripao njima. Prilikom podjele, da su se dogovorili da tužitelj, kako bi došao do svoje nekretnine, koristi put dok ne dobije drugi put, što da je prednik tužitelja koristio do prije 20 –tak godina, kada je prestao koristiti taj put jer je imao drugi pristup sa glavne ceste i to sa istočne strane kuće, koji pristup da mu je i bio bolji. Kako je na ovom spornom putu ležala voda i ugrožavala je njezinu kuću, da je ona 2020. sanirala svoju nekretninu na način da je zaštitila kuću od vode. Tužitelj da tim putem nije prolazio, i nema potrebe da prolazi, a sada da ne može proći tim putem, posebno ne sa vozilom. Tužitelj da će uvijek imati put sa istočne strane jer tu prolazi cesta. U vrijeme dok su bili u dobrim odnosima, da je tužitelj dolazio svojim vozilom do garaže, a čak ga je i parkirao ispred njihove kuće. Nadalje, tužiteljica navodi da joj je poznato da se njezin suprug T sa tužiteljevim ocem MO dogovarao usmeno oko nekretnina, međutim ne zna za pisanu nagodbu među njima, a dok su bili u dobrim odnosima, da nisu smetali i ocu tužitelja da koristi njihovu nekretninu. Između njezine nekretnine i toga spornog puta da nije postojala nikakva ograda, već da je samo bila posađena vinova loza i odrina za lozu. Ona da je napravila zid na putu, a nije napravila nikakvu skalu nego je betonom napravila da joj voda ne leži na putu, odnosno da joj voda ne prodire prema kući i na taj način da je zaštitila svoju kuću, a sada je betonirala da joj voda ide od kuće i da sada voda ne otječe prema nekretnini tužitelja.

23.2. Nadalje, da tužitelj tim putem nije nikada prolazio, a da mu je otac prolazio pa da je odustao kada su dobili drugi put. U tužiteljevoj garaži da je bilo različitog materijala i tužitelj da je sam rekao da će staviti zid, ne njoj nego svome podstanaru, a da je taj put ranije bio od raznog materijala, da se nabacivao kamen, beton i sl. Otac tužitelja da da bi tim putem prolazio, međutim da taj put nije posebno rađen kao betonski put već bi se nasipao raznim materijalom i da se nije smatralo da je taj put za zauvijek.

24. Drugotuženik u stranačkom iskazu u bitnome navodi kako mu nije poznato zašto je tužen, jer nije niti financirao taj put niti ga je radio, a poznato mu je da je njegova majka, prvotužena, angažirala ljude iz [adresa] koji su radili zaštitu kuće od vode. On da u to vrijeme nije bio u Splitu. Zid da je radila njegova majka, a da tu nema nikakve skaline već da je samo uklonjen nasip. Poznato mu je kada je ovo rađeno, jer ga je upravo tužitelj nazvao telefonom prije 2-3 godine i rekao mu da će mu zatvoriti majku radi toga što radi iza kuće, a da to što tužitelj naziva garažom, uopće nije garaža jer ima ulaz sa dvije strane. Majka da je najprije napravila put, a nakon otprilike godinu dana da je tek sazidala zid, i da se tim putem ne može proći otkad je dignut zid.

25. Iz iskaza svjedoka FO, koji je rođak tužiteljevog oca, i živi u blizini predmeta spora, u bitnome proizlazi da je tužitelj tim putem prolazio i pješke i vozilom jer ga je viđao da prolazi, to je bilo sve do trenutka dok bager nije kopao taj put, tako da tužitelj sada više ne može tu prolaziti. Pretpostavlja da su bager naručili tuženici, jer da nema tko drugi. Tim putem da je prolazio i otac tužitelja, i pješke i vozilom, imao je staru Škodu i tu je prolazio. Put da je bio sa blagim nagibom, misli da je bio betoniran, a sada više nije put jer je površina izdignuta jedan metar tako da je prolazak onemogućen. Nadalje, da ne postoji drugi put kojim bi tužitelj došao do svoje kuće, a da je čuo da je tužitelj kupio u V jednu površinu da može pristupiti kući, a ne zna kada je to bilo. Otac tužitelja da je kupio to zemljište tako da sa glavne ceste dolazi do svoje kuće, a da su B ili BO stavili ogradu oko garaže.

