REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

Broj: Pp-7237/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje Sanje Tolić kao zapisničarke, u postupku protiv okrivljenog ZŠ zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji); povodom optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, klasa: 211-07/25-5/8435 od 1. travnja 2025., nakon provedene glavne rasprave zaključene 1. rujna 2026. u prisutnosti okrivljenika, oštećenice i punomoćnika oštećene te u odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 2. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon)

Okrivljeni:

ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z  i L,  rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, ekonomist, zaposlen, mj. primanja 2.500,00 eura, dobrog imovnog stanja,  razveden,  otac  dvoje  djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

A) da bi 22.12.2024. oko 20,00 sati, u Splitu, Pazdigradska 16 uz primjenu fizičke sile uslijed koje nije nastupila štetna posljedica počinio psihičko nasilje u obitelji spram supruge ZŠR s kojom je u brakorazvodnoj parnici u nazočnosti dvoje zajedničke djece Đ, rođ. 2021. g. i U, rođ. 2021. g., na način da je prilikom primopredaje djece istoj se obraća riječima: „nismo se dogovorili, zašto ja ne bih imao sedam kroz sedam, sram te bilo, glupačo, tuko,...“, nakon čega prilikom vađenja stvari iz automobila okrivljeni ZŠ je uzeo jednu vrećicu s dječjom robom i bacio je prema ZŠR kojom prilikom je pogodio u predio prsišta i obratio joj se riječima: „evo ti, goni se,...“ što je kod oštećene prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenosti, B) da bi dana 27.03.2025 godine, oko 20,00 sati u [adresa], u [adresa] počinio psihičko nasilje u obitelji spram supruge ZŠR s kojom je u brakorazvodnoj parnici u nazočnosti dvoje zajedničke djece Đ, rođ. 2021. g. i U, rođ. 2021. g., na način da je prilikom primopredaje djece za vrijeme dok je se oštećena ZŠR s djecom nalazila u vozilu, pri čemu je sjela na mjesto suvozača i povišenim tonom joj se obratio riječima: „neću ići s tobom, zašto bi djeca imala prebivalište na tvojoj adresi, sram te bilo, neće sve biti po tvom,...“ što je kod oštećene prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenosti,

dakle, da bi prema članu obitelji primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda te počinio psihičko nasilje u obitelji, koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,

pa da bi time počinio prekršaj opisan u članku 10. točki 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko - dalmatinska, II. Policijska postaja Split, podnijela je optužni prijedlog pod gornjim poslovnim brojem od 1. travnja 2025. protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Postupajući po optužnom prijedlogu, sud je proveo glavnu raspravu na koju je pozvan okrivljeni ZŠ, koji se očitovao da se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. U svojoj obrani je naveo kako s bivšom suprugom ima korektan odnos te da sve što se između njih događalo smatra uobičajenim tenzijama koje su se pojavile prilikom razvoda braka i uređivanja pitanja skrbništva nad djecom. U odnosu na kasniji događaj koji mu se stavlja na teret, naveo je kako je bila riječ o uobičajenoj raspravi vezanoj uz prebivalište djece, pri čemu je ZŠR željela da djeca budu prijavljena na njezinoj adresi. Istaknuo je kako tom prilikom nije bilo povišenih tonova niti vrijeđanja te kako ne smatra da je svojim ponašanjem na bilo koji način uznemirio ZŠR ili povrijedio njezino dostojanstvo, kako se to navodi u optužnom aktu. Nadalje, u odnosu na događaj iz prosinca 2024. godine, izjavio je da je tada bilo riječ o uobičajenom druženju s djecom. Iskazao je kako se sjeća da je bacio plastičnu vrećicu s plišanim igračkama sebi iza leđa, pri čemu nije bio svjestan da se iza njega nalazi ZŠR. Naglasio je da pritom nije imao nikakvu namjeru ugroziti je, a osobito da nije bilo nikakvog fizičkog nasilja s njegove strane. Posebno je istaknuo kako ni tom prilikom ZŠR nije vrijeđao niti omalovažavao na bilo koji način.

3. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitana je oštećena LŠ koja je uvodno istaknula kako se slaže sa svojim bivšim suprugom da imaju korektan odnos te da su predmetne dvije situacije zapravo dva izdvojena incidenta u kojima su bile povišene tenzije i emocije. U odnosu na prvi događaj iz prosinca 2024. godine, navela je kako su neposredno prije toga zaprimili mišljenje Centra za socijalnu skrb vezano uz skrbništvo i viđanje djece, nakon čega su se malo porječkali. Istaknula je kako je, upravo zbog svojeg tadašnjeg emotivnog stanja, bacanje vrećice s igračkama pogrešno protumačila. Sada, kako je navela, može reći da nije bila riječ ni o kakvom fizičkom nasilju, niti je tom prilikom bilo ikakvih uvreda ili omalovažavanja s njegove strane. Što se tiče druge prilike, iz ožujka 2025. godine, izjavila je kako su tada bile u pitanju nesuglasice oko prebivališta djece, ali da je i tom prilikom bila riječ o uobičajenoj raspravi, bez povišenih tonova i vrijeđanja. Drugim riječima, da je ponašanje bivšeg supruga nije uznemirilo, ali je tada smatrala potrebnim navedeni događaj prijaviti Zavodu za socijalni rad kako bi oni imali sve podatke vezane uz njihov odnos s djecom. Na kraju je istaknula kako nije imala namjeru navedeni događaj prijaviti policiji niti drugim tijelima progona.

3.1. Punomoćnik oštećene je na kraju postupka izjavio kako s aspekta interesa njegove stranke smatra da LŠ nije bila ugrožena ponašanjem svoga bivšeg supruga, a odluku o prekršajnoj odgovornosti prepušta sudu.

4. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra kako iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je okrivljeni ZŠ počinio prekršaj za koji se tereti.

5. Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određeno je kako je nasilje u obitelji:

1) primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2) tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci 3) psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4) ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

5) zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

5.1. Članak 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da će se, tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 90 dana.

6. U konkretnom slučaju nije sporno da je u vrijeme i na mjestu koji se navode u optužnom aktu došlo do određenih razmirica između okrivljenika i njegove tada još uvijek supruge LŠ oko skrbi nad djecom odnosno odabira mjesta njihovog prebivališta te preostaje utvrditi je li prve prigode bilo fizičkog nasilja naspram oštećene i jesu li riječi koje je joj okrivljenik uputio u ožujku 2025. godine kod nje izazvale zakonom propisanu posljedicu u vidu osjećaja uznemirenosti i/ili povrede dostojanstva.

6.1. U tom pravcu okrivljenik i oštećena, ispitana u svojstvu svjedoka, iskazuju suglasno, pa tako u pogledu prve prigode izričito navode da nije bilo nikakvog fizičkog nasilja, kao ni uvreda ni omalovažavanja od strane okrivljenika, već kako je bilo riječ o neprimjerenoj gesti koja nije bila ugrožavajuća za LŠ, niti je okrivljenik pokazao takvu namjeru. Što se tiče druge prilike, oštećena je navela kako ni tada nije bilo povišenih tonova ni vrijeđanja, naglasivši da je ponašanje bivšeg supruga nije uznemirilo, niti ga je smatrala potrebnim prijaviti policiji, već samo zavodu za socijalni rad kako bi imali sve potrebne podatke vezane za uređenje roditeljske skrbi.

7. Stoga, polazeći od pribavljenih podataka i dokaza, u prvom redu iskaza same oštećenice koja demantira navode iz optužnog akta, Sud smatra kako tijekom postupka nije dokazano da je okrivljeni ZŠ počinio prekršaj za koji se optužuje. Iz tog razloga sud ga je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe te je odlučeno kao u izreci.

8. Kako je u konkretnom slučaju donesena oslobađajuća presuda, sukladno članku 140. točki 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Split, 2. rujna 2026.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti: okrivljeniku, tužitelju, punomoćniku oštećene, u spis