REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7853/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici IJ, dipl. pravnici, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku DJ, dipl. pravniku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, dana 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.635,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 9. prosinca 2025. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je njegov osiguranik GJ stradao 31. siječnja 2003. u prometnoj nesreći koju je skrivio ZJ upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Odgovornost tuženika za navedenu prometnu nesreću utvrđena je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj: Pn-2367/03 od 19.7.2013. godine. Rješenjem tužitelja broj 283293 od 25.4.2012. priznato je GJ pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti (uzrok invalidnosti predmetna prometna nesreća). Isplatom invalidske mirovine tužitelj trpi štetu. Za razdoblje isplate mirovine od 12.4.2012. do 31.12.2013. u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1063/15 provedeno je medicinsko vještačenje, te je tuženik priznao postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i invalidnosti. Za razdoblje od 1.5.2016. do 28.2.2018. donesena je pravomoćna odluka u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku broj: P-600/18 u korist tužitelja dok je za razdoblje do 31.12.2022. u tijeku parnica pred ovim sudom pod brojem P-525/2023. Tužitelj je u razdoblju od 1.1.2023. do 30.11.2025. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 14.635,20 eura.
2. Stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13.), tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.635,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe (9. prosinca 2025.) do isplate.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da ne osporava štetni događaj, pasivnu legitimaciju, niti činjenicu da je osiguranik tužitelja otišao u invalidsku mirovinu upravo zbog toga što je stradao u prometnoj nesreći što predstavlja ozljedu na radu. Međutim, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zatraženih zateznih kamata. Naime, kako se u konkretnom slučaju radi o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, to se na konkretan odnos primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Navedenim propisom, i to čl. 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, nedvosmisleno je propisano, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema tome, kako je osiguraniku tuženika, kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu, to ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021.). Nadalje je naveo da je uz tužbu dostavljena samo specifikacija isplaćenih mjesečnih iznosa mirovine, u formi internog obračuna, no iz istoga uopće nije moguće utvrditi kako je izvršen obračun i kada su pojedini iznosi isplaćeni, jer nisu dostavljeni dokazi o isplati iznosa.
4. Ovaj sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu od 12.2.2003. (str. 4-7 spisa), prijavu o ozljedi na radi od 12.3.2003. (str. 8-11 spisa), presudu ovog suda poslovni broj: Pn-2367/03 od 19.7.2013. (str. 12-18 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gžn- 2562/13-2 od 10.12.2013. (str. 20-22 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu od 19.3.2012. i 25.4.2012. (str. 24-25 i 28-31 spisa), obavijest o pravomoćnosti rješenja broj dnevnika 283293 (str. 26 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 21.6.2004. (str. 32-35 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju broj 2186 (str. 36-37 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti nakon mišljenja stručnog povjerenstva broj dnevnika 283293 (str. 38-41 spisa), nalaz sudsko-medicinskog vještačenja u parničnom postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1063/2015 od 12.6.2021. uz dopis, povijest bolesti i nalaz i mišljenje psihologa (str. 42-59 spisa), zapisnik Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1063/2015 od 29.10.2021. (str. 60-61 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: P-600/2018-5 od 30.5.2019. (str. 62-66 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6349/2019-4 od 14.10.2020. (str. 68- 74 spisa) i obračun mirovine od 3.12.2025. (str. 76 spisa).
5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 14.635,20 eura, a koji iznos predstavlja invalidsku mirovinu koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. studenoga 2025. godine.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljev osiguranik GJ ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 31. siječnja 2003., a za koju je odgovoran tuženikov osiguranik ZJ, te da je tužiteljevom osiguraniku zbog predmetnog ozljeđivanja priznato pravo na invalidsku mirovinu.
8. Sporno je, u bitnom, da li je tužitelju u predmetnom razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. studenoga 2025. uopće nastala bilo kakva šteta isplatom invalidske mirovine, budući da tužitelj tvrdi da stvarnu štetu predstavlja isplaćeni iznos invalidske mirovine koja je njegovom osiguraniku priznata zbog profesionalne nesposobnosti, a iz tvrdnji tuženika proizlazi da tužitelj ne trpi štetu, jer bi štetu, prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a mogla predstavljati samo razlika između isplaćene invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
9. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju obveza tuženika proizlazi upravo iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa je za odluku o odgovornosti tuženika u ovom predmetu koji je tužitelj HZMO pokrenuo protiv tuženika, kao osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan zakon koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju HZMO-u, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine (tako i VSRH u Rev-68/2019-2 od 1.3.2022.).
10. U razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. studenoga 2025., dakle u vrijeme kada su izvršene isplate, u primjeni je bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP).
11. Odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.
12. Sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
13. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između isplaćenih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako VSRH u odluci broj: Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-1654/2022-2 od 15.7.2022. i VSRH u odluci broj: Rev-850/2022-2 od 25.10.2022.).
14. Budući da je osiguraniku tužitelja ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nezgodi priznato kao ozljeda na radu (a što među strankama nije sporno i što proizlazi iz tužiteljevog rješenja od 19. ožujka 2012. na str. 24-25 spisa), to zbog tog ozljeđivanja tužitelj i ne može trpjeti štetu u vidu razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Dakle, navedene razlike nema.
15. Imajući u vidu da tužitelju šteta u vidu naprijed navedene razlike nije nastala, to ovaj sud, primjenom navedenih odredbi čl. 27. ZOOP-a, nije mogao, pa ni djelomično, prihvatiti tužiteljev odštetni zahtjev.
16. Stoga je tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbio.
17. Pri tome, samo, valja kazati da ovaj sud u ovoj presudi nije izlagao sadržaj cjelokupne dokumentacije koju je tužitelj priložio tužbi, jer on i nije odlučan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
18. Slijedom naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Sutkinja:
Carmen Topalušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
I. Tužitelju
II. Tuženiku