26. Iz iskaza svjedoka ŠO, koji je daljnji rođak stranaka, u bitnome proizlazi da mu je predmet spora poznat jer je dolazio kod tužitelja i njegovog oca , da su oni tim putem prolazili pješke i sa autom dok nije iskopan put od strane VO i njezinog sina. Svjedok da je vidio kada je bager radio jer je bio u prolazu, a ne zna tko je naručio bager, ali misli da nitko osim njih nije mogao naručiti bager, otkada je bager iskopao, da se tu više ne može prolaziti. Prije da je tu bila poljska kućica pa da su se oni dogovorili da svi zajedno rade svatko svoj objekt, međutim da je to sve bilo u sklopu i da se sada tim putem ne može proći je je iskopan poslije smrti L, supruga prvotužene. On da je kod pokojnog MO, oca tužitelja, dolazio svako ljeto jer je frezao njegov voćnjak, a da je ovaj danas iskopani put bio glavni put za doći do kuće tužitelja.

27. Iz iskaza svjedoka AO u bitnome proizlazi da u predmetnoj kući živi kao podstanar sa svojom obitelji te da u obitelji postoji dijete sa posebnim potrebama (down sindrom) pa da je bilo potrebno ograditi sporni dio nekretnine da bi njemu bio onemogućen odlazak iz kuće i posjeda. Tako da je postavio pomičnu ogradu, da je to napravio sa ove strane kuće gdje oni žive, a da mu je pok. MO dozvolio da postavi tu pomičnu ogradu. U tome dijelu da je uvijek postojao kosi pristup kući i da se moglo ući sa autom, ali malo otežano, a neometano su prolazili tim dijelom okućnice. Negdje 2020. da je došao bager te da je po nalogu tužene pod 1 izveo radove na način da je sravnio betonski plato te je izgrađen betonski zid, čime da je onemogućen prolaz koji da je do tada bio neometan. Od tada da kući pristupa sa južne strane, a na tome dijelu gdje se tvrdi da postoji garaža, da nikad nije bila garaža nego hodnik kojim se pristupa na ulazna vrata stana gdje je u najmu, te za stan iznad. Nadalje, da stan iznad ima zasebnu anagrafsku oznaku, svoj poštanski broj, a da je on podstanar kod tužitelja BO. Od kada su postavljeni ovi betonski zidovi, da pošta ne može radi njih pristupiti kada mu donose poštu, pa da tako pismena predaju prvotuženici, koja mu ih proslijeđuje. Prije nego što je tuženica izvela radove, da je tu bio stari put, stanje da nije bilo baš najbolje ali da se tu moglo uredno prolaziti. Od kada je on došao živjeti kao podstanar i stavio tu ogradu, da ljudi okolo više nisu mogli neometano prolaziti pa da su negodovali jer su morali ići dužim putem, ali da su se kasnije navikli. Dozvolu za stavljanje ograde da mu je dao otac tužitelja – vlasnik kuće, sada pok. MO.

28. Iz iskaza svjedoka GO u bitnome proizlazi da je ovaj sporni, sjeverni dio okućnice oduvijek predstavljao vlasništvo njegove obitelji, pokojnog oca B i njegove bake, da su tim putem normalno prolazili i pristupali kući i da nije bilo nikakvih problema. Baka da je tu živjela, a 2020., kada je otac umro, da su tuženici izveli radove opisane u tužbi i da su ih time onemogućili u neometanom pristupu ulazu kuće. Na kraju spornog prolaza da se nalazi natkrivena prostorija, iz koje se dalje pristupa u stan u kojemu je podstanar CO sa svojom obitelji te se skalama pristupa na gornju etažu. O tim izvedenim radovima da ga je obavijestio brat, da je on saznao da je došao bager i da izvodi radove, a da od tada svom dijelu kuće pristupaju sa druge, južne strane, a da im je ovaj put onemogućen. Zadnji put da je bio na nekretnini 2019., da su tada sporni dio okućnice neometano koristili kada bi došli u posjet, mogli su tu parkirati auto i proći pješice, a da je tako bilo i kada je bio dijete jer je tamo provodio ljeto.

29. Iz iskaza svjedokinje KO u bitnome proizlazi da su joj poznate okolnosti spora jer u neposrednoj blizini živi trideset godina, svaki dan mora proći kraj sporne kuće da bi došla na glavnu cestu. Svjedokinja navodi da nikada nije nikoga osim prvotuženice vidjela da tu prolazi i da tim putem neometano pristupa, a sjeća se da je ranije, dok su joj djeca bila manja, išla sa njima u šetnju te da bi se stala javiti prvotuženici, a da su se djeca igrala na spornom dijelu nekretnine. Tužitelja osobno da nije nikada vidjela da prolazi niti da pristupa preko ovog dijela nekretnine, a ranije je znala vidjeti njegovog pokojnog oca da dolazi, ali da on nije pristupao ovim spornim dijelom, nego prilaznim putem sa zapadne strane. Pokojni otac tužitelja da je imao podstanare i da nije živio tu, a da je svoj stan iznajmljivao, a da nije ni podstanare viđala da prolaze spornim dijelom već da tu nije bio moguć prolaz s autom jer je preusko, da se moglo proći samo pješice.

30. Iz iskaza svjedoka EO u bitnome proizlazi da je sporni dio nekretnine ranije predstavljao kosi i strmi teren, kada bi padala kiša, da bi se tu voda ulijevala. Zna da su zaposlenici Vodoprivrede radili donju cestu tako da je tužitelju osiguran pristup do kuće sa tog drugog, južnog dijela nekretnine, te da su na takav način u kuću pristupali i pokojni J i BO. Dok nije napravljen taj put, da je znao vidjeti tužitelja i njegovoga pokojnog oca da do svoje kuće pristupaju spornim dijelom okućnice, a od kada je napravljen taj novi put, da ih nikada nije vidio da tim dijelom pristupaju u svoju kuću. Ovo sve da mu je poznato jer u neposrednoj blizini ima nekretninu u svome vlasništvu. Danas da je stanje na terenu onakvo kako je na fotografijama iz podneska tužitelja od 6. studenoga 2024., da postoji neki zid i da je prosto uređen, a više nije toliko strm, misli da su radovi obavljeni po nalogu prvotuženice jer je njoj ta voda smetala.

31. Tužitelj činjenični osnov tužbe usmjeren na smetanje suposjeda dijela nekretnina označenih kao čest. zem [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], temelji na tvrdnjama da bi ga tuženici zasmetali u posljednjem mirnom neometanom posjedu navedenih nekretnina, koji da je on koristio kao pješački i kolni pristup svojoj kući anagrafske oznake [adresa], i to na način da su uklonili betonski sloj položen na predmetnom dijelu nekretnina i postavili betonski zid, čime da su mu onemogućili normalan pješački i kolni pristup.

31.2. Dodatno, tužitelj tijekom postupka kao činjenicu koja potvrđuje posljednji mirni posjed predmeta prijepora, ističe postojanje sudske nagodbe zaključene među prednicima stranaka MO (ocem tužitelja) i BO (suprugom prvotuženice i ocem drugotuženika) u predmetu ovog suda broj I P-521/98, koji posjed da je smrću njegovog oca prešao na njega.

32. Čitanjem navedene sudske nagodbe, sačinjene dana 25. ožujka 1999. temeljem skice izrađene od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Zujića, u bitnome proizlazi da su stranke utvrdile:

-da su suglasne da tužitelj MO (otac tužitelja) ubuduće, od dana zaključenja nagodbe, koristi put označen na skici vještaka slovima A B C D, na način da istim prolazi pješice i automobilom, a da to pravo pripada i tuženiku BO (predniku tuženika);

-da se utvrđuje da ni jedna stranka nema pravo na putu označenom na skici vještaka točkama A B C D, parkirati vozilo niti odlagati bilo kakve stvari;

-da su stranke suglasne da u izuzetnim prilikama imaju pravo parkirati vozilo (i to u situacijama proslava ili radova na objektima) i odlagati stvari, s tim da to traje najkraće potrebno vrijeme i uvažavajući potrebe i druge strane, odnosno na način da jedna strana ne ometa drugu stranu;

-da su stranke suglasne da će u roku od šest mjeseci riješiti od dana zaključenja nagodbe riješiti pitanje oborinskih voda koje se slijevaju na prijeporni dio puta, sa krova kuće stranaka, i to na način da će tužitelj postaviti gurle na zapadnom dijelu svoga objekta, a tuženik na sjevernom dijelu svoga objekta.

33. Člankom 17. st. 1. ZV, propisano je da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti, i u njezinom času, onakvi kakvi su u tom času bili kod ostavitelja.

34. Mišljenje je ovog prvostupanjskog suda da, suprotno navodima tužitelja, njegov pokojni otac nije ni bio u posjedu nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] , već da je bio u posjedu prava stvarne služnosti pute preko navedenih nekretnina, kao povlasnih, u korist svoje nekretnine, kao poslužne, što jasno proizlazi iz formulacije u sudskoj nagodbi "stranke su suglasne da MO koristi put označen na skici vještaka slovima ABCD, na način da istim prolazi pješice i automobilom, a da to pravo pripada i tuženiku BO".

34. Cijeneći činjenični supstrat tužbe i konačno postavljeni tužbeni zahtjev (podnesak od 6. studenoga 2024.), u kojemu se tužitelj legitimira kao posljednji mirni suposjednik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], koje da je koristio kao pješački i kolni pristup svojoj kući, a koji suposjed da je na njega prešao nakon smrti njegovog oca, zaključiti je da, obzirom na sadržaj sudske nagodbe, da ni njegov otac nije bio suposjednik opisanih nekretnina, već je bio posjednik prava stvarne služnosti prolaza, koje posjed prava je mogao prijeći na tužitelja, kao njegovog nasljednika.

35. Posjed prava stvarne služnosti razlikuje se od posjeda stvari, utoliko što posjed prava stvarne služnosti ovlašćuje posjednika tog prava da se na određeni način služi (posjeduje) nekretninom koju ne drži u posjedu. Dakle, on nema faktičnu vlast na samoj stvari (nekretnini), već samo posjed prava da ju na određeni, ograničeni način koristi, odnosno da se njome služi.

35.2. Posjed prava stvarne služnosti postoji kroz faktično izvršavanje sadržaja nekog prava, u konkretnom slučaju posjeda prava stvarne služnosti puta, pri čemu ovlaštenik prava puta može tim putem prolaziti.

35.3. Stoga se i utvrđivanje smetanja posjeda prava stvarne služnosti ograničava na to je li posjedniku prava stvarne služnosti netko ograničio ili mu onemogućio da se tom nekretninom, kao poslužnom, a u korist druge nekretnine, kao povlasne, koje je u posjedu, služi na način kao do tada.

36. Zbog navedenog, posjednik prava stvarne služnosti nema faktičnu vlast niti na jednom dijelu nekretnine, pa, u okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj (kao ni njegov prednik) ne bi bio posjednik dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u onom dijelu u kojemu je ista u naravi, prije izvršenih radova od strane prvotuženice, predstavljala put, već bi isti bio u posjedu prava stvarne služnosti puta (prava prolaska) preko te nekretnine, koji posjed prava je na njega mogao prijeći smrću pokojnog oca MO.

37. Prema odredbi čl. 2. st.1. ZPP, sud odlučuje o granicama zahtjeva koje su stavljene u postupku.

38. Obzirom da tužitelj tužbenim zahtjevom traži posjedovnu zaštitu na nekretninama označenima kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji posjed da je stekao nasljeđivanjem, a u postupku nije utvrđeno da bi tužitelj (a ni njegov prednik) bio posljednji mirni posjednik navedenih nekretnina, već iz sadržaja sudske nagodbe zaključene među prednicima stranaka u postupku ovog suda pod brojem IP-521/98 proizlazi da je pok. MO, otac tužitelja, bio ovlaštenik prava stvarne služnosti na spornoj nekretnini, kao poslužnoj, jasno je da je tužbeni zahtjev usmjeren na pružanje posjedovne zaštite u smislu članka 22. st. 1. ZV, u cijelosti neosnovan.

39. Slijedom navedenoga, pozivom na citirane odredbe, odlučeno je kao pod točkom I izreke.

40. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima postupka.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženicima pripada cjelokupan trošak postupka.

42. Tbr. 52/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 155/23) propisano je da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. (dakle na ovaj postupak radi smetanja posjeda), primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

43. U konkretnom slučaju, postupak je pokrenut podnošenjem tužbe dana 9. rujna 2020., slijedom čega se, kao mjerodavno materijalno pravo glede odluke o parničnom trošku, primjenjuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22; dalje: Tarifa/12).

44. Sukladno Tbr 7/2 Tarife/12, odvjetniku u postupku radi smetanja posjeda pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova. Prema Tbr 50 / Tarife 12, vrijednost boda iznosi 10,00 kn.

45. Obzirom na odredbe Tarife/12, koju je ovdje za primijeniti, kao i postavljeni zahtjev za naknadom troškova, prvotuženici je valjalo priznati kao trošak zastupanja jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kn, daje iznos od 2.000,00 kn / 265,45 EUR. Tuženicima nije priznat trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku odluku, obzirom da nisu ni obveznici plaćanja navedene pristojbene obveze.

46. Odluka o parničnom trošku drugotuženika je izostala obzirom da ga isti nije ni zatražio, dok je odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos na ime troškova postupka izostala, obzirom da ga prvotuženica u zahtjevu za naknadom troškova postupka nije ni zatražila (članak 151. st. 3. ZPP).

47. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke.

U Splitu, 2. rujna 2026.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženicima po punomoćniku

- u spis